Nebeski kristali

Sjajem veličanstva, suncem i mrazom
kruni se zemlja i nebo plavo,
Ti me obasjavaš svetim odrazom
koji pjeva "Zdravo, Marijo, zdravo".

Poletite, misli i molitve kratke,
tamo u vis gdje dan se rađa
jer nebo se otkriva, šalje podatke
s velikih brodova i malih lađa

što putuju morima i uvalam' sidre,
promatraju velebnu svečanost spoja
svega i svih što valima migre,
miješaju boje i okuse soja.

Još kada te nisam bolje poznavala,
tugovah poput čemerne udove,
živjela sam u žalu i pokoru davala,
vapila tebi da doneseš snove.

Ti se smiluje, Bože, skromnoj djevi,
nevinim dušama i siročadi,
a moji te neznatni tugaljivi pjevi,
kojima srce povazdan kadi,

umilostiviše kao zazivi svetaca
čiji sam zagovor iskala tiho, iz sjene
i moje srce sada vedrinom gaca
što se nadvila jutrom ponad mene

kao presveto slavlje Tvoje ljepote
i Tvoga značaja za profanost ovu.
O, kada bi vidjeli svi te divote,
sjaj i kristale na nebeskom krovu!
‎07. ‎veljače ‎2019. 09:34:45

Podoknica

Toga dana Bog mi otkri mene;
kao da je uplovila crna luna
u te tako zadubljene zjene
i moja je duša, od ljubavi puna,

odmah neki razlog potražila
za sve ono što se događa u njoj.
Rekoše da svira podoknica iza tila
kad joj sinu da je nestao joj osjećaj za boj,

da je nekako ju razoružalo.
Još i sutra razloga ne spozna,
ali sada često putuje na žalo
gdje za razloge sve dozna.

Svašta znade, ima objašnjenje,
ali nikog ništa već ne pita,
niti traži prosvijetljenje;
samo obalama skita.

Htjela sam Te, Kriste, iskoristiti
za te svoje stihe, želje, riječi;
ljubav me privlači koja bi me sititi
koja mi je davala te slatke mliječi

kakvu si priredio za mene Ti.
Iznenada opijaš me u galonima,
a od mene pobjegoše svi,
ne znaju što kriješ u talonima.

Potreba je ova jača nego ikad,
ja se neću slobodnom oćutit',
mada možda griješim kao nikad.
Dopusti mi barem Zapovijed naslutit',

koju sada tražim kao svijećom,
prije nego što se u Tebi izgubim.
Nikad nisam tragala za srećom,
a sada u Tebi sve te dane ljubim.
‎06. ‎veljače ‎2019. 19:54:48

Koprena

Uzeh tu čašu spasenja
koju mi dade Bog 
po rukama tvojim,
ti, majčice rastenja,
sred puka svog
da Ga se bojim.

Kako je porasla radost 
u mojim grudima!
Pečat na mome čelu,
moja davna mladost
i stope na sprudima
doživjeh na djelu,

i, ako smijem reći,
pod starije dane
podiže koprenu
otajstvenoj sreći.
Još jedna zora svane
duhu mi smotrenu.

O, daj mi još više
takvih besanih noći
kraj ljubavi strasne
rad' koje se diše,
kroz koju bih proći
do zore jasne

i daj mi te snove
što dugo ih pamtim
da ih ostvarim
jer Sin tvoj zove
da u tebi plamtim
i dušu podarim.
‎06.‎02.‎2019. 05:08

Vrt

Prepoznam te odmah, istog trena
kada Riječ mi padne na duševno tlo.
Ti si, obalo mi bliska, razvedena,
a ja tebe varam kao da to nije zlo.

Zar se može, zar se stvarno hoće
ljubav ova kinjiti zbog sebe same;
zar se neće rad' svoje slatkoće
predati i prostrijeti sred tame

da joj i ti, ljube moja, svjetlosti okusiš
i da joj zahvališ po tisuću puta
što je tješila me dok ti potplate si brusiš,
što je bratu tvome ostavila skuta,

makar mali djelić, makar časak samo,
ali dosta da me Riječ oživi
kad već padala sam jer ti nisi tamo
gdje se Ona uvijek nama divi.

Gospa nosila je meda, mlijeka, kušnju,
ali bijaše mi slatka sva u bijelom,
sred te sveče što joj dade snagu zdušnu;
tebe nije bilo blizu srcu cijelom.

Ljubomoro tvrda, zar ti nisi znala
da je naklonost od ljubavi ti tkana,
da je ljubav rasula se kada se je dala,
mada već za vijeke obećana?

Da si ovdje, ne bi se to zbilo,
ne bih znala da sam primila te, dar,
jer bi vezalo me očiju mi bilo;
sad, ovako, imam sita cvijeća đar'.
‎04. ‎veljače ‎2019. 21:40:37

Kad izlazim iz svijeta

1. Uvod
Meni nije mjesto ovdje. Ja mogu živjeti samo u tvome srcu, a tvoje srce ovdje služi zauvijek. Služi idealima, ali služi nenamjerno ideološkim tumačenjima. Tvoje srce predalo se svemu što mu Ljubljeni daje, kao i moje, i ti znaš dobro da ti nije mjesto ovdje, ali zar nije rekao da će te voditi onamo kamo ti ne htjedneš? A meni je dao samo tvoje srce. I dao mi je ultimatum: služi i ti, slijedi me, slijedi to srce ili ostavi to srce, ali slijedi me kao da i ti služiš; služi, ali kao da ne služiš. Sada, želja mi tvojim srcem ići, to mi je poziv, ali služiti kao da ne služim jer to sam zaista ja. Uzalud blagost, uzalud odricanje od kritičnosti koju mi je Ljubljeni tako izobilno udijelio.


2. Osvrt na internet
New age kopira kršćanstvo na svoj površan način, podvaljuje izgubljenim ovcama svoje gubitničke ideale pod kršćanstvo. Sugerira da čovjek može do Boga doći neposredno. Da može moliti što hoće i koga hoće. Da može svoju sliku božanstva usmjeriti na svoje ciljeve i htijenja, ali ne! Ne vodi te Bog gdje želiš, nikada. Inače, čemu čovjek, čemu svijet, čemu ta sekularna ideologija?


3. Osvrt na vlahovljance
Ali ni tebe ne vodi u sekularnost, to nikako. Zašto moramo slušati da se odupremo sekularizaciji, zar je to kršćanska riječ ili je riječ ovoga svijeta: ne daj se, odupri se. Zar sam zato katolkinja, da mi ne rekne jednu duhovnu riječ na tako velik i značajan blagdan, blagdan čitavoga jednog stoljetnog grada, republike? Zar je to sve što mi ima reći, zar je to sve što najslavniji vjerski portal ima prenijeti svekolikom katoličkom pučanstvu?

Kad iziđem iz katoličke crkve, ulazim u svijet. U njemu, između ostaloga, ima i svjetovnosti, i New agea. Kada izlazim iz svijeta u katoličku crkvu, ne dolazim kao turist već dolazim slaviti i blagovati duhovnost nepatvorenu, ljubav nehinjenu. Ponudi mi duhovnost, duhovniče, ne oponašaj svjetovnjake. Sve što mi govoriš, ja znam bolje nego ti. Reci mi ono što još ne znam, pokaži mi kako se ljubi Onoga kome sam i došla. Pokaži mi kako da Ga bolje ljubim.


4. Osvrt na karizmatike
Zašto su na crnoj listi?


5. Osvrt na zahvalnost
Kad sam se krstila, naučila sam da je poželjno ljubiti bližnjega, ali i moliti za svećenike. Ništa nije dovoljno veliko čime bih mogla izraziti zahvalnost Bogu na svećenicima. Veće bi moglo biti samo ono srce koje nemam.
Ta zahvalnost čini ropkinju od mene.
Ta zahvalnost, prije svega Ljubljenome, spriječava me u svim mojim pokretima, ograničava me u svim mojim umnim djelatnostima, u molitvi i kontemplacijama.
Ta zahvalnost čini od njih neke više osobe od nas ostalih, nedodirljive osobe, anđele, bogove; njihova riječ je Božja uputa, njihova šutnja je glas Krista na križu, i njihov je smijeh izraz nemoći Boga našega pred našim okamenjenim dušama. 


6. Osvrt na katolike
Zašto se tako grčevito borimo da nas uvijek bude?


7. Zaključak
Zar nam je, svima, dijagnoza tako strašna, tako loša?
Naravno, a kad je bila dobra? 


Utjeha je da nisi došao zdravima nego bolesnima.
I ako sam ozdravila, moliti mi je za sve bolesne.
A ako sam bolesna, moliti mi je za pravednike.

‎04. ‎veljače ‎2019. 16:30:44

Plijen

Čekanje tako brzo prolazi,
kao kakav let od sokolova
kada naiđu na plijen
koji sporo, sporo putem plazi.
Život sastoji se od bolova
pa se čini da je strašno lijen,

da od njina časa časi kasne.
Mogli bismo puno više
kada uvjeti bi bezbolni nam bili,
kad bi oči srca bile jasne
pa tad čuli bismo Boga kako diše.
Ne bismo li tada sebe orobili?

Ali bol nam svaku Nebo dade
da bismo se plijenom našli
kako putujemo sporo, sporo.
I kad sokol suri život nam ukrade,
saznat ćemo gdje smo zašli,
da je život bio putovanje bolno i oporo.
‎04. ‎veljače ‎2019. 12:09:03

Svratište

Kako te moje ruke traže,
i um te se moj sjeća i tebi se divi;
tvoje me pjesme snaže,
i Bog moj, divoto, u tebi živi.

I plodovi moji, sjetveno sjeme,
kada te molim, kada sam smjerna,
cvatu i visom u dalj streme, 
a ti me ublažiš, ti si mi vjerna.

I kad se pojaviš na mojim putima,
grudi se pune tim veličanstvom
što me natkriljuje prozirnim skutima,
što me obasjava tim djevičanstvom

u kojemu ja sam blažena duša.
O, da ne odem iz tvoga krila
kada me dragi Gospodin kuša!
O, kada bih s tobom nevjesta bila

u danima ovim pa sve do kraja,
kada bi sa mnom hodila ti
po svijetu ovom što ne zna ti sjaja,
gdje mrze me jarci, vukovi svi.

Još uvijek te hvalim za dan porođenja
kad si me primila bez ikakve izlike,
kad me okupa za bol ozdravljenja,
kad me sasluša bez velike vike

da u tebi nađem nježno utočište
od progona bezumnih i, nadasve, grubih
pred kojima duša mi Boga ište
te se u tebe smjesta zaljubih

jer ti ne znade, srce prečiste Gospođe,
koga ti Sin pošalje u svoje dvore,
jer kroz njih ti mnogi slijepac prođe
kojega nevolje svijeta ne more.

Primi te moje stope, tvrde i umorne,
očisti prašinu, i na koži te rane;
nahrani me postom za puteve tmurne,
operi mi srce za tužne dane.
‎03. ‎veljače ‎2019. 09:17:29