Sloboda izbora

Kada nas zahvati val opće nevjere, sumnje i padanja u grijehe, pitam se zašto je u našoj slobodi koju si nam dao, Bože, jedino dobro i moguće vratiti se k Tebi što prije. Čemu služi onda moja sloboda i kakva je to sloboda izbora koja liči na ucjenu? Ako biram Tebe, bit će mi dobro, a ako Te ne izaberem, propadam.

Pogrešno zaključivanje i pogrešno razmišljanje dovodi čovjeka do smetenosti jer svetima je jasno što će njima slobodna volja, ali kada netko propada u nevjeri, u grijehu, tada ne zna u čemu je sloboda izbora koju Ti, Isuse, daješ čovjeku.

Zašto Te svi, Bože, hvale i slave, odijevaju se u svojoj ljepoti Tvojom slavom, a samo ljudi ne znaju slavu Tvoju, samo čovjek je ogrezao u grijesima?

Što će mi sloboda kada me može odvesti u pakao?

Čemu služi moja slobodna volja?

Zašto imam slobodu izbora?

Je li to istinska sloboda?

Zašto se ne mogu opredijeliti i odbiti ono što ne želim?

Ne želim, na primjer, služiti već ostati u dostojanstvu. Želim ravnopravnost, želim sam postići nešto lijepo i dobro. Ne želim za sve i uvijek biti kriv i pogrešan.

Sve su to pogrešne slike i predodžbe o Bogu. Takve opise Boga može imati samo Zavodnik koji čovjeka odvraća od pravednosti i providnosti Božje. Tko postavlja takva pitanja nalazi se u velikim dvojbama i nemiran je u sebi te stvara nered oko sebe. To su pitanja grešnika ili možda ponekog ateista.

Sloboda čovjeka najviše dolazi do izražaja tek kada čovjek uđe u prijateljstvo s Bogom. Tek tada razumije čovjek zašto mu je potrebna sloboda. U prijateljstvu s Bogom čovjek i Bog nalaze se u bračnoj vezi gdje čovjek konačno smije okusiti blaženstvo, mir i red, a to je ono za čime jedino i čezne čitava svoga života. Tada je čovjek slobodan, a sloboda izbora dolazi maksimalno do izražaja.

Nevjernik je zarobljen u grijehu.

Nevjernik ne zna što je mir u duši.

Nevjernik ne zna kako je to živjeti s ljudima bez rata, nemira i prepirki.

Nevjernik ne može slobodno izabrati među ljudima prijatelje već mu je sloboda izbora ograničena onime za što se je čvrsto uhvatio, a to su grijesi; grijeh pohlepe i požude, čežnja za slavom i želja za moći. Također ga okružuju ljudi koji mu ne mogu biti prijatelji jer više drže do svojega bogatstva i slave, do svoje moći nego do prijateljstva.

Sloboda izbora u zemaljskom životu nalazi svoju svrhu upravo u slobodi u kojoj se čovjek opredjeljuje za najveće dobro kako bi mu bilo jako dobro u životu i kako bi s ljudima stvorio mir.

Nevjernik služi grijehu koji izaziva ratove i stvara siromahe i uzgredne žrtve ratova.

Bog oslobađa od te ovisnosti i navezanosti na grijeh, na želju za slavom, moći i bogatstvom.

U Bogu čovjek nalazi ljubav i prijateljstvo. Tada može činiti ono što želi, može stvarati dobro, može činiti dobro i zbog toga se osjeća dobro i blaženo.

U Bogu čovjek razvija darove Duha i mnoge kreposti o kojima nema pojma kada živi u grijehu ili daleko od Boga jer Ga ne poznaje. Darovi, nadarenost i vrline, kreposti koje čovjek razvije u prijateljstvu s Bogom otkrivaju čovjeku njegovo istinsko ljudsko dostojanstvo jer tada čovjek nema potrebe vladati ljudima, nema pohlepe za bogatstvom jer zna da može imati sve što želi, a da je to što želi istovremeno i jako dobro, i jako lijepo te da ga ono što čini izgrađuje u sve bolju osobu koja razvija mnoga prijateljstva s ljudima.

Najljepše je biti slobodan u Bogu, u ljubavi s Bogom jer tada između Boga i čovjeka postoji jednost i čvrsta veza koja se temelji upravo na slobodi Boga i na slobodi čovjeka. Čovjek je u tom prijateljstvu ravnopravan sa Savršenim koji ga u svemu nadopunjava. Veza Boga i čovjeka izgrađuje čovjeka u sve bolju i sretniju osobu, čini ga blaženim i sposobnim za velika djela, ali i za ljubav.

Nevjernici nisu sposobni za ljubav.

Nevjernicima je ljubav sporedna stvar, a brak zarobljeništvo i frustracija zbog koje odlaze u svijet tražiti lažnu ravnopravnost i jednakost svih ljudi, ali dok se ljudi ne okrenu Bogu jedinome, nikada se neće riješiti ratova i kriza u gospodarstvu, neće naći slobodu istinsku, neće imati moć, i slavu i bogatstvo. 16.05.2020. 04:35

I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem ničice, na svoja lica, i pokloniše se Bogu govoreći:
»Amen!
Blagoslov i slava,
i mudrost, i zahvalnica,
i čast, i moć i snaga
Bogu našemu
u vijeke vjekova. Amen.«

Otk 7,11-12

Križ vječne sreće

Pitala sam Tebe, Bože moćni,

kada ću Ti stići i kada ću doći

da Ti gledam lice i veliku slavu,

da prekineš ovaj pohod noćni

što ga izdržati više neće moći

moždane mi koje vape svjetlost pravu.

Ti prekine moju bol i samoću od me uze,

koju si mi davnih dana dao,

da od mene ne bi bilo tuge veće.

Kada prestale su teći moje suze,

vidjeh sve što si mi obećao;

Ti mene utješi križem vječne sreće.

Tada spoznah nagradu si što me čeka

u Tvom srcu, u toj komori od svete Krvi.

Tada spoznah bit će opet nevolje i zala,

crna sva od zavisti i progona rijeka

koja se protivi Krunici je što ju mrvi,

koju Gospa nam je protiv zmije dala.

Al' ja neću više usamljeno tugovati

jer mi moja snaga, od ljubavi tiha,

postala je mirna livada iz sna

kojom želim kao sluškinjica putovati,

makar lađama od smiješna stiha,

jer ja hoću biti samo Tvoja sva.

Izlit će se rijeka zla poda mnom,

trulež će mi natopiti pute cvijeća,

ulazit ću s hvalama u Tvoje dvore

koje vidjela sam u tunelu tamnom:

tuga moja malena je, a velika sreća

što me čeka kad mi Tvoja vrata se otvore.

10.05.2020. 08:18

Postanak duša

Hvala Tebi, Kriste, za moj križ,

hvala Ti za sreću i sve muke

što ih zaboravu predati ne mogu.

Dao si mi sebe, to je Tvoja briž,

Tvoja odanost i pune ruke

da Ti mogu doći, svome Bogu.

Dijelio si sa mnom svoje boli,

svoje suze da Te bolje spoznam,

svoju radost da bi uzdigao mene

gdje i anđeo moj Tebe moli.

Pustio si mi polako da sve doznam

od onoga što su krile meni sjene.

Tebe žeđa ova duša sjetna,

Tvoje misli misliti da hoću,

Tvoje pute da po njima nađem

novi život u kojem ću biti sretna,

da ispuniš snove što ih vidim noću,

da na osjetljive staze zađem.

A nisam te dugo znala,

vapila sam kao žedna rose

da mi odaš tajnu nesreće i zla.

Tada zavjesa je meni spala,

sada anđeli Ti k Srcu nose

svaku novost što je ova duša zna.

Hvala Ti za darove sve, Kriste,

sve ih više ima i više se množe

da ne stignem pitati za život Tvoj

što ga dijeliš svima Duše čiste,

što ga daješ svima, dragi Bože,

da bi spasio za sebe narod svoj.

Daleka sam još od Tebe duša,

ja sam samo jedna tanka slika

preko koje Tvoj se plamen širi.

To je ljubav koju grešni kuša,

to je odjek Tvoje molitve i krika

koji dušu vjerom svu raspiri.

Bez Tvog Duha ne bih vjerovala,

ni bez Tvoje milosrdne snage

kojom anđela čuvara moga puniš

da bih blaženom životu žrtve dala,

da bih ljubila Ti riječi blage

što ih meni molitvom okruniš.

Bez ta križa što ga meni dade,

ne bih znala ništa, niti glase

koji putuju o veličanstvu Tvome.

Mora biti da me od pakla ukrade

kad i moje grijehe uze na se,

kad me zazva po imenu mome

što se križem samo mojim zove.

Po njemu sam jedina i osebujna,

dobivam oblike i crte si lica,

postajem Ti duša Tvoje zemlje nove.

Ti me pojiš kapljicama vina rujna

da mi križ moj bude prekretnica,

sladak izlazak na svjetlo dana

i od robovanja svijetu spas;

da ne budem neka masa blijeda

već da se formiram kao zora rana

pa da se zaljubim u sve nas

koji bez Tebe smo bili bijeda.

Sada dolazim u Tvoje vinograde,

mada kasno stigoh, poslije podne

kada mnogi već su zauzeli trijem

da bi vukli svoje križeve dok rade

na tom Trsu loze blagorodne

gdje Te i ja ponizno osluškujem.

2020/5/9. 21:46

Onaj koji ima vlast

Isus dolazi vrlo skromno i ponizno, a tek kada ga čovjek primijeti, posluša i počinje slijediti i kada Mu povjeruje, On otkriva čovjeku svoju snagu i moć. Isus se ne želi nametnuti jer poštuje slobodu ljudske volje, a ljubi čovjeka svom snagom.

„Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’?

10Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim,od sebe ne govorim:Otac koji prebiva u meni čini djela svoja.

11Vjerujte mi:ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte.

12Zaista, zaista, kažem vam:Tko vjeruje u mene,činit će djela koja ja činim;i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.

13I što god zaištete u moje ime,učinit ću,da se proslavi Otac u Sinu.

14Ako me što zaištete u moje ime,učinit ću.« (Iv 14,9-14).”

Isusa su oduvijek odbacivali mnogi ljudi, a i pripadnici Njegova rodnoga kraja, Njegova židovskoga naroda. No, Isus nikada ne primjenjuje silu i moć u pogrešne svrhe. Počeo je sakupljati šačicu ljudi i poveo ih za sobom. Tako i danas prilazi kao Dijete koje želi našu pažnju i pozornost.

Kasnije, kada je pristupio svojim budućim apostolima, Isus je njih izabrao svojom ljubavlju i voljom Oca nebeskoga.

„I stignu u Kafarnaum. Odmah u subotu uđe on u sinagogu i poče naučavati. 22Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci. (Mk 1,21-22).”

Svaka vlast dolazi od Boga.

„Svaka duša neka se podlaže vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene (Rim 13,1).”

No, Isus pokazuje svojim djelima da ima vlast nad bolešću, nad prirodnim silama, nad zlim duhovima; ima vlast opraštati grijehe, Gospodar je subote. Isusova vlast je u prvom redu čisto religiozna, ali budući da je svaki čovjek religiozan, Isusove riječi i djela vrijede za sve ljude, sve do onoga čina predanja ljudima do kraja, do smrti na križu kojime Isus oslobađa ljude, sve do jednoga, od smrti jer oprašta svakome grijehe tko Ga za oproštenje zamoli. Njegova se vlast proteže sve do politike gdje je Isus vlast koju nije htio u kušnjama primiti od samoga Đavla i koju je zaista primio od Boga.

Isus među svojima nastupa kao Onaj koji služi.

Isus jest Gospodar i Gospodin, ali došao je na zemlju služiti i dati svoj život, a upravo zato što Isus tako uzima na sebe takav robovski položaj, svako će se koljeno najzad pred Njim pokloniti (Fil 2,5-11). Zato će, kad uskrsne, moći svojima reći:

„Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. 17Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. 18Isus im pristupi i prozbori:
'Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!' (Mt 28,16-18).”

Isus po uskrsnuću povjerava vlast apostolima, vlast za koju ih je učio i pripremao već prije. Apostoli propovijedaju Krista, ali se također ne nameću. Za Prve Crkve odjeljuje se religiozna vlast od političke. Na duhovnom području Isusova vlast se opet tiče svakoga čovjeka jer svi su ljudi, osim što su religiozni, i duhovni, a naročito žeđaju za Bogom, Onim koji je istinski i pravi i od čije riječi nitko više neće ožednjeti.

Fenomen Isusove vlasti upravo je u tome što se Isus podlaže, ne samo volji Oca našega na nebesima, već i svakoj ljudskoj prošnji, poput odanoga i vjernoga Sluge.

Kad čovjek susretne Isusa, ne može a da Mu se ne divi i da Ga ne slavi jer Isusova ljepota, dobrota i privlačnost proizlaze upravo iz Njegove poniznosti i skromnosti. U krajnjem slučaju, znamo da se Bog u svoj sili objavljuje tako da može prestrašiti svoj narod. Zbog toga je Isus nježan i podložan svakome čovjeku, samo to se ne odnosi na đavolske prijedloge.

Također, Isus podučava učenike istom stilu i ponašanju: ako se predaješ do kraja na služenje, veća ti je moć jer to ne može svatko iako mnogi misle da su jaki kad imaju neko oruđe u sebi i uza se.

Mnogi bi bili bogovi, ali nitko ne može uzeti sve grijehe svih ljudi na svoja ramena i pod teretom svih ljudskih grijeha predati se dragovoljno na mučenje i razapinjanje i to iz čiste ljubavi. U tome je veličina Isusa Krista koji je pravi Sin Čovječji i vlast Isusova koji je također i Sin Božji.

09.05.2020. 09:09

S Duhom Boga živoga

Isus je tako neposredan.

Kad je hodao svojim rodnim krajevima, bio je vrlo jednostavan u pristupu ljudima, bilo je toliko očigledno ono što je govorio.

Mi, ljudi smo komplicirani, ne vjerujemo jednostavnosti.

Grešnici smo i susrećemo se često s lažima iako ne toliko često koliko optužujemo druge da lažu, takve nam optužbe vrlo tečno silaze s usana, a dolaze nam iz bojažljivih srdaca.

Nitko ne voli da ga varaju, da ga prevare ili nadmudre, ali povjerenje u ljude je jedini i najbrži način kako čovjek može provjeriti i naučiti istinu, čuti i vidjeti činjenice.

Mnogima nije jasno što Isus govori ili zašto nešto čini.

A sve u Bibliji piše. Za tumačenje Biblije potrebni su vjera i znanje.

Katolička Crkva je jedini tumač Svetoga pisma, ali to ne znači da čovjek ne smije samostalno promišljati o bilo kojoj riječi ili događaju koji se prenose kao izvještaji po nadahnutim autorima svetopisamskih knjiga.

Najvažniji činilac u čitanju Svetoga pisma je Duh Sveti koji se za nas zauzima neizrecivim uzdasima kad molimo i u svjetlu vjere čitamo Pismo, naravno, pod uvjetom da smo redovni u sakramentalnom životu.

Zazvati Duha Svetoga uvijek se isplati višestruko: u primanju Boga, u poznavanju i prepoznavanju Boga, ali i naših duša ili čak namisli mnogih srdaca.

To je i jedno od objašnjenja zašto su apostoli Isusu postavljali svakojaka pitanja čije odgovore mi danas uzimamo kao nešto normalno i logično, samo po sebi razumljivo.

Ne znamo kamo ideš, Gospodine, govorili su prije Isusove muke i predanja na križ.

Pokaži nam Oca.

Daj da budemo Tebi s desna.

Dok ne vidim, neću vjerovati.

Ipak su apostoli posebni prijatelji Isusovi, ljubljeni učenici.

To se vidi nakon uzašašća Isusova na nebo gdje sjedi s desne Ocu. Prije svakog značajnog događaja za vjeru apostola Isus je njih pripremao pa je tako i rekao da će im poslati Duha svoga koji će ih uvoditi u svu istinu.

Tek s poslanjem Duha Svetoga, apostoli postaju hrabri, jaki i ustrajni svjedoci Kristovi, svjedoci Njegovih riječi i djela, Njegovoga božanstva i čovještva i predano rade na učvršćivanju katoličke misli i tumačenja čitavoga Svetog pisma.

„Vjerujte u Boga i u mene vjerujte (Iv 14,1b).”

Eto jednostavnoga savjeta.

Vjerujte u Boga.

A tko je taj?

To je Isusov Otac nebeski.

A tko je Isus?

Božji Sin, Božja Riječ koja je ljudskim tijelom postala.

Vjerujte u Isusa, a poslije možete i promišljati o Njegovom čovještvu do mile volje.

„Tko je vidio mene, vidio je i Oca (Iv 14,9b).”

Evo lijepe tvrdnje, činjenice, istine.

Kad vjerujemo u Boga Oca i Sina, već smo Boga vidjeli, milosrdnog, nježnog, blaga srca, malenoga, čistoga, nevinoga i iskrenoga. Isus je mogao jedini sebi dopustiti potpuno povjerenje u ljude. Ako su bili protiv Njega, znao je odakle to dolazi. Isus vidi ljudska srca jer po Njemu i za Njega smo svi stvoreni. Po Isusu dolazimo Bogu kojemu uskrsavamo na vječno blaženstvo.

Kako to znamo?

Po Duhu Svetome kojega su nam poslali Otac i Sin.

Zato možemo reći i, zahvaljujući ustrajnosti prvih učenika Isusovih, ispovijedati vjeru svoju u jednoga Boga, Oca i Sina i Duha Svetoga uz onaj članak „Vjerovanja”:

Vjerujem u Duha Svetoga, Gospodina i Životvorca koji izlazi od Oca i Sina, koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi, koji je govorio po prorocima.

08.05.2020. 21:37

Inkubatori smrti

Kad ostariš, žao ti je mladih koji ostaju kao posrnula djeca novoga doba. Možda ti nije važan svaki novi dan života, ali ti je svakoga novoga dana krivo što mladost zaboravlja stare i trajne vrijednosti.

Ona generacija koja je uvela, po uzoru na drevne narodne običaje čitavoga svijeta prije Isusa Krista, ubijanje djece s manama i žrtvovanje staraca te svih ostalih ranjivih skupina, čedomorstva i kontracepciju, sada je već ostarjeli naraštaj bez ikoga svoga jer došli su neki novi mladi sa svih strana svijeta gdje postoje „zastarjeli” zakoni prema kojima populacija raste, širi se i razmnožava. Više nema mjesta za one koji su bili zdravi, mladi, lijepi, nemilosrdni, bogati i skloni suicidu, usamljeni i tajni alkoholičari ili travopušači, otuđeni i u dubini svoje duše depresivni irezignirani. Sada su ostarjeli, imaju već preko pedeset godina života i čekaju da ih smrt oslobodi.

„I tako svi moramo umrijeti”, depresivno i rezignirano barjaktare mnogi pametnjakovići koji su rođeni normalnim putem, ali sa zlatnom žlicom u ustima i rastavljenim roditeljima kojima je bilo svejedno kakve škole i na koji način će njihova djeca, njihov porod pohađati i završiti.

Njima se pridružuju svi koji pate zbog patnje općenito, ne trpe nikakvu bol, muku i patnje siromaštva, bijede, invaliditeta i slično, i pitaju se zašto i otkud patnja na svijetu.

Zajedničko je tim ideologijama da okreću čovjeka u sebe umjesto da ga čine transcendentnim prema okolini. To je stoga što ne znaju sami od sebe da je pravi Bog u njima, ali još više i izvan njih samih jer njihov bog je novac, želudac, zabava i drogiranje, to jest bacanje u zavaravanje, u laž i neistinu.

Ali Bog je iznad svega pravedan.

Onaj glas, tihi glas nevjerice, očaja i savjesti s kojim se susreću u sebi samima, osuđuje takvo destruktivno razmišljanje pa ti ljudi dolaze do zaključka da nisu zaslužili živjeti iako su mladi, jaki, zdravi, lijepi i bogati, da taj stil života u blagostanju puca kao mjehur od sapunice te se na koncu bave suicidalnim mislima.

Ali tu nije kraj jer i kada podignu ruku na sebe ili ih humano ubiju drugi, novi mladi ljudi i stranci, dolazi uskrsnuće; uskrsnuće na blaženi život ili uskrsnuće na osudu, kako za koga. U svakom slučaju, Život opet dolazi i vraća ih na početak pa više nemaju onu svoju mantru koja ih je dovela u retardiranost, ne mogu više reći da je smrt ok jer smrti nema izvan njihovih usamljenih i samačkih umova.

Rezultat je svega na kraju da takva ideologija ubija svoje pripadnike i da istrebljuje neke dok nekim drugima daje novi život, zemlju, podmladak i prosperitet.

08.05.2020. 07:13

Isusov glas

Sada pamtim vrijeme, mjesto, čas

kad uz Tebe ću oploviti nebesa

da im iz njedara molitvu izvučem.

Da se sjetim zaziva i sviju nas,

ljubavnica koje Providnost pretresa,

da si svjetiljku napunim i presvučem

u to sasvim novo, čisto i vazmeno ruho

kojime se anđeli svi preodijevaju

kad silaze k zemlji i kada se sjaje.

Od njih dobit ću i ulje, paljivo i suho

jer sve gori naokolo kada pjevaju

svetinjama što ih nikada ne taje.

Tada znat ću pjevati i govoriti

ljepše od svih stvorova na svijetu.

Djevica će prebirati moje stihe

da mi, nadahnuti, prestanu romoriti

poput rosnih kapi na nekome cvijetu,

došapnut će meni riječi tihe

i sve one tajanstvene otkrit će mi vale

po kojima neprekidno hodiš, Sine Boga,

da i mene, pokraj drugih, hrabriš u slaboći.

Sve su meni njene usne pokazale i ruke dale,

što je neophodno znati mi za Tebe, jedinoga

koji zboriš i bez glasa, makar u samoći.

07.05.2020. 18:29