Tiho,
neprimjetno noć se spušta
sasvim
kao da je sve u redu,
kao
da će biti sati dosta.
Ova
pošast nije sama, nije pusta,
zlo
se vuče po svom redoslijedu,
hoće
ništit' od te molitve i posta,
ali
onaj zloduh ne da svoje kuće.
Kamo
sreće da je slavlje Boga
u
tim medijima svaki dan,
a
ne samo sada. Isusovo pruće
neće
dati dobra, vrijedna razloga
da
se srcu poremeti san,
da
se bilo kome išta tu dogodi,
a
što ne bi bilo sve po Križu
i
što odnijelo bi dušu nespokoju.
Još
se ljubav neka slana rodi,
još
se neki predaju u brižu
jedno
drugom, prateć' volju Tvoju,
Svemogući
Bože slavni,
Sveprisutni
Duše, slatko Tijelo
što
Ga danas ja okusih,
što
odagna onaj napad jalni.
Ti
si moja duša, moje piće, jelo,
vjera
koju, evo, sad izbrusih.
Ljubav
putuje kroz prepreke,
kroza
zid mi dođe, i na zaslon
da
pokleknem jer je svršen jedan boj;
ode
strah mi preko mutne rijeke
jer
si, kao svetom Tomi, Ti moj Naslon,
moj
si, Kriste, Bog i Gospodin moj.
28.03.2020.
19:39