Krinka na sudu

Karnevali su mi studen dom i okolina,
pusto vrbovanje zločinačkih strasti
gdje se legalno promijeni tvrda obrazina
kao da to lice može na lomači propasti;

slavlje grijeha i spaljivanje si savjesti
jer u istinitome životu neće ništa napraviti.
Tko ne prakticira i ne ljubi Božje navijesti,
misli da će karnevalom slavlje Duha sastaviti.

Krinka lijepa pučkog običaja zapovijeda
sakrivati ružnu nevjeru u svojoj dubini
jer taj svoje grijehe nit' ne ispovijeda,
niti moli sveta Boga u svojoj nutrini.

Poslije će se kratkotrajno odricati, pepeljati
kao da je u tom smisao mu vjere.
Stvarna mjena lica će na pokajanje zvati,
ali opet ludovat će puk bez mjere.

Prave grijehe krinke neće ni pokazati,
satiru će mijenjati za istinito suočavanje
jer neće sebe samoga u svijetu prokazati
gdje na lomaču se baca svako prekoravanje.

Najveća je nevolja i grijeh u tome
što puk drži da će srediti se bez svog Boga,
da u volji puka zlodusi se slome;
da su sada čisti, misle, jer im nema roga.

Demokracija se slavi, karikatura složnosti,
zlodusi do svete Bogorodice nam stižu
gdje im najbolnije klanjanje u pobožnosti,
gdje pred godinama posnim gmižu.
‎14. ‎siječnja ‎2019. 08:13:32

Sve pameti svijeta

Jednom Te, Isuse, primila Rijeka
da skineš grijehe svome puku,
posvetio Ti si sve poput lijeka,
s visina si pružio snažnu ruku.

Jednom sam ja u Tebe uronila,
susrela darove od Tvoje ljepote.
Kad sam se jednom Tebi poklonila,
stale su na mene nebeske divote.

Bog dolazi svome stvorenju,
Ti si me ljubio prije svijeta,
promijenio smjer mom uvjerenju
i nema me više kob ona kleta,

nema brzaca, niti poniranja
u kojima čovjek se često davi;
ni rušenja stalnih i spoticanja
preko dokaza što se nepozvan javi;

nema neznanja, tuposti mlake,
ni pitanja onih što završe šutnjom,
nema ni one za umove tlake,
srce ne bludi kobnom slutnjom.

Sve pameti svijeta ne znaju reći
što ponizna duša živjeti zna
što Ti se klanja i divi u svakoj svijeći
i koju milost Ti vječna zalijeva.

Sve pameti svijeta ne znaju dati
što nosiš Ti sa svojim Duhom.
Ti, što mi krštenjem sve muke skrati,
hrani me uvijek nebeskim kruhom.
‎13. ‎siječnja ‎2019. 07:25:17

Uvod u molitvu

Želim se brzo vratiti
jer kasni je sat,
Tebe popratiti,
Isuse, Tvoju vlat

koja me nosi,
o kojoj život ovisi,
rad' koje prosim
gdje viši su klisi.

Odoh daleko,
na pute nizine,
kao poprijeko
od Tvoje visine,

nađoh Te tamo
jer svuda Te ima;
pogledah samo,
a ledena klima.

U srce mi zađi
da ga ugriješ,
na klisu me nađi
gdje Duhom viješ.
‎12.‎01.‎2019. 16:29

Susret križeva

O, kako bi pjevali zemaljski ljudi
kada od svoje bi gline i praha
ubacili nebeski Duh u grudi
i živjeli samo od Božjega daha.

Kod mene ima samo udar u prsa,
od mene samo tihi se javlja glas;
nisam dostojna biti loza od Trsa
koji za moju prašinu želi bit spas.

Zoveš me k sebi po sunčanoj putanji
svojom velikom božanskom čežnjom
da dočekam onaj Tvoj lahor jutarnji
koji se miluje s vjerom mi nježnom.

Evo, već plovim s jedrom od papira
i pratim sunce na drugoj strani
gdje križ se moj s Tvojime dira;
od velike vatre kiša me brani.

Stojiš na gori za deblom od bora,
blagoslivljaš me njegovom granom,
pružaš mi jedan let preko mora
da budim se s novim sunčanim danom.

Silinom, brzinom svojega pada
kugla od sunca ostavlja trag;
gubim se od silne ljepote i sklada,
prelazim u sebi taj sveti prag.

O, kako bi pjevali zemaljski ljudi
kada od svoje bi gline i praha
ubacili nebeski Duh u grudi
i živjeli samo od Božjega daha.
‎11. ‎siječnja ‎2019. 18:55:08

Psalam 121

PSALAM 121 (120)
Jahve – čuvar Izraelov Hodočasnička pjesma. K brdima oči svoje uzdižem:
odakle će mi doći pomoć?
2Pomoć je moja od Gospodina
koji stvori nebo i zemlju.

3Tvojoj nozi on posrnuti ne da
i neće zadrijemati on, čuvar tvoj.
4Ne, ne drijema i ne spava
on, čuvar Izraelov.

5Jahve je čuvar tvoj,
Jahve je zasjen tvoj s desne tvoje!
6Neće ti sunce nauditi danju
ni mjesec noću.

7Čuvao te Gospodin od zla svakoga,
čuvao dušu tvoju!
8Čuvao Jahve tvoj izlazak i povratak
odsada dovijeka.

Siječanj u proljeću

Siječanj s mirisom proljeća,
crijepovi se sunčaju
ispod neba plava,
a do tebe potrebna su stoljeća.
Glazba nalikuje slučaju,
ptica pokraj ptice spava.

Drvo miluje se sjevernjakom,
okopnio snijeg
pokraj dimnjaka;
cvrkut ptica s niskim tlakom.
Nitko ne misli na bijeg,
zima još je jaka.

Opet sjećanja prodiru
kao nekim novim vijestima;
nazirem budućnost,
lijepu kao svijet u miru.
Otvorenim pestima
vraćam sebi ćutnost.

Vrti se, vrti
ljeto sa zimom u plesu,
proljeća s jesenima
sve do smrti
i ruga se sunce lijesu,
svemir vremenima

sve do ona časa
Posljednjega suda,
uskrsnuća.
I ta ljubav stasa
kao sniježna gruda,
kao zemlja vruća,

kao nebo vedro
kao ovo sada.
Uvijek mi je ljeto,
uvijek Boga njedro
gdje stanuje nada,
gdje vrijeme je sveto.
‎11.‎01.‎2019. 11:24

Moj sokole

Sedamnaest smrtnih grijeha
počinila sam, moj sokole,
svijeća se ugasila.
Nikakva me sveta streha,
niti moje kole
nikad ne bi spasila.

Nisam više vična letu,
udari me munja
paklenoga zloga;
udari mi Ahilovu petu
iza gustog žbunja
gnijezda moga.

Krila mi se polomiše,
moj sokole, tvrda
kao stijena,
zamalo se odlomiše
jer on vreba iza brda
kao hijena.

Moj sokole, nosi pismo gore
da sam na paklenim mukama 
ovdje dolje
i da oko mene ljudi gore,
da je plač i škrgut zubima,
pusto polje.

Sedam puta po sedamnaest
brojim grijehe naokole;
sedam puta po sedamnaest
života imam, moj sokole.
Korizma 2012.