Grijeh, pravednost i sud

Gospodin Isus na rastanku sa svojim apostolima, prije nego što će uslijediti Muka i smrt Kristova na križu, obećava da će im nakon svoga odlaska sa zemlje poslati Duha svoga koji će ih uvoditi u svu istinu:

„A kad on dođe,
pokazat će svijetu
što je grijeh,
što li pravednost,
a što osuda:
grijeh je
što ne vjeruju u mene;
pravednost –
što odlazim k Ocu
i više me ne vidite;
a osuda –
što je knez ovoga svijeta osuđen.”

Iv 16,8-11

Pitala sam se, Isuse, kako si to mislio kad si govorio o ključnim temama i glavnim karakteristikama i osobinama kršćanskoga vjerovanja. I što sam više nailazila na ove Tvoje riječi u Svetom pismu, to sam se više spoticala o te Tvoje riječi. Nije mi bilo jasno da govoriš o najvažnijim kršćanskim pojmovima sve do nedavno. Grijeh, pravednost i sud.

Zna li svijet što znače ti pojmovi, ta Tvoja pouka?

Zna li svijet što je grijeh, što je pravednost i što je sud?

Sažeo si mnoge događaje u kratku rečenicu, vrlo jasno i nedvosmisleno, bez ikakvoga filozofiranja koje upotrebljavamo mi, ljudi; sažeo si i Sveto pismo, i pojam o Bogu, i volju Boga da se objavi ljudima, i razloge i motive božanske; dao si nam neponovljivu kratku lekciju.

Jesmo li je razumjeli? Ne.

Da li je to ono što vjerujemo? Ne.

Zato si nam to i pojasnio, jer mi sami nikada ne bismo sročili takvu lekciju i nikada ne bismo za nju upotrijebili tako malo riječi.

Grijeh

Prvo i osnovno, svijet ne zna što je grijeh, ali ne zna niti da grijeh realno postoji, da je sva mudrost ljudska propala na toj činjenici i da su sva ostvarenja ljudska ništa u usporedbi s Crkvenom naukom o grijehu kojom Crkva obrazlaže, između ostaloga, i razloge svojega postojanja.

Kad ne bi bilo ljudskoga grijeha, ljudskoga pada od početka svijeta, bilo bi sve savršeno, ljudi ne bi nikada bili nesretni, niti zli, i ne bi nastala potreba da se čovjek spasi, da se spasi od svojih grijeha jer grijeh je smrt koju nitko od nas ne želi, a ako netko i želi umrijeti, to je samo iz negativnih razloga, iz očaja i depresije koji su nastali zbog mnogih grijeha čovječanstva.

Vrlo kratko, spasiti se od smrti čovjek može jedino kada povjeruje da grijeh postoji, da grijeh znači čovjekovu smrt i da se od toga čovjek može spasiti povjerenjem u Božju objavu, to jest kršćanskom vjerom u nauku o povijesti spasenja ljudskoga roda.

Cvijeće ne griješi, kamenje ne griješi, životinje ne griješe, kućni ljubimci ne griješe, niti prirodne pojave, niti svemir. Samo čovjek često pogriješi.

Samo čovjek je, kao najsavršenije stvorenje na svijetu, podložan grijehu jer je razumno biće, jer je slobodno biće i zato jer Pali anđeo neprekidno u svojoj ljubomori i zavisti napada i napastuje čovjeka, njegov zdrav razum i njegovu ljudsku slobodu. Grijeh je pad iz vječnoga života u smrt, grijeh je udaljavanje čovjeka od Boga, čovjekovoga Stvoritelja. Tko to ne zna i tko to ne vjeruje, odlazi poslije, a i za vrijeme života, u smrt koja je mučna jer donosi muke paklene.

Jer, niti jedan čovjek, osim Blažene Djevice Marije, nije bez grijeha. Samo ako je volja Božja, tada se čovjek može spasiti, a budući da je razuman i slobodan, mora samostalno pristati na poziv obraćenja koji mu dolazi od samoga Boga i mora Bogu povjerovati. Gospodin Isus je utemeljio svoju Crkvu posredstvom koje sve to ovaj svijet može čuti, spoznati i povjerovati.

Grijeh je ne vjerovati da je Isus Krist Gospodin Bog jer kada čovjek povjeruje u Tebe, Kriste, tada ulazi u kraljevstvo nebesko, ulazi u svoj sadašnji i budući spas, u vječni život pa, ako i umre, živjet će i neće stići na muke paklene jer će se čuvati smrtnoga grijeha. Po ljudskoj vjeri u Boga, Isus će spasiti čovjeka od njegovih grijeha jer i kada čovjek povjeruje u Boga, on i dalje griješi, ali može svoje grijehe ispovjediti u Crkvi kršćanskoj, i univerzalnoj i katoličkoj, te tako izbrisati grijehe i mnoge vremenite posljedice svojih grijeha.

Pravednost

Jedini je Gospodin Isus pravedan, jedino Bog zna što je dobro, što je pravedno i jedino oni znaju o pravednosti koji u Boga vjeruju, žive Božju riječ i vrše je.

Da bi se ljudi spasili od smrti, Bog Otac nam dade svoga jedinorođenoga Sina, svoju Riječ, da ne pogine niti jedna duša koja u Isusa vjeruje već da ima život vječni, život u pravom smislu riječi, život u izobilju. Što je pravi život, zna čovjek koji živi s Isusom u povjerenju, a to znači da i konzumira sakramente Katoličke Crkve kako bi se njegovo zajedništvo s Isusom održalo i produbljivalo.

Ti si, Isuse, vjerovao svome Ocu sve, rekao si ljudima sve što moraju znati da bi imali plodan i dobar život.

Jer, što nije volja Boga, to nije dobro, nije pravedno.

Volja Oca našega na nebesima je mjerilo dobra i zla, ali čovjek to nije jer zbog svojih grijeha ne vidi.

Ti si, Isuse, ljubio sve nas od početka, i prije nego što smo nastali, prije nego što se začesmo i rodismo, prije nego što nam je pala prva vlas s glave. Ti si se zbog nas utjelovio po Duhu Svetome u krilu Djevice Marije i postao čovjekom, samo radi našega spasa, da nam pokažeš put vjere, da nam kažeš istinu, da nam daruješ vječni život. Iz čiste ljubavi prema nama, Ti si trpio strašne muke, odbacivanje ljudi, zadirkivanje i bičevanje; Ti si ponio krunu od trnja, ponio si svoj križ na Golgotu, ponio si sve nas u svome srcu i, kao najteže osuđeni zločinac, bio razapet da bi umro na Križu, da bi poginuo umjesto nas; i za naše grijehe probodoše Tebe, zbog opačina naših odvedoše Te kao Janje na klanje, a Ti svojih usta otvorio nisi da bi se istrgnuo. Položio si svoj božanski i svoj ljudski život kao otkupninu za naše živote da svi koji Ti vjeruju spoznaju Tvoju ljubav i nauče ljubiti Tebe i sve ljude.

Zbog Tvoje vjere koja Te nosila, zbog Tvoje poslušnosti Bogu Ocu i zbog ljubavi koju si iskazao i koju iskazuješ uvijek prema Ocu i ljudima u Duhu Svetome, Otac na nebesima postavi Te sebi s desna kao Pravednika. Jer si vjerovao i slušao, jer si podložio svoju volju Božjoj volji, jer si slijedio i vršio ono što je volja Oca, Otac Te postavi za Pravednika. Tako si uzašao na nebesa, sjeo s desne Ocu i odonud ćeš doći suditi žive i mrtve. Ljudi su Te ubrojili među zločince, a Otac Te u ljubavi primio kao svoga jedinoga Sina i u Tebi je primio sve ljude čiju si smrt ubio svojom otkupiteljskom patnjom i smrću na križu. Jer si nas ljubio, jer nas ljubiš potpuno i do kraja, mi se svi možemo spasiti, a možemo i naučiti što je pravedno jer nam šalješ Duha Svetoga koji nas uvodi u svu istinu.

Zato je pravedno što Te nećemo vidjeti jer sjediš na nebesima i kraljuješ dok mi puzimo po zemlji kao grešnici i smrtnici, kao oni koji Tebi sude.

Sud

Na tom suđenju svi se nalazimo.

To je Sud koji odlučuje o našoj pravednosti.

Pravednost je sve što je volja Boga, a ono što nije Božja volja, to je napasnikovo. Napasnik je Pali anđeo, Knez ovoga svijeta dok si Ti, Isuse, Kralj nebeski i Kralj svih koji Tebi vjeruju i vrše Tvoju volju.

Onoga časa kada si položio sebe i svoj život za ljude, ljubomorni i zavidni napasnik, koji odvodi u grijeh i smrt sve ljude, pao je zauvijek; osudio je sam sebe jer je poticao mržnju prema Tebi, Gospodine, a to je činio jer je uvjeren da je važan kao Bog, a uvjerava ljude neprekidno da ga niti nema, da zločinac ne postoji. Ti si oteo sve ljude iz napasnikovih šapa jednim jedinim potezom, svojom smrću i uskrsnućem.

Sotona ili đavao nalazi se na paklenim mukama, kao ričući lav obilazi naokolo, po svijetu, gledajući koga da proždre. 13-14.05.2021. 01:16

Ti si, Isuse, učinio sve što se moralo učiniti za spas čovjeka. Osnovao si svoju Crkvu i poslao nam Duha Svetoga, Branitelja. Mi ne možemo suditi jer pravi, istinski Sud je bio pad anđela, to jest đavla kada je Bog Otac po Tebi stvarao svijet i čovjeka, kada si nam iskazao ljubav do smrti, smrti na križu. Ostalo sve je u rukama ljudi, njihov spas ovisi o njihovoj dobroj volji i vjeri u Tebe, i o molbama kršćana za spas svih ljudi jer nema nigdje takvoga suda koji bi opravdao ljude zbog njihovih grijeha, taj spas je moguće samo izmoliti od Tebe koji si Ljubav.

Jer spasenje čovjeka je Božja milost, čista Milost.

„Izopćavat će vas iz sinagoga.
Štoviše, dolazi čas
kad će svaki koji vas ubije
misliti da služi Bogu.
3 A to će činiti
jer ne upoznaše ni Oca ni mene.
4 Govorio sam vam ovo
da se, kada dođe vrijeme,
sjetite da sam vam rekao.«

Djelovanje Duha Svetoga

»S početka vam ne rekoh ovo
jer bijah s vama.
5 A sada odlazim k onome koji me posla
i nitko me od vas ne pita: ‘Kamo ideš?’
6 Naprotiv, žalošću se ispunilo vaše srce
što vam ovo kazah.
7 No kažem vam istinu:
bolje je za vas da ja odem:
jer ako ne odem,
Branitelj neće doći k vama;
ako pak odem,
poslat ću ga k vama.
8 A kad on dođe,
pokazat će svijetu
što je grijeh,
što li pravednost,
a što osuda:
9 grijeh je
što ne vjeruju u mene;
10 pravednost –
što odlazim k Ocu
i više me ne vidite;
11 a osuda –
što je knez ovoga svijeta osuđen.
12 Još vam mnogo imam kazati,
ali sada ne možete nositi.
13 No kada dođe on – Duh Istine –
upućivat će vas u svu istinu;
jer neće govoriti sam od sebe,
nego će govoriti što čuje
i navješćivat će vam ono što dolazi.
14 On će mene proslavljati
jer će od mojega uzimati
i navješćivati vama.
15 Sve što ima Otac, moje je.
Zbog toga vam rekoh:
od mojega uzima
i – navješćivat će vama.”

Iv 15,2-16

 

Balada za Uzašašće Isusovo

 

Pjesma često tuguje i plače,

čak i kada padne vedar stih.

Kad balada neka krene,

terapeutske joj riječi zrače,

melodija kao uzdah tih,

a u zraku emocije snene.

Da si bio ovdje od moga početka,

da sam vjerovala sebi više,

spoznala bih Tvoju ljubav jasno.

Jer Bog nije samo radi svetka

već je darovatelj sunca ili kiše,

jer sve Božje stvoreno je časno,

stoga Te i tuga dohvatiti može

ili, bolje, umor pa i zasićenost.

Svatko grabi izbornu si moć,

a Ti si već uzašao, dragi Bože,

nebo gleda Tvoju nakićenost

dok na zemlju pada noć.

Kršćani u svijetu žele biti demokrati,

a ne slavljenici Tvoga povratka ka Ocu,

Tvoga odlaska iz prašne zemlje ove

gdje Ti Duh je otišao da se vrati.

Velika si slava svakom vidiocu,

svima koji vide haljine Ti svijetle, nove.

Bolje da Te pogledamo krvavoga, Kriste,

da nam jasno bude što nam se događa.

Kad se vratiš Ti u svojoj svetoj slavi,

spoznat ćemo da nam duše nisu čiste,

da iz Tvoje krvi Spasiteljica se rađa,

Crkva koja se u nevoljama javi.

Ne tuguje mi srce u nekoj baladi

koja ne zna što bi stihovima svojim.

Duge kiše veliki su blagoslov za ljude

jer dolazi protivnik u golemoj paradi,

a Crkva nas štiti otajstvima Tvojim

dok se sve što rekao si i ne zbude.

Nemoj niti mene zaobići, zaboraviti

nego dođi srcu mome odmah sada

dok još moja nada, vjera cvate

da mi ljubav nećeš zapostaviti,

dok u meni svjetlo Riječi vlada,

dok me riječi Tvoga Duha prate.

13.05.2021. 18:27

Pismo bez poštarine

 

Stari čovjek se skinuo, nalik valjda zmijskoj koži, a novi čovjek se neprekidno rađa, raste i jača, nalik srcu Marijinom. Ponekad onaj stari čovjek budi se iz svjetovne učmalosti pa rabi vokabular novoga čovjeka jer obojica su povezani. Zato, vrlo rijetko, i novi čovjek pogleda na to groblje duša s vremena na vrijeme.

Narod je navikao ostati u svojoj domovini i nije svjestan što sve ima, ne cijeni to. Oni koji su emigrirali zaboravljaju, polako i sigurno, sve što su imali, a govore o nostalgiji. Nostalgija je odjeća starog čovjeka. Neke biljke se ne mogu presađivati, mada imaju dobre razloge za to. Sada ih je potrebno podsjećati što je što i tko je tko. Da bi nekako nastavile rasti i razvijati se, da ne poginu. Da pomognu mladicama.

Nekim ostarjelim biljkama koje su zaostale na domaćem tlu kao panjevima rastu mladice. Kapija se malo odškrinula i nastade propuh, sa svih strana stižu novosti od starih ljudi koji nemaju namjeru skinuti kožu. Kapija se s vremena na vrijeme zalupi pa se tada i osjeti ustaljeni smrad izolacije. Svi bi htjeli doživjeti prozračnost, ali nitko ne želi biti novi čovjek, ni tu, ni tamo.

Globalizacija je također jedna varka. To je zapravo osvajački pohod. Novi čovjek prepoznaje drugog novoga čovjeka u Gospodinu Isusu Kristu jer čovječanstvo, to sam ja. Krist je moj Bog, a ja ću biti Njegov narod.

I svi bi željeli biti mudri, odmah iz pelena. Što mi je onda potreban dug život, odrastanje i starenje, zašto mi je potrebno vrijeme? Nije mi potrebna toliko neka mudrost, niti vrijeme, potrebno mi je beskrajno Božje strpljenje. Starom čovjeku se ne dopada to zlo oko njega. Novi čovjek vidi uglavnom puno dobroga i svaki trenutak mu je kao vječnost.

Eh, Pavle, Pavle, opet me progoniš. Visoki su ti standardi, a bio si tako neznatan, pun svojih iskustava i znanja. Lakše mi je s Ivanom izići na kraj pa se k njemu uvijek sklonim kad je nevrijeme. Ivan kao da nosi srce Marijino na dlanu. A ti, rimski građanine, sve znaš, i za njih, i za starce iz domovine; ti si dvostruki starac i dvostruki mladić, a k tome si još i imao bliski susret s Gospodinom.

Eh, što ti je obraćenje. Nevjerojatno, kakva razlika. Isti, a novi. Kako ti je, uza svu Božju pomoć, sve to uspjelo, Pavle? Preobraženje. Duša je uvijek, besmrtna je. Identitet je stari plus novi čovjek, a obraćenje je jamčevina Saveza. To je moj nedavni imendan, krštenje na Veliku subotu, uvečer. Kako su lijepo pjevali anđeli, ali ljepše pjeva novi čovjek u Gospodinu Bogu.

Zar je to tako teško, gledati zlo na svijetu, a ne željeti ga skinuti sa sebe? I gledati još malo više zla, pa još, pa još i nikada mu nije dosta toga užasa i starenja? Kakav ponor. A biti dobar, ljubiti, uporno davati, to ne. A to ti je opstanak, život. Sve ti lijepo piše, ali ti ne moraš čitati jer sve to znaš, još od malena.

Biti svećenik, navjestitelj, kruh sa sedam kora. Ništa bez Duha Svetoga, ništa bez naše Gospe.

Lijepi pozdrav, 10.05.2021. 05:07

P.s. hvala

Ovaj svijet

 

Ovaj svijet ispunjen je mnogim glumcima i igračicama. Glumci se igraju ratova, igraju se pobjedama. Najslavniji je onaj glumac koji je najbolji „gamer” - igrač kompjutorskih igara. Najbolji igrač je najbogatiji, najbolji je u, naravno, ratnim igrama. Najbogatiji je jer mu je potrebna najskuplja oprema: dobar stroj, ogroman zaslon, udobna fotelja iz koje se gotovo i ne miče.

Igračice glume da su zainteresirane za sve što glumci – gameri misle i čine iako im nije jasno nikada kakve se sve šifre i jezici kriju iza običnih igara, nije im jasno kako se glumci sporazumijevaju i ponekad normalno žive. No, prije i poslije svake igre događaju se ratovi. Stvarni ratovi u kojima stradavaju nenaoružani civili, žene i djeca.

Najveća pohlepa kod igračica se pojavljuje kada se međusobno bore za naklonost nekog glumca jer igračica ima više nego glumaca pa glumci mogu birati kako žele te je kod njih najveća pohlepa drugačija, zna se: steći što više pobjeda, osvojiti što više trofeja. Igračice bi se brzo ohladile kada bi shvatile na koji način glumci među sobom o igračicama razgovaraju. Gamerskim jezikom.

Igračice žive od rata do rata. Peru posuđe i čiste oružje; pripremaju večeru i pripremaju duhan; pospremaju krevete i krpaju vreće za spavanje; danima i noćima pjevaju djeci uspavanke i kuhaju velike količine kave; grade željezničke pruge i popravljaju po kući sve što ne štima i to sve samo u slobodno vrijeme. Djeca im se igraju ili postavljaju nezgodna pitanja o svemu, o svijetu, o tati, o smrti. Igračice tumače svoje odgovore na njihova pitanja na taj način da ih direktno podučavaju praktičnom životu.

Između nekoliko ratova, u mirnodopskim razdobljima, glumci se igraju politike i kockaju se na burzama s mukotrpno zasluženim sredstvima koja su uzeli od domaćica i drugih političara raznim porezima.

Nije problem u tome što čine glumci već je problem u tome što niti oni sami ne znaju kakvog to ima krajnjeg smisla. Ratujemo radi mira, ratujemo kako bismo smanjili glad u svijetu, ratujemo kako bismo se obranili od agresora jer oni su najžešći protivnici na burzama kapitala.

Također, igračice gube smisao za smisao.

Nije problem pretpostaviti zašto.

Kao i obično, igračice u praktičnom životu rađaju, stvaraju, pribavljaju hranu, odjeću, knjige, osigurače, boje za zidove, čavliće i vijke, po koju didaktičku igračku, uče pjesmice, ispituju svoje male učenike kako bi lakše prošli na ispitu, brišu prašinu gdje god se prašina pojavi, a javlja se svuda, peru rublje, tone odjeće i obuće, peglaju sve to što se odmah izgužva, kuhaju doručak za odrasle, kuhaju večeru za djecu jer nije bilo ručka, a nešto se kuhano mora pojesti i tako dalje, i tako dalje.

Političari donose zakone po kojima glumci nisu ništa dužni nego su uvijek zaslužni. I tako, za novu djecu više nema mjesta, nema novaca, nema sredstava, nema očeva, nema mjesta, nema snage.

I abortiraju.

I nema više ništa nikakvoga smisla.

Poneka igračica, ili malo više njih, nađu idealnog muškarca koji nije glumac u originalu. Tada počinje igra u kojoj se igračice ozbiljno ponašaju i zainteresiraju, ali i dalje izgledaju i govore kao uvijek pa svi misle da su to obične igračice kao i sve druge.

Ali nisu. Postaju sve ono što su pokušavale biti, stvarateljice, rađateljice, potpune žene. To se događa kada izmaknu kontroli glumaca – ratnika i glumaca – političara koji su, pak, previše zainteresirani za svoje igre pa ne primjećuju razliku. Bivšim igračicama nije problem i nije tajna kako se moraju pritajiti da se ne ističu ni po čemu.

I život ipak ima smisla.

Ili usprkos svemu.

„To vam rekoh da u meni mir imate.
U svijetu imate muku,
ali hrabri budite –
ja sam pobijedio svijet!” Iv 16,33

Emir & Frozen Camels feat. A. Ceballos - Alina

Šetnja pašnjacima

 

Koliko se tiče mene,

sjajan izbor, sunčan dan,

šetnja pašnjacima ovim

gdje te ne opsjedaju sirene

i gdje ne hvata te san.

Volim proći putevima novim

jer je svaki puta sve to bolje,

sve to ljepše, znakovitije.

Vječna ljubav naredbe nam daje,

milosrdan iskaz dobre volje

i srce mi ćuti sve nevinije,

a sve čisto uvijek traje.

Volim još i druge stvari,

volim tebe skoro slično,

kao jedinoga prikladnoga svata

čiji bezbrojni su sveti dari.

I, da ne bi putovanje bilo bezlično,

uzet ću te za najboljeg brata

ako mi dopustiš da te slušam

sve dok susret ponovo ne dođe.

Voljet ću te uvijek više,

ali uvijek manje nego Isusova duša

čija ljubav nikada ne prođe

i sve naše rastanke obriše.

09.05.2021. 18:16

Poznaješ li Boga?

 

Gospodin Bog se objavljuje svima.

Da bismo znali, kad Ga jednom budemo gledali u slavi kako silazi na oblacima u pratnji anđela, da je to Onaj kojega znamo, da je to stigao naš Bog koji je zaljubljen u čovjeka, Onaj koji je oduvijek bio prisutan među nama.

Da ne bismo pomislili da je politička varka ili netko iz daleke galaksije.

Mnogi će znati da dolazi, znat će po potresima, po tutnjavi loših i nezgodnih vremenskih nepogoda, znat će po suncu i mjesecu, po zvijezdama, znat će u velikom neredu do kojega će se dovesti ovaj svijet s Knezom laži i zavaravanja, znat će po ljudima koji će izgubljeno harati svijetom u svome neznanju i opačinama i vikati da se dalje ovako više ne može, vikat će da je uništenje i samouništenje svijeta neminovno. Jer, puno će više biti onih koji neće vidjeti da nastupa vrijeme Dolaska Gospodinovoga koji je Ljubav, koji će se pokazati svima da sve ljude spasi od kataklizme i povuče k sebi kao što je u Kristovoj smrti i uskrsnuću pokazao da je uvijek tu, da je jedini Bog, da je On jedini Početak i Svršetak.

Gospodin Bog se objavljuje kome hoće.

Ne onima koji žele da im se Bog objavi, ne samo onima koji su posebno dobri, sveti, koji imaju poštovanja ili sluha za duhovnost i ne onima koji se bave vračanjem ili onima koji pokušavaju dokučiti Gospodina filozofiranjem, umjetnošću ili astronomijom.

Gospodin izabire koga hoće i ne tumači razloge zbog kojih je nekoga izabrao.

Gospodin izabire obične ljude, svakodnevne grešnike, one koji su siromasi i one koji su siromasi duhom, one koji pate, one koji su žalosni, one koji stenju pod nepravdama, one koji su skromni, krotkoga i poslušnoga srca, poučljivi i otvoreni, onima koji su maleni, koji nisu umišljeni i koji nisu uvjereni da su pravednici.

Svugdje ima takvih ljudi, mnogo ih ima.

Zato kršćanstvo cvate u svim podnebljima.

Gospodin se objavljuje u pustinji, u teškim životnim uvjetima za čovjeka.

Objavljuje se kao glas koji se prepoznaje.

Objavljuje se kao oganj koji gori, a ne izgara.

Objavljuje se kao grmljavina.

Objavljuje se u svakodnevici.

Objavljuje se pojedincima koji govore čitavim narodima o Bogu.

Objavljuje se jer tako hoće. I tako je dobro. Na taj način su već prije mnogi znali da će Gospodin doći na zemlju. Mnogi su znali da će poslati Kralja na zemlju koji će smaknuti Kneza ovoga svijeta.

I došao je, rodio se na zemlji, a bio je Bog. Rodio se kao Čovjek, od Marije začet po Duhu Svetom. Govorio je ljudskim riječima, poznatim narječjem, upotrebljavao je isti način govora, ali su Njegove misli drugačije zvučale, kao ničije nikada. Njegove rečenice su bile sastavljene po pravilima ljudi, ali su sadržavale značenje kakvo nikada nitko nije poznavao. Govorio je o običnim temama i stvarima, ali ne samo na ljudski način nego i božanski. Približio se ljudskim srcima više nego što su se ljudi približili jedni drugima. Činio je ono što je govorio, govorio je ono što je činio, u Njegovim riječima nije bilo laži, nije imao grijeha. A bio je običan Čovjek, pravi Čovjek koji je živio kao i svi drugi vrijedni ljudi, neprekidno je radio, a živio skromno.

Prepoznali su Ga i poklonili Mu se.

Spasio je sve ljude, i one koji su Ga znali, i one koji su Ga protjerivali i mrzili, i one koji za Njega nisu čuli. I sve bivše, i sve buduće ljude. Spasio je ih je svojom smrću na križu kojom je ubio i uništio našu smrt, Kneza smrti i grijeha. Spasio nas je svojim uskrsnućem i svojim javljanjem sljedbenicima po svome uskrsnuću, prije uzašašća na nebo.

Spasio nas je iz čiste ljubavi, zbog ljubavi koja daje sve, a ne traži puno, gotovo ništa, samo jedno „Da”.

Odabrao je dvanaest ljudi iz naroda i s njima utemeljio Crkvu kad im je poslao svoga Duha Svetoga te su oni i još neki tek tada potvrdili ono što im je Gospodin Bog govorio. U toj Crkvi nalazi se saziv svih sljedbenika Kristovih, učenika Boga koji je na zemlju sišao.

Izabrao je jednoga Petra da Mu bude pastir svih Njegovih sljedbenika.

Učenicima je predao ovlaštenje, moć u svetim otajstvima preko kojih je ostao zauvijek Čovjek i Bog na zemlji za svakoga tko Mu se želi približiti.

Velika je ljubav, beskrajna je ljubav, vječna je ljubav Njegova. 06.05.2021. 08:54

Nicejsko-carigradsko vjerovanje

Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga.

I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega. Rođenog od Oca prije svih vjekova. Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice: i postao čovjekom. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. I uskrsnuo treći dan, po Svetom Pismu. I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.

I u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca; koji izlazi od Oca i Sina. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi; koji je govorio po prorocima.

I u jednu svetu katoličku i apostolsku Crkvu. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. I život budućega vijeka. Amen.