Križ Nazareta

U tijelu svome Ti si me nosio,

od smrti me moje zaštitio,

obranio sve moje krivine.

Duhom si me svojim orosio,

ljubavlju svojom nasitio,

podario mi zemaljske prvine.

Do nebeskih ravni si me ponio,

svaku mi prošnju uslišio

i dao mi svoju božansku bit.

Jedinstvo duše Ti si mi donio,

jedinstvo sa svima meni uzvisio,

prepustio onu skrivenu nit

o kojoj visi čitav moj svijet.

Božanstva svoga nisi izgubio,

od mene si narod svoj načinio

koji bi mogao biti svet

jer si ga oduvijek ljubio

da bi ga sebi posinio.

I više ne plačem za životom,

i više pravdu svetu ne tražim,

u Tvoje ruke sad predajem dah;

Ti si me svojom božanskom divotom

učinio djetetom svojim najdražim

i ja više nisam samo prah.

19.04.2019. 22:07

Čekajući čovjeka

"Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: 'Žedan sam' (Iv 19,28)."

Tražim najmanje što Ti mogu dati jer bolujem, jer starim, jer nestaje moć.

Jer Ti želim biti vjerna u najmanjem; jer Te u velikim djelima slijediti nikada nisam stigla; jer mi sitnice život znače;

jer se svetost uči korak po korak, milimetar po milimetar; slovo po slovo;

jer nemam takva uzora pa tako nisam u opasnosti od idolatrije ili od umišljenosti; svi su nam uzori neki velikani iako znamo da su čuvali ono najmanje i najslabije u sebi, ono najkrhkije; nikoga ne štujemo zato što je bio i ostao neznatan i nepoznat;

jer biti mali svetac je najvelebniji osjećaj za moje umorne godine; jer si me postavio u takve okolnosti, jer si me ograničio, jer još ne vidim niti jednu drugu ostvarivu mogućnost;

biti malen, neznatan, krhak, osjetljiv, umoran znači za mene potragu za nečim u Tebi što je točno po mjeri moje malenosti; nataložene vremenite posljedice različitih lakih grijeha i izdržavanje uzastopnih i upornih malih progona koji donose starenje i odumiranje prirodnoga života znače za mene raširiti malo krilca duhovnoga.

Biti kršćanin oduvijek je značilo biti kulturan, kultiviran, a ne divljak jer divlji život vodi u grubosti; biti kršćanin znači za mene ostati normalan i nakon najrazličitijih iskustava u ne tako kratkom životu; biti kršćanin znači biti uravnotežen, harmoničan sa svime, s okolinom, s ljudima, s prirodom, sa samim sobom, a prvenstveno s Tobom, Isuse moj, moj Gospodine na križu, moj Gospodine nježni i osjetljiv na svaku nevolju.

Za Tebe je smrt bila grozna i najgrublja na svijetu, za Tebe je krštenje na rijeci Jordan bilo najveća i najpolaganija muka na svijetu tada, kad si ponio tu grešnu rijeku na svojim ramenima, kada si posvetio vodu kojom su se ljudi ispirali i napajali pa sve do kraja Tvoga, Tvojega razapinjanja na drvo. Od samoga početka Tvoga aktivnijega božanskoga djelovanja na svijetu Ti si korak po korak patio i nosio svu muku, sve veću i veću, na sebi: pustinja i post, kušnje u pustinji, dolazak u sinagogu proglasiti Godinu milosti Božje pa pretrpjeti odbacivanje onih koji su Te morali čuti, prepoznati prvi; sve veća ljudska znatiželja, potreba za čudima i senzacijama; sve više ispitivanja i postavljanja zamki i razne klopke ljudske u koje su Te nastojali uhvatiti; nerazumijevanje Petra i apostola, progoni onih koji su vodili narod; beskonačno propovijedanje i tumačenje, uporno tumačenje božanskih stvari u prispodobama pred ljudima u grijesima, pred ljudima koji nisu mogli razumjeti ništa, kakva nemoć u Tvome srcu, zaljubljenom u čovjeka!

Kakvo strpljenje u malenosti! Istrpio si posljednje svoje dane na zemlji u optužbama, bičevanju, krunjenju trnjem, pod teškim križem se uspinjao na Kalvariju, dao se razapeti i, čekajući čovjeka, ostao žedan. Tvoje tijelo bilo je žedno, Tvoja duša je žeđala, Tvoj Duh je zavapio i Tvoje nježno srce žeđalo je milosrđe ljudsko, vjeru i povjerenje čovjeka, dobrotu i razumijevanje. Nisi se htio proglasiti Gospodarom, želio si biti čovjek kao svaki drugi, želio si da u Tebi pronađu susjeda, prijatelja, brata; govorio si o zemaljskim stvarima jer si znao da neće razumjeti božanske stvari; govorio si i činio božanske stvari jer si znao da će ta čudesa upamtiti i zapisati.

Želio si biti malen i bio si najmanji na zemlji. Želio si da Ti pomognu u sitnicama, da Ti ponude nešto s lakoćom kako ne bi ni primijetili da su se nečega odrekli, tražio si nešto neznatno kao što je neznatno zrno gorušice; barem jedan pokret, jednu spontanu reakciju u ljubavi i naklonosti prema Tebi, prema drugima, prema životu. Čak si morao pitati ljude jesu li potrebiti spasenja, žele li progledati, žele li zdravlje jer čak niti jasne zahtjeve i molbe za ljubavlju Tvojom nitko nije znao izreći. Čitao si misli nesretnih ljudi, pogađao njihove nevolje i potrebe kako bi uvidjeli da su željni Tebe, Boga i da su nesretni jer nemaju čovjeka, druge ljude, sami sebe.

Ljudi kažu: „Samo da je zdravlja”, „Kada bih doživio ljubav”, „Kada bih bio sretan”, „Da sam barem malo bogatiji”, „Kada bih dobio zgoditak u igri”, a ne znaju da imaju sve što im je potrebno, život, ali da ga ne konzumiraju. Pojasnio si kako se istjeruju zlodusi. Naučio si nas moliti Boga. Probudio si u nama čežnju za ljubavlju i naučio nas da se ljubavlju dobiva ljubav, da se vjerom dobiva povjerenje, da se na dobra djela odgovara dobrotom i zahvalnošću, da su blaženi oni koji zaboravljaju na sebe radi sreće drugih, mirotvorci: „Sinovima Božjim će se zvati”, obećao si. Ali za mirotvorstvo je potrebna nesebičnost.

Nama nije stalo do stradalnika koji su daleko, nama je stalo da ne poginemo mi i naši dragi. Mi smo zabrinuti za sebe i svoje i tu brigu cijenimo iznad svega, takvu zabrinutost svi razumiju.

Divljaci, pogani, to smo mi, slavimo poganske svečanosti, doživljavamo milosrđe Tvoje na poganski način, samo prirodno i naravno, to jest grešno, i ne vidimo što je nadnaravno – život. A to si Ti.

19.04.2019. 00:18

Besplatan dar

Zar bih zvučnim porukama

doprla do tebe i do tvoje kobi,

zar bih mogla riječima ti dati

otvoreno srce na rukama?

Nečiji se život kao kamen zdrobi,

nekima je svetcima se zvati.

Zemlji ovoj nitko nije čuo

tko bi gore svetim postao,

tko je malen među velikima,

tko je srcem svojim odjeknuo;

ako je pred Krista stao,

sigurno u sebi dobar život ima.

Molitva je pravednika

kao sunce na vrh brda,

poput bistre rose čista,

svijetla kao Božja slika;

ona slama srca tvrda,

slama srce Boga Krista.

Izgubljene duše nit' ne traže puta,

ali za njih može poslužiti zaziv

što ga neprekidno šalje srce vjerno

koje sjedi Kristu pored skuta;

molitva mu nosi sveti naziv,

srce mu je neizmjerno smjerno.

Dao tebi Bog da ti srce se obrati,

da Mu priđeš takav kakav jesi,

duša jedna, Njegovo stvorenje

radi kojega sad Božje srce pati;

nevolje i sreću, svoju bol istresi

da si nađeš puta svoga ostvarenje.

Ništa drugo Isus žedan sad ne čeka,

nikakve Mu nepotrebne jake geste

neće na tom Križu zazvati ganuće,

oproštenje raznih starih grijeha;

On je Kralj i završetak tvoje ceste,

On je uslišanje, život, uskrsnuće.

Vidjet ćeš Ga u ranama svojim,

naći Ga u sreći i životnom slavlju;

odmah će ti prići kao Gospodar

koji zna o tebi sve, o željama tvojim

jer se nalaze u Njegovom čavlju,

jer je On za tebe neopisiv dar.

Tada znat ćeš sve o sebi

i što znači uskrsnuti

sred zemaljskoga života bijedna

što se guši i davi u potrebi.

Isus će životom obasuti

sve što žudi tvoja duša žedna.

18.04.2019. 08:43

Zašto

"Puče moj, što učinih tebi

ili u čemu, ožalostih tebe?
Odgovori meni!

Ja radi tebe bičevima udarih Egipat
s prvorođencima njegovim,
a ti mene predade, da me bičuju. Puče moj...

Ja izvedoh tebe iz Egipta
potopivši Faraona u more Crveno,
a ti mene predade glavarima svećeničkim. Puče moj...

Ja pred tobom otvorih more,
a ti otvori kopljem bok moj. Puče moj...

Ja pred tobom idoh u stup oblaka,
a ti mene odvede u sudnicu Pilata. Puče moj...

Ja hranih tebe u pustinji manom,
a ti mene udari zaušnicama i bičevima. Puče moj...

Ja tebe napojih vodom spasenja iz stijene,
a ti mene napoji žući i octom. Puče moj...

Ja radi tebe potukoh kraljeve kananejske,
a ti si tukao trstikom glavu moju. Puče moj...

Ja dadoh tebi žezlo kraljevsko,
a ti dade glavi mojoj krvavi vijenac. Puče moj...

Ja uzvisih tebe velikom moći,
a ti mene objesi na drvo križa. Puče moj..."

Pitaju me zašto žeđam,

zašto ostavljam nevidljiva Duha,

zašto nikom' proplakati ne dam,

zašto za njih nikad nemam sluha;

pitaju me zašto uvijek pate,

čemu na tom svijetu bijeda.

Uvijek mi se u suzama vrate

ili kad je kosa već odavno sijeda.

Vele da se zbog čovjeka kajem

jer su ljudi, svi od reda, zli.

Bogovi bi biti, slobodu im dajem,

ravnopravnost gdje su kao jedan svi.

Hoće sreću i bogatstvo, zlata

i ne žele nikad mrijeti;

ne znaju da čovjek je od blata,

da mu puno veći pomor prijeti.

Spasio sam svaku dušu, svaku travku,

oslobodio sam svijet u kojem vladam,

al' ne želi svatko u Noinu arku

jer me samo gledaju dok padam,

a ne vide Spasa u nevolji jarka.

Srca ne daju si rastopiti

jer ih peče moja ljubav žarka,

dušu slabu strah im natopiti.

Kada sami bogovi bi bili tamo gore,

uzalud bi bilo duši svakoj;

tko bi dao njima spasonosne odgovore

kada vape u nevolji jakoj?

17.04.2019. 22:33

Sitne godine

Ovo je moj dan,

dan mog rođenja,

poput sunca razbacan

Tvoj čas pohođenja.

Ovo su moje niti,

od smrti umakle

gdje može se biti:

i zvijezde me takle

tamo, u ponoru

i tamo, u dubini

te priđoh Ti dvoru

u svoj punini.

Svijeća mi moja

zapalila plame

nebeskih boja

i nestade tame.

Svjetlo me uze,

na pola slijepu,

osuši mi suze,

dade okrepu.

Ti preda se meni,

Kriste najdraži,

u život bezimeni

da srce Te traži.

Tvog povjerenja

blagoslov daj,

Tvog posvećenja

silan rasplamsaj.

15.04.2019. 9:40

Isus daje križeve

Čovjek često nije ni kriv, ni dužan za svoje nevolje ili sreću jer Isus za to daje lijek tada kad čovjek živi u Bogu.

Ne zna li Ga vjernik drugačije ljubiti, Isus mu u tome pomaže: daje mu križ.

To nije križ poput ostalih križeva, taj križ koji se dobiva za ljubav i zbog ljubavi.

To je onaj križ za kojega vjernik točno zna da mu je pao s neba.

Tada se čovjek ne pita zašto i kako, odakle to, kada će prestati.

Taj križ je gorak i sladak, bolan i utješan, daje sigurnost.

Svatko bi morao znati je li dobio taj križ ili nosi neke druge križeve.

TANTUM ERGO SAKRAMENTUM, Toma Akvinski

Poetski prikaz:

Ocu vječnom i Sinu koji kraljuje na visini,

Dok Sveti Duh napreduje, iz svakog vječno,

Budite spasenje, čast, blagoslov, moć i beskrajno veličanstvo.

(Doslovni prijevod:

Stoga, tako veliki sakrament; Častimo se pognutom glavom;

I može li drevni dokument

mjesto za novo štovanje

može vjerovati da će mu pružiti zamjenu

za defekt osjetila.

Ocu i Sinu

Budi pohvala i radost

sreća, čast, snaga

i blagoslov:

u odnosu na onaj koji polazi od oba

(možda postoji) jednaka pohvala.)

14.04.2019. 20:24

Poljane mira

Kada Te nosim na rukama svojim

i k srcu prisežem da bih Te dati,

kada Te odvedem u onaj log

do kojega sitne korake brojim,

Ti ćeš odmah mi lijek pravi znati

i bit ću Tvoj puk, a Ti moj Bog.

Kada Te prihvati duša moja

što grešna je poput kriva puta,

a ranjena nekad od zle joj kobi,

bit ću ja ona, kao bilo koja

što poljima blatnim sama luta,

koju i lako trnje odmah zarobi.

Ti ćeš me iz te šikare vući

svojim obasjanim licem i čvrstinom,

desnicom lakom i ljubavlju vjernom;

svojim ćeš mirom nemir moj tući

što me prožima svojom tustinom,

grlit ramena u duhu smjernom.

Sunce će zasjati novim svjetlom

kroz okna mi duše što u Tebi vri,

srce će moje postati slično

travki što igra se s tihim vjetrom;

ptice će pratiti pjesmu što zri,

anđeli nosit me pred Tebe dolično.

I note će bljesnuti izvan okvira,

slavuji će nadići vlastiti pjev,

a stihovi moji izgubit će slog;

bit će to poljane potpuna mira

što će ga krasiti nebeski sijev.

Ja bit ću Tvoj narod, a Ti moj Bog.

14.04.2019. 18:54