Marko Perković Thompson-Ratnici svjetla

Rad - poruka ljubavi

Poruka ljubavi putuje po čitavom svijetu već dugo vremena, od uskrsnuća Isusa Krista do danas.

Na današnji dan slavi se ljudski rad, a vjernici slave posebno najpoznatijega biblijskog pravednika, Svetoga Josipa, radnika. Sveti Josip je bio uzoran zemaljski otac Isusov i zaručnik Blažene Djevice Marije, a naročito je bio čitavoga svoga života pošteni radnik i trudbenik u svjetlu svoje vjere u jednoga pravog Boga.

Sam Isus govori nam da Njegov Otac na nebesima neprekidno radi:

„A Isus im odgovori: 'Otac moj neprestano radi, zato i ja radim' (Iv 5,17)”.

Općenito, čovjek je svagdje u Bibliji pri poslu. Sveto pismo nas uvodi u stvarnost rada, njegove vrijednosti, njegove muke i njegova otkupljenja.

Mnoge reakcije Biblije, gdje se o radu previše nikada nešto posebno ne naglašava, u odnosu na rad naprosto su izraz suda zdrave i čestite savjesti; Biblija je stroga prema besposlici jer lijenčina nema što jesti i prijeti mu smrt od gladi. Također Sveti Pavao naglašava „ako tko neće raditi, neka i ne jede (2 Sol 3,10)”.

Naročito se u Bibliji hvale vrijedne i marljive žene.

No, istinski značaj ljudskom radu daje Bog koji je već prvoga čovjeka, Adama postavio u rajski vrt „da ga obrađuje i čuva (Post 2,15)”.

Ljudski rad je odraz Stvoriteljeva djelovanja, a vjernici znaju da je život Boga uvijek dinamičan, u velikom himnu u Psalmu 104,23 pjeva se o Bogu Stvoritelju koji prikazuje čovjeka kako „jutrom izlazi na dnevni posao i na rad do večeri (usp. Sir 7,15)”. Taj čovjekov rad je razmah Božjeg stvaranja, ispunjavanje Božje volje.

Bolni, često besplodni rad, također je u čovječanstvu i područje na kome grijeh najšire razvija svoju moć. Samovolja, nasilje, nepravda, grabež neprestano čine od rada ne samo preteški teret već i područje mržnje i razdora.

Gospodin je oslobodio svoj narod iz zemlje u kojoj je taj narod mučki robovao. Savez Boga s Izabranim narodom uključuje niz odredbi kojima je svrha učvršćivati rad i to plodan rad jer će Bog „blagosloviti djelo njegovih (radnikovih) ruku (Pnz): tko posadi vinograd, okusit će od njegova roda; tko sagradi kuću, u njoj će stanovati.

Sam Isus je bio i iz radničke obitelji i sam veliki radnik u ranoj mladosti.

No, Isus nas podučava da radimo za hranu nepropadljivu koja ostaje za život vječni (Iv 6,27). Isus donosi kraljevstvo Božje, to je Njegovo poslanje. Jer Kraljevstvo ima prvenstvo pred svim ostalim (Mt 6,33). Tko je zaokupljen hranom, odijevanjem, pićima do te mjere da zaboravlja i propušta Kraljevstvo, izgubio je sve, ma i čitav svijet zadobio. Pred nečim apsolutnim, kakvo je posjedovanje Boga, sve ostalo blijedi; u ovom svijetu, kojega lik prolazi (1 Kor 7,31), važno je samo ono što bez podijeljenosti veže uz Gospodina (1 Kor 7,35).

Tako se priznaje vrijednost rada u stvorenju. Isus cijeni sijača, vinogradara, liječnika, pastira na poseban način, a također predočuje apostolat kao rad, kao žetvu ili ribarenje; ne samo da je pažljiv prema zanatu onih koje odabire već svim svojim ponašanjem pretpostavlja svijet koji radi, orača na polju, domaćicu pri metli te potiče na ulaganje talenata da donose ploda.

Isus, kao novi Adam, omogućuje čovječanstvu da ispuni zadaću ovladavanja svijetom; spašavajući čovjeka daje radu punu vrijednost.

Obavezan rad čini hitnijim zasnivajući ga na konkretnim zahtjevima nadnaravne ljubavi, objavljujući poziv sinova Božjih, pokazuje sve dostojanstvo čovjeka i rada koji čovjeku služi, uspostavlja ljestvicu vrednota te omogućuje rasuđivanje i ponašanje prema radu; radniku daje njegovu duhovnu kakvoću, a radu daje dimenziju ljubavi. Silom svoje zapovijedi ljubavi (Iv 13,34) obvezuje na borbu protiv sebičnosti i mukotrpnosti rada; uvodeći kršćanina u misterij svoje smrti i čovjekove patnje, daje novu vrijednost toj sudbonosnoj i ljudskoj muci.

01.05.2020. 06:18

Kušnja revnosti

Predano činim što mi nalaže,

što preporučuje u životnom tijeku;

revno Ga nastojim slijediti.

Mnogi su plodovi sveg što mi kaže,

nema im kraja u mome vijeku,

misli se moje žele urediti.

Ne misli da nemam noćne more

sred bijela dana ili u suton,

da nemam one sate tjeskobe

kad mi se srce i duša bore

s onim što nema ni sliku, ni ton,

sa stvarima koje me nekad zarobe.

Kod mene postoji prašina, pustoš,

i sreća i tuga, i kušnji je čas

beskrajan kao snažno trpljenje,

i kao želatina življenje gusto

koje obećava željan mi spas,

i kao grašak raste moje strpljenje.

Ali, već znam što ono znači

kada me izjeda težnja revna

i kada drhtim poput lista

koji se uvijek za trnje zakvači

ako je molitva svakodnevna

za život moj, za mojega Krista.

30.04.2020. 19:51

Život pravednika

Ima li trenutaka u kojima Ti nemam ništa za reći ili pitati? Ima.

To su neki trenuci kada te posjedujem svom raspoloživom snagom svojom, Gospodine moj, Otkupitelju moga života, mojih dana što se nižu poput jedne neokrnjene cjeline kada sve teče, i život mi teče poput rijeke, a ja gledam jednu točku na toj rijeci; blaženi život, blagoslovljeni život. Ti si tu i ja šutim, a Ti mi se daješ. Za Tvoju ljubav nema niti riječi, niti osjećaja, niti spoznaje, a sve to u jednom komadu dobivam od Tebe i, u Tebi, jednostavno jesam, svjesna svoje zahvalnosti zbog koje, dobro znaš, samo osluškujem i šutim.

Savršeni red obilježje je mojih dana, istinski mir i velika snaga, bezbrižna radost. To mi se nije događalo često, a sada se događa redovno.

„Ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.” Rim 8,9-11

Duh je Život zbog pravednosti. Pravednik si, Isuse, uzorni Pravednik vjernoj duši. Od premnogih Tvojih imena, ime Pravednik imaš po svojoj volji koju si podložio Očevoj volji i otišao na križ, na žrtvu za otkup ljudi od grijeha i smrti jer to je bila želja i volja Božja. I kao što Bog opravdava vjerne po njihovoj vjeri, tako i Tebe uzdignu kao najvećega Vjernika, opravdanog po djelu u vjeri u Očevu volju i riječ.

Mnogi bi rekli da su pravednici i bez vjere.

Tko misli da je pravednik, tomu nije potreban liječnik, Onaj koji otpušta grijehe i zove na vječni život.

Ti pravednici misle da će se po svojoj pravednosti spasiti bez pomoći Tvoje Crkve. A ona tumači pravedniku da je veliki grešnik, da se pokaje i slijedi Tebe te tako od onog pravednika zaista nastaje vjerna i opravdana duša.

Jer jedino tako nekako se može razumjeti rečenica da je Duh, Bog Duh Sveti, ono što znamo, to jest da je Život, da daje život vječni vjernoj i opravdanoj duši i to upravo po tome opravdanju od grijeha jer grešnici smo svi i smrtnici smo svi zbog naših grijeha. Opravdanje od grijeha jednostavno čini smrt nepotrebnom jer kada je duša opravdana, više nije grešna i nije više u raljama smrti, to jest možda i u raljama muka paklenih. A muka paklena je misliti da je čovjek pravedan i po tome živjeti, a ne biti vjernik, onaj koji koristi sakramente Katoličke Crkve i vjeruje da si Ti, Isuse, Božji Sin i ustima tu vjeru ispovijeda. Do posljednjega daha vjerna duša treba sakramente kako bi se moglo provesti to opravdanje po vjeri i vjerskom životu i kako bi čovjek otišao u nebesa, k Tebi u potpunosti.

Ta nebesa živimo već sada, ovdje.

Duh je u nama Život, život vječni, vječnost i to zbog toga što smo opravdani i pažljivo slijedimo Tvoju riječ, Isuse Kriste.

I Duh prebiva u nama da nas jednoga dana s Tobom, Isuse, uskrisi na blaženi život čiju anticipaciju živimo danas na zemaljskom i vremenitome tlu. 30.04.2020. 11:46

Privilegija

Proljeće me svako dijeli

od mojeg identiteta,

sjećanja bi da me koče.

Svaka moja uspomena želi

vratiti me danima svijeta

kao da sam njegovo siroče.

A ja plovim jedrilima

negdje prema pučinama

gdje me ne čekaju zasjede

već me ljubav svojim dodirima

zove k sebi ovim pljuštinama

iza kojih samo slatka jutra slijede

jer će buditi me ribe sve i ptice

da im pripovijedam život svoj

koji počeo je tek u Kristu jakom

koji uspomene smaknuo je nemilice

onog trena kada postao je Pastir moj

da Mu budem sunce svojom zrakom,

da mi novi život odmah da,

da mi bude Prijatelj najbolji

među ljudima od leda.

To je sada moja privilegija,

sad se ravnam po Njegovoj volji.

Krist me poji kapljicama meda

svakog jutra, večeri i dana

kad mi prođe šetnja noćna

i tada mi rajsko Nebo sviće.

I ja postajem Mu ljubav rana,

mlada vjera, nada moćna

jer i ja sam sada živo biće.

29.04.2020. 16:44

Tko ima Sina, ima život

Ljudi se spašavaju po vjeri u Boga po kojoj ih Bog opravdava od grijeha i u kojoj čovjek može činiti dobra djela. Ali, po djelima se čovjek ne može spasiti jer to bi bila obična trgovina čovjeka s Ocem nebeskim.

Svi smo djeca Božja, ali svi to ne prihvaćamo.

Mnogima je Bog nešto sa strane i nešto daleko i mnogi su jako daleko od toga da nazovu Boga svojim Ocem ili Tatom.

Bog se u Kristu objavio kao Isusov Otac, a Isus Oca objavljuje kao svojega i ne samo kao svojega Oca već i kao Oca izabranih i odabranih koje je Bog Otac predodredio da budu spašeni po Isusu Kristu i Njegovom Pashalnom otajstvu, to jest koje Bog Otac predaje svome Sinu u ruke da ih spasi i da ih ne izgubi.

Dakle, iako smo svi stvorenja Božja, nismo još svi pozvani i predani Kristu da nas On sačuva u Očevom imenu za veliki dan uskrsnuća.

Gospodin Isus izražava svijest o tako uskom jedinstvu između sebe i Oca te proniče sve tajne Očeve i samo ih On može objaviti (Mt 11,25sl).

U Bogu postoji misterij transcendentnog i vječnog očinstva. Ivan naglašava uzajamnu imanenciju i prisnost Oca i Krista.

Otac odabire i poziva kršćanina (npr. 1 Sol 2,13 sl.) ili Apostola (npr. Gal 1,15 sl.). Otac povjerava Isusu ljude koje treba spasiti (Iv 6,39 sl.).

Iv 6,39-40

39A ovo je volja onoga koji me posla:
da nikoga od onih koje mi je dao
ne izgubim,
nego da ih uskrisim u posljednji dan.
40Da, to je volja Oca mojega
da tko god vidi Sina
i vjeruje u njega,
ima život vječni
i ja da ga uskrisim u posljednji dan.«

Od Uskrsa nadalje Crkva moleći „Oče naš” izražava svijest da je ljubljena istom ljubavi kojom Bog obgrljuje svoga Jedinorođenca( usp. 1 Iv 3,1); a to i jest ono što Luka jamačno sugerira kad kaže da govorimo samo „Oče” (Lk 11,2), kao i Krist.

1 Iv 3,1

Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac:
djeca se Božja zovemo, i jesmo.
A svijet nas ne poznaje zato
što ne poznaje njega.

Dakle, pozvani nisu od svijeta i svijet ih ne razumije i ne poznaje zato što ne poznaje Boga Oca, a i Gospodina Sina Božjega. To ne mora značiti da su ljudi determinirani, nikada se ne zna kada će nekoga Bog pozvati u krilo Katoličke Crkve.

U svojoj getsemanskoj molitvi Isus nam razjašnjava puno toga o spasenju svih ljudi, odnosno svih pozvanih, svih kršćana i katolika, a to su oni koji su kršteni i vrše Božje zapovijedi, slušaju Isusa.

Iv 17,12-14

12Dok sam ja bio s njima,
ja sam ih čuvao u tvom imenu,
njih koje si mi dao;
i štitio ih te nijedan od njih ne propade
osim sina propasti,
da se Pismo ispuni.
13A sada k tebi idem
i ovo govorim u svijetu
da imaju puninu moje radosti u sebi.
14Ja sam im predao tvoju riječ,
a svijet ih zamrzi
jer nisu od svijeta
kao što ni ja nisam od svijeta.

Iv 17,20-21

20Ne molim samo za ove
nego i za one
koji će na njihovu riječ vjerovati u mene:
21da svi budu jedno
kao što si ti, Oče, u meni
i ja u tebi,
neka i oni u nama budu
da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.

Eto, oni koji nisu pozvani na vjeru i opravdanje po Kristu u svojoj vjeri, to jest na uskrsnuće, jesu „svijet”. Taj svijet koji ne pozna Tatu našega i mrzi sve Njegove jer nisu od svijeta već su rođeni krštenjem za Nebo, taj svijet bi mogao uzvjerovati po nama, kršćanima koji nosimo Krista po tom istom svijetu.

Isus nije molio Oca da nas odmah uzme sa svijeta jer tada se ne bi vršila Očeva volja. A volja je Očeva, kao i Kristova, kao i kršćanska, da se svi ljudi spase, da vjeruju i da se obrate.

Blago pozvanima na gozbu Jaganjčevu.

Svi ljudi su pozvani na uskrsnuće od mrtvih.

29.04.2020. 13:39

„Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga jer ljubav dolazi od Boga, i tko god ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, nije upoznao Boga jer Bog je ljubav. U tome nam se očitovala ljubav Božja što je Bog poslao na svijet svoga jedinorođenog Sina da živimo po Njemu. U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je On ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe.” 1 Iv 4,7-10

„A ovo je to svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni, i taj je život u Njegovu Sinu. Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života.” 1 Iv 5,11-12

Slava Kristova

Oblačno nebo i kiše će pasti

da pročiste zemlju i prostore

po kojemu, Kriste, ptice putuju

da bi s Tvojim nebesima srasti,

da bi prozračio nebeske dvore

u kojemu bića sva Boga štuju.

Svježina ulazi u moj stan,

u nosnice moje, u stara pluća,

željna kisika spasonosne molekule.

O, kiša će osvježiti ovaj dan

i svi će vidjeti slavu uskrsnuća!

U daljini će gledati ratnici kule,

tvrđavu Grada vječnoga, slavna

što ga osvajaju duše snažne,

pobjedničke u svojoj ljubavi vjernoj.

Svi putevi zračni su polja ravna,

njihove ptice za život su važne

što gnijezde se tu, u sjeni neizmjernoj

i pjevaju pjesme Bogu na slavu

Božjega milosrđa, neviđena ikada

u stvarima svim i u stvorovima

što gledaju vječnu kapu plavu

i uzdižu poglede kao nikada,

slušaju anđele u slavnim zborovima.

Svjetlim si suncem i kišom blagom

pozvao, Kriste, sve nas u postojanje,

u život izobilja Milosti Tvoje

da tražimo Grad na nebu tragom,

da smanjimo do Tebe odstojanje,

da prosipaš nama milosrđe svoje.

29.04.2020. 07:24