Životna staza

Dok se golubovi obrušavaju

niz okno pa sve do trave,

pogled moj prati životnu stazu.

Na njoj se mladi ptići okušavaju

kako bi postigli visine prave;

ledi se vjetar na mome obrazu.

Iz jedne tišine u tišinu drugu

odlaze pozdravi duše prema svodu,

a čestica vraća se k meni;

vrane grakčući presijecaju prugu

koja me vodi daleko k rodu;

krošnja se trešnje već zeleni.

Uskoro cvjetovi bit će bijeli,

čitavu zemlju prekrit će lati

i zvijezde će sjajne rasvijetliti put;

u daljinama netko se možda veseli,

u daljinama netko možda pati,

a tu, pokraj mene, samuje ćut.

nedjelja, 18. ožujka 2018. 11:55:34

Rastanak i pozdravi

Ako i jesam zaboravila sjaj, sjećam se tuge

što je stidljivo hrupila ispod očnih kapaka,

dubokih zjenica bez šarenila nestale duge

što se sakrila iz oka zbog prepunih oblaka;

sjećam se pognuta ramena kako zdvaja

pod sunčanim žrtvenikom što je blijedio

i nježnih ruku, uvijek željnih zagrljaja,

koji je samo širinu teških nebesa slijedio.

Sjećam se riječi, ako zaboravljam sreću

i mirne valove što su zatreperili naglo;

prepukla glasa bez daha zaboravit neću,

disanja što se pod naletom vjetra saglo.

Ako i ne pamtim lupkanje kišnih kapi,

sjećam se da je srce bilo na pola otkucaja;

sjećam se nekih lica, klupe i drva što zjapi,

sjenki odlaska i gesta oproštaja.

Sjećam se osmijeha, zbog ljubavi sreće

što daje se posebno kada se pjevajuć' moli

jer tada duše postaju puno veće

pa rastanak poslije nek' boli do boli.

13.11.2019. 18:18

Nebeski susreti

Moja Te samoća traži,

samotnost još više ljubi

od tih misli koje hoće opiti.

Taj trenutak je najdraži,

kada zastanem na stubi

jer preda mnom stojiš Ti.

Ruku pružam i pozdravljam,

gledaš me u duševnu dubinu,

vidiš svake čežnje znak;

sve daljine zaboravljam

kad se duh ta Neba vinu

kojim brije vihor jak.

Tada nestaje odjednom vrijeme,

nema niti neke bojazni,

samo ljubomora zloduhova.

Lakše mi je Tvoje breme,

ljubav i ti osamljeni sni,

draže su mi stube Neba ova.

13.11.2019. 17:26

Ave Maria by Krzysztof A. Janczak - London Symphony Orchestra / Lee Reyn...

Nisam
znala da je jutro sneno

dobar
znak za mir u sjeni

i
za moje drače rastepeno

što
ga dan pošalje k meni

kako
otkrila bih nova stanja

koja
moguća su u dnu srca,

a
koja mi otvaraju znanja

iz
kojih mi novo zdravlje frca

pa
da nema više bodljikava praha

mog
života što po svuda steže

poput
onoga u grlu straha

koji
nikad s molitvom ne liježe

već
se drži ludilom i bunca.

Sad
već mirno čekam tamu

od
koje se nije oćutilo sunca,

makar
me je srce ostavilo samu.

13.11.2019.
16:04

I.N.R.I.

Glava I.

Izabrani Božji narod, za razliku od svih ostalih naroda, nije u svojim kraljevima gledao božanstva, kralj kod njih nije bio bog, niti je dobivao vlast, niti je bio posrednik između božanstava i ljudi.

Taj narod Božji, potomstvo Abrahamovo, Izakovo i Jakovljevo, imao je oduvijek privilegiju da mu se Bog objavio i objavljivao na svoju inicijativu te zbog toga nisu dugo uopće imali kralja, naročito ne nekog kralja koji bi utjelovljavao Božju nazočnost usred naroda. Čitav je narod imao zbog svoga Boga svoje posebno dostojanstvo.

Glava II.

Tek pred pogiblima od susjednih naroda su starješine Izabranog naroda zaželjeli kralja i vođu koji će biti sudac i donositi pobjede.

Bog milostivo popusti traženjima svoga naroda i daje proroku Samuelu da pomaže Šaula za kralja što je čisto religiozna potvrda ovoj novoj ustanovi. No, kako je Šaul pokušao vršiti religiozni obred umjesto Samuela, Bogu njihovom se to nikako nije svidjelo.

Nakon toga vladarska kuća postaje ustanova Božjeg naroda jer Bog osobno izabire pobožnoga Davida za sljedećega kralja čitavom narodu i taj karizmatski vođa prokušane hrabrosti odgaja sina Salomona da načini Božju kuću i klanjalište, prebivalište za Boga – jeruzalemski hram.

Kraljevstvo se počinje politički uređivati, a religioznost se vezuje uz Hram, uz kraljevanje Davidove loze na Jugu i uz proroke na Sjeveru.

Glava III.

Kralj sada podliježe zahtjevima Saveza Boga i naroda te zahtjevima Božjeg zakona, Dekaloga dok proroci u narodu na to neprekidno podsjećaju.

Kraljevsko pomazanje se poštuje, kralj mora u pravdi vladati nad cijelom zemljom, a razvija se i ideal vjernog, pravednog i miroljubivog kralja.

Glava IV.

U Izabrani Božji narod uvlači se idolopoklonstvo i despotizam. Oni donose i uvjerenja da kraljevska vlast predstavlja i nosi božansku narav.

Proroci mnogi opominju narod, osuđuju zloupotrebu vlasti, obećavaju dolazak nesreća i kazne. Svi proroci daju naslutiti religioznost u perspektivi „posljednjih vremena” gdje dolazi savršeno ostvarenje Božjeg nauma koji se očituje u pozvanju Davida.

Glava V.

U 8. stoljeću prorok Izaija pozdravlja rođenje budućega kralja (Iz 9,1-6): zemlja će postati raj s puno radosti, mira i pravde (Iz 11,1-9). U istom smislu govore svi proroci i spominju Davidov pravedni Izdanak (Jr 23,5 sl).

587. godine prije Krista, a poslije izgnanstva i robovanja, Božji narod se organizira u duhu teokracije, a dolazi pod vlast poganskih kraljeva. Sve se više okreće „posljednjim vremenima” koja proroci navješćuju.

Očekuje se kraljevanje kraljevstva Božjeg kao središte eshatološkog nadanja (Psalmi: 2,45,72,110 i prorok Zaharija 9,9sl. Koji doslovno pet stotina godina prije Krista govori:

„Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska!

Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska!

Tvoj kralj se evo tebi vraća:

pravičan je i pobjedonosan,

ponizan jaše na magarcu,

na magaretu, mladetu magaričinu.” Zaharija prorokuje o dolasku Mesije u Jeruzalem, o kraljevanju poniznoga kralja koji zapravo nije bio kralj na očekivani način).

Od velikog kralja – Mesije očekuje se da oslobodi narod od tuđinskog ugnjetavanja.

Glava VI.

Središnja tema Novog zavjeta je bitno religiozna, to je kraljevstvo nebesko čiji je ljudski graditelj Isus Krist. Tema se oslobađa političkih prizvuka i nalazi se u cjelokupnoj objavi spasenja.

Natanael Isusa zove kraljem (Iv 1,49), a sam Isus naziva sebe Sinom Čovječjim; Njegovo poslanje je drugačijega reda.

Kad počinje za Isusa poslanje Njegove Muke, On ulazi tada u Jeruzalem kao Kralj (Lk 19,38; Iv 12,13), a potom svojima progovara o kraljevstvu u eshatološkoj perspektivi (Lk 22,29 sl).

Glava VII.

Isusa na početku Muke čeka suđenje i preslušavanje.

Svećenstvo i zakonoznanci nemaju nekih moralnih zapreka u preslušavanju samoga Mesije koji jest Sin Božji dok politički upravitelj vrši nad Isusom civilni proces u kojemu Isusovo kraljevsko dostojanstvo dolazi u pitanje. Optužuju Ga da se drži prevelikim, a onda i da Mu je stav preponizan.

Sveti Pavao, jednako kao i evanđelisti, predstavljaju čitateljima i sljedbenicima paradoksalnost za ljude same Božje Objave, odnosno pojave Isusa Krista. No, nitko Mu ne nađe manu, ni grijeh.

Ali, predstavnici naroda Božjega uniziše dostojanstvo svojega Kralja, dugo očekivanoga Spasitelja, čak do te mjere da uniziše i sebe same, i svoju religioznu vlast, priznajući političku vlast tlačitelja naroda; čak ni sama Objava Boga nije bila bitna, čak niti Mojsijev zakon (Iv 19,12-15).

Vojnici iz poruge Isusa zovu Kraljem potlačenog naroda (Mk 15,18). Svi smo mi taj narod koji ismijavaše Isusov naslov jer O n je otkupio sve nas i svakoga od nas.

Glava VIII.

Lk 19,12-15 donosi prispodobu o kralju koji odlazi po svoje dostojanstvo da bi se vratio s kaznama za podanike i nagradom za vjerne (Lk 19,27).

Gleda li se Krist na križu svjetlom vjere, lako se uočava kako iz smrti i poraza Božjega u Njegovoj prevelikoj i neizrecivoj slabosti i milosrđu za sve ljude, izbija iz Isusa nikada nikome dokučiva snaga Očinske ljubavi i svijetli istinsko kraljevsko dostojanstvo.

Dobri razbojnik na križu spoznaje Isusovu pravu narav (Lk 23,42) i moli Ga za spas. Isus mu obećava: „Još danas bit ćeš sa mnom u raju”.

Glava IX.

Uskrsli je Krist ušao u svoje kraljevstvo.

Njegovo kraljevstvo se uspostavlja navješćivanjem Evanđelja ( „primit ćete snagu... bit ćete mi svjedoci” Dj 1,8).

Krist je Kralj pravde i Kraj svećenik (Heb 1,8; Ps 45,7; Ps 110; Heb 7,1).

Na otajstveni način bio je već od djetinjstva novorođeni Kralj čije kraljevstvo neće imati svršetka (Lk 1,33; Mt 2,2).

Glava X.

Isusovo kraljevstvo na ovome svijetu ne predstavlja nikakva ljudska monarhija (Iv 18,36).

Kršćani su podanici kad „ih Bog istrgne iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga Sina u kome imaju otkupljenje (Kol 1,13).”

Glava XI.

I danas mnogi kraljevi i gospodstva ustaju protiv Isusove kraljevske duhovne vlasti (Ps 2,2; Dj 4,25 sl). Tako se bacaju poganstvom na Crkvu i njenu djecu kako se sam Babilon opija krvlju Isusovih svjedoka (Otk 17,5 sl).

Glava XII.

Isus je pobjedničko Janje jer je Gospodar gospodara i Kralj kraljeva ( Otk 17,14; 19,1 sl ; usp. 1,5).

Silovito očitovanje Isusova kraljevskog dostojanstva i Božjega kraljevanja bit će Kristova Paruzija

(Otk 11,15; 2Tim 4,1).

Prema Iz 11,4 i 2 Sol 2,9 Kralj -Sin Davidov uništit će Antikrista sjajem svoga dolaska.

Prema obećanju u Dn 7,22.27 mučenici će sudjelovati u vječnom kraljevanju Sina Čovječjega, također prema Otk 7,4-8.15 i prema Lk 22,29 sl.

Isto Isus obećava na Posljednjoj večeri svojim apostolima:

„Zato ja vama dajem kraljevsku čast kao što ju je Otac moj meni dao, da jedete i pijete za mojim stolom u mome kraljevstvu te da sjedite na prijestoljima i sudite dvanaest Izraelovih plemena”.

Iesus Nazarenus Rex Iudaeorum, I.N.R.I.

12.11.2019. 12:58

Božanski život

Bilo je dana

kad nestade teksta,

zavlada praznina.

Razna zdanja

bijahu zamjena za ona mjesta

gdje živi mi tmina,

samo zato da mogu

rasprostrijeti luč

što dade puninu

o mome Bogu

što za me je ispio žuč

i vodi me u dubinu

ta moga hrama

gdje stan je Duha,

ovdje, u meni.

Uporna tama

ne skide si ruha

da luč zarumeni

pa postadoh zov

da me prožima

božanske krvi te kap;

osjećaj nov

što ljubavi ima

i struji venom kao slap.

Uzburka se tijelo

i goruće posta

od sve siline

jer blago je cijelo,

a stih mi osta

od kaplje miline.

Božanski živote,

ti, Krvi u meni

što spoznaju daje,

ljepoto dobrote,

duha pokreni

što vječno traje.

12.11.2019. 07:04

Pustinjsko vino

Borbe odvedoše do pješčanih dina

po kojima čvrsta desnica vodi

u rajsko zelenilo, do pustinjska vina;

molitva koja me iznova rodi.

Zelena polja pustinjskog raja

dovedoše mene do nebeskih dvora.

Iz Hrama se čuju, iz nutarnjih odaja,

psalmi hodočasnika, pjesma zbora.

Kralj pravedni, Svećenik mira

pruža mi čašu i lomi nam kruh

da bi proglasio duši nek bira

pobjede gorke i životni duh.

A gdje su mi vinogradi i klasje zlatno,

gdje mi je polje i zemlja moja,

moje nebo što pljušti na srce blatno;

gdje mi je oružje i plijen iz boja?

Evo ti Poslanik, on ti je sve,

i zemlja i majka, i nebo i dom;

s njime ćeš proći kroz borbe zle,

s njime ćeš prići i srcu mom.

On stiže iz kraja što nebo ga zna,

u vječnome Gradu stoluje puku

i sve što zatreba, Tvoj Bog mu da;

on ti je plijen koji pruža ti ruku.

Duša ti melem, srce ti mač

i što bi drugo Kralj dao ti nova?

Ruke ti pune, a ne nose drač,

tvoja je pobjeda pustinja ova.

17.05.2019. 20:01