Agapetos

Prema Biblijskom rječniku, između mnogih tumačenja i opširnih opisa, nalazi se jedna tvrdnja, jedna misao u slijedu rečenica i odlomaka o Isusovoj žrtvi (X.L.Dufour, str. 1577.), o savršenstvu te kalvarijske žrtve koja tumači da je Krist, 'ljubljeni' Sin Boga Oca, 'agapetos' taj koji se predaje u smrt, a Otac, iz ljubavi prema ljudima ne štedi ni vlastitog Sina

da bi sve ljude spasio (Iv 3,16) te tako Kristov Križ otkriva nutarnju narav božanske žrtve 'Bogu na ugodan miris-Ef 5,2': žrtva je, u svojoj suštini duhovna, čin ljubavi.

Također Isusovi vjernici, poticani Duhom koji ih oživljuje, u životnom zajedništvu s Gospodinom, tvore 'sveto svećeništvo koje prinosi duhovne i Bogu ugodne žrtve po Isusu Kristu' – 1.Pt 2,5.

To se, naravno, odnosi na Euharistiju, post, molitvu, milostinju i askezu, primjerice, korizmenih vježbi odricanja za Boga i tomu slično.

Dragi moj Isuse, Mučeniče i Žrtvo Pomirnice naša, zbog nas ljudi, radi našega spasenja, za mene i moje, za moje ime, za moj život, za moju bit i za moju radost, ta Tvoja žrtva na Križu poslije koje si uskrsnuo, to Tvoje umiranje mene ozdravlja i liječi, u tome raspeću izdala se Tvoja ljubav, gotovo kao da se iscrpila Tvoja čežnja za mojom i našom žrtvom jer žrtva se žrtvom prima, jer samo u žrtvi izdaje se iz neke osobe kvalitetna, trajna, vječna i iskrena ljubav.

- Reci mi, molim Te, Isuse, zašto je žrtva ljubav?

„Ona je znak tvoje ljubavi,

odlamanje od tebe,

otkidanje tvojega bića meni, za mene,

tvoje predavanje u moju vlast,

osluškivanje moje volje,

uranjanje tvojega povjerenja u moje povjerenje,

tvoga života u moje ruke.”

- Kako Te mogu žrtvom umilostiviti, zar je Tvoja ljubav, Bože, nešto što se može kupiti?

„Ne moraš pridobivati moju ljubav koje imaš u izobilju.

Tvoja žrtva pomaže tebi samoj otvoriti srce za moju ljubav koja se predaje,

pomaže ti da mi najozbiljnije povjeruješ,

da me dobro osluškuješ i saslušaš,

da me upoznaš i razumiješ

jer da nemaš moju ljubav, tvoja žrtva vrijedila ne bi,

ne bi imala što otkrivati svojim povjerenjem

i otkidanjem svoje biti od sebe za mene,

da nemam ljubavi za tebe, ne bi bilo od mene nikakvih znakova.”

- Da, Gospodine, Bože moj blagi koji me uslišavaš u izobilju,

žrtve su moje neznatne i smiješne,

a Ti ih primaš kao jako značajne.

- A kako ja primam Tvoju žrtvu za moje ime, žrtvu Tvoju, Kriste, za sve ljude?

Primam je slabo kao što su slabe i moje žrtve jer je Tvoja žrtva tako velika, slavna i sjajna iako znam da u svakoj čestici Tebe, Isuse, primam kompletnoga Boga koji je Ljubav, primam potpuno Tvoju kompletnu ljubav i kompletnu žrtvu za mene, nesvjesno ili jedva svjesna njezine veličine, ljepote, ali i poniznosti.

Tvoja ljubav, Isuse, traži moju ljubav, moju sreću, moju slobodu i moju radost, a sve to ne može postojati za Tebe bez mojih manjih i većih žrtvi.

Toga ne bi bilo kada žrtve ne bi nastale iz ljubavi, u plodnosti i radosti. U tome je najljepša tajna, ljubiti, a ne biti nesretan, niti jadan jer žrtva se daje u ljubavi prema najvišem cilju – to je požrtvovnost i radi najvišeg dobitka.

Ti nisi nikada požalio, Isuse zbog svojih muka i patnji, sve dok Te Tvoja patnja nije pretekla i obuzela pa si se samo prepustio, ne razmišljajući zašto si zapao u tolike boli.

Koliko Ti je bilo potrebno pretrpjeti za spas ljudi.

Moja žrtva je moja ponuda, moj izbor od svega onoga što imam na raspolaganju, najbolje od najboljeg, da me ljubiš, da me spasiš.

A Ti? Ti meni daješ najbolje i najviše na svijetu, u prostoru i vremenu, oduvijek i zauvijek. Daješ mi najsavršenije što se može i ne može uopće zamisliti, da me spasiš, da Te ljubim.

U Tvojim dubinama, među Tvojim ranama sasvim sam sigurna, Tvoje rane koje Te probadaju i prolaze kroz Tebe presjek su naše čitave povijesti i postanka naše ljubavi i zajedništva. Što je veća Tvoja bol, bolje se očituje čisto srce Tvoje i Tvoja sveta ljubav prema meni, grešniku i ja Ti postajem dužnik.

O, kada mi nešto oduzmu;

o, kada me nepažnjom naglo udare;

o, kada se razbolim, kada se umorim,

kad sam depresivna,

kada postim,

kako su svijetle te Tvoje rane, Isuse!

Hvala Ti, kažem tada: hvala Ti za sve što si mi dao,

hvala Ti za sve ono što samo Ti znaš da mi je potrebno

i o čemu ja sada ne znam ništa;

hvala Ti za tu budućnost,

sigurno Ti znaš kamo smjeram s tim svojim neznatnim žrtvama

koje su za Tebe, za Tvoje muke, za Tvoju ljubav -

- prema Križu na kojem Te susrećem.

29.10.2019. 18:37

Melodija ljudskog roda

Vjerno srce moje postade,

čisto poput stakla prozirnoga,

zloduh stari iz mene iziđe.

Nove klijetke meni se izgrade,

širom otvoreno sve za Boga

da i anđeo mi bliže priđe.

Snažna anđeoska krila

odnose me put mojih vidika,

makar mrače se sve svijeće,

makar sve sam želje skrila

daleko od očinskoga lika

u kojemu život se susreće

jer ja želim vidjeti te plode,

svu tu slavu koja u mene je stala

kao da ja nisam sva od blata,

kao da ja činim da i riječi rode.

Odavno je bilo da me mati zvala,

a sada preda mnom sve od zlata.

Otišla sam dalju i ostala tu,

odnijeli me vjetroviti zvuci

jer da vjere nema koja služi,

tko bi znao za melodiju

kojoj anđeo me moj pouči,

prema kojoj samo duh se pruži?

27.10.2019. 18:18

Konjanik iz magle

Tvoj mi je dan, Konjaniče slavni,

kao brdo magle koja jesen promovira,

kao maslinovo drvo, plod pradavni

što za mene samo svoju melodiju svira

i ne čuje nitko drugi moje smiješne veze

do li Onaj koji mi ih obilato dade

da ne lutam sama poljima od ove bijele jeze

već da čujem mirise ozona i mirise nade.

Stići će do mene glas Mediterana

u kojem se Tvoja, Isukrste, slava kupa,

proći će i meni magla rana;

sjajit će se u tom Domu klupa

od sve te presjajne dražesti i slave

kojima obasipaš me jutarnjoj hladnoći

da bih spoznala sve riječi, iskrene i prave,

da bih zaplovila lađom u jasnoći.

Smiluj se meni, milosrdni Konjaniče,

kad upitam gdje su vrata pokajnika

pa mi predaj dah od slave koja niče

kao radost Tvoja radi povratnika.

27.10.2019. 07:10

"Pošten" čovjek ili svet čovjek

Častan čovjek je „pošten”, a poštenje je časno i ispravno postupanje prema drugima, njihovoj imovini i interesima te ispravnost u odnosu na moralne norme. „Pošten” čovjek traži svoje zasluge, osvetu i poštovanje.

Grijeh je uvijek i svugdje grijeh i to grijeh čovjeka, čitavog čovjeka, svih njegovih aspekata.

Ako živim prilično pravedno, ako često i redovito molim i postim, dajem prilog kao milostinju, donosim desetinu za crkvene potrebe, tada pred Bogom nemam neki teži grijeh, ali je kršćanski iskazati Bogu zahvalnost za dar pravednoga načina života. Tko nije zahvalan Gospodinu, griješi propustom, a tko se još ide i pohvaliti Bogu, taj već ozbiljno griješi. Najveći mu je grijeh u tome što nije zatražio oproštenje pa tako, ma kako pravedno živio, ne može dobiti odriješenje od grijeha.

Čovjeku je, dakle, potrebno biti Bogu zahvalnim, biti pred Bogom poniznim i, u pokajanju, tražiti od Boga opravdanje.

Ako čovjek živi koliko je moguće molitvenim životom, daje milostinju, ponizan je i moli Boga da mu se smiluje kao grešniku, taj dobiva oproštenje grijeha. Ako je i jako griješio, opet može dobiti odriješenje od grijeha. Ako nije zahvalan, i tada dobiva oproštenje jer ga je, u pokajanju, zatražio od Boga.

Problem je što mnogi siromasi nisu zahvalni Gospodinu za svoje siromaštvo, gotovo podjednako kao i bogat pravednik koji nije zahvalan Bogu za svoje bogatstvo i za svoju svijest o pravednom načinu života.

Dakle, za „pošten” život potrebno je:

- poniznost pred Bogom

- zahvalnost Bogu

- pokajanje pred Bogom,

a time se dobiva pravedan život prema drugim ljudima, stvorenjima i sebi.

Tko se čini kao da je „pošten čovjek” pred ljudima, a pred Bogom nije ponizan, zahvalan i savjestan, ništa mu to „poštenje” ne vrijedi. Barem je tako u kršćanskoj kulturi gdje ne postoje zakoni zasluga, osvete ili usporedivosti.

Čovjek je pred Bogom obično blato.

Bog je pred čovjekom „Svjetlo koje svijetli u tami i tama Ga ne obuze (Iv 1,5)” pa stoga jedini Gospodin može dati čovjeku dostojanstvo, svetost i pravednost. 26.10.2019. 15:08

„Ovako govori Gospodin: Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnožje nogama. Kakvu kuću da mi sagradite, i gdje da bude mjesto mog prebivališta? Ta sve je moja ruka načinila, i sve je moje – govori Gospodin. Ali na koga pogled svoj svraćam? Na siromaha i čovjeka duha ponizna, koji od moje riječi dršće (Iz 66,1-2).”

Pjesma za dušu

Slušaj, dušo, uvertiru ovu,

samo slušaj i ne priječi

zvukovima što ne minu

da te u visinu zovu

koja svaku bolest liječi,

koja trpi svu tišinu.

Nećeš čuti tuđe glase,

nećeš gledati u prazne oči,

niti srce tvoje venut' neće

za tim anđelima koji život spase

kad se zlatno piće toči

iz nebesa u dolinu sreće

koju Kralj će pohoditi

vrlo brzo da te zvucima ponese

još i više, još i dalje

nego što se nadaš prebroditi

molitvama što ti dušu rese;

On ti uvijek svoju ljubav šalje.

26.10.2019. 11:00

Somebody to Love, Compare Freddie Mercury vs George Michael. Somebody to...

Sjeme vječnog dana

Još je noć, još je noć, Bože moj,

gdje ću Tebe proslaviti prije dana,

prije jutra snažna gdje je poklič Tvoj?

Kako da pričekam da Te slavi zora rana,

kako da Ti uzde držim tamna mraka

po kojemu prosipa se rosa hladna

kad Ti kriješ jutro svijetlo ispod fraka,

kad u Tebi jedino je pjesma skladna?

Bože moj, Bože moj, još je hladna noć,

kao pjesnik čekam Tvoju stražu

koja ima to strpljenje i molitve moć;

kao straža pjevam molitvu najdražu.

Nit' se čuju ptice, niti zvijerima se ne da

budit' prije jutra pozaspala tijela,

samo Tvoje Tijelo žuri da se preda,

svima sada stiže samo Tvoja Duša bijela.

Svakog jutra, svakog Božjeg dana

pjevam Tebi, Kriste, pjesmu zahvalnicu!

Tvoje sjeme ne silazi s moga dlana,

Tebi predajem ja dušu svoju, nestalnicu,

da načiniš novo sve od mene

kao što si zauvijek promijenio moj svijet,

da otkloniš svake noći smrtne sjene,

da iznova vidim Tvoj nebeski let

s kojim ćeš me jednom ponijeti sa sobom

kad odslužim si zemaljsko vrijeme.

Tada, svijetla, slavit ću taj život s Tobom,

vječnog dana proklijat će vječno sjeme.

21.10.2019. 04:44