Molitva pod strehom

Čeznula sam za dvorima Tvojim,
za tom kišom poljubaca raja,
ali doći tamo mnogi nisu dali.
Našao si mjesto u čežnjama mojim,
bio si mi bliskiji od svega sjaja,
ali su mi hvale moje pohvatali

pa ih izokrenuli sve naopačke.
Ogorčena bijah kao malo tko
i zazivah Tvoje slavno Ime.
Ti mi dade na te ruke moje nejačke
više nego pučje ono nebesko,
Tebi živjela sam svojim svime.

Tebe sanjala sam srca otvorena,
slavili smo skupa u nemoći mojoj;
besjede smo održavali na skupovima
koji prečesti su bili kao želja ostvarena,
a ja nisam dostigla ni zemlji svojoj,
niti domu zlatnome na stupovima.

Za Tobom još uvijek jedva hodim,
mada kao da sam slijepa duhom,
često pođem, klecnem, padnem,
ali u Tebi se uvijek preporodim
jer me nadaruješ svojim ruhom
da Ti još i veću slavu dadnem.

Pjesma bolesnika, to je naša kob,
molitva pod strehom gdje sve leti
kao život ovaj, daleko od svijeta. 
Još prečesto ne znam koja li je dob
dok me Tvoja ura ne podsjeti
da sam srca Tvoga meta.
‎29. ‎ožujka ‎2019. 21:56:14

Mirisavo ulje narda

Još ću jednu pjesmu poslušati
prije zadnja dana jer mi se ne žuri,
još ću u životu život okušati;
veliko je Nebo po toj hladnoj buri

jer je vedro, široko i bliješti
i jer nije poput rastanaka crno,
poput vrane koja stalno kriješti.
Uzet ću od svega još po jedno zrno

da mi duši mojoj ostane u gnijezdu
jer sa sobom ništa već ne nosim,
samo sebe kao putujuću zvijezdu;
već odavno ja za tim ne rosim

da me slava svijeta proglasi za barda
ili da me stave negdje pod staklena zvona;
već odavno vapim ono mirisavo ulje narda
koje čovjek pamti i kad silazi s tog trona

s kojega se dobro vidi zemlja plodna.
Meni dala nije sve što sanjah,
ali tek će poslije moja duša biti rodna
kada vidi svijet da mu se ne klanjah

i da bio sam i ostao sam čovjek svoj.
Takvoga me prepoznao Bog,
takvoga će uzeti me za posljednji boj
pa mi nije bijeda s odlaska mog.

Reci, dušo moja, znaš li onu staru,
da l' još uvijek ta ti pjesma vrijedi
dok mi srce čeka nebesku gitaru,
da l' ti bilo ovaj ritam slijedi?

Ako stigneš, otpjevaj mi sve te stvari
po kojima ja sam uvijek dobro znao
da će tihu tugu donijeti mi moji dari.
Zbog te tuge i sam sebi svoj sam život krao.
‎29. ‎ožujka ‎2019. 21:03:21

Tajni plodovi noći

Ovaj dan je kao obećanje uskrsnuća,
ovo jutro  što se rađa još je tajno,
sivkasto i bjelkasto je sjeme uviruća;
evo Boga koji nosi sunce sjajno.

U ranu zoru budit ću te melodijom
koja ljepša je od svake očiglednosti,
koja daje dubok dojam svojom strijom
što se urezuje duši poput čednosti,

poput nevinosti što je nema niti dijete.
To smo mi u Bogu, to je Bog u nama,
to je Isus koji dolazi iz zemlje sjete,
to je kasno večeranje što ga daje tama

da bi se probudilo u srcu iz potiha.
Uzmi, blaguj ovaj sasvim svježi dan
jer si sanjala ga kao nemirna ti psiha,
jer si srcem klanjala se kao sluga ran.
‎28. ‎ožujka ‎2019. 05:52:42

Božji dah - odluka života

"Koji su rođeni
ne od krvi,
ni od volje tjelesne,
ni od volje muževlje,
nego – od Boga (Iv 1,13)".

Ljudski dah je gotovo isto što i život; disanje nam je svojstveno i neophodno, a taj životni dah dobivamo , zajedno s tijelom, od Boga i naših zemaljskih roditelja. 
Kada odlazimo Bogu, predajemo se čitavi, a time predajemo i svoj dah, prestajemo disati.
Sam čin umiranja nije naš ljudski čin već Božje djelo, odluka o prestanku našega zemaljskoga života je odluka Boga našega. Mi ne prestajemo živjeti zato što smo prestali disati već prestajemo disati zato što prestajemo živjeti na zemlji.
Bogu, dakle, ne može nikako biti smetnjom naše disanje, niti je Bog o našem disanju ovisan, niti je ovisan o radu našega srca, niti je ovisan o našoj volji ili želji za životom. Koliko do sada znamo, Bog nas ne uzima k sebi kada dođe vrijeme već kada Bog odluči uzeti nas k sebi. Koliko znamo, i pakao je negdje kod Boga, pod Božjom ingerencijom pa se može reći da i odlazak u pakao nije posljedica naših djela ili nedjela već Božje odluke da nas uzme k sebi, makar i tom paklenom dijelu sebe ako drži da nam stanje pakla odgovara ili da smo truli i neplodni. Teško neki čovjek na zemlji može reći tko je taj tko je umro u smrtnom grijehu jer mi tuđe grijehe ne možemo vidjeti onako kako Bog poznaje naše srce i bubrege, a ne možemo ni suditi o stvarima koje se događaju u smrtnom času jer sami smrt još nismo iskusili iako teški se zločini vide jasno kao grijeh, iako i samoubojstvo opisujemo kao smrtni grijeh, ali, konkretno kod samoubojica, mi ne možemo znati jesu li oni slobodno i neovisno poželjeli oduzeli sami sebi život, nisu li bili u teškoj depresiji, a to je duševna bol kakvu mi možda i ne poznajemo; mi ne možemo znati jesu li svjesni što čine.
Božji dah duhovno jest volja i odluka Boga, Božji trenutak za čovjeka i početak i svršetak ljudskoga života.
Bog nas ne može upitati želimo li da nas rodi, ali nas niti ne pita želimo li umrijeti. Ipak, ne stavlja nas pred gotov čin već nam daje relativno dug život i mnoštvo prilika da Mu pokažemo svoju volju. Udalji li se čovjek od Boga, postaje neplodan, duhovno trune. I tu se radi o odluci Boga za nas, ali to je nešto što Bog može čovjeka pitati, može upitati čovjeka bezbroj puta želi li se čovjek Bogu vratiti ili ostati uporan u svojim pobunama.
Tjelesni život služi nam da osjetimo boli, smetnje, ugode i slično.
Duševni život služi nam da osjetimo bit svoga postojanja, Boga nedokučivog; duševne se patnje teško ili nikako komuniciraju drugim ljudima, ali nas približavaju životu u zajedništvu s Bogom više nego s ljudima i u tome zajedništvu s Bogom čovjek duševno može doživljavati blaženstvo.
Duhovni nam život na zemlji služi da se rađamo za Boga, gledamo s Božjeg stajališta na naš tjelesni i osjećajni život zemaljski te da u tom duhovnom stanju zaista živimo za vječnost, ali malo teže to uspijevamo u duševnim i tjelesnim djelima. Tijelo, samo po sebi, može nam često skrenuti pažnju s duhovnih dobara; duševna nas iskustva mogu odvesti u krivine.
Stoga je najvažnije biti kvalitetno u dosluhu s Bogom, konzultirati Ga u svakoj prilici. Nije dovoljno jednom reći Bogu "Da" već neprekidno potvrđivati tu svoju odluku da sami sebi pomognemo duhovno, to jest da zavapimo Bogu "... ne dopusti da se odijelim od Tebe".
No, samo jedno čovjekovo "Da" Bogu može biti veoma važno i presudno za ljude i čitav čovjekov život.
U dosluhu s Bogom presveta Djevica Marija donijela je mnoge odluke u svom životu koje su bile presudne za nju i njezin život te je tako bila spremna vrlo brzo odgovoriti svojom voljom na Božje pitanje i ponudu da postane majkom Spasitelja svijeta. "Fiat voluntas Tua", "Neka mi bude po riječi Tvojoj, Gospodine", odgovorila je kada joj anđeo navijesti da će je zasjeniti sila Duha Svetoga i da će na taj potpuno duhovan način začeti Sina Božjega pa Ga i duševno i tjelesno primiti i roditi.

Roditi dijete duhovna je odluka na Božju ponudu, a tek potom duševno i tjelesno sagledavanje raznolikih posljedica duhovnih odluka. Duša ne odlučuje sama, tijelo ne može poželjeti samostalno začeti i roditi dijete.
Gospodar čovjekove duše i  ljudskoga tijela jest Duh Božji koji može ostvariti čovjekove odluke pa tako i želju da začne i želju da rodi dijete.
Duh čovjekov, duh žene prihvaća Božju ponudu kada začinje i rađa djecu, ali mnogi toga nisu sasvim svjesni. Tako se događa udaljavanje od Boga i Njegova dara, tako čovjek postaje neplodan, tako može duhovno istruliti.

Niti jedan čovjek, niti jedan ljudski otac djeteta, niti jedan političar, niti jedna žena, ne može biti gospodar svoje duše i svoga tijela. Može se svojim duhovnim odlukama udaljiti od Boga, ali to i čini upravo zato što se grijehom, nesviješću i ovisnošću udaljava od Gospodara svega i svih, zato što ne čuje dobro Božji poziv da Mu se vrati, da se obrati od svojih krivina.

Niti jedan čovjek ne može odlučivati umjesto drugog čovjeka.
Niti Bog ne može odlučiti o čovjeku bez čovjekove suradnje i bez čovjekove volje u duhovnosti ljudskoj i u Duhu Svetome. Ako čovjek duhovno truli i umire, Bog je taj koji zbog toga pati jer Mu se Njegovo dijete opire prekrasnom i neizrecivom daru života što ga daje Bog čovjeku. Ako i mora odlučiti da je čovjek truo i neplodan, Bog uvijek zove čovjeka na život i nikada ne posustaje u tom nastojanju oko svojega stvorenja, sve do posljednjega čovjekova daha.
‎24. ‎ožujka ‎2019. 22:55:11

Isus pada pod križem

Prilaziš mi u obličju ljudskom, 
sasvim kao ja, kao netko moj.
Zavjet naš nije u registru sudskom
i mi nismo neki određeni broj;

bezbrojna su naša poklecanja,
i za Boga Oca, i za ljude, i za Duha
kao što su mnoga drvu reckanja:
kada god mi blagujemo Kruha,

kada god se sve poklope naše riječi,
kada svjetlost sva rastjera neki mrak.
Moj Te pogled nikada ne spriječi,
moja suza nikad ne obuzme zrak,

ona pada nekamo u Tvoje visine.
Ti ne plačeš, nemaš vremena za to
sve dok ova zemlja mi ne mine.
Ti si nadvladao nju, Ti si pobijedio zlo,

samim time što si ljubio božanski,
a ne nekim oružjem il' moći.
Sam se prevario zmaj poganski,
nije znao da će skončat' prije noći.

Kažu tri puta si poljubio kamenje,
ponavljaju padove Ti radi njina značaja
jer je kamen srca ljudskog znamenje;
dokazivao si stvarnost svoga odražaja,

da si Čovjek sav, u punom značenju.
Ti si stvorio tu sliku svoga žića, 
ostavio trag božanstva na tom stijenju,
sliku Križa kao svoga sveta Lica.

Kad Te trebam, kad Te želim, kada žudim,
tad utipkam Križ Tvoj u memoriju
pa Te imam, pa Te ljubim i uvijek se čudim
jer mi ne činimo ceremoniju.

Ta, i ja sam čovjek od krvi i mesa,
slična Tebi kao što Ti moj si Pralik
kada klecaš pod tim udarcima bijesa;
kada padnem, ja tom kamenju sam nalik.
‎23. ‎ožujka ‎2019. 21:10:36

Marija na Isusovom putu

Isus susreće svoju svetu Majku,
Scala sancta, Lourdes

Čitav život jedan, cijeli ovaj svijet
u tvom srcu sada beznadežno jeca
zbog Emanuela kojeg osuđuju mrijet'.
Sin tvoj ispred tebe malaksalo kleca.

Bog tvoj, ti, sinajska vjenčana kćeri,
što ti dao je blaženstvo proročansko
da u svojoj pradjedovskoj vjeri
najljepše iskusiš ljudsko djevičanstvo,

donosi ti sada onaj šimunovski čas
što ga u sebi si tiho prebirala,
koji morao je doći svima kao spas,
a ti nikad mu se nisi opirala;

mač je boli ti u duši poput glavnje,
poput neizrecivoga krajnjeg doba
kad se događa i sud, i opće sravnje
svega, i rođenja, i života, i mrtvoga groba;

ali ti si vjerovala, kao u početku,
u beskrajno more radosti i suza;
sve si znala u Božjem svršetku:
da ćeš i ti djelovati u raskidanju svih uza. 
‎23. ‎ožujka ‎2019. 09:12:11

Pilatu

Ja sam došao svjedočiti,
bacila me Ljubav u to more laži,
bacila me Pravda smrti se suočiti.
Otac moj nebeski zadovoljštinu sad traži.

Ti si slaba duša s oružjem strašnim
kojim neprekidno zveckaš, sav od straha.
Misliš da si bog s rukama časnim,
ali tvoje carstvo spomenik je kraha,

ti čak ne znaš načiniti onaj sag
po kojemu sada tvoje stope hode.
Za tebe postoji samo to što nudi vrag:
pusti snovi o uživanju slobode.

Tko slobode nema, o slobodi sanja,
uništiti želi svakog stvora,
porobiti ljude slavodobitnošću znanja.
Istina za tebe nema odgovora.

Znaš da ništa ne znaš, ne možeš ni znati
jer ne ljubiš, osvajaču svijeta.
Nikada ti nećeš ispod Križa stati
jer ti nije jasna Žrtva sveta.
‎21. ‎ožujka ‎2019. 07:05:06