Vraćam se s te naše Svečanosti,
ali još ti nisam stigla doma,
mada svijeća već je dogorjela.
Digle su se one mrtve kosti,
divna tijela koja zovu „soma”,
koja umrla su jer su bila okorjela.
Večer je od jutra Uskrsnoga,
netko žuri, a mnogo njih nema,
samo neka odrasla su djeca
u blaženstvu našeg Boga
koji stanove priprema
da im duša već ne jeca.
Svjetlo Kristovo zapalilo plamen,
čitav narod, sav taj svijet
i svu mene, žednu,
a ja samo šapćem „Amen, Amen”.
U spirali začinje se novi splet
koji traži mene, čednu.
Ne znam kad ću stići,
da l' ću biti ona stara,
ista kao uvijek.
Znaj da ću ti opet prići
jer se srce ne odmara
i kratak je ovaj vijek;
u njem jedna samo
pjesma je za sve.
I, da skratim,
ostala sam tamo,
ptice su me odvele
da više ne patim.
04.04.2021. 02:09