Sunday, February 23, 2020

Valceri, valceri



Valceri prošlih godina,
valceri vremena stara,
plesovi, taktovi, koraci.
Pjesama bezbroj stotina,
u noti se duša odmara,
piruete, vrteške, pomaci.

Poleti, entuzijazmi,
opijenost, pijanstva
pa tiho, polako,
pa nanovo spazmi,
otvaranja, prostranstva
i bez kraja tako.

Valceri cvijeća,
valcer za dušu,
valcer za mlade
i kao da sreća
hvata za gušu
dok vrijeme ne stade.

Koraci jednostavni,
a srce vrti se, pleše.
Plesači na podiju,
kao jedan ravnopravni,
vjetar odnese
svaku melodiju.

Valceri prvi,
valceri zadnji,
valcer života
što mladost mrvi.
Plesovi skladni,
odijela divota,

haljine svečane,
šuškavi skuti.
I nova vremena,
i čežnje za dane.
Duša zašuti,
i muškarac, i žena.
23.02.2020. 09:04

Isusovi ponori



Odem češće u ponore tmine,
daleke i prijeteće u slavi,
gdje opasnost nikada ne mine,
gdje se uvijek i tjeskoba javi.

Tad odjednom hladovina laka
koja glavobolju liječi,
koju blagoslivlja vjeđa svaka,
vruće i u izobilju riječi.

Predivno je odmarati dolje,
ispod svaka kamena i stijene;
to je ponor tame, čisto golje
koje nema svjetla, niti sjene,

nema predrasuda, ni težine
nego samo prostor olakšanja,
kaplju predivne svježine
kojom duša živi obasjana.

Tada moždane ne vriju,
tada žarko sunce već ne boli,
a vene i srce još mirnije biju,
pritisak ne tlači sluh mi goli.

Ti si, Kriste, Bože moj.
Tvoje ruke, blagoslovi,
utaženja golem broj.
Križ i muka Tvoja me osovi.

Nema spasa pod nebeskim svodom,
nema neke druge tajne, veće;
samo Ti obdaruješ slobodom
jer si glavni izvor kušnji, nevolja i sreće.
23.02.2020. 06:05

Thursday, February 20, 2020

Dolina dalekih spona



Mlado me jutro budi vrlo rano,
daleke me spone toplo dodiruju.
Jesam li to sanjala ja onu djevu
ili breze koje šušte razlistano,
ili trešnje koje, raspupane, smiruju?
Ili to su ptice nebeske u pjevu?

Bliži mi se drage uspomene sjet,
ali nije kao nekada, u hodu,
nije kao ono što se događalo prije.
Zlatno moje doba prilika je biti svet
da bih zadobila tu obećanu slobodu
koja se na kraju sveg života pije.

Više moje stope nisu na toj istoj cesti
kojom često putuje se unakrsno,
koja vodi svaku dušu prema Bogu;
nema one nade da ćemo se ovdje sresti.
Ako dostignem to zlatno polje vrsno,
naći ću se s brezama u istom logu.

Kada jednog jutra stigneš u dolinu,
još će čekati te moga duha isti plam
da se s tvojom molitvom dodirne
tamo gdje Duh Sveti skida svaku obrazinu
i gdje gradili smo u širinu bijeli hram
da bi razdvojene duše počivale mirne.

Anđeo će Gospodnji nam lako prići
i nad nama velika raširit će krila,
svijetla poput rastvorenih rajskih dveri.
Molitve i stihovi će sa nebesa sići
da odjenu nama sjajne odore od tila,
da pokažu uskrsnuće u božanskoj vjeri.

Ovo svjetlo što nam kazuje sve tajne,
ista ljubav o kakvoj stvorenje sanja,
svijetlit će nad vodama, na kopnu
poput žarka sunca ili repatice sjajne,
kao sva ljepota vječnih uzdisanja
da nam svu raskine propadljivu opnu.

Tako srest ćemo se pod krošnjom života,
podno Križa Kristova, drva sviju svetih.
Razdvojena naša srca iz doline breza
sastat će se usred božanskih divota
ondje gdje im ništa više već ne prijeti.
Vidjet će se jasno daleka nam stara veza.
20.02.2020. 14:54

Wednesday, February 19, 2020

Raspelo



Duševna snaga,
noćna energija
hladovine i mira.
Suncu ni traga,
propala elegija.
Samo me dira

energija tmine,
molitvene kiše
sa izvora živa,
božanske oborine.
Slaboću prebriše,
blještavilo skriva

Križ na zidu
u sjeni noći
i čitav se dan
odmara u vidu
prekrasne moći,
ne da u san.

Umor odnese
dnevne rutine,
opojne kao droga,
žegu podnese
sunčeve topline
Križ moga Boga,

vruće Raspelo
gorljive budnosti
kojom leluja
najsvetije tijelo
u svojoj oskudnosti.
Kao nevidljiva struja

gori u tami
svoje osobnosti,
obasjava svijest;
i nismo sami.
Budi sposobnosti,
Radosna vijest.

Hladi moždane,
srce raspiruje
i dušu blaži.
Ruke odane
raskriljuje:
mene traži.
19.02.2020. 20:33



Tuesday, February 18, 2020

Duševna oluja



Prodala bih stihove svog imena
da si kupim čiste ruke,
da se riješim krimena
i da isplovim iz luke.

Noć je mrkla,
jugo je, nevera.
I mržnja bi crkla,
i grijeh, i nevjera.

Pokraj mene supatnici
usred strašna vjetra;
trgaju se kao ratnici
da se dokopaju svjetla.

To su moje sve grehote,
promašaji, propusti,
maltretiranje mekote
i oblaci gusti.

Riješit ću se nečistoća
da mi prođe muka ova,
da me pusti ona zloća
koja ne da ni do snova;

da prekinem grijehe prije zore,
zaustavim sve oluje,
uzburkano more,
u plićaku struje.

Prije sunca ću isploviti,
puno prije Sudnjeg časa.
Krista, Gospu ću izmoliti
da me drži moja trasa,

jaka kao podmornica
ili kao anđeli u letu.
Spasit će se ova sumornica
kao pčela na svom cvijetu,

kao stari, prokušani stvor
što ga vodi Bog te luke
koji i na moru ima dvor.
Klanjat ću se ispred Isusove Muke.
18.02.2020. 16:20

Popular posts