Vjerski život

Hodaš li po uzburkanom moru,

najmanja te sumnja baca u te vale,

a ti vapiš probuditi Uskrsnu zoru,

ruke što su tebi vječni život dale

da te spase, da te uzmu u naručje svoje.

Snažna koncentracija mesa tvoga, tvoje krvi,

koja prati Kristu sve molitve tvoje,

vrlo brzo svaku sumnju smrvi,

ali živi Bog je ono što te nosi,

što te drži kao pramac jedrenjaka

da te more ne oskvrne, da te ne pokosi

i ne može ti ništa ta oluja svaka.

To ti more sebičnost je teška

koja vlada kao zloduh svijeta

koji tvrdi da je nesebičnost greška,

da je ljubav samo riječ poeta.

Tvoje stope preko mržnje lete

da se ne umore, ne dodiruju ni kap,

ne znaju o smrti, kao neko dijete,

dok se ona pretvara u prazan hlap.

14.07.2021. 18:58

 

Gospodar noćne smjene

 

Sporo valjaju se oblaci od juga,

teška pritišće sparina, omara i žega;

povjetarca nema, negdje sada stoji

kao da će poći ako pojavi se duga,

nakon kiše ili pljuska, poslije svega

što se jutros kao loše vrijeme broji.

Plamen one noćne svijeće dočekao zoru,

anđeo me čuvar sred nesvijesti trome

budio uz Duha stihom voljenim i starim

da usidrim lađe na tom olujnome moru

gdje se snovima već tako lako slome

kao da ja, uspavana, ni za što ne marim.

Hvala, Gospodaru mora, sunca i te kiše

koja strpljivo se čeka i bez puna daha;

hvala Tebi, Bože noćne smjene

i tog dana koji lađe moje njiše.

Kad si snovima mi zapjevao, ustadoh bez straha

da dočekam blagoslove te zemaljske mijene

jer si, kao prvo, moj Gospodin, Kriste.

Znam da znat ću zašto pjevali su snovi,

znam da već sam zakasnila,

da mi molitvene ruke možda nisu čiste

što ih uzdižu mi usporeni retci ovi

da bih dar od Duha zadobila.

Hvala, Gospodaru moje duše koja sanja

i koja se pjevajući već na javu budi;

želim primiti od Tebe križ u malenosti,

mada ne znam kakva li imanja

stekne srce što od ljubavi sad ludi,

Tebi pjeva da Te slavi sve do vječnosti.

14.07.2021. 06:07

Vruća zemlja

Hvalospjevi moji neopipljive su kapi,

one teško se probijaju u svijesti

što je tako prizemna u tjelesnoj težini,

mada duša poput vruće zemlje hlapi,

kao da će buknuti ili se istresti,

sve na ovoj stojećoj žežini.

Ti mi, Kriste, dade dobru mjeru

uskiptjela znanja Pisma koje vrije;

Ti mi otkri svoje Duše žar

što raspiri utrnulu ljubav, vjeru

i svu nadu što se dugo krije

gdje isparava i uspomena na Tvoj dar.

Nakon uspavanog dugog dana

što ga mjerim u dekadama,

evo sada otkrivenja krasnih

dok sazrijeva nada razuzdana

što je krotim još od Adama.

Eto meni Tvojih znaka jasnih.

Strahovi me vežu da ja neću proći

kroz ušice igle poput kakva bogataša,

nerazumna ovisnika svojoj veličini,

nego ova nada da će meni glave doći.

Srce moje Majci rodnoj sve iznaša

da ne ostaviš me toj pličini.

Opet Anđela Ti tražim Tvoga

koji zna za mene po tom kroku

kojim obilazim da dosadim.

Neka spusti na me Duha utješnoga,

da mi jakosti u skorom roku

da se Tebi klanjam, da se iznenadim.

13.07.2021. 19:42

Mati svetih

Čekat ću te, jeseni silovita,

pokraj Djeve, Majke što me vodi

da ti nađem te vjetrove duha,

da se nađem podučena, sita

njenih zagovora kojima me rodi

da bih ojačala s česticama Kruha,

Sina velikoga što je sišao da služi.

Mene dozvao je iz divljina

da joj priđem u svim nevoljama smjerno,

da prepoznam Krista koji me zaduži

darovima nebeskih daljina,

darove da nosim s ljubavlju i vjerno.

Bijah tako ponosna i svoja,

makar nesreće su popadale mi na prag;

mišljah sad ću otići zauvijek.

Djeva donese što molitva je, Kriste, Tvoja,

dovede me na Tvoj sveti trag

da se prignem, da izmolim lijek.

Hvalit ću Ti, Bože, Tvoju Mati,

častiti je od ganuća i od hvale

jer Te daje u svem izobilju

kojim njeguje me da bih više dati,

da bi želje moje sve postale male,

neznatne u mojem žilju

kako bih se napunila Milosti više.

Bijah velika i gorda onih dana,

a sada se sakrivam od krimena

jer mi sveti govore najtiše

pa da čujem jauk Tvojih rana

i da nestanem u srcu Tvoga slavnog Imena.

12.07.2021. 20:44

 

Nada svih života

 

Istina je uvijek bila,

a kasno mi u dubine stigla,

tamo gdje se uzrok rodi,

svih života nada gdje proklija.

Kasno duša se pridigla

da je stara Istina oplodi.

Tamo gdje se Istina pojavila,

Ljubav začela se kao bisernica,

čvrsto prilijepljena majčinstvu i Bogu.

Istina ju blagoslovom pozdravila

poput oca čija rastvori se sjenica

da u Ljubavi se sklonit mogu.

Ljubav kad je govorila,

Istina je pratila u korak.

Kad je Ljubav prosipala sjeme,

Istina je prozborila

o tom Križu što je teret gorak,

a u teškoj duši tako lako breme.

Zajedno su otvorile put,

put u razum, osmijeh i u osjećaje

te ja spoznah životvorstvo Duha.

Oslobodili mi život, nekada i krut,

novi život koji oganj srca obećaje

kada blaguje se od Života Kruha,

kada ispije se kalež Duhovnoga Pića.

Stvarno, Ljubav ta je vječna, istinita,

sva u raskošnome neviđenu cvatu.

Stvarno, Istina je vječna Ljubav bića,

uz nju duša spoznaje, ako i ne pita,

u svakom trenutku, u svakome satu.

12.07.2021. 13:54

Dašak istine

 

Poziv Tvoj ne odaje se uvijek jasno,

ponekad ne želim čuti istiniti sklad;

nemam hrabrosti za čuđenje krasno

jer propadam u zemaljski jad.

Izvan moje ljudske naravi od blata

stoji onaj čisti i logičan red

i početak svakog obrambenog rata.

Protiv zloduha je jači vječnosti slijed.

Često mislim da već ludim jer Te slijedim

kao slijepi stvor što kroči smjelo oko jame,

a tek tada mi pokažeš da Ti neizmjerno vrijedim,

da me čekaš u toj vjeri koja izlazi iz tame.

Sve što mome srcu tako teško pada

prihvaćam zahvalnošću poraženog roba

kojega odbaciš u divljinu izvan grada,

a tek tada vidim da si me izbavio iz groba.

Velika je hrabrost potrebna za vjeru

jer si često neopipljiv, jer si samo blagi sjet

u tom Duhu što ga ne daješ na mjeru.

Samo dašak istine me čuva za taj let,

malo prikupljenog razuma od naklonosti

što je gajim da bih ljubav Tvoju takla,

spasonosno povjerenje u toj sklonosti

koja neumoljivo me gura smjerom pakla.

Toga dana kad si odlazio daleko do zvijezda,

samo ljubav me je čuvala od beznađa i očaja,

ljubav duše koja nije znala ima li tu gnijezda,

u tom Duhu koji izvjesno me vodi putem raja.

Tada spoznala sam tajnu Uskrsnuća

kada svaka duša se presvlači;

Tvoja ljubav zauzima mjesto grijeha umiruća

i u Tebi, Kriste, nađem oslonac najjači.

11.07.2021. 04:31

Ples radosti

Pokora je moja slaba i slatka,

kajanje je moje zemaljski zov

pepela i praha što se vitlaju

do visine jednog daha kratka

koji stiže pod moj nedostojni krov,

od kojega moje vene traju.

I da toga nije, gdje bih bila?

Duša odgovara mi neznanjem,

ali izvjesna je tu računica:

Gnijezdo bih na pijesku svila,

patila bih za spoznanjem

kao neugledna golubica.

Sveti Bože, sveti, jaki Bože,

budi moje pokajanje,

budi krik moj: „smiluj se meni”

gdje se kliktaji mi množe.

Moja Aleluja Tvoje odazvanje

od kojeg se duša pjeni.

Želim čuti što bi bilo

da se srce malo bolje kaje,

i da se ponizi malo jače.

Da li bi se sjajno obraćenje zbilo

što ga božanske Ti grudi gaje,

da l' bih okrenula dušu koja plače?

Ne bi sve to izdržalo srce tvoje,

i to ne bi bila ti pod ovim krovom

jer si poput lišća slaba

što se čvrsto drži grane svoje,

što me slavi pjesmom novom,

časti, hvali, molitvice škraba,

žedna poput pustinjskoga cvijeta

s onim bodljama što strše

na sve strane i nektara prose

sve do kraja zlatnog ljeta

gdje ti moždane se krše

i gdje bure kajanje odnose

da bi stigla radosti okusiti,

ti, žedna, suha zemljo moja,

sine kojega dozivao sam dahom.

Uskoro će lišće se istrusiti

što promijenilo je već stotine boja,

obasuti te svojim zlatnim prahom.

10.07.2021. 01:38