SYMPATHY -RARE BIRD 1969

Putovanje u ništa

Prošlost ni toliko nema

blagodati i bogatstva, niti godi,

koliko je čovjek cijeni.

Samo kad je davna anatema,

kad se iznova dogodi,

ona suprotna je stalnoj mijeni.

Bezbožnici dvoje, ne, oni ne znaju

da ta mijena nije trajna,

da je srce ljudsko vječno;

njegove vrednote uvijek traju,

ono zauvijek je neizmjerna tajna.

Strujanje je korito mu tečno

krvi koja nosi dane stare,

noći, dane buduće, i nove,

i sve prošle događaje.

Duh mu Sveti umnožava dare;

što je dulje, to ga više zove,

prolazi kroz mnoge naraštaje.

Vječna borba ne postoji,

srce uvijek u vis krene

odlukama kojim predodredi

kako će se nastaviti to što goji

da razotkrije te guste mrene

što mu spadaju i jedna drugu slijedi.

Jednom kad se istina pojavi,

ne možeš je više preskočiti,

ne možeš se vratiti u ništa.

Bog te čeka i, kada se objavi,

tada će te predvoditi,

duša će ti biti ona stara, ista.

11.02.2020. 12:25

Slogovi bez tumača

Zašto častim Boga?

Što mi smeta,

što me boli?

Ovdje nema zdrava sloga

jer nisam poeta;

stihovi mi goli

poput neke pustopoljine,

a riječ mi stala.

To su takvi periodi.

Čekaju se svetkovine,

mjesečina dan bi krala,

lađa je na vezu pa ne brodi.

Sretan dan je onaj s kišom

kada padne izjava od anđela

koji vijekom straži,

sasipa mi krišom

mnoga dobra djela,

a da srce ih ne traži.

Sretno jutro koje spava

jer je ispratilo čitav svod,

sve što kretalo se naopako.

I kad ova Zemlja plava

sav istraži plavi brod,

spasit će ga jedra svakojako.

Anđeo će zasvirati flautom

koja donosi mi novi dan;

odjednom će vrtnja stati,

mjesečina naići će u moj dom

da i ona nađe san,

da si jutra sva ne krati.

08.02.2020. 22:42

Dragulji od vjetra

Svjetlo dođe mi u srce, u moj svijet,

Djevica me osmijehom dočeka,

toplinom i ljepotom, sjajem.

Kako bijaše mi tada nizak let,

gotovo da odnijela me rijeka,

nisam znala da li išta dajem.

Nisam znala sve dubine blata

od kojeg sam načinjena davno;

nisam više nosila ni snagu,

niti vjeru, niti prstenje od zlata.

Propadanje bijaše mi jednostavno

kao da napuštam si dolinu blagu

kojom sam se dičila oduvijek.

I dan, danas pustinja mi dom,

vezala me bodljikavim zrncima

pijeska koji jamči dobar vijek

i sigurnost pravog puta ili slom

koji popraćen je anđeoskim trncima.

Tad pojavila se ona,

divna Gospa, vladarica Kristovoga tijela,

da mi se nasmiješi, da me čitavu zagrije.

U tišini kao da sam čula zvona,

oko mene nastala je ekumena cijela

sviju svetih koje znala sam i prije.

Konjanik mi poslije u zenitu stigne

s lađama od svjetlosnih niti,

zapečati sunce na njihova jedra

koja svetom riječi visoko podigne

sve do neba, kao sliku moje biti

koju spremio je u nebeska njedra.

Sada znam da svi su pored mene,

mada pustinjske mi lađe rijetko plove

jer su bremenite sakrivenim svjetlom

koje vodi ih kroz tjesnace i sjene.

Tijelo Kristovo me neprekidno zove,

pješčana mi zrnca dolaze sa svakim vjetrom,

a ja od njih gradim freske

da mi slika duše bude bolja,

da je nalik Sinu Božjem, Kristu.

Možda tako nađem odaje nebeske.

To je moja želja i slobodna volja

jer još uvijek plamtim za tu Djevu čistu.

03.02.2020. 01:34

Božji siromasi

Sirotinja ide, sirotinja kroči

put svih onih prastarih staza

što ih utabali i označili

prvi pješaci na uličnoj ploči

kada još nije bilo sraza

s letačima što su ih poslije zakvačili.

Kako nastade letačka klasa

kad bijahu svi u istoj grupi,

kad se od starih pješaka odvojiše?

Rekoše: „Pješaci su samo bezlična masa,

a mi smo snalažljivi, nismo glupi”.

Sirotinje ostade puno više

jer se namnožila životna etika

protiv svake smrti i dekadencije

i protiv svake grabeži moćne

jer ovi stadoše na ramena nevelika

te krenuše tlačiti svoje provenijencije

kao nekakve vrane noćne.

Pojavi se Pješak, Kralj i Svetac,

moćniji od svih ljudi zajedno,

pojavi se Prorok nad prorocima.

On je proglasio nedjeljni svetak,

On je rekao da nije svejedno

kad se korača ili leti k porocima.

Pohvali sirotinju, ime im dade,

prozove ih vječnim Imenom Krista

te oni Njegovi sada su, jači.

Ni jednom letaču ta moć ne pade

jer ne znaju da s Njime je slabost čista,

to snaga je ljubavi čak i u tlaci.

29.01.2020. 15:30

Neistraživo svjetlo

Srest ćemo se, sasvim prazni,

naći ćemo jedno drugom cilj.

Naići će s nama i putnici razni,

a ti s njima novo žito sij

kakvo siješ u mom srcu novom

jer ti imaš dar za raspoznavanje,

jer ti vidiš tko ti je pod krovom,

što bi koja duša dala za predavanje.

Od ta žita srce mijenja formu,

mijenja sadržaj i misli, boju,

spoznaje polako tu nebesku normu

i tu transcendenciju tvoju.

Svetitelj si srdaca od stijene,

buditelj si duševnih dobara,

čuvaš duše da im sunce ne uvene,

zaštitnik si pjesnika, skrivenih notara.

Putokaz i znak si Boga u tom svijetu,

na toj zemlji tužnoj, na toj krnjoj nebeskoj pisti

gdje se sudaraju s pticama u letu

razarači duša što ih tvoja molitva raščisti.

Srest ćemo se, to nekako znam

jer se mora predati ta žrtva draga

koja nastala je kao duha tvoga plam,

kao odraz tvog nebeskog blaga.

I taj susret kao dah će doći,

sasvim tiho, neprimjetno, ali snažno.

Tada poniknut ću srcem od nemoći,

svjetlo tvoje ostat će mi uvijek neistražno.

27.01.2020. 14:36

Bog i ljudska duša

Preko noći tamnih šume

blagotvorne kiše

poput melema za tijelo

i za zemlju, livade i drume

dok se duši život briše

kao nebo cijelo,

prepuno crnine

od koje i čitav svijet

dobiva tu beznadežnu boju.

To je samo podloga mrkline

iznad koje Duh je Svet

koji štiti krhkost tvoju.

Bog je vode razdvojio

da bi duše udisale

Njegov tako vrijedan dah.

Nebo je od zemlje rasporio

da bi u njeg' duše stale

kad na zemlji pukne krah.

Uzdiži se duhu tome,

ti, pokisla dušo ljudska,

nije tvoja ta materija

koja kao sidro tone

kad je stigne raspra sudska.

Tvoja slavna je misterija

koju samo Bog je izmislio

protiv svake tvoje boli,

protiv muke što ti srce jadi,

iznad svega što bi čovjek pomislio

da te njome, slabu, osokoli,

da te njome, tužnu, iznenadi

jer ti nećeš nikad prije znati

što ti je tvoj Bog priredio,

daleko je tvoja mašta

koja čezne gledat' zvijezde sjati.

On je život tvoj i dušu ti uredio

da ti vječno ne ispašta

strašne grijehe svjetovnoga Kneza

što u srce ti odavno već zalaze

koje samo ljubav naokolo traži.

Dah je tvoj sa tvojim Bogom veza,

u tvom srcu Božje tajne se nalaze,

ali samo ljubav Boga tvoju žeđ utaži.

26.01.2020. 00:10