Wednesday, March 6, 2019

Načini me prahom



"Približite se Bogu
i on će se približiti vama! (Jak 4,8)."


Hvala Ti, Kriste, za ove naporne dane, hvala Ti za ove besane noći, sav taj trud je za mene najljepši dar. Smisao svega toga bio si Ti. A ja sam tako sebična. Tvoja volja za mene je tako slatka ili to ja svoje radosti gledam kao Tvoju volju, sastavljam svoje Evanđelje. Ova stroga savjest ne dopušta uopće takvu mogućnost da bi Božja volja mogla za čovjeka biti tako ugodna. I što više učim prepuštati srce Tebi, to mi je križ sve slađi. 
"Očistite ruke, grešnici! Očistite srca, dvoličnjaci!
Zakukajte, protužite, proplačite!
Smijeh vaš nek se u plač obrati
i radost u žalost! (Jak 4, 8b-9)."
Čiste su Tvoje ruke, Gospodine, jedna je Tvoja duša i srce, i nisu podijeljeni, ni razdijeljeni. Tako vele da ću Te lakše uočiti, da ću Te bolje čuti. Ti žališ i plačeš, Ti si tužan, Ti si žalostan. S Tobom mi je žalovati, ne zbog Tebe jer Ti si svet već zbog moje solidarnosti s Tvojim raspoloženjem prema nama, zlim ljudima.
Ti žeđaš. Moju vjeru da se raspiri, moju slobodu da lakše biram, da biram bolje i uvijek Tebe, Dobro. Ta, što bi mi mogao više dati i što bi mi mogao više biti, i tko bi mi bio dobar ili bolji nego Ti?
Ne žalim ja toliko zbog svoga grijeha već zbog toga što Ti žališ oko toga više nego ja. I kako bi mi mogao protumačiti što je za mene najbolje pa reći da si to Ti, da si Ti ono što je za mene najbolje? Zar ne bih pomislila da sam rob i marioneta i da to ne može za me dobro biti?
I zbog toga tuguješ jer kako da mi pokažeš svoju beskrajnu ljubav i strpljenje, kako da mi se smiluješ kad ja to zapravo ne želim ili možda želim, ali sam mlaka. A to je zlo. Biti mlak u dobru jest zlo.
Stvorio si me takvu da moram barem djelomično razumijeti što od mene očekuješ, ali toliko sam zla da mi logika Tvoja nije jača strana pa razmišljam često uzalud, razmišljam s visoka i ne razumijem ništa.
Ponizit ću se, postat ću opet prah, poći ću opet u Galileju da me tamo dočekaš jer kad progledam, nema ljepšega iskustva.

Hvala Ti, Isuse, za sve što si mi dao, za sve što mi značiš.
Hvala Ti za život, hvala Ti za Tebe.

Muka Tvoja trajni je Grad za mene.
Muka Tvoja izlaz je iz moje zloće.
Muka Tvoja rasvijetljuje sav moj život.
Muka Tvoja prosvjetljuje moje misli.
Muka Tvoja, Gospodine, otapa kamen s moga srca.
Muka Tvoja spašava me od mlakosti.
Muka Tvoja spašava svaki dragocjeni trenutak moga života.
Muka Tvoja od moga života čini ono što moj život može biti.
Muka Tvoja poništava svaku napast u kojoj bih propala.
Muka Tvoja najslađa je kušnja moje vjere.
Muka Tvoja, to je ljubav Boga.
Muka Tvoja nije običan ljudski kratkotrajan zanos već trajno sigurno srce.
Muka Tvoja otvara vrata moje sebičnosti.
Muka Tvoja izlijeva se u moje biće.
Muka Tvoja oživljava moju srž.
Muka Tvoja uvijek je uskrsnuće zajedništva između Tebe i mene, i našega jedinstva.

Muka Tvoja vječni je moj povratak.
Muka Tvoja je ključ svih vratiju.
Muka Tvoja je znak i dokaz jedinstvenoga Tvog božanstva.
Muka Tvoja razlog je ljudskosti Tvoje.

Načini me prahom i pepelom, Kriste, da me opet oživiš, da mi udahneš svoju božansku ljubav kako bih mogla bolje ljubiti Tebe.
‎06. ‎ožujka ‎2019. 21:42:12


Znak



Čvrsto sklopljenih ruku
dozivam noćnu čistoću,
vezujem kostrijet u struku
i tražim istu onu čvrstoću

kojom sam dan ovaj počela,
dan pepeljenja duše
koja od grešnoga tijela
čini pustinjske suše

i kao da nalazim tamo dijete
što bilo je ozbiljno poput groba
s mirisom kiše, s okusom sjete.
Smiluj se, Kriste, oslobodi roba,

slugu svoga koji Te prati,
pipa u mraku, molitvom zove;
odijeli napast, kušnje mi skrati,
otvori ove pretijesne rove,

pokaži mi tanku svjetlosnu zraku
po kojoj ću naći gdje mi je blago
i hoće li srce u zemljicu laku,
i hoće li ovamo lice Ti drago.
‎06. ‎ožujka ‎2019. 20:17:44

Monday, March 4, 2019

Lišće na dar


Volim te sresti
poslije napornih dneva,
pjesmu ispresti.
Ta, duša stalno pjeva.

Ne činim što moram
i što bih htjela
od ranih zora
do sutona bijela,

al' Korizma jest i za mene.
Koljena u pepelu,
kostrijet na kosti ramene.
I Bog se odaziva mome apelu,

uvijek mi pokoru daje.
Ona dolazi izvjesno
rukam' što molitvu gaje
i to raspremanje prijesno,

svlačenje zime,
čekanje proljeća.
Nosim i posebno ime,
jedinstveno usred stoljeća.

Darujem svoje vrijeme
jer što bih inače;
molitveno sjeme,
sve plodnije i jače,

proklijalo ovih noći.
Sitno zrno,
sito mudrosti i moći,
kao ponoć crno,

tako neugledno
i tako jednostavno,
a sipi neuredno
kao izobilje slavno

kada nam Bog daruje blaga.
I mala je, sitna grančica,
posebno draga
kao i ognjena Cvjetnica.
‎04. ‎ožujka ‎2019. 19:15:30

Sunday, March 3, 2019

Božje obećanje


Pitam se ponekada, i češće,
hoćeš li me ikad naći
na tim obalama šturim
gdje su jedra moja, triješće,
lađa koja ne može izaći
prema visovim surim

gdje bi se do tebe možda i dotepla
kad bi vjetrovi joj povlađivali,
kad bi bili malo povoljni.
Od kada me sudba od tebe odsjekla,
kako zlodusi su to i razrađivali,
nikakvi mi zazivi nisu bili dovoljni

da ih zbog tebe prozborim, da zaištem
opet poslušati tvojih riječi zvuk
ili ugledati tvoje sjene plašt;
radije se sjećam uspomena koje tište,
radije u noći gledam onaj muk
od kojega tuga hoće rast'

jer ja drugo nemam ili neću,
jer mi Božje obećanje zvati ne da
ono što za mene nije određeno.
Zato ipak pronašla sam sreću
koja dođe kad se duša preda,
kad je srce sjećanjem omeđeno

i u Bogu svom provodi dane
jer Bog daje svega sve to više,
što se duša jače uz Njega privine.
Tad i ljubav duši mojoj plane,
uspomene postaju sve tiše
i tada mi Bog i zvijezde s neba skine.
‎03. ‎ožujka ‎2019. 19:32:21

Radosne suze



Želim Ti život svoj opisati
da Ti pokažem zahvalnost svoju,
Zaštito moja, Bože moj,
jer kako bih milost Tvoju narisati
i kako bih spoznati ljubav Tvoju
i uslišanja prevelik broj,

ali Ti sve to već odavno znaš,
Ti mi se smilova, dobri Pastiru,
već od utrobe iz koje potekoh;
djela moja i riječi mi opravdavaš,
sebe mi daruješ da živim u miru,
a ja Ti ljubav Tvoju prorekoh.

Zbog svih onih dana kad sam Te tražila,
ja kriti ne mogu svoje radosne suze,
kad bijah napuštena i sasvim sama
pa ne znadoh Desnicu koja me snažila
dok Ti mi ne polomi te tijesne uze
pa tada raskinu se od mene tama.

Čuješ li, Uzdanice moja, stihove moje;
vidiš li, Utjeho, moju zahvalnost
i radost, i svjetlo srca moga?
Ja pjevat ću dušom nježnosti svoje,
u srce ću staviti stečenu stalnost
i hvaliti Tebe, mog jedinog Boga.
‎03. ‎ožujka ‎2019. 05:09:56

Thursday, February 28, 2019

Pašnjaci


Vraćam se. Ulazima, izlazima
pašnjake pohodim Tvoje;
nespretna u svojim izrazima,
nudim soli, nudim Tebe, svjetlo moje,

odlazim pronaći, Bože, Tvoju volju;
na kratko izgleda kao da je gruba,
nalazi se na visinama, u dolju,
vodi me do samog ruba

kraljevstva u kojem stanuje.
Iz mog srca pršti na sve strane
pa se stisne kada Te ne čuje;
ona kuša, ona krasi moje dane.

Teško li je od Tebe otići, uzmaknuti,
sol bi sva mi brzo obljutaviti,
svjetlo bi me riječi Tvoje smaknuti,
svijet bi rado srce moje smlaviti,

ali kad se vratim, pašnjake nalazim,
u Tvom domu izobilje mira, sreće.
Rado čak i tome svijetu ja zalazim
jer u mome srcu s Tobom se susreće.
‎28. ‎veljače ‎2019. 06:07:34

Tuesday, February 26, 2019

Razgoreno srce



"Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave (2 Kor 4,17)."

U ljudskom životu najvažnija je duša, stanje čovjekove duše.
Duša je zarobljena, kao stisnuta i mala, a stvorena je za rasprostiranje.
Za dušu postoje tehničke zapreke da se oslobodi, može se usporediti s potisnutim zrakom, a tehnički postupak koji duši pomaže u oslobađanju je Zakon Kristov.

Duša kao da je nešto puno veće, nešto puno šire od tijela. Nešto puno gušće, materijalnije; nešto što je sposobno mijenjati se i dinamično postojati; kretati se blizu i daleko, a ostati u mjestu, na istom položaju i mjestu iz kojega se pokrene. Istovremeno, duša ne zauzima prostor, ne krade nikome zrak, ne gura se nikamo. Ona samo komunicira, nađe se uz drugu dušu. I ne razdvaja se u sebi, ona je i ovdje i tamo daleko.

Tijelo Kristovo, kojim se čovjek vjernik hrani duševno i tjelesno, drugi je postupak koji oslobađa dušu.

Duši slobodnoj nije u tijelu tijesno jer kad je slobodna, postaje življa, lepršava; ne mora biti kao neka gusta magla što se valja poljima i gradovima već ona, kao slobodna, pokreće tijelo s manje napora, s ljepšim nadahnućem.

Isuse, Ti želiš moju volju izvježbati koja bi rasplamsala moje srce jer u toj vatri moja duša postaje sposobnijom za primanje Tvojih darova, Tvoje božanske naravi; postaje sposobna više za istinu i pravednost, za ljubav i razboritost, za povjerenje i pouzdanje. Kada očekujem Tvoje uslišanje, kada molim nešto ili za nekoga, Ti me ostavljaš u neizvjesnosti i očekivanju, a tada Te molim bolje, više, jače, usrdnije, sve toplije i toplije i u tome ognju spoznajem uslišanje koje se događa u Tebi, Gospodine, i ja se nađem u Tebi; Ti dolaziš kao Kralj, susrećemo se u kraljevstvu nebeskom.

Ognjem koji se rasplamsava u mojoj duši, stvara se u mom srcu veća žeđ, bolja i jasnija volja i raspoloženje vršiti Zakon i propise, slijediti Tvoje savjete jer, konačno, nalazim se više u Tebi jer se Ti nastanjuješ u mom srcu.

I kako dolazi kraljevstvo nebesko, tako mi duša postaje lakša i više slobodna.

Ništa mi to vrijedilo ne bi da mi nisi svoga Duha dao; sama od sebe nikada ne bih mogla zamisliti kraljevstvo Tvoje jer ga ne bih mogla pojmiti kao nešto poznato, ne bih ga imala s čime usporediti.

Moja Te duša žeđa, moje Te tijelo želi kao zemlja suha kišu.

Da me nisi oprao od grijeha, da mi nisi Duha dao, da mi ne opraštaš propuste, grijehe koji se množe u mome srcu; da me ne blagoslivljaš; da mi ne hraniš um, tijelo, dušu i srce, ništa ja ne bih postigla mojim dobrim djelima i namjerama, molitvom, postom, žrtvama, darivanjima, milostinjom, znanjem, hrabrošću, ustrajnošću, jakom željom i voljom, raznim sposobnostima i talentima, pobožnim obredima, samom vjerom i nadom, svojom ljubavlju ljudskom, a niti svojim strahom od pakla i od kazne.

Ponekada pomislim da smo mi, ljudi zli i da je život ovaj naš život paklenski pa kad si se u tome našem paklenskom životu i svijetu toliko borio za nas, za svaku dušu i mučio se zbog nas, ponio sve naše grijehe i nesavršenosti naše te dao život da bi nas spasio od zla i od smrti, kako tada ne bi čuo naše vapaje da spasiš sve ljude, kako ne bi vidio kolikom ljubavlju težimo i molimo da se svima smiluješ.

Ipak, ljudima se ne da iz toga pakla.

O, kako bi svi pojurili u spašavanje sebe i drugih kada bi znali kakve divote nebeske čekaju na njih jer nikakve žalosti nisu niti sjena onoj radosti i slavi koja nas čeka ako samo poželimo stići u Tvoje kraljevstvo nebesko, ako samo čujemo kada nam rekneš da osluhnemo i ako samo progledamo ako rekneš da vjerujemo Radosnoj vijesti, ako Ti tada kažemo "Da". ‎26. ‎veljače ‎2019. 23:18:24


Popular posts