Straža na mom dlanu

 

Nisam uvjerena po pitanju svome

da ćeš spasiti me, Kriste,

u posljednjem času.

Jer što ako verige se moje slome,

ako se okrenu moje ruke čiste,

ako padnem vlastitome spasu?

Svakog dana molim za sve duše

da ih se spomeneš

i da ih prigrliš sve do kraja,

čak i mrzitelje što me ruše;

da ih barem opomeneš,

da ih staviš barem na margine raja.

Sada sigurna sam, kao uvijek,

al' me časak onaj straši

da za mene još se ne zna

hoće li ustrajnost popuniti ovaj tijek,

hoće li se paliti lampaši

kada moja duša nestane sva.

Navodim to jer mi sve dokazuje,

i da pakla ima, i da ima spasa,

da se ništa ne zna u Tvom planu

koji ispunja se kao što se kazuje;

Ti si Ljubav svakog našeg časa,

Ti si, Kriste, Straža na mom dlanu.

Najveći mi dokaz Tvojega života

upravo dinamika je usred svijeta,

neizvjesnost, ali pouzdanje.

Ti si Ratnik nebeskih divota,

Ti si Mač od riječi što je razapeta,

Ti si moje duše čvrsto Zdanje.

27.11.2020. 14:00

Psalam 51

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, *
    po velikom smilovanju
    izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice, *
    od grijeha me mojeg očisti!

Bezakonje svoje priznajem, *
    grijeh je moj svagda preda mnom.
Tebi, samom tebi ja sam zgriješio *
     i učinio što je zlo pred tobom:
pravedan da budeš prema svojim riječima *
    i bez prijekora kada te sudili budu.

Evo, grešan sam već rođen, *
    u grijehu me zače majka moja.
Evo, ti ljubiš srce iskreno, *
    u dubini duše učiš me mudrosti.

Poškropi me izopom da se očistim, *
    operi me, i bit ću bjelji od snijega!
Objavi mi radost i veselje, *
    nek se obraduju kosti satrvene!

Odvrati lice od grijeha mojih, *
    izbriši svu moju krivicu!
Čisto srce stvori mi, Bože, *
    i duh postojan obnovi u meni!

Ne odbaci me od lica svojega *
    i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja *
   i učvrsti me duhom spremnim!

Učit ću bezakonike tvojim stazama, *
    i grešnici tebi će se obraćati.
Oslobodi me od krvi prolivene, †
    Bože, Bože spasitelju moj! *
    Nek mi jezik kliče pravednosti tvojoj!

Otvori, Gospodine, usne moje, *
    i usta će moja navješćivati hvalu tvoju.
Žrtve ti se ne mile, *
    kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
Žrtva Bogu duh je raskajan, *
    srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

U svojoj dobroti milostiv budi Sionu, *
    i opet sagradi jeruzalemske zidine!
Tada će ti biti mile žrtve pravedne, †
    prinosi i paljenice, *
    i tad će se prinositi teoci na žrtveniku tvojemu.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Vjerujem, dakle postojim

 

Razum je potreban ljudima kao sredstvo kojim upravlja Providnost kada se objavljuje i kojim upravlja čovjek kada odlučuje.

Razum općenito je ono što razlikuje čovjeka od flore i faune.

Čovjek ne može upravljati ako nema razuma kao što ne mogu niti razne pojave u prirodi i društvu biti neki bogovi. Sve što nema razuma, ne može biti božanstvo čovjeku kojeg je Bog obdario razumom. Stoga je upotreba razuma velika vrlina i zdravlje, a nedostatak znanja i nedostatak ključnih podataka je velika bijeda: ako čovjek nema čime upravljati, isto mu je kao da niti nema razuma.

Razumu nije potrebna samo informacija da bi upravljao nego mu je potrebno i razlučivanje podataka, to jest upotreba razuma. To se ne zove samo razmišljanjem već se tu uglavnom radi o razboritosti koja je dokaz upotrebe razuma gdje čovjek razabire podatke i na taj način uči, odnosno stvara zaključke koji postaju novi podaci i informacije. Dakle, mnoštvo informacija ne koristi razumu već ga može upropastiti.

Ljudski razum je Božji dar, a razboritost je ljudski rad.

Također, čovjek nema zdravlja i ne spašava se od mnoštva informacija, one su uglavnom beskorisne, već čovjeka, između ostalog, spašava čin razmišljanja, zaključivanja, razabiranja, razboritosti. Samo jedan podatak koji je zaista važan čovjeku može biti vrijedniji od bezbroj informacija.

Čovječanstvo prenosi ključne zaključke i podatke s koljena na koljeno.

Čovjek koji vjeruje u Boga želi i čezne Ga upoznati što bolje, to jest naučiti i steći znanje, sakupiti podatke o svojoj vjeri i o Bogu.

Ako čovjek nije čuo Božju objavu, on ipak može tražiti Boga kao Stvoritelja svega, kao istinu, kao pravednost i pravdu, kao slobodu jer to su osobine pravoga Boga. Razlika je između pukog ideala pravde i slobode jer ideali su ono što nam je nedostižno, za razliku od istinske slobode i pravednosti koju čovjek ima kada vjeruje i živi svoju vjeru u jednoga pravog Boga.

Tako, dakle, čovjek koji vjeruje u Boga, nikada ne može reći u istoj rečenici da ne razumije i da vjeruje. Jer ako vjeruje, onda nema puno razloga razumjeti ili filozofirati, ili sakupljati informacije jer mu sve to ne koristi. To je stoga što je vjerovati u Boga pitanje ljudske volje i slobode, vjera je jedna jednostavna odluka: želim vjerovati i vjerujem ili ne vjerujem informacijama koje dobivam o Bogu. Osim toga, vjera je Božji dar, ne može se naučiti, ali očekuje ključne podatke da bi ih razabirala i razvrstavala, to jest: vjera upotrebljava razum. Čovjek koji vjeruje, uglavnom razumije jer razum nije iznad vjere, razum ne može upravljati vjerom, to su sve nelogičnosti, već razum dobiva zdravlje i razboritost kada se upotrebljava u svjetlu vjere.

Ako netko želi vjerovati, a ne može, to je odluka. Odluka da ne vjeruje iako u dubini svoje savjesti ima klicu vjere. Tada čovjek često nalazi opravdanja i govori da ne razumije pa da zbog toga ne može vjerovati, a to je grijeh. Također je još veći grijeh kada se čovjek naokolo hvali kako vjeruje iako ne razumije.

Nema drugog razloga da čovjek dobije razum od Boga. Bog čovjeku želi dati slobodu, slobodnu volju jer je Bogu drago da Ga čovjek izabere, da čovjek odluči slobodno da će vjerovati i da želi svoga Stvoritelja i Otkupitelja ljubiti i slaviti te Ga spoznati u slobodi. Zato, ako čovjek ne želi vjerovati, to nije odgovornost Boga nego ljudski kvar. Sloboda je neophodna čovjeku, ona je imperativ najveći jer ljubiti se Boga bez slobode ne može. Zato se čovjek pokvari i razboli, zato čovjek dolazi na muke paklene jer Bog mu dade slobodu izbora. Čovjek može birati život, ali ako traži u prvom redu da razumije, to znači da želi biti iznad Boga. Onoga trena kada povjeruje, čovjek dobiva i jasne i nedvosmislene podatke od Boga kao što je ta informacija da vjera traži razum radi učenja o Bogu i radi upoznavanja Boga, a da sve što je obrnuto spada u grijeh, dakle, da je grijeh tražiti prvo sve podatke da bi se povjerovalo.

Razum služi vjeri.

Kada čovjek ne želi vjerovati u Boga, ostaje nerazuman kao i mnoge životinjske vrste, ostaje u grijehu i čini različita zla, postaje lak i uhvatljiv plijen za predatore svih vrsta, bilo da su to ljudi, bilo da se radi o svinjama, zvijerima, idejama i tako redom.

Biti čovjek, to je prva zapovijed od Boga koju dobiva vjernik jer biti čovjekom znači biti slikom Boga koji jest Ljubav, Istina i Pravednost.

Kontemplacija na čast svetoj Katarini Aleksandrijskoj, 26.11.2020. 06:59

Naše sjedinjenje

 

Sanjati Te i na javi, kako slatko,

sjetiti se Tvoje riječi, Tvojih ruku

koje blagoslovom mene prate.

Nema nešto ljepše, bar na kratko,

od ljubavi Tvoje koja nosi Muku

što je preda molitvama da je skrate,

da ublaže moju bol zbog Tvojih rana.

Ti u meni, ja u Tvojoj snazi,

jednako smo bliski u tom trenu

kada pronađeš me usred svoga stana

gdje Te, uskrsloga, moje srce traži

da mi predaš dane koji nikada ne venu.

Tek se tada otkrijem u dostojanstvu

o kojemu na toj zemlji ništa ne znam

dok se naše smrti skupa ne usade.

Muka naša u Tvome prostranstvu,

to je ljubav naša rad' koje se predam,

sva u nadi protiv svake nade.

Tvoja moć i milosrđe, Tvoja snaga

podići će novi svemir, zemlju i nebesa,

svaku kost i sve mrtvace, čak i srce moje

koje mi izliječi Tvoja riječ preblaga,

ispunjeno obećanje kojem zadivi se poetesa

kad u molitvi doživi uskrsnuće Tvoje.

Ti si, Kriste, Bog moj, a ja dio Tvoga stada,

Tvoja pratnja i Tvoj izabrani rod,

obećanje koje s Tobom održati mogu

da se sastanemo bilo gdje i bilo kada

kako donijela bih Tebi svaki plod

što ga otkrijem u Tebi, svome Bogu.

25.11.2020. 04:25

Gozba Riječi

 

Otvaram presveti Svitak,

a prazna se duša priprema

primiti sve što se da.

Nebeska vrata su bitak,

a vratar moja je tema

svega što srce mi odjednom zna.

Ljubav je tako postojana,

poput oslonca, poput hridi;

ona obične brige ne brine.

Tajnovita noć i svjetlo dana,

ljubav tek zaista čuje i vidi

kao netopir podno mjesečine.

Tajne se otkrivaju srcu mome.

Praznina od svakoga bremena

čini od mene posudu čistu

koja se predaje Duhu tome.

Kao sijači, prepuni sjemena,

sveti me vode k Isusu Kristu.

Pružaš mi ruku na dovratak,

dodaješ plamen mojoj svijeći,

a ja ću je poslije poslati dalje.

O, kako je sladak svaki povratak!

To moram pjevati, moram ti reći:

tvoja me ljubav u nebo šalje.

Dijete se rađa, dobismo Sina

u kojemu zemlja je Obećana,

plodna od kiša i blagoslova.

Voda je dobila značaj vina,

a ljubav je neopisivo uvećana;

rađa se, rađa dimenzija nova.

Da nije Otac za nas bio,

ne bismo imali Matere naše

što ju je Duh sebi zaručio.

Tajna do tajne, i sve je ostavio

da malo stado dobije ispaše

i Sina poslao, za nas se odlučio.

Pogledaj ove pašnjake silne,

vrataru neba i srca moga,

što nikad ih vidjeli nismo.

Ljubavi hrabre, ljubavi umilne

ne bi ni bilo bez našega Boga,

ne bismo sricali Sveto pismo.

Počasti me moštom, žitom i medom,

nebesko kraljevstvo sije se još

i sve ga više i više ima

u tajnama koje su posute ledom

da ne bi bio taj narod loš

koji na zemlji Krista prima.

Slušajmo Boga i naredbe sve,

pit ćemo vina na gozbi Riječi.

„Neka bude” i sva će se proliti

Riječ koja nam ljubav postade

što nudi nam žita, meda i mliječi,

a mi ćemo za Nju još više moliti.

24.11.2020. 05:48

Novo Tijelo

 

Duhovnost Došašća spada na jedno od temeljnih obilježja kršćanskog života. Kršćanin je čovjek Došašća. Sav je naš život pod znakom iščekivanja drugog Dolaska Gospodinova, kako kličemo u svakoj misi: „Tvoj slavni Dolazak iščekujemo!” Krist je ta „blažena nada” da će napokon nastati „nova nebesa i zemlja nova, gdje pravednost prebiva (2 Pt 3,13)”.

„Nepoznato nam je vrijeme dovršenja zemlje i čovječanstva, a ne znamo ni način preobrazbe svemira. No, poučeni smo da Bog sprema novi stan i novu zemlju u kojima će vladati pravednost i gdje će blaženstvo ispuniti i nadvisiti sve želje za mirom što se rađaju u ljudskom srcu... No, iščekivanje nove zemlje nipošto ne smije oslabiti, nego dapače razbuditi u nama brigu za izgradnjom ove zemlje, gdje raste ono Tijelo nove ljudske obitelji koje već može pružiti neku sliku novog svijeta (GS, 39).

Drastična je razlika između općinstva svetih i svih drugih ljudi.

Čovječanstvo gleda u Crkvu i prati tko će biti proglašen svetim, ali rijetko bi se tko mogao prepoznati u tome, naći sebe kao potencijalnog kandidata. Ruka Providnosti kao da izabire u mnoštvu ljudi jednoga po jednoga čovjeka, kao da pažljivo odvaja žito od kukolja.

Općinstvo svetih nije ona grupa ljudi koja je nekad vidljiva u crkvama.

Općinstvo svetih je tako raštrkano da se zaista mora pažljivo prebirati po zemlji kako bi se našlo čisto zrno, netko svet tko može i ne mora biti javno slavna osoba. No, oni koji postadoše općepoznati i slavni daju nam naslutiti kako sveti ljudi izgledaju, što čine i kako se ponašaju u svijetu.

Dvije skupine su prepoznatljive na prvi pogled. U prvoj skupini ima mnoštvo poznatih svetaca Katoličke Crkve koji su zanimljivi samo nekim ljudima čovječanstva. U drugoj skupini su oni koji nisu poznati svekolikoj ekumeni, kao da su anonimni, a nalik su velikim svetcima; to su jednom riječju siromasi, neki siromasi.

Jer, svi ljudi su grešnici, a svi su pozvani na svetost, i bogati, i siromašni; i ludi, i mudri; i zdravi, i bolesni. Svi su na tom ispitu svetosti na kojem Bog izabire tko će se uzeti, a tko će se ostaviti.

Svi ti probrani ljudi su pravednici, oni koji ustaju iz zaborava, oni su Tijelo nove ljudske obitelji.

Jer kada bi svi koji su kršteni bili u toj zajednici, brzo bi Crkva na zemlji propala, promašila poslanje.

„Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče:
»Evo, sve činim novo!« (Otk 21,5a)”.

Kršteni se spašavaju drugačije od onih koji nisu članovi krštenih u Kristu. No, ovdje se ne govori o tome tko će se spasiti, kada i kako već se govori o tom Tijelu koje postoji na zemlji i koje se gradi, nevidljivo prostim okom. To je Tijelo zaista slika novoga svijeta.

Živimo u posljednjim vremenima.

U ruci Onoga koji dolazi u ime Gospodnje nalazi se sjekira koja će posjeći svako stablo koje ne donosi roda i baciti ga u oganj. (Mt 3) „Kralj drži u ruci lopatu i očistit će svoje gumno; skupit će svoju pšenicu u žitnicu, a pljevu će sažeći ognjem neugasivim.”

Crkva na zemlji ima svoje materijalno i vidljivo tijelo, a ono koje se slabije uočava nalazi se u tome propadljivom dijelu, nalazi se među ljudima kao kraljevstvo nebesko, nalazi se u srcima ljudi koja nitko drugi ne može vidjeti osim Krista i onoga kome Isus objavi.

„Kršćani... ne mogu ništa žarče željeti nego da što širokogrudnije i uspješnije..., prijanjajući vjerno uz Evanđelje i služeći se njegovim silama, prihvaćaju golem posao koji se na zemlji ima obaviti i o kojem polažu račun Onome koji sve sudi u posljednji dan (GS, 93).”

Tvoju smrt, Gospodine naviještamo,

Tvoje uskrsnuće slavimo,

Tvoj slavni Dolazak iščekujemo.

24:11.2020. 00:58

Pjesma otkupljenih

„I vidjeh: gle, Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime sto četrdeset i četiri tisuće — na čelima im napisano ime njegovo i ime Oca njegova!

I začujem s neba glas, kao šum voda mnogih i tutnjavu silna groma; glas taj koji začuh bijaše kao glas citraša što sviraju na citrama.

Pjevali su pjesmu novu pred prijestoljem i pred četiri bića i pred starješinama. Nitko ne mogaše naučiti te pjesme doli one sto četrdeset i četiri tisuće — otkupljeni sa zemlje.” Otk 14,1-3

Pohod Presvetom:

Pjeva se:

Svet, svet, svet,

svet i presvet Isus u Oltarskomu Sakramentu svetomu!

Klanjamo ti se, presveti Gospodine Isuse Kriste, ovdje i u svim Tvojim crkvama, koje su po svem svijetu, i blagoslivljamo Te jer si svojim križem svijet otkupio (iz oporuke svetog Franje Asiškog).

Hvalospjev

Otk 4,11; 5,9.10.12.

Dostojan si, Gospodine, Bože naš, *
 primiti slavu i čast i moć!
Jer, ti si sve stvorio, *
i tvojom voljom sve postade
i bi stvoreno!

Dostojan si uzeti knjigu *
i otvoriti pečate njezine.
Jer si bio zaklan †
 i otkupio, krvlju svojom, za Boga *
Ljude iz svakog plemena i jezika,
puka i naroda.
Učinio si ih Bogu našemu
kraljevstvom i svećenicima, *
i kraljevat će na zemlji.

Dostojan je zaklani Jaganjac *
primiti moć i bogatstvo
i mudrost i snagu *
i čast i slavu i blagoslov!

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Pjeva se:

Divnoj, dakle, Tajni ovoj

klanjamo se smjerno mi.

Stari zakon žrtvi novoj

nek se sada ukloni.

Vjera duši čovjekovoj

nek spoznanje dopuni.

Bogu Ocu, Bogu Sinu

hvala s pjesmom radosnom.

Slavimo im veličinu,

častimo ih dušom svom.

K Duhu Svetom nek se vinu

glasi s dikom jednakom.

Amen

O, sveta gozbo na kojoj se Krist blaguje,

slavi se spomen muke Njegove,

duša se napunja milosti i daje nam se zalog buduće slave.

- Kruh s neba dao si njima (Aleluja).

- Koji svaku slast u sebi ima (Aleluja).

Pomolimo se:

Bože, Ti si nam u divnom sakramentu ostavio spomen svoje muke.

Daj nam tako častiti sveta otajstva Tijela i Krvi Tvoje

da vazda osjećamo u sebi plod Tvoga otkupljenja.

Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.

Amen.

Blagoslov s Presvetim:

Blagoslovljen budi Bog!

Blagoslovljeno njegovo sveto ime!

Blagoslovljen Isus Krist,

pravi Bog i pravi čovjek!

Blagoslovljeno ime Isusovo!

Blagoslovljeno presveto Srce Isusovo!

Blagoslovljena predragocjena Krv Isusova!

Blagoslovljen Isus u Presvetom Oltarskom Sakramentu!

Blagoslovljen Duh Sveti Utješitelj!

Blagoslovljena velika Bogorodica presveta Djevica Marija!

Blagoslovljeno sveto i bezgrešno njezino Začeće!

Blagoslovljeno njezino sveto uznesenje!

Blagoslovljeno ime Marije, Djevice i Majke!

Blagoslovljen sveti Josip, njezin prečisti zaručnik!

Blagoslovljen Bog u svojim anđelima i u svojim svetima!

 

The Last Tile

 

In Divine I Recognize You

 

Meetings of ours  have those traits

which always were Divine and present,

like in these existing moments,

no matter in which we are ways

communicating, a hundreds percent,

or when will arrive the comments.

 

So, that Divine traits are more secure

than death or the world in it's style;

and because I know them, I know us

and  I recognize your spirit  for sure

and I feel often like I could die...

because in divine Spirit  we trust.

 

Because when in the Temple of Lord

we were meeting and knowing each other,

I know, through the bones, it's a true;

I know it is a life of a different sort,

I know that we're in the will of our  Father;

I know because in Divine I recognize you.

Oct. 12.2012. 22:04

Because I've touched the holy floor,

I'm very happy and get the wings,

the wings for flying

through the restless new door.

Even late, now I'm trembling

Like a swan which is dying.

 

Oh, mercy, my Lord, mercy again,

To my hystorical moment

And give to my beauty of life

One more bad vow, not in vain:

The mosaic tile that You've sent,

Let it be me in the arms of the knight,

 

let me be that holy tile

which will be the last in the mosaic,

marry me, Lord.

In the meanwhile,

that will be the third blessy light

in my life before the Mord. („The last tile in the mosaic“)

It is a little better in original version.

 2012.03.09. 12:40