Obraćenje pameti najteže je obraćenje i, po nekim prilikama, potpuno neizvedivo za čovjeka ukoliko se Milost ne prospe po njemu koja se izobilno prosipa kada čovjek kvalitetno moli Boga, ne mora biti puno, ali redovno i kvalitetno jer tada i čuje Riječ, a onda je može i vršiti.
Bez mozga se ne može, bez donošenja malih i većih odluka, ne živi se nego umire i postaje se potlačenom žrtvom. Bez dosljednosti zadanom cilju, unatoč posrtanjima, ne može čovjek puno primiti od milosti Božje, a za takvu odlučnost i dosljednost potreban je pravilan rad mozga, potrebna je mentalna usredotočenost.
Mi se često ponašamo kao drogirani, prečesto; dopuštamo da nam tuđa mišljenja budu draža nego naše osobno mišljenje. Već u ranim godinama školovanja djeca radije pitaju kolege i kolegice o onome što bi morali samostalno učiti, a oni koji samostalno uče, više vjeruju svemu što moraju naučiti nego sebi.
Ponašamo se bezvoljno, vjerujemo osjećajno. Rišemo srce do srca i naglašavamo emotivni život jer ne znamo da se srcem razmišlja na prvom mjestu, a potom se i osjeća. Reagiramo emotivno na druge, a kada drugi nastupe bez emocija, uopće ga ne razumijemo, ostajemo tupi. Ljubav nije samo emocija, štoviše, ljubav je emocija samo kad je posljedica razmišljanja, razumnog sagledavanja i promišljenoga promatranja. Samo emotivnošću se ne postiže ništa, emocije su posljedica umne djelatnosti, a budući da mi našim srcima ne razmišljamo, prihvaćamo tuđe riječi bez razmatranja i tuđe riječi tada utječu na naše emocije i na naše postupke. Iako emocije djeluju na razmišljanje, a razmišljanje djeluje na emocije, mi uporno naglašavamo samo osjećajni život, a kada dođu prilike u kojima je potrebno razmišljati, tada si dopuštamo samo to da osjećamo nešto neodređeno i ne mislimo.
Iza nas je dugo vrijeme u kojemu se nije smjelo razmišljati. Posljedice su toga dugoročne. Malo smo počeli razmišljati, ali sva naša umna djelatnost je usredotočena na gospodarenje, na brojanje novaca, na mjerenje ekonomske situacije, a malo smo počeli razmišljati i o pravdi za kojom čeznemo. To znači da smo na razini kada smo neuki i podložni zlodusima. Novac nam je božanstvo, socijalne prilike i neprilike su nam povod za srdžbu, osuđivanje drugih za naše loše socijalno i ekonomsko stanje nam je svakodnevno razmišljanje gdje svrstavamo vjerske osjećaje u političke sfere, a naročito učimo od novinara i političara o "istinama" naše vjere jer biti katolik za nas je političko opedjeljenje.
Ti nemaš bogatstvo u materijalnom smislu ako si katolik; ti nemaš krvno srodstvo ako si katolik; ti nemaš domovinu na zemlji već u Gospodinu ako si katolik. Ne, reći ćeš, to je nemoguće, čak ćeš reći da je nelogično jer si emotivan, jer ne rabiš mozak. Ti živiš u uvjerenju da je Bog tvoj ovdje da bi ti živio kao u bajci, da je Bog za tebe tu da bi ti imao novaca, djecu, obitelj, domovinu, materijalno blagostanje. Ti misliš da ti je Bog sve to dužan dati. Ti se za dane Korizme odričeš slatkiša koji su ti suvišni, odričeš se alkohola kojega i dalje konzumiraš kao prehrambeni proizvod, odričeš se psovanja, ali samo mijenjaš objekt kojega psuješ, tvoj jezik ostaje pogrdan i tvoje korizmene "žrtvice" nemaju smisla i pozadinu. Učiš djecu da sakupljaju sitniš za gladne mjesto da ih učiš dobrobitima posta. Učiš djecu da te moraju slušati mjesto da ih učiš samostalnom razmišljanju; govoriš djeci o politici i ratovima, govoriš djeci da je dobro dijete ako sve čini kako mu roditelji kažu; učiš djecu da bez roditelja ne mogu opstati.
Zar ti nije logično da te bračni partner voli jer i ti si s njim jer voliš njega?
Kako onda misliš biti katolik koji očekuje da ga Isus ljubi, a da on sam ne mora Boga ljubiti?
Zar ti nije logično ljubiti Boga iznad svega?
Zar ti nije logično da daruješ nešto voljenoj osobi kao znak ljubavi, nešto što će tu voljenu osobu obradovati?
Zar ti nije logično reći "volim te" više puta dnevno?
Zar ti nije logično da će ti brak, djeca, domovina i obitelj propasti ako ljubavi nema, ako je Bog za tebe Bog političara i filozofa?
Zar ti nije logično da ti je draža neka sitnica koja je učinjena iz ljubavi nego sva bogatstva ovoga svijeta?
Zar ti nije logično da prva ljubav hlapi i nestaje jer je bila plod samo emotivnosti, a ne i razmatranja u ljubavi?
Zar ti nije logično da je Bog, koji je Ljubav, sve u svemu?
Zar ti nije logično da te roditelji nisu učili razmišljati već su te učili da
budeš poslušan režimu za svoje dobro i da stoga u slobodnoj domovini prvo moraš sebe i svoju djecu odviknuti od toga nerazmišljanja jer u slobodi se prvo mora razmišljati kako bi čovjek bio samostalan i odgovoran?
Uzalud kažnjavaš djecu zato što te ne slušaju, uzalud im, kad odrastu, govoriš da nisu samostalni, da je sloboda temeljena na odgovornosti kad si ih učio da je odgovornost zapravo poslušnost starom, prastarom režimu, režimu u kojemu smo bili mentalni robovi?
Zar ne vidiš tu razliku između svetosti i grešnosti, zar ne vidiš taj ponor grijeha i provaliju koja zjapi između ljubavi i ropstva?
Zar ne učiš to na vjeronauku, da čovjek mora biti slobodan od ropstva grijesima, slobodan za ljubav prema Bogu, a tek onda prema drugima, prema sebi, prema domovini? Zar ne vidiš da je domovina u svijetu, a da ti nisi od svijeta?
Zar ne vidiš da je ljubav odgovornost, a ne trgovačka nagodba?
Ti u emotivnom životu rađaš djecu, a onda se, pod izgovorom da je to dobro za djecu, nagađaš i pogađaš s bračnim partnerom kako biste sačuvali obitelj. I kada djeca odrastu, ta nagodba se pretvara u takmičenje u borbi za naklonost svoje odrasle djece. Mjesto da priznaš da ti je ljubav bila emotivni zanos; mjesto da priznaš da se ljubav samo djeci ne može komunicirati u nagodbi s partnerom već samo pokazati u ljubavi s partnerom. Ne možeš ljubiti iskreno svoju djecu ako s partnerom živiš u nagodbi, ljubavi je potreban onaj koji ljubi i onaj koji je ljubljen, ljubav može svjedočiti samo onaj koji iskreno ljubi nekoga i to je za primjer djeci; ljubav se ne može naučiti dugim razgovorima i zabranama, savjetima i darovima - to je sve samo nagodba.
Zar ne vjeruješ da je Bog nešto drugo, nešto više, nešto što se osjeća, ali se i razumom mora označiti?
Zar ne vidiš da, ako imaš ljubavi, nagodba nije potrebna? Reći ćeš da dogovor kuću gradi. Da, ali nagodba je drugo, ona je samo dogovor bez ljubavi. Zar je potrebno ljubiti trgovca koji te pljačka? Zar je potrebno na prvome mjestu ljubiti onoga koji ti plaću daje?
Zar ne znaš koliko je otac naše vjere, Abraham, morao patiti i žrtvovati za Boga; koliko je Mojsije morao podnašati neprilika i to bolnih neprilika u pustinji s narodom kad su izišli iz ropstva; koliko se napatio sveti Pavao i apostoli za Boga; koliko je Marija morala proživljavati muka, odricanja, boli i mentalnog obraćenja jer sve je"prebirala u srcu svome", morala je razmatrati čitav život u svojoj bezgrešnoj majčinskojh ljubavi.
Zar nije Krist morao na križ jer je ljubio?
Što misliš ti, da je ljubav sporedna emocija ili čak da je samo privremeni zanos osjetila?
Znaš li da ti je duša besmrtna, vjeruješ da jest i da mrtvaci nemaju osjetila. Dakle, što je to što je u tebi besmrtno?
Ti vjeruješ da je ljubav prolazna. I što kada staviš ljubav na sporedno mjesto, što ti preostaje?
Ti vjeruješ da ljubav traži žrtve. Ne, ljubav žrtvu daje.
Ti vjeruješ da voliš onoga koji se žrtvuje za tebe iz ljubavi. Ne, ljubav se rađa u slobodi, a ne u žrtvi; ona se rađa u tvome srcu, a ne u tuđem. Ne moraš ljubiti Boga samo zato što si negdje čuo da Bog ljubi tebe. Moraš razumijeti da Bog svakoga ljubi jedinstveno, da ljubi i tvoje neprijatelje.
Ljubav se rađa u srcu, ali i grijeh izlazi iz srca. Ali Svetac je Bog naš, Bog tvoj i moj, zove se Ljubav i vječna je ljubav Njegova.
Ljubav čovjeka prema Bogu dobiva izobilje milosti, dobiva od Boga samoga mudrost.
"9Tada ćeš shvatiti pravdu, pravicu, pravednost
i sve staze dobra,
10jer će mudrost ući u tvoje srce
i spoznaja će obradovati tvoju dušu (Izr 2,9-10)."
"Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke (Mt 15,19)."
"U srca svoja usadite sve riječi koje danas uzimam za svjedoka protiv vas (Pnz 32,46a)."
"Jer, srca si njina lišio razuma
i dopustiti im nećeš da opstanu (Job 17,4)."
"Neka te ne ostavljaju dobrota i vjernost,
objesi ih sebi oko vrata,
upiši ih na ploču srca svoga (Izr 3,3)."
"Tko je mudra srca, prima zapovijedi,
dok brbljava luda propada (Izr 10,8)."
"Sine moj, kad ti je mudro srce,
i ja se od srca veselim (Izr 23,15)."
"Ne opiri se strahu Gospodnjem
i ne pristupaj Gospodu dvolična srca (Sir 1,28)."
"I na savjet srca svoga pazi,
jer nemaš nikog vjernijeg od njega (Sir 37,13)."
"Iako nemam mudrosti više nego ostali smrtnici, ta mi je tajna objavljena samo zato da njezino značenje saopćim kralju i da upoznaš misli svoga srca (Dn 2,30)."
"Zakone ću svoje staviti u dušu njihovu
i upisati ih u njihova srca.
I bit ću Bog njihov,
a oni narod moj (Heb 8,10b)."
Istinsko obraćenje zahtijeva potpuno obraćenje, mentalno u prvom redu.
Nije dovoljno reći i pripovijedati o ljubavi kao o nekom prolaznom osjećaju jer ljubav je, na žalost, ljudima prolazan osjećaj; stoga često govore da je prava ljubav rijetka, ali nikad ne znaju reći kakva bi to bila prava, istinska ljubav. Ona je vjera u Jednoga Boga i veliki napor u toj vjernosti Bogu.
Kada vjernik, molitelj Božji kaže da mu je Bog u srcu i na srcu, njemu ljubav Božja daje misliti i promišljati dubine svoje, širine i visine. Ali ako kažeš da vjeruješ u Boga, ako si pristupio sakramentu Krštenja, a ne dolaziš konzumirati sakramente Pomirenja i Euharistije, ostaješ otpadnik, neznalica tvrda i bezumna srca.
Karnevali počinju gdje se nerazumno slavi i luduje pa se "pobožno" spaljuje Zloduh i Krivac za sve. Zar nije krajnji čas da se odmaknemo malo od tih pučkih običaja jer Bog naš nije pučki običaj već je Gospodar nad vojskama, život i smrt.
Karnevali počinju, a potom doći će blagoslovljeno vrijeme Korizme, vrijeme kada se Bogu izjavljuje ljubav Njegovih vjernika i molitelja.
Slavit ćemo Muku i patnje Isusove jer znamo da je u mukama svojim Isus izražavao svoju ljubav prema nama; slavit ćemo ljubav istinsku, pravu, božansku ljubav koju nam Bog može usaditi u srca ako to želimo. Slavit ćemo ljubav jer u toj ljubavi krije se jedinstvena Žrtva Boga čovjeku, a to je žrtva iz koje se rađa Uskrsnuće jer ljubav Boga prema nama čezne dati nam isto to, ni manje, ni više, nego uskrsnuće na vječni život u Ljubavi. Istu tu Žrtvu možemo konzumirati svaki dan ako želimo, u sakramentima Pomirenja i Euharistije. 17. veljače 2019. 04:31:05
"Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa (Ez 36,26)."
