Hrvatsko srce

U mom vjerskom srcu, zemna,

svoju domovinu tražim

okamenjenim sjemenjem

da bih bila spremna

da je za nebo osnažim

nadnaravnim uvjerenjem.

Otišla je, razišla se svijetom,

rastrgala srce na sve strane,

a postala poznata i slavna

požrtvovnošću joj svetom,

izvidala čak i moje rane

kao nekad, u vremena davna.

Veća je od ponosna joj puka

što se vijekom hrva da pobijedi,

a ne radi trijumfa, ovacija

već da prođe kleta muka

i da Boga ne povrijedi;

zemni znak mi srca ostaje Croatia.

01.08.2020. 16:04

Zlatna škrinjica

Do viđenja, opet ću te naći

da u srcu svetinje ti slavim;

kada ovi dani postanu još kraći,

budit ću se da se tebi javim.

Samo tvoje srce poznaje mi uzrok

od kojega potekao moj je plač,

i dah, i stih, i suza mojih tok

od kada je dušu Majke dodirnuo mač.

Samo ti si pretekao ove težnje

jedna kobna časa u danima davnim,

pronikao sakrivene svima čežnje

za budućnost u dvorima slavnim.

Poetesa ili sveti čovjek odorama

uvijek mora iskrenost iskovati;

takav život srcu velika je drama,

ali ono zato uči Boga jedinoga štovati.

01.08.2020. 07:43

Ps:

Tin Ujević, „Kolajna XIV”

„U ovoj gužvi, u ovoj stisci

bez oca i bez učitelja

bio sam sam, a moji vrisci,

svi, nose pečat mojih želja.

I svakom slikom, svakim zvukom

dio sam svoje duše dao,

i strijeljao sam lakim lukom,

i gađao sam gdje sam znao.

Izgarah dati nešto Novo,

a Bog moj bio moj je Bedem.

I duh je kriv, i svjetlo Slovo

ako tek drač i korov jedem.

Najgore tek u toj stvari

što, evo, vidim, monotono:

umro Duh je - onaj Stari

- i ja sam danas mrtvo zvono.”

Znak za raj

Ovo isto nebo rumenoga mjeseca

u modrini svojoj uskoro će sjati

kao da se duša moja više ne sjeća

da se krug zemaljski uvijek vrati,

da se budućega dana sprema

donositi svoje plodove i sjaj.

Druga zemlja, drugo nebo sad ne drijema,

ova duša dobro zna da to je znak za raj,

da ta radost nepovrata tinja

jer se isto nikada ne vraća;

drukčiji je svaki val od mora sinja,

drukčije je tlo zemaljsko medna saća.

Drukčiji je svaki dan, svaka ptica,

svaka pjesma, svaki stih i nota.

Svaki susret gledanje je Božjeg lica,

svako gledanje je buđenje života.

Ljudsko srce nikad nije isto,

raspara se svakog časa

jer u sebi nosi Nebo čisto

da za vječnu sreću stasa.

31.07.2020. 02:14

Sjedinjenje

Dušo moja, noćas ti Bog tvoj

s tobom jedno biti želi.

Uzeo te, molbe tvoje u dom svoj

gdje i mnogi su sveti živjeti htjeli.

Biti s Tobom, Gospodine, jedno

tako je dobro, tako je moćno;

puno je slađe no saće medno,

jače obuzima nego nebo noćno,

olovne boje, pretile težine

što pada na prsa poput dlana

zbog svoje duši željne blizine,

da spadne sa čela joj prašina slana.

Bjelasaju se nebeske oblačne brazde

i lud je svatko tko Nebo ne žudi,

poljane Kristove koje dažde

svetom ljubavlju što ne bludi

već nalazi ovaca svojih stada

koja hrabrim pjevom molitve šalju

jedinoj ljubavi svoga grada

što diže se snažno ka nebeskom dalju.

O, tako je dobro, tako je gusto

plavetnilo mračno na srcu mome

i svijeća što doziva polje pusto

u meni, u duši ka Srcu Tvome,

Isuse, Sine za vječnu ljubav i spas.

I nema dvojbe što to ljubav jest,

ona je sada sjedinila nas

kad sam okusila Tvoje milosti čest.

29.07.2020. 23:35

Prorok svim prorocima

Kršćanska Crkva, Crkva rimokatolička – to si ti.

Crkva je Krist, tijelo Kristovo kojemu smo mi, vjernici udovi,

kojima je um i glava sam Isus Krist.

Ako si vjernik Božji, kršten u Božjem Sazivu – Crkvi, ti si tijelo i duša, i duh Njegov, Njegov instrument kojim Krist raspolaže u svojem naumu da spasi sve ljude.

Svaki vjernik nosi proročku, kraljevsku i svećeničku službu u svom vjerničkom srcu. Svi smo grešnici, ali i proroci, kraljevi i svećenici.

Sakramenti, molitva i čitanje Svetoga pisma u Duhu Svetom jesu vrlo konkretne radnje i čini uslijed kojih dolazi do pounutrašnjenja povijesnih događaja i predaje u osobni doživljaj vjernika koji proživljava dinamično i neprekidno sklapanje i potvrđivanje Saveza s Gospodinom.

Stoga, kršćanske crkve po svem svijetu mogu propasti u potresima, gradovi mogu biti sravnjeni sa zemljom i mnoge boleštine mogu napasti i pomoriti ljude, ali Crkva ipak živi. Plodna zemlja ostaje i mnogi ljudi ostaju na zemlji, mnogi ratari i vinogradari, ribari i pekari, vjernici i svećenici preživljavaju. Tijelo i Krv Kristova zauvijek ostaju i Boga se slavi sve do Paruzije, ponovnog dolaska Isusa Krista u slavi na zemlju.

Neke od najljepših stihova u doba propasti Jeruzalema i Božjega Hrama 597. g. prije Muke i Uskrsnuća Isusa Krista, otkriva nam prorok Jeremija u svojoj ispovijesti koju smatraju intimnom ispoviješću proroka koji tada doživljava krizu, ali i obnovu svoga zvanja, poziva kojim ga je Bog pozvao.

Prorok Jeremija je svjedok i sudionik dramatičnih zbivanja starog Istoka koja su zahvatila i Palestinu. Doživljava Nabukodonosorov prodor u Palestinu 605. g. prije Krista, opsjedanje i osvajanje Jeruzalema 597. g te konačno razorenje grada i drugo veliko izgnanstvo Židova u Babilon 587.g.

Dok je osjećajni Jeremija kao patnik i izgnanik sudjelovao u ovim burnim događajima, sjećao se teških trenutaka iz prošlosti svoga naroda. Kao pravi Izraelac shvatio je povijest kao učiteljicu života. U prošlosti je Gospodin uvijek izbavljao narod iz nevolja. To će učiniti i sada. Narod može propadati, Hram se može rušiti, Jeruzalem može biti opustošen, ali se nutarnja veza s Gospodinom ne može prekinuti.

Jeremija poziva narod na „obrezanje srca”, na pokajanje zbog nevjere i pripravlja narod na Novi savez koji će Gospodin sklopiti s narodom u duhu i po srcu.

Pravu vezu Gospodina i Njegova naroda Jeremija izražava slikom, u Bibliji tako čestom, zaručničke ljubavi koja je nužno uzajamna:

„Idi i viči u uši Jeruzalemu:

Ovako Govori Gospodin:

Spominjem se mladosti tvoje privržene,

ljubavi tvoje vjerničke:

ti pođe za mnom u pustinju,

po zemlji gdje se ne sije (Jr 2,2)”.

Ili:

„I reče mi Gospodin:

Odmetnica Izrael pravednija je od Judeje nevjernice.

Idi i viči prema Sjeveru ove riječi.

Reci:

Vrati se, odmetnice, Izraele,

riječ je Gospodnja.

Ne gnjevi se više lice moje na vas,

jer sam milostiv – riječ je Gospodnja -

neću se gnjeviti dovijeka (Jr 3,11-12).”

Evo kako Jeremija razgovara sa svojim Bogom koji Jeremiji otkriva potvrdu njegova proročkog poziva te tako „upotrebljava” Jeremiju kao svoje svjedočanstvo i obećanje poslanja Sina svoga, Spasitelja našega Isusa Krista za sve ljude i za sva vremena:

„16Kad mi dođoše riječi tvoje, ja sam ih gutao:
riječi tvoje ushitiše
i obradovaše srce moje.
Jer sam se tvojim zvao imenom,
o Gospodine, Bože nad vojskama.
17Nikad sjedio nisam u društvu veseljaka
da se razveselim.
Pod težinom ruke tvoje samotan živim,
jer ti me jarošću prože.
18Zašto je bol moja bez prebola?
Zašto je rana moja neiscjeljiva
i nikako da zaraste?
Ah! Hoćeš li meni biti kao potok nestalan,
vodama nepouzdan?

19Zato ovako govori Gospodin:
»Ako se vratiš, pustit ću te da mi opet služiš;
ako odvojiš dragocjeno od bezvrijedna,
bit ćeš usta moja.
Oni će se okrenuti k tebi,
al’ ti se zato ne smiješ okrenuti k njima!
20Učinit ću od tebe za ovaj narod
zid od mjedi, neosvojiv.
Borit će se protiv tebe,
al’ te neće nadvladati,
jer ja sam s tobom,
da te spasim i izbavim« –
riječ je Gospodnja.
21»Izbavit ću te iz ruku zlikovaca
i otkupiti te iz ruku silnika.« (Jr 15,16-21).”

29.07.2020. 15:24

Kraljevanje duše

U mom srcu začinje se kraljevanje

gdje se ljubav istinita rađa,

to je srce svake duše žive.

Centar čovjeka božansko je zdanje

u kojemu duša je najslađa

prije no što krene na puteve krive.

Prije svega duši potreban je mir

jer je sazdana u njemu i od njega,

spokojnom se hrani posteljicom.

Prije no što strmoglavi se u vir,

koji može rastaviti čovjeka od svega,

srce ljudskom začinje se strelicom.

Kraljevanje služenje je svake vrste,

radi pravednosti služiti se uvijek mora

ljubavi i miru, istini što vlada.

Tad iz duše ljudske iskre pršte

poput anđela iz rajskih dvora,

kao sjajna svjetla kraljevskoga grada.

Sluga Boga čovjek uvijek može ostati

jer je nadaren raznolikim talentima,

lijepim sklonostima što ih stekne,

što ih ljubav izobilno može dati

slavnim Božjim sakramentima

u kojima čovjek na koljena klekne.

28.07.2020. 06:30

Novo nebo

Lađa plovi nadaleko

kad se Bogu svom obrati

jer je tamo med i mlijeko,

mjesečina, zaljevi i paprati

jer je zove bestežinska luka,

čvrsta sidra, ždralova i dokova

radi kojih nije uzaludna Muka,

nad kojima Bok je iznad bokova

što ga probolo je smrtno koplje,

s kojeg lije vječna krv života.

Moreplovci jedu žitno snoplje,

pismoznanci piju kaplje pota.

Gdje je moje razapeto platno

od kojega ostadoše samo rupe

kao dokaz da me sunce zlatno

spržilo od silne moći na sred klupe,

gdje sam napila se vode bistre

što je kapala iz ptičja kljuna,

gdje sam živjela od Riječi čiste

što je kao plima navirala puna?

Lađa plovi nadaleko

kad se, Kriste, Tebi vrati

jer Ti besplatno je mlijeko,

vino Tvoje se ne plati.

Evo lake jedrilice,

nove, neiskusne poput cvijeta!

Evo mlade ptice!

Proći će kroz vrata svijeta

da ih nose svježi maestrali

pod oblake iznad oceana.

Nisu mora iskušali,

ali im Nebesa nisu strana.

26.07.2020. 23:07