Posljednja kušnja

Prošle su duge moga života,

rado bih rekla sve ono što bi,

kazivala svoje pute grehota

što su me ovdje postavili

da Ti se divim iz daleka

poput nekoga tko nema prava

i koga je odnijela ona rijeka

u kojoj savjest mnogima spava.

Kada Te molim, i Ti me putiš

da idem još dalje jer to je kušnja,

a tada kao da samo ponizno šutiš;

teška je rijeka i sva je bezdušna.

Smiluj se meni, siromašku,

pogledaj, Bože, na moje srce

što se je otelo svakome dašku

nevolja strašnih koje me grče;

odagnaj tjeskobu i vrati mi Spas.

Neka se nađe tu, kraj mene

da bismo opet imali nas

i neka nestanu tragovi sjene

što se je nadvila sada kao kraj.

Dugo sam čekala ovaj dan,

držala čvrsto smjer za raj;

daj da se ispuni sveti plan.

11.04.2019. 07:44

Žeđ

Dok svijeće mi gore,

tiho se čuje „Ave Maria”;

moje se pohvale ore

u duši što ljubavlju klija.

Mnoga mi sjećanja venu,

preda mnom samo nebeski log

čije si lati srce zadjenu

kako bi zadivljen ostao Bog

kada se k meni osvrne.

O, kada bi samo otkrio žeđ

koja se javi kad dani pocrne

i kada sutonom bliješti kosa mi sjeđ.

Trebam li utjehu, tu je On;

ako je mračno, javlja se snom;

ako sam sama, moj Njegov je tron,

ako Ga žeđam, odgovara dušom svom.

Kiše padaju i vani gromovi

sjete me tuge, nevolja mnogih;

nisu sretni svi vjernički domovi,

nemaju znakova duša ubogih,

a samo takve Isus uvijek pohodi

kako bi donio svoju riječ i Duha,

kako bi žeđi koja se rodi

darivao vina, meda, mlijeka i kruha.

Kao što daždi na oknima kiša,

tako se mir na kapke slijeva

i svaku žeđ odmah utiša,

a duša tad Bogu hvalu pjeva.

08.04.19 07:11:23 PM

Isusova politička pravednost

Ljudi očekuju političke uspjehe od Boga. Očekuju vođu koji bi se poput kralja nametnuo svima, a istovremeno bi bio pravedan sudac u svim parnicama. Vladao bi jakom desnicom, a istovremeno bi vršio volju naroda te bi svi slojevi društva živjeli zadovoljno, i bogati bi ostali bogati, a siromašni bi bili zbrinuti. Ljudi tako očekuju čudo, imaju nerealna očekivanja koja bi se sva ostvarila na političkom planu.

Ljudi ne očekuju pomoć od svojih susjeda i kolega već od političara koji bi promijenili čitav sustav i strukturu društva, ljudi očekuju nemoguće. Bogat i siromašan živjeli bi tako u harmoniji. Dok bi bogataš gomilao blaga, a plaćao mali, neznatan porez, siromah bi lijepo živio od tih poreza; to bi bilo idealno kad siromaha ne bi bilo stostruko više nego bogataša.

Ljudima također nije toliko važno što se događa s njima poslije smrti. Tada im više neće biti potrebni politički vođe, oni su neophodni odmah i sada, hitno. A smrt je daleko, smrt je ljudima strana i nepoznata kao da se neće zaista dogoditi.

Potvrda da je Isus Gospodin i Bog nalazi se upravo u tome što Isus izjednačuje važnost života i smrti, On je Vođa u životu, ali i poslije života, On nadilazi nerealna očekivanja kojima ljudi u ovome zemaljskom životu zamagljuju svoj vid. Isus daje svima do znanja da je ljudima važno sagledavati život u širem kontekstu kako bi razumjeli što moraju činiti i sada, odmah, ali i ubuduće.

Isus uskrsava na vječan život jer je Pravednik što bi moglo značiti da ispunjava sve težnje bogatih i siromašnih, kako na osobnom, tako i na političkom polju. Važno je kako se ljudi pojedinačno međusobno odnose jer to je ključ i za politički red i mir.

Isus oprašta svakome pojedinačno, nema kod Njega kolektivnog oprosta. Zajednički oprost za grupe ljudi ne postoji, opraštanje političkim ljudskim tvorevinama bi bilo besmisleno jer u političkim strukturama nema odgovornih pojedinaca pa se zbog toga i kaže vrlo često da je čitav sustav potrebno mijenjati.

Isus nosi grijehe svih ljudi, ne kao jedan bezličan teret već Ga svaki pojedinačan grijeh zasebno boli i muči. Točno se zna tko Mu je dodao žuč i ocat kada je žeđao od patnji na križu, točno se zna tko je bacao kocku za Njegove haljine i tko Ga je probio kopljem. Također se točno zna kojim ljudima je prišao i koje ljude je izliječio kad im je oprostio grijehe jer to je ono što je na potrebite djelovalo: moć božanska u Isusu koji oprašta grijehe donosi zdravlje.

Ljudi, kojima Isus oprašta grijehe, postaju pravednici.

Pravednik se s pravednikom lako dogovara.

Pravednik će uskrsnuti na vječnu nagradu, na blaženi život u Bogu.

Također, Isus naglašava da je dobro djelo koje čovjek učini potrebitima isto što i dobro djelo učinjeno Njemu samome, Bogu:

„Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? 38Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? 39Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ 40A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ (Mt 25,37-40).”

Dakle, ako uvidimo svoje grijehe, grijehe protiv ljubavi za druge, i zamolimo Boga za oproštenje naših grijeha, postajemo pravednici, činimo djela pravedna.

Tako je ljubav prema drugim ljudima važna i više nego politička korektnost, štoviše, tko je pravednik, nužno je i u politici korektan te stvara s drugim pravednikom odgovarajući politički sustav za sve. Ne može niti jedan pojedinac reći da se oslanja na tuđu dobrotu, pravednost i korektnost ako sam nije pravednik, čak niti na majku se ne može pojedinac osloniti, niti na svoje dijete, niti općenito na svoju obitelj ili na svoje susjede i kolege. One bezlične političke tvorevine i strukture koje krivimo za sve zapravo su rezultat naše pojedinačne nepravednosti i grešnosti, zemaljski sustav je Božji i ovisi o Bogu:

„»Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač.35Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; 36i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi.« (Mt 10,34-36).”

Pred Isusom svaki je pojedinac odgovoran sam za sebe, samo je Bog taj koji može preuzeti tuđe grijehe, Isus koji umrije za nas da mi umiremo grijehu i koji uskrsnu jer bijaše Pravednik da i mi postanemo pravednici i uskrsnemo na vječan blažen život. Smrt se ne brine sama za sebe, i život i smrt drugačiji su za svakog pojedinca.

Čak i u jednom samome čovjeku dolazi do podijeljenosti, nitko nije sasvim dobar i bezgrešan čovjek do li Djevica Marija, a također nitko nije sasvim zao. I sam Petar doživljava da ga Isus, iako svoga prvog apostola, naziva đavlom:

„Isus se okrene i reče Petru: »Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!« (Mt 16,23).”

Tko je u milosti Boga, taj dobiva čistoću i dobrotu od Njega:

„Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« 11Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.« (Iv 13,10-11).”

Ljubiti drugoga je Božja zapovijed. Čovjek ne može reći da nije odgovoran kada kaže da nekoga ne ljubi. Ljubiti drugoga znači po zapovijedi pomoći svakome kome je potrebno onako kako se može. Već prvi pokušaji nekog vjernika da na taj način prilazi ljudima urodit će velikim plodovima u Gospodinu Bogu. Tko tako iskazuje poslušnost Isusu, iskazuje Mu svoju ljubav i odanost, a ta poslušnost rađa obraćenje u kojemu čovjek zaista razvija ljubav prema drugima uz Božju pomoć.

Tko ne ljubi i tko se odriče svake odgovornosti za božanske stvari i vjernička pitanja, tko ne želi ljubiti druge ljude, taj odlazi na muke paklene i nikada mu ništa ne valja i nikada mu nije dobro te nikada nije zadovoljan.

Tko želi više ljubiti, taj ljubi i one koji su mu neprijatelji, moli Boga za njih i blagoslivlja ih. 08.04.19 02:55:38 AM

Robija

Tri su gladna dana

prošla od te sreće

i tri noći, puste

kao zora neudana,

svenuše k'o svijeće

usred magle guste.

Sve su ptice rastjerali

glasi neki, zvuci, mukli

kao sablazan od svega,

pa se stropa nazvjerali,

besmislica se natukli

i sve ode poput snijega.

Za trenutak se pojavi

malo svijetlih zraka

pa nestade kao pljeva

sumaglica što se gnjavi,

teža još od mrkla mraka

što u grobu već sazrijeva.

Zagrli me da mi suza sad poteče,

suza olakšanja, drhtaj uskrsnuća

onih svijetlih zaljubljenih riječi

kojima mi blagoslov proreče

jer se nadah nova ukrsnuća

kada nije bilo nikoga da spriječi

ovu robiju bez Tebe i u tami.

Ništa već ne nađoh osim grijeha,

dobrodošla da se sva obratim

i da osjete se blagoslovi sami

kao proljeće i kao kiša smijeha

kojima ja opet Tvoje riječi pratim.

05.04.19 04:54:16 PM

Sveti mozaik

Mozaik je predivan, pravo umijeće,
slaže se poput najljepša cvijeta
u narodu koji Boga susreće
i tako se grana širom svijeta,

na sve ljude vjerne i srca tužna.
Svaka mi pločica jedina, svoja
i niti jedna ne može biti ružna,
i svaka je prepuna najljepših boja.

Bit će to sjajan, svijetao dan tjednu,
sa suncem što gleda na sve nas,
kada pronađem onu pločicu vrijednu
koja nedostaje za moj spas.

Znam da u Bogu se sastaju svi,
svi koji su vjerni, zaljubljeni;
znam i da puti su često zli,
da mnogi su negdje izgubljeni.

Jesam li nalik duši što sjaji
od velike sreće i zadovoljstva,
jesam li kao mramor što taji
u sebi dolazak Presveta Trojstva,

jesam li dio ta svetoga tla?
Gdje li sad stojim, gdje da ju nađem,
pločicu, odlomak u kojem sam sva,
gdje li da tražit' je sada zađem?

Znam da tu negdje se nalazim ja,
na praznom mjestu pored Oltara
gdje nedostaje posljednja pločica;
samo je jedna ona što odgovara.

Neka me postavi Nebo nada mnom
tamo gdje sve te pločice stoje,
neka me Sluga koji je sa mnom
prigrli k sebi, u naručje svoje.
‎05. ‎travnja ‎2019. 04:00:06

Isus nije morao

"Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa (Iv 15,5c)."

Onaj Bog koji je, slavili smo Ga nedavno za Božić, postao čovjekom, sada je Bogočovjek Isus Krist koji nam tumači da možemo živjeti dobro, kvalitetno, u slobodi duhovnoj, u miru i redu; da možemo požnjeti vječni život, uskrsnuće duše i tijela, ali i da nam se može dogoditi da završimo u smrtnom grijehu, to jest u paklu.
Bog dolazi na zemlju objaviti čovjeku sebe, predstaviti se čovjeku i poučiti ga o vjeri u Boga i o smislu čovjekova života, o smislu krajnjem, ali i o smislu svakog pojedinog trenutka u životu, o dubljem smislu svake naše riječi, svake radnje, čina i svakog djela našega. 
Bog nas uči da smo jako vrijedni svi i da smo Mu značajni, da su dragocjene ure našega života na zemlji, da o našoj vjeri ovisi gotovo sve što proživljavamo i sve što će nam se dogoditi, da nam život ne može, ne mora i ne smije prohujati uzalud i besmisleno i da možemo stupiti u stvaran, ispravan i pravi vječni život odmah, ovdje, na zemlji. Bog nas uči ljubiti i živjeti, zove nas na novi način života, na preokret u životu, na obraćenje. Rezultat obraćenja je blagostanje uz pravilne napore, izlijevanje Milosti za svaki poduhvat kojega čovjek poduzme, osiguravanje Božje pomoći u svemu što čovjek čini, naročito u izbjegavanju teških i lakih grijeha, uskrsnuće na vječnu nagradu, spas za one najgore ljude među nama, za okorjele zločince, za izgubljene duše, za malodušne i depresivne ljude; spas od ratova, gladi i bijede, ali ne bez čovjekova pristanka i bez čovjekove odlučnosti u nevoljama i potrebama da ostane vjeran Bogu jer tada ga Bog izvlači iz svih zala.
Bog koji je postao čovjekom pokazuje nam put u stvaranje boljega svijeta, puno boljega od onoga najsavršenijega što čovjek može zamisliti i poželjeti.
Bog nas uči da je On uzrok naših najsmjelijih želja i da je On zapravo ono što želimo i čemu se nadamo, daje nam sebe i uči nas da je Bog čovjeku sveopća posljedica, rezultat svih naših namjera i djelovanja. Uči nas kako možemo biti slobodni i kvalitetniji ljudi, ali ne sretniji  onako kako mi mislimo već blaženi onako kako je Bog blažen, blagoslovljen, dobar i svet te kako je vječan u blagostanju duše, duha i tijela. Bog je naša snaga, On je jedina uzdanica za koju se slobodno možemo čvrsto uhvatiti.
Obraćenje je živjeti kao biti, zaista biti i postojati, a ne imati; obraćenje je ljubiti i živjeti i razmišljati u ljubavi, a ne u ravnodušnosti koja žanje nikada pravednu pravednost za kojom svi vape i koje zaista nikada nema dok čovjek ne sagleda sve očima ljubavi jer Bog sam je ljubav i pravednost, istina i sloboda ljudska. Obraćenje podrazumijeva hrabrost, ali i razboritost kakvu ljudi bez vjere nemaju i koju čovjek u izobilju dobiva od Duha Svetoga po sakramentima vjere svoje. Bog održava čovjeka za vrijeme i poslije obraćenja, a čovjek to mora iskusiti kompletnim svojim životom. Čovjek ne može biti kompletan bez Boga svojega, Bog je njegov i on je Božji. Obraćenje je stvaranje nove ljubavne veze i povjerenja koji potraju zauvijek. Obraćenje je ostvarenje najsmjelijih i svih prastarih i novih čovjekovih želja i htijenja, ali pravi cilj obraćenja je upravo u osloboađanju od krivih želja i loših poteza. Obraćenje je učenje protiv svih zabluda čovjekovih, a ima ih mnogo i njihov rezultat su ratovi, bolesti i nepravde.
Obraćenje je uvijek kretanje iz početka i sve uspješniji pokušaj reforme o kojoj čovjek razmišlja između Božića i Uskrsa, između Uskrsa i Božića. To je promjena, mijenjanje sebe i svojih navika, cjeloživotno učenje o nebeskim stvarima preko zemaljskih stvari.

Korizmena reforma

Život...

1. Reformiraj sebe, poštuj starije, budi znatiželjan
2. Obrati se, ne kritiziraj, dobro slušaj, uči graditi
3. Obitelj neka ti bude kvalitetna i strpljiva
4.   Načini kvalitetne temelje, odbaci predrasude
5.   Odaberi odgovarajući teren, postavi prioritete
6. Uvedi svojim znanjem i iskustvom reforme u svojoj domovini
7. Počni graditi i pusti djecu da ti pomažu i da te savjetuju jer si već jako ostario
8. Ostavi djeci u nasljedstvo dosta posla oko pravilne građevine
9. Ne miješaj se u ono što ne znaš, nisi učio i o čemu nemaš iskustva
10. Sjeti se starih priča za djecu i materinjeg jezika
11. Prebroji si prijatelje
12. Slavi Boga

...ili suicid:

1. Dobar sam, ne moram se promijeniti
2. Svi su mi krivi, ne slušaju me, ne moram više učiti
3. Nemam vremena za obitelj
4. Pametan sam, zaslužio sam bolje i više
5. Moram biti u toku
6. Tražim svoja prava
7. Gradim, a drugi mi rasipaju
8. Sve sam dao od sebe
9. Puno znam o životu
10. Danas je sve drugačije
11. Nekada je bilo bolje
12. Eutanazija je pravo izbora



Onaj Bog naš, koji nam je postao Bogočovjek, došao je otkupiti ljudske gluposti, praznine života, besmislenosti postojanja, došao nam je to sve uzeti i pretvoriti nas u sinove svoje, oteti nas iz ruku naših jer se sami ne možemo spasiti i uputiti nas  što znači biti čovjek, veći od anđela i kako biti razborit, živjeti potpuni život i vidjeti Boga koji je Smisao, ući u zajedništvo s Bogom, u jedinstvu koje nas nikada neće i ne može razočarati.

Postoji bezbroj načina kako čovjek može početi svoje obraćenje, kako može postati sretan i zadovoljan, čak i tada kad se sve ruši i kako može postati zahvalan za život i ljubav, pravdu i slobodu.

Korizmeni način obraćenja uključuje promatranje Krista i Njegova križnog puta, Njegove ljubavi koja izdržava i podnaša sve što čovjek inače drži nepravednim i nepodnošljivim. Dok Isus podnaša ljudsku glupost i okorjelost, ljudsku okrutnost i psihofizičke muke, čovjek ne može da se ne zadivi od tolike i takve ljubavi koja je dobrovoljna jer Isus sve to čini zato što tako želi, nitko Ga ne prisiljava i ništa Ga ne uvjetuje.
Nije morao spasiti čovjeka koji je sav strunuo, čovjeka koji je sam sebe već uništio, odnosno ostao je prah i pepeo od kojih je nastao. Ne, Isus nije bio ni na koji način dužan pomagati čovjeku, On jednostavno ne može, a da ne ljubi te ostatke ljudskoga na svijetu, blato koje više ništa ne vrijedi i ne znači, trulež koja se u peć baca da izgori.
A Bog Otac, Stvoritelj čovjeka, neba i zemlje, drži ljude na svijetu da bi ih iskušao jesu li pogodni za vječni život i hoće li se i kada obratiti svome Stvoritelju. Sve je Bog učinio što je morao i sve Bog čini što ne mora, što je čisti dar s neba za čovjeka i u tome je veličina Njegove ljubavi i u tome je zajedništvo Boga i čovjeka: čisto nadnaravno međusobno darivanje. Isusove nas patnje uče o ljubavi iako i sve što nam se događa može nam biti poučno. No, promatranje Isusove muke je najsavršeniji način obraćenja jer Isus nije morao provocirati čovjekovu slobodnu volju i pravo da odlučuje o sebi, nije morao zaći u čovjeka, doći na svijet i ući u ljudske duše s velikim rizikom da će Ga čovjek odbiti, ismijati, ubiti. Postojao je neki drugi način da se čovjeku lijepo pojasni svaka tajna života ljudskoga i da se čovjeka lijepo upita da li želi čuti radosnu vijest o vječnom životu, o dobrom životu; ali čovjeku je dobro ono što nije dobro, čovjeku je lijepo ono što nije lijepo; samo užasna žrtva Boga može čovjeku pokazati svu veličinu i snagu dobrote i ljepote zbog koje se isplati pretrpjeti sve.
Bog je mogao učiniti to da nam grijeh ne može ništa, mogao nam je pružiti priliku da postanemo punovrijedni i plemeniti ljudi koji stvaraju divan svijet. No, bez truda, rada i požrtvovnosti ne možemo polučiti rezultate.
A bez ljubavi Isusove i bez vjere naše u Isusa Krista ne možemo učiniti ništa, ne možemo postojati, ne možemo biti ljudi, ne možemo ljubiti, biti pravedni, ne možemo živjeti i okusiti vječni život i uskrsnuće na vječnu nagradu, ne možemo znati istinu, ne možemo biti slobodni.
‎04. ‎travnja ‎2019. 06:48:27

Dan susreta

Volim Te kao cvijeće rosu,
kao što putnik zavoli izvore vode;
volim Te potajno kao da Te ne znam.
Otkada se ova ljubav prosu,
moje lađe sigurno brode,
mada im kapetan često je sam,

sam bez posebna puta,
ali uvijek u pratnji zloduhe ima.
Ja Ti se divim, ja Tebe nosim
čak i kad brod moj nemirno pluta,
čak i kad smeta lađama svima;
ja samo Tebe u duhu prosim.

Svaka je molitva dan susreta naša,
svaki je susret mi dragocjen,
Ti vodiš me kao pustinjska roba;
Ti si mi Stijena, Ti si mi ispaša
i ja samo sam hrastova sjen'
koja vidjeti neće ni zalaza, ni groba.

S Tobom je živjeti teško i lako,
Hrana si kakvu nitko mi nema,
Piće si pitko i životvorno.
Budiš me lahorom, tiho, polako,
u Tebi mi sve tišina je nijema
jer Ti si mi žiće djelotvorno.

Piti te Vode, hranit' se Tijelom
što tako se duboko svijetu usadi,
isto je kao dići se visom;
Ti si oduvijek Jedini zemljom cijelom
koji nam vječnu svježinu ugradi
kao mladica, biljka nad čvrstim klisom.

Strujiš mi venama, strujiš mi duhom,
pojiš me, hraniš i s Tobom zrijem,
o Tebi ovisim poput grane; 
vječnim se rađam Tvojim kruhom,
vječno Ti vino radosno pijem 
što mi ga stvaraju Tvoje Rane.
‎03. ‎travnja ‎2019. 02:16:35