Voda Kristova

Ljubiti Tebe, Gospodine Bože, u Duhu i istini isto je što i klanjati se u svetome ljudskom hramu Tvome Veličanstvu; isto je što i čekati od Tebe vodu od koje se nikada ne može ponovno ožednjeti i hranu od koje čovjek dobiva duhovnu snagu, a duh čovjekov, znamo, pokreće srce i tijelo čovjeka, volju i um.

Ljubiti Te, Kriste, ne znači otići svaki dan na misno slavlje pa potom ogovarati ljude; to ne znači redovno se pričešćivati bez puno volje da se ne ponavlja isti grijeh; ljubiti Tebe u prvom redu znači doživjeti strah Božji koji je, između ostaloga, i početak mudrosti ljudske. Jer, tko se Tvoje snage ne boji, lud je. Ti daješ poslušnom vjerniku sve po redu: mudrost i znanje, hranu i piće, novo srce.

Prvi i najosnovniji dar za čovjeka jest zdrav razum. Pomoću zdravog razuma čovjek može zaista u punini živjeti svaki trenutak svoga života. Kad je razborit, čovjek je zdrav, zadovoljan, umjeren i pravedan.

Ima nas koji smo jako ovisni o sakramentima Katoličke Crkve, o Euharistiji i sakramentima Pomirenja i Bolesničkog pomazanja.

Ima nas još više koji ne činimo ništa jer mislimo da ćeš Ti riješiti sve. Ako sami ne činimo ništa, nismo Tvoji, ali ako se samo trudimo svojim djelima spasiti, također nismo Tvoji.

Toliko sam dana bez Tvoje hrane, a Ti me čitavo vrijeme posvećuješ. Dođe mi da pomislim da Te je dovoljno samo jednom u životu blagovati da bi čovjek zadobio Tvoju naklonost, Tvoje darove za cijeli život.

Jer, nije dovoljno uzeti Tvoje Tijelo i čekati da se dogodi čudo ili vjerovati da smo to učinili da bismo Tebi ugodili pa ćeš nam onda Ti podariti vječni spas. Nije dovoljno.

Susret je s Tobom, Isuse, nalik susretu s ljudima: ne možeš znancu kojega dugo nisi vidio reći da žuriš, a blaguješ Tijelo Kristovo; ne možeš prošetati kućnog ljubimca i reći prijatelju da nemaš vremena za dulje razgovore zbog toga što moraš nahraniti psa ili mačku. Ne možeš razgovarati sa susjedima o kućnom redu dok oni boluju zbog problema kakvi se lako mogu primijetiti; ne možeš posjetiti bolesnika i pričati mu banalnosti, a ne slušati o njegovoj bolesti.

Često čeznemo za Tobom, Isuse, za Tvojim kraljevstvom nebeskim, a ono je među nama, ono dolazi kroz srce, a ne sa srcem i tijelom jer kraljevstvo je nebesko naša „vjera u praksi”. Ne možemo se opravdavati kako nemamo vremena za ljude zato jer gledamo u nebo i trčimo za kraljevstvom nebeskim, idemo na susret s Tobom. Naravno da si ti vjerniku najvažnija Osoba, ali do Tebe se dolazi kroz druge ljude, to je fakat koji nitko ne može zanemariti, ni promijeniti.

Jer, nije Hostija čarobni štapić, Ti si nam potreban da lakše prilazimo ljudima i sebi samima. I kako bi to bilo da imamo Tebe i samo Tebe, a da nemamo jedni druge?

I kad odlazim u pustinju, kad postim od Tvoje Hrane, Ti mi uvijek daješ te vode od koje dobivam vječnu životnu snagu.

15.03.2020. 06:04

THE PLATTERS | Only You / My Prayer / Twilight Time / The Great Pretender

Tragovi grijeha

Najtajniju tajnu nećemo reći,

ljudi ne govore svoju nutrinu,

neki su malo nesigurna djeca.

I kad se mora rijeku prijeći,

duša još traži životnu dubinu

u kojoj nesreća više ne jeca.

To su tragovi grijeha u noći,

to su sjećanja koja povazdan vape

u savjesti duše što živi zlo,

koja strahuje od svačije tuđe moći

da joj ne skrše tanane lape,

da je ne sruše na ledeno tlo.

Nikad ne traži tuđe živote,

tuđe greške il' tuđu hrabrost

jer imaš svoje jedno odijelo.

Nitko nek' ne zna za tvoje kvote

i nitko neka ne pogodi tvoju slabost;

u tvoje ime govori tvoje djelo.

Ljudi također su slojevita bića,

u jednoj duši čitav je splet,

i svemir cijeli, i mnogo toga.

Istražiti ne možeš čovjeku žića

jer sva stvorenja iščekuju let

o kojemu čuju od svoga boga.

Obrati se, vjeruj Radosnoj vijesti,

postani iskren i svima smiješan,

pokreni srce si u nebesa

koja ne može spoznati čovjek grešan.

Tada ćeš Božjega Sina sresti

koji tvoj život i tebe pretresa.

14.03.2020. 15:21

Nesretno voće

I sada, evo, plačem, plačem od sreće

jer nije me zahvatila kušnja veća

od ove što valima kao vještica šeće,

jer među vilama strašnim već ona je treća

koja me zavodi poput prijetvorna stvora,

poput institucije neke od velika profita.

Ali ja nikada nisam gospodarica mora,

samo se trsim pronaći blaga mi skrita

i, normalno, ta blaga čuvaju čudovišta

kao što su vještice, i zlodusi, i vile

od kojih mi nije pobjeći poput derišta

već moram do blaga stići bez sile.

Blago je moje pomoć u Imenu Tvome

koji si stvorio nebo, zemlju i svijet;

blaga su moja izvan te zvijeri trome

koja se nikada nije nadala mrijet'.

Nema tog otrova od kojega pogibaš Ti

koji uskrsavaš na očigled mojih suza,

nema Ti kraja u mojoj realnosti;

za Tebe, Isuse, samo jedna je uza

koju ne poznam dobro, ona mi znanac

što caruje umom i srcem, i tijelom

ako me pokrije zima i lagani sanac

pod vedrim nebom u snijegu bijelom.

Ako i gutam veće količine i doze,

što jedna ih starija dama uzeti hoće,

il' ako se otresem stiha i proze,

ne znači da otrov je nesretno voće.

Kad bih i nestala s burama silnim,

to bila bi samo i samo Tvoja volja

jer Ti uvijek me dodirom umilnim

zoveš na život gdje bit ću još bolja.

14.03.2020. 13:49

Duh od kamena

Vjerovati Bogu,

pratiti zapovijed

u kojoj sigurnost

postaje stijena

i neprobojna zgrada

od Duha sjajna;

sjesti do nogu

gdje starac je sijed,

a nema tmurnost

i vladar je mijena,

to jaka je nada

i čvrsta tajna

koja ne znači

sanjati raj

ili uloviti

prevaru jasnu,

ili zahvatiti

pogrešnu radnju.

Ta, vjera ne tlači

kao troglavi zmaj

što bi uploviti

u zbrku strašnu,

što bi navratiti

uništiti sadnju.

Vjera je polog

i zgrada puka

koji sve zna,

a malo se stidi;

koji bi dati,

koji poklekne

kad čuje Prolog

što čvrsta je ruka

bez tragova sna.

Vjera nikad ne vidi

da bi uzimati

već samo rekne,

a duša je gluha

jer svijet ne čuje

dobre vijesti

jer Bog se ne da

bilo kome

i bilo kada.

Tko ima sluha,

Duh mu odjekuje

s dušom se sresti

da joj se preda.

U kamenu tome

rađa se Zgrada.

14.03.2020. 05:51

Lađa u kaplji neba

Na platformi sparna vjetra,

u rijetkim kapima raznih oborina

jedra se moja svjetlucavo sjaje

na maglovitom odrazu svjetla.

Kao da uzdiše, stenje sunčana omorina;

lepršanje jarbola kreće pa staje.

Lađe ne plove po sigurnom moru,

one samo vise na vremenskim uvjetima,

one su gledljive kao lijepi muzejski kipovi:

sjedneš i promatraš ih u nekom dvoru.

One stvaraju svoje putokaze u vjetrima,

a iz njih izlaze mnogi likovi.

Njihova jedra su uvijek bijela,

ali rumenom suncu kao da gore

i s mjesecom uvijek se vjenčavaju

tankim zrakama njihova prozirna dijela

kako bi hujali borovi i šumilo more

jer lađe sa zvijezdama nikad ne spavaju.

Mašta? Ne, nije to mašta, nije to blud;

iz svakog jarbola, iz svakoga konopca

uvijek nastane neka čvrsta eskadra

za koju je potreban mač, vrijeme i trud.

Lađa spašava ili te guši poput hropca,

a sred oluja pritajiti se je kadra.

Najljepše ure su kad ih dodirne

skok povjetarca u klopotu jedra

s mirisom ozona i morskoga joda

ili kada na nebu Danica virne.

Tad lađa zadrhti i, kao i ja, postaje vedra;

u kaplji neba poskoči poput velika broda.

13.03.2020. 18:37

Vatra bez pepela

Sunce pada kao perje lako,

oblaci od vate ostavljaju pruge.

Trešnja dat će cvate bilo kako,

obasjat će oko sebe sve proljetne luge.

Pitam se o čemu govore mi ljudi,

što li misle, što ih godinama muči

kad ne vide ovo novo doba što se budi

i koje me sreći uvijek iznova izruči.

Svaki put je isto, srce grudima drhturi,

vedre noći, žarki dani, ozdravljenja.

Niti svjetlo, niti vatra više nikamo ne žuri,

statičan je suton vrijedan svoga objavljenja.

To je kraj, to je završetak svijeta

kakva svatko samo poželjeti može.

Budit će se mlado sunce nova, rajska ljeta,

sve će zvijeri gledati da ljubav si umnože

da bi pitomosti dotekao čas.

Ima li što vrijednije od toga

da je Isus poginuo za sve nas,

da se rodi s nama svetom krilu Boga?

12.03.2020. 17:50