Ples radosti

Pokora je moja slaba i slatka,

kajanje je moje zemaljski zov

pepela i praha što se vitlaju

do visine jednog daha kratka

koji stiže pod moj nedostojni krov,

od kojega moje vene traju.

I da toga nije, gdje bih bila?

Duša odgovara mi neznanjem,

ali izvjesna je tu računica:

Gnijezdo bih na pijesku svila,

patila bih za spoznanjem

kao neugledna golubica.

Sveti Bože, sveti, jaki Bože,

budi moje pokajanje,

budi krik moj: „smiluj se meni”

gdje se kliktaji mi množe.

Moja Aleluja Tvoje odazvanje

od kojeg se duša pjeni.

Želim čuti što bi bilo

da se srce malo bolje kaje,

i da se ponizi malo jače.

Da li bi se sjajno obraćenje zbilo

što ga božanske Ti grudi gaje,

da l' bih okrenula dušu koja plače?

Ne bi sve to izdržalo srce tvoje,

i to ne bi bila ti pod ovim krovom

jer si poput lišća slaba

što se čvrsto drži grane svoje,

što me slavi pjesmom novom,

časti, hvali, molitvice škraba,

žedna poput pustinjskoga cvijeta

s onim bodljama što strše

na sve strane i nektara prose

sve do kraja zlatnog ljeta

gdje ti moždane se krše

i gdje bure kajanje odnose

da bi stigla radosti okusiti,

ti, žedna, suha zemljo moja,

sine kojega dozivao sam dahom.

Uskoro će lišće se istrusiti

što promijenilo je već stotine boja,

obasuti te svojim zlatnim prahom.

10.07.2021. 01:38

 

Zakon Božje volje

 

Život je prepun loših vijesti,

kataklizme se predviđaju,

ali svijet i dalje stoji.

Dobra vijest je da ćemo se sresti,

da se meni obećanja sviđaju

što ih Krist u meni roji.

Dobra vijest je onaj Sud

koji otkriva sve uzroke i jade

što su mnoge duše pokosili;

čuli su da čitav svijet je lud

i da svakoj duši maska spade

kojom su se hvalili i ponosili.

Takva vijest je simbol uskrsnuća

koje se događa svakog Božjeg dana

jer ga vječnost raskrinkava;

od njega nam raj i kazna vruća,

i osobnost koja nije svima znana,

tajni život, snovi i enklava.

Predaj dušu vječnosti već sada,

odmakni od sitnih briga

jer ne vidiš ono veće polje

gdje sva nesebičnost vlada

koja odrekla se mudrih knjiga,

prihvatila zakon Božje volje.

Hej ti, čovječe što veći si od svega,

podaj slavu Bogu što te stvori!

Tek u Kristu posta taj zemaljski vijek

što je od početka zaljubljen u Njega

jer Bog svakoj misli odgovori.

U sebi ćeš naći sveg života tijek.

09.07.2021. 23:26

Miris tamjana

 

Nevidljiva ruka spušta se na me

poput omorine guste,

a dah povjetarca sjeda na rame.

Strašne su, lijepe minute puste

kad u samoći ćutiš oluju,

a nikoga nema u zaklonu tom

i nikakve uši ti srce ne čuju,

mada već slutiš veliki lom.

Netko na tebe misli ili te sanja,

možda te zove u molitvi svojoj

i, kao što srce se u vijeke klanja,

tako se zbori o brodici tvojoj.

Da toga nema, da se ne moli,

svijet bi pomračio čitavo tlo

ove zemaljske sreće i boli,

raslo bi, bujalo svako zlo

što nije od svetaca, niti od Boga

koji održava dobro po svuda,

ljepote svemirska kruga toga,

spašava djecu od smrti i bluda.

I ljudi se množe, i Crkva se širi

što je tim Duhom pronosi Bog

da tamjan uvijek i svugdje miri,

pali se molitvom puka svog.

I Riječ se susreće, i Pismo se čita,

Milost se blaguje Isusa Krista.

Netko za tebe moli i Boga pita

dok te oluja odnosi poput lista.

08.07.2021. 17:58

Gusjenica

 

Zahvaća me tmina

i po duši pliva

svečano tajanstvo.

Konačno svježina

i nebeska njiva,

ono dostojanstvo,

vrlo osebujno.

Ni po čemu isto

bilo s čime.

Kao grožđe rujno,

preslatko i čisto,

nosi moje ime.

Stihovi se roje

poput zujara u košnicama,

a bilo je tako vruće.

Sve ljetne boje

dorasle su ložnicama

kao ruže umiruće,

a duša se odaziva

jer dobro zna,

to pjesma je boema,

vrlo odraziva

sred svijeta čitava.

Nastat će poema.

Mecena joj Nebesa

i nema zapreke,

ni oklijevanja

za praznik plesa.

Lati joj meke.

Krhko umijeće pjevanja

poput gusjenice

u čahuri

od anđeoska mira.

I bliješte zjenice

u kasnoj uri

što rađa leptira.

Crne je boje,

krilo ga drži

i gasim svjetla.

Zbog pjesme moje

da se ne sprži

kraj noćnog vjetra.

07.07.2021. 01:27

gordanatomljanovic: Križ - jedan susret bez distance

gordanatomljanovic: Križ - jedan susret bez distance: Kad je Sotona natjerao Isusa na križ, poginuo je u Istini jer Krist je jedina Istina i jedini Pravednik koji, prepun milosrđa,...

Jaka krila

 

Budna sam te sanjala

kao pticu polomljena krila

koja tražila je samo žar

da bi Ljubavi se klanjala.

Nisam zbog nje suze lila

jer to ne bi za nju bio dar.

Ostala je malo usamljena,

sve su laste pobjegle u gnijezda,

mada one jako dobro pamte.

Streha bila mi zatamnjena,

a na svodu samo žarka zvijezda

iza koje sva nebesa plamte

poput obećanja, promaknuća

što je dočekalo mnoge zore.

Pustila sam ranjenicu ispod jedra

da je krijepi vjetar porinuća,

da joj krila od sveg žara ne izgore

što je pao u njezina njedra.

Da ti srce časna Ljubav grije,

da ti nevinost je nadaleko slavna,

to su činjenice stare kao kamen

što ga moja duša rashladila nije

jer to krunica je moja davna

koja, kao ptica, traži ruku mojih plamen.

Kad zacijeli svaka rana,

to će biti radostan mi čas,

neću više u daljine putovati.

Voljela bih ovih dana

ponuditi sretan spas,

ptičicama jaka krila dati.

05.07.2021. 11:28

Srčani proces

Sjećanje mi kapne poput daška ljeta

što ga teško dočekati da zapiri

sred tog bezumlja od boli i sparina,

ali rastanci su nužni i bol je sveta

kada srce spozna da se s Kristom miri

radi ljubavi Mu koja zove svoga sina.

Tada vidi kako patnja djelotvorno blaži

sva ta pitanja života koji bezuman je dijelom

zbog gluhoće i sljepoće, i zbog velikoga pada.

Malo patnje, malo boli život je najdraži,

znam da vječnosti postojim dušom svom i tijelom,

u sigurnosti se utapaju sva mi vjera i sva nada.

Zbog te ljetne žege čovjek se promijeni,

srce se rastopi da bi prekaljeno bilo,

poslije nikad više nije ono isto.

Blagoslov i križ dobivaju na cijeni,

jer je Uskrsnuće ono što se zbilo

da bi postalo to srce kao zlato čisto.

05.07.2021. 04:21