Tuesday, February 18, 2020

Duševna oluja



Prodala bih stihove svog imena
da si kupim čiste ruke,
da se riješim krimena
i da isplovim iz luke.

Noć je mrkla,
jugo je, nevera.
I mržnja bi crkla,
i grijeh, i nevjera.

Pokraj mene supatnici
usred strašna vjetra;
trgaju se kao ratnici
da se dokopaju svjetla.

To su moje sve grehote,
promašaji, propusti,
maltretiranje mekote
i oblaci gusti.

Riješit ću se nečistoća
da mi prođe muka ova,
da me pusti ona zloća
koja ne da ni do snova;

da prekinem grijehe prije zore,
zaustavim sve oluje,
uzburkano more,
u plićaku struje.

Prije sunca ću isploviti,
puno prije Sudnjeg časa.
Krista, Gospu ću izmoliti
da me drži moja trasa,

jaka kao podmornica
ili kao anđeli u letu.
Spasit će se ova sumornica
kao pčela na svom cvijetu,

kao stari, prokušani stvor
što ga vodi Bog te luke
koji i na moru ima dvor.
Klanjat ću se ispred Isusove Muke.
18.02.2020. 16:20

Saturday, February 15, 2020

Duša na svom putu



Voljela bih skladati note
kakve nikad nitko ne bi znao
sve dok Duh u srcu ne zazvoni.
Neće biti da se vjeđe pote
zato što je netko tijelom pao
već kad uzdiže se duša da se skloni

sa zemaljska tla gdje padovi su laki,
česti i prečesti kao kišni romor kapi.
Duša prosuzit će od miline,
mada su joj njeno srce i ramena jaki,
mada svaka suza često prebrzo joj hlapi.
Dići će se od te duhovne mirine.

Kad bih umjela ti to pokazati
što je miomiris iznad svega drugoga,
što je ljudska milostinja stvarna!
Što je stvarno ono ulje za duha pomazati
koje daruje se čelu, dlanovima radi Boga!
Što je Duha radost stalna

u tišini i u miru koji se osjeća,
koji umom tu se može i pronaći,
tamo gdje su bića duhovna!
To je ono čega uvijek molitelj se sjeća.
A nije to ni stih što može se omaći,
to već nije niti snaga bunovna.

To je Bog naš, to je staza, put do raja
što ga nestrpljivo čekam svakog trena.
Duša mi je na tom nevidljivom putu;
svaka misao i riječ me nose energijom zmaja,
i dok moli, i kad pjeva duša snena
jer ta staza i ta duša Bog je Trojedini u svom skutu.
15.02.2020. 20:49


Thursday, February 13, 2020

Prave ruže



Dani balada,
krasnih slogana
i starih soneta;
dani parada;
iz ljubavi prognana
istina sveta.

A ljubav ona
kao da bila nije,
pod prozirnim velom,
poput poklona
koji se prolije
po srcu cijelom.

Dragi je daleko,
duša treperi,
anđeli slave
zauvijekom.
U svijetloj vjeri
ruže su prave.

Rastu iz Drveta,
na Križu cvatu
i što tu može
psovka kleta,
pamfleti u ratu,
starenje kože?

Dugogodišnja trajnost
probodena dlana,
prikucana prsta;
srčana bajnost
svakoga dana -
- posebna vrsta

odana Lica
bez krinke, odijela.
I Drvo pati,
i na njemu ptica,
od sveta Tijela
od svete Mati.

I bok, krvavi bok,
rupa na duši,
prodirnuta srča
kao vremenski tok
koji se sruši
od jedna grča.

Dani balada,
krasnih slogana
i starih soneta;
dani parada,
iz ljubavi prognana
istina sveta.

I još se smiju,
a Isusa boli
čitave godine.
Jedu i piju
jer tako se voli,
moj Gospodine.

Što kad se vrati?
Za taj jedini
u godini dan
hoće li znati
na nekoj ledini
da im je stran

ljubavi Kralj,
Punina,
Širina,
veliki Dalj.
Dubina,
Visina.

Poslije zaborave.
U ljubavnom žaru
uvelo cvijeće,
a ne ruže prave.
I leže u paru
zgažene svijeće.
13.02.2020. 21:38

Barbra Streisand - Memory (with lyrics)

Summer Wine (Single Edit)

Popular posts