Izraz
„tijelo” po biblijskim spisima krije u sebi određenu dvoznačnost
za nas, ljude koji živimo ovdje, na zemlji, u vremenitoj stvarnosti.
Prema
Pavlovoj Poslanici Galaćanima, ljudsko „tijelo žudi protiv Duha
(Gal 5,17a)”. Tjelesni način postojanja je, dakle, suprotan
duhovnosti. Većina
nas ovdje živi negdje između tijela i duha, to jest između
tjelesnosti i duhovnosti. Duh je taj koji potiče tijelo, ali također
i tijelo je onaj činilac koji može utjecati na duhovnost. Neki su
učili od malena da bavljenje sportom ili tjelesnim vještinama
donosi zdravlje duha. To je sigurno točno, ali istinsko i kompletno
zdravlje začinje se u duhu čovjeka gdje i završava na kraju
života.
U
svakom slučaju se svima nama očituje vrlo jasno da je tijelo
propadljivo, ma koliko da ga održavamo, naročito ako nam je
duhovnost slaba strana. Eliksir mladosti i lijek protiv propadanja
nalazi se u duhu i duhovnom razvoju jer čovjek se razvija cjelovito,
u duhu i tijelu, i u duši kojoj je opet izvor Božji Duh:
„Onda
Gospodin
reče: »Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je
tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina.« (Post
6,3).”
„Zakon
je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh (Rim
7,14).”
„Predmet
misli njihove, strah srca njihova –
tjeskobno je iščekivanje
dana smrtnoga (Sir
40,2).”
Kad
se čovjek uzdaje kao vjernik Kristov, ne u tijelesne žudnje i u
svoje tjelesne slabosti i krhkosti, već u silu smrti Spasiteljeve, u
taj izvor životvornog Duha, tada pobjeđuje i smrtnost kojoj su
uzrok čovjekovi grijesi.
Razlike
su među nama, ljudima, samo u tome do koje je tko mjere uspio u
svome životnome pouzdanju povjeriti se na milost Božju.
„
„Jer
ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da
se obuče u besmrtnost.
Pobjednički
hvalospjev
A
kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u
besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana: Pobjeda
iskapi smrt. Gdje
je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj? Žalac
je smrti grijeh, snaga je grijeha Zakon. A hvala Bogu koji nam
daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu!
Tako, braćo moja
ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i obilujte svagda u
djelu Gospodnjem znajući da trud vaš nije neplodan u Gospodinu. (1
Kor 15, 53-58).”
„Doista,
mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život
Isusov očituje u našem smrtnom tijelu (2 Kor 4,11).”
„Uvijek
smo stoga puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni
smo od Gospodina. Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. Da,
puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili
kod Gospodina. Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni,
bilo iseljeni. Jer svima nam se pojaviti pred sudištem
Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro,
bilo zlo (2
Kor 5,6-10).”
„Teži
za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću,
krotkošću! 12 Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život
na koji si pozvan i radi kojega si dao ono lijepo svjedočanstvo pred
mnogim svjedocima! 13 Zapovijedam pred Bogom koji svemu
život daje i pred Kristom Isusom, koji pred Poncijem Pilatom
posvjedoči lijepo svjedočanstvo: 14 čuvaj Zapovijed
(ljubavi),
neokaljano i besprijekorno, do Pojavka Gospodina našega Isusa
Krista. 15 Njega će u svoje vrijeme pokazati On,
Blaženi
i jedini Vladar,
Kralj
kraljevâ i Gospodar
gospodarâ,
16 koji
jedini ima besmrtnost,
prebiva u svjetlu nedostupnu,
koga
nitko od ljudi ne vidje
niti ga vidjeti može.
Njemu čast
i vlast vjekovječna!
Amen.
(1
Tim 11-16).”
Biblija
od početka odgaja vjernika za život po Duhu. No, tek kada dođe
Isus, razjasni se koja je zapovijed i koji je savjet za čovjeka
najvažniji.
„Najveća
zapovijed
(Mt
22, 34–40; Lk 10, 25–28)
Tada pristupi jedan od pismoznanaca
koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio,
upita ga: »Koja je zapovijed prva od sviju?« 29 Isus
odgovori: »Prva je: Slušaj,
Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. 30 Zato
ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše
svoje, i
iz svega uma svoga, i
iz sve snage svoje!«
31 »Druga
je: Ljubi
svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema
druge zapovijedi veće od tih.«
(Mk
12,28-31).”
Tako
Bog ulijeva ljubav i nadu, i vjeru u čovjeka po ljudskome pouzdanju
u Božju riječ.
„I.
SPASENJE PO VJERI
„A.
OPRAVDANJE
Navještaj
poruke o spasenju
Ne
stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje
svakomu tko vjeruje – Židovu najprije, pa Grku. 17 Jer
pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je
pisano: Pravednik
će od vjere živjeti.
1.
GNJEV BOŽJI NAD POGANIMA I ŽIDOVIMA
Nad
poganima
Otkriva
se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost
ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. 19 Jer što se
o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. 20 Uistinu,
ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od
stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju
isprike. 21 Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao
Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te
se pomrači bezumno srce njihovo. 22 Gradeći se mudrima,
poludješe i 23 zamijeniše
slavu neraspadljivog
Boga likom, obličjem
raspadljiva čovjeka, i pticâ, i četveronožaca, i gmazova.
24 Zato
ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami
obeščašćuju svoja tijela, 25 oni što su Istinu –
Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto
Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.
Stoga
ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše
naravno općenje protunaravnim, 27 a tako su i muškarci
napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za
drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi
primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja.
Znaju
za odredbu Božju – da smrt zaslužuju koji takvo što čine – a
oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine. (Rim
1,16-32).”
„Kršćanin
oslobođen Zakona
Ili
zar ne znate, braćo – poznavaocima zakona govorim – da zakon
gospodari čovjekom samo za vrijeme njegova života. 2 Doista,
udana je žena vezana zakonom dok joj muž živi; umre li joj muž,
riješena je zakona o mužu. 3 Dakle: dok joj muž živi,
zvat će se, očito, preljubnicom pođe li za drugoga. Ako li joj pak
muž umre, slobodna je od zakona te nije preljubnica pođe li za
drugoga.
4 Tako, braćo moja, i vi po tijelu Kristovu
umrijeste Zakonu da pripadnete drugomu, Onomu koji je od mrtvih
uskrišen, te plodove donosimo Bogu. 5 Doista, dok bijasmo
u tijelu, grešne su strasti, Zakonom izazvane, djelovale u našim
udovima te smrti donosile plodove; 6 sada pak umrijevši
onomu što nas je sputavalo, riješeni smo Zakona te služimo u
novosti Duha, a ne u stareži slova
Dok
se ne ispuni otkupljenje, Stari zavjet ne može proniknuti dubine
Sotonine i stoga oklijeva da opake duhove pripiše nekome drugom osim
Bogu, ali potvrđuje da dobri duhovi u svakom slučaju dolaze izravno
od Boga. Čovjek naslućuje da postoji Duh svet i posvećujući,
jedini izvor svake nutarnje preobrazbe.
Svojstvo
duhovna čovjeka, čovjeka poučena Duhom Svetim jest da upoznaje
darove Božje i da čezne za većima.
Budući
da je Bog sam Duh, ono što se rađa od Boga rođeno je od Duha i duh
je te se može klanjati u duhu i istini, odreći se smrtnosti
grešnoga tijela i svojih mrtvih djela da bi donosilo plodove Duha
koji oživljuje.
Čim
posjedujemo Duha, Boga, ništa na svijetu ne može nas upropastiti
jer se Bog darovao nama, a mi živimo u Njemu (Dufour, str. 214.,
215., 1056.). 08.01.2021. 05:01