Materinstvo

Svaka noć je doba sveto,
duboko u noćima se čak i sunce rađa,
to je vrijeme tmine, mračnih sjena.
Noćima je živo biće speto,
klija tiho, nevidljivo kao duša mlada,
predodređena je svaka crta njena.

Noć je znak za duševne dubine,
za nutrine nesvjesne i sasvim umuknule
kada duša sanja prečudesne snove.
Snovima je potrebna ta ploča tmine
pred kojom bi ponajljepše pjesme ustuknule,
iz koje te Bog na život zove.

Nitko ne zna za te, dušo, i za tvoje plode
dok se rađaš i porađaš novo nebo, zemlju novu
poput kraljice kad prima krunu.
Nitko ne zna kako u tebi se duše rode,
samo Onaj što ih crta, Istinom Ga zovu;
nitko ne zna kako posta kad u život sunu.

Rasti, mlada travo, sjeme slatko,
nek' u tebi narav materinstva nikne,
čovječnost pod ledom zemlje djevičanske.
Nek' se divi, nek' te slavi svatko,
nek' na Boga mlada svak se svikne,
i nebesa, i svi dani, sunce, noći veličanske.
‎31. ‎prosinca ‎2018. 17:45:27

Godišnjaci

Da li blaguješ Isusa?
Blaguješ li Njegovo Tijelo?
Što ti radi tvoje tijelo i gdje se nalazi u onim trenutcima kada moliš Boga, busaš se u prsa katolička i hrvatska, prosipaš vjerske mudrolije i možda sjediš u kafiću gdje ti i tvoji prijatelji tipkate po mobitelu?
Još se pripovijeda o Božiću, još su nam božićna drvca okićena, još ima i ića i pića, ima i sredstava koja su prikupljena za proslavu "blagdana",
ali tijela su nam već u novogodišnjoj noći i pitanjima o tome gdje će se dočekivati stara ponoć i novo jutro.
Ali blagdani još nisu gotovi, završeni. Božićno razdoblje još teče.
Internet i društvene mreže mogu uvelike utjecati na duh ljudski, poticati vjerske osjećaje, ali ljudsko tijelo također mora od nečega živjeti i egzistirati.
Bog je sve u svemu, vjernik Božji jedna je cjelovita osoba, gdje mu je duša, tamo mu je i tijelo iako duh može "šetati" za to vrijeme; gdje je vjerniku tijelo, tamo mu je i duša, bilo da ispija kave u kafićima, bilo da sjedi doma na laptopu i jede sendviče, pizze ili gricka oraščiće.
Mnogi za Božić vole obiteljsko okupljanje, a mnogi među njima čeznu za još nečim, za nečim dubljim i višim, za Bogom. Zbog toga pune su naše katoličke crkve u ta vremena. Mnogi od mnogih vjernika imaju i svoj naziv, oni se zovu godišnjaci. To su vjernici koji ne razumiju i ne vjeruju da je Tijelo Kristovo živi Bog pod prilikama kruha i vina, da je misno slavlje bez mobitela jedini stvarni i nadasve privilegirani susret čovjeka s Isusom Kristom. 
Kada vjernik, koji se je ispovijedio na vrijeme, dolazi na pričest, njega tada primaju u Isusovo kraljevstvo sam Bog, anđeli i svi sveti, živi i preminuli; to je njihovo zajedničko tjelesno i duhovno sjedinjenje, to je primanje božanske naravi koja je čovjeku nadnaravna, ono nešto dublje i više; to je primanje Tijela u tijelo, doslovno; to je život i to život vječni; to je mir i to mir Božji; to je spas i to spas od smrti. Pričešćivanje je otajstveni čin koji dovodi čovjeka u stanje vjere, nosi ga u vjerska prostranstva gdje čovjek nadilazi svoju nesavršenu narav, svoju grešnu ljudskost.

Tijelo Kristovo nije samo neki znak, samo neka riječ, samo neko brašno s vodom, nije samo proizvod ljudski već je posvećeno i utjelovljeno tijelo Boga našega, Isusa i Njegove ljubavne žrtve, odnosno predavanja čovjeku vjerniku. Tu se, na misnom slavlju, slavlju Euharistije događa utjelovljenje Krista pod prilikama kruha i vina, utjelovljenje Boga u tijelo vjernika.

Tijelo Kristovo nije virtualna egzistencija već stvarnost života ljudskoga. Bez toga nisi ništa, običan žuti list na vjetru. Bez Njega si prah i pepeo. Bez Njega si zaista samo nešto malo više od životinje koja ima razum i koja govori, bez Tijela Kristova za tebe Krist kao da nije ni uskrsnuo, kao da nije ni hodao po zemlji, kao da nikada nije ni postojao, kao da se nikada nije ni rodio.
Godišnjaci, zašto dolazite za Božić u crkvu, a drugim danima ne?
Dolazite li gledati "živu" bajku? Kršćanstvo nije lijepa priča i dječja bajka, a sam čin krštenja je cjeloživotna obaveza i navika, inače si u smrtnom grijehu. Inače umireš. Inače ljudske stanice u tvome organizmu atrofiraju, boleštine te napadaju, mozak odumire sve brže.
Ako misliš da je vjerski život samo jednoročan čin opredjeljenja, zašto za Božić dolaziš u crkvu?
Ako znaš sve ovo, a ipak te nema na Euharistijekim slavljima, što te navodi da dođeš jednom godišnje, okreneš se, odeš i zaboraviš.
Jesi li dosljedan sam sebi ili si podijeljena osoba između vjere i ateizma? Jesi li dosljedan sam sebi kad se pojaviš u crkvi ili jesi li dosljedan sam sebi kada dobiješ djecu pa odeš tu djecu krstiti? Ako te nema u crkvi, što tražiš tamo jednom godišnje? Ili ako znaš što tražiš i koga trebaš, zašto te nema? Zar ne znaš da je Božić tek rođenje na život? Zašto onda taj život ne živiš punim plućima, tu slobodu, mir, pravednost i ljubav, zašto to ne živiš? Zašto skačeš sam sebi u usta, zašto ne vjeruješ sam sebi, svojim odlukama i svojim riječima, svojim opredjeljenjima? Zašto ne vjeruješ Bogu nego se pouzdaješ u tračeve ljudske?
Dođi na misno slavlje, pokušaj, provjeri, a onda se busaj u prsa koliko god želiš. ‎31. ‎prosinca ‎2018. 06:18:06

Pokorena zemlja

Zalazeće sunce obzor zarumenilo,
bit će vjetra, bit će ciče zime;
kao da je staru godinu zaplijenilo,
ovo nebo više nema svoje ime.

Već od sutra gledat ćemo drukčije
na sve iste stvari, pojave i ljude
što su uvijek željni neke revolucije,
uvijek da se nešto sasvim novo zbude.

Novi čovjek, to je ono što se traži,
što se naokolo danima i mrakom pipa,
a ta promjena čak subjekt je najdraži
svakoj duši na koju se svijet prosipa.

Suvremena pitanja su stara kao more,
napredak je samo žudnja duše rasti;
jedan čovjek, jedan bijeg u nove zore
poslije kojih će mu mračne noći pasti.

Da iziđe iz tog začarana kruga,
da se barem nađe netko ili nešto,
neka ljubav ili pravda, ravna pruga
koja bi ga izvukla odavde vješto.

Dušu svoju gledaj, Križu se okreni,
zar je strah te gledati u Boga
koji s neba siđe u tvoj život sneni
da te oslobodi smrti, grijeha tvoga.

Poslije svega isto sunce, nebo isto,
planine, brežuljci i doline razrovane
da iz njih iznikne cvijeće čisto,
da nahrani medom pčele okovane.
‎30. ‎prosinca ‎2018. 17:22:36

Kralj siromaha

Nove se godine rađaju skriveno i tiho,
ispod pokrova od leda, dobro zaštićene,
gdje ne može niti mlado sunce, niti vihor
dotaknuti njine jasle meke, nakićene,

zemlju toplu, zemlju slatku, mračnu, crnu,
bremenitu silnim i raznolikim sjemenom
koje hranit će i čovjeka, i vuka, janjad, srnu;
plodnu brzom mjenom i mladim vremenom

što ga svakodnevno molitva posvećuje
kao krunica od Gospe i Kraljice naše
koja nikad nikoga ne prođe, ne oštećuje
već pomaže ispijanju one gorke čaše

što je neumitno donosi nam žito od prvina;
tu je ona, sasvim blizu, jedna godina nova
s malo dana, s malo svjetla, s malo vina,
s puno ljubavi i nade koje niču ispod krova,

sasvim čiste od svih grijeha, loših događaja,
ružnih djela ili uspomena koje zaboravljamo.
Sve to loše izmiče od naših srdaca i opažaja
dok sve srdačne i lijepe želje sebi postavljamo.

Kralj će doći siromaha neprimjetno, s uniženjem,
najljepše će doba biti Njegova nam tvrdnja,
Kalvarija bosih nogu s radosnim naviještenjem
s kojim stiže i sva ona poznata nam sprdnja

što je žudimo zaboraviti sada, kad je novo ljeto.
Čestitam ti na toj mladoj nadi, obraćenju
jer se nikad, sve do kraja, ne zna što je sveto,
zato rado poklanjam se svakom porođenju

jer ću dublje sići u tu tajnu što me dalje nosi 
prema Bogu, Kristu kao Princu mom i Zaručniku
koji već zarana svaku pohlepu od očiju pokosi,
blagoslivlja mene kao svoga sina, svoju sliku.
‎30. ‎prosinca ‎2018. 01:12:19

Sva milina

Želim ti pripovijedati o ljepotama
što nas ispunjavaju i okružuju,
želim te približiti svetim divotama
koje se lijepe, šire i zadužuju

svaku dušu da ih od sebe prolijeva
kako ne bi se, prepuna milosti,
umislila da se u bogatstva odijeva
dok se presvetom žrtvom gosti

za trpezom Isusa Krista, Pomazanika
koji dolazi s nagradama i karizmama
što ih dijeli si Crkvi poput ženika
koji se divi bezbroju muževa i dama,

sve jedno od drugoga siromašnije,
sve zajedno ponizno do velika sjaja,
sve jedno od drugoga izdašnije
da se izobilno množi, uzaludno zbraja

jer kako bi to bilo da se Duh i sveta riječ
zahvatiti mogu mjerom u košare
ili da se majčina može u kapima mliječ
oteti porodu usnama što ih žare,

toliko da mora se preliti suzama svijeta
kada odlazi tamo odnijeti spasa, Boga
i toliko da postaje i citra, i poeta,
da djevičanstvom ponizi duha zloga;

da ispjeva bar neke darove topline,
da ispovijedi svjetlo što se ne gasi,
da se po zemlji plodnoj raspline,
da prizna blaženstvo redovnih časi

kojima hvali i slavi istinu, život
i Sina što ljubiti nikad ne stane,
niti prolijevati getsemanski pot
za nove duše, karizme i dane.
‎29. ‎prosinca ‎2018. 03:20:48

Svetima u Kristu

Ovako govori Gospodin:
»Čuj! U Rami se kukanje čuje
i gorak plač:
Rahela oplakuje sinove svoje,
i neće da se utješi za djecom,
jer njih više nema.«

Vi, tradicionalni katolici što su vas krstili prije nego što ste se nasmiješili prvi puta svojoj zemaljskoj majci; što su vas na grudima roditelja oprali svetom vodom i skinuli vam Istočni grijeh, pomazali vas svetim uljem koje prodire kroz moždane; pokazivali vam sliku Majke Božje kada su vas učili izgovarati prve riječi; molili nad vama Boga jedinoga u svakoj važnoj i nevažnoj prilici;
vi, tradicionalni katolici što ste susreli svoje prve prijatelje na svetom tlu neke katoličke crkve, ispred Oltara koji vas je štitio od vanjskog svijeta; što ste naučili Božje zapovijedi u ljubavi svoje katoličke obitelji koja vas je naučila opraštati i smijati se u razgovorima s katoličkim svećenicima koji su vas odriješili u Kristovoj milosti onih prvih, nespretnih pokušaja koji vode u grijehe;
vi, tradicionalni katolici što ste u dobi prvih pitanja o životu i smrti naučili da vas u naručju nosi Gospodin Bog i da, okićeni vjenčićima, dolazite uvijek i zauvijek u kraljevstvo nebesko gdje vam se sam Bog daje u Tijelu Kristovom;
vi, tradicionalni katolici koji ste učili iz Katoličkog katekizma sve o Božjem poretku u duši i među vjernicima; što ste slušali sveta čitanja redovno, više puta mjesečno; što ste pohađali vjeronauke i što ste naučili Molitvu Gospodnju, naučili komunicirati s Bogom prije nego što vas je svijet proglasio punoljetnima;
vi, tradicionalni katolici što ste sasvim spontano i tako normalno pristupili sakramentu Potvrde jer već ste odavno blagovali i molili Boga koji vas je još kao malu djecu, bespomoćnu i nevinu, primio, upoznao i sačuvao za sebe;
vi, prestrašeni licemjeri i izgubljene ovčice, budite svjesni što ste i tko ste, opraštajte jer bi se moglo dogoditi da pogani bolje opraštaju nego vi, mala, razmažena derišta koja su navikla sve dobiti na pladnju, koja nisu naučila razmišljati jer "dovoljno je zamoliti Gospodina i sve će biti u redu"; ne znate što imate! Niste svjesni i pitanje je veliko hoćete li ikada spoznati koje vam milosti ukaza Gospodin Bog jer dali su vam barem obavijesti, posipali su vam mrvice po stazama vašega života, pokazali su vam kojim putem je dobro ići; dali su vam svu moguću poputbinu i snagu Duha Svetoga da vas ništa ne može uništiti, ma koji put izabrali, makar i put licemjerja, uspavanosti, lijenosti ili možda straha od svijeta i svega što nije tako sveto kao vi jer vi ste sveti. Da, sveti ste, zaštićeni kao ličinke koje spavaju u svojim posteljicama dok se ne probude kao leptiri s prekrasnim krilima; sveti ste jer niste pedeset posto svojih grijeha uopće svjesni, jer nemate puno prilike grijesima se udaljiti od Boga; Bog vas je uzeo kao svoje i štiti vas zauvijek, makar i niste dugo bili na ispovijedi, makar ste možda čitav radni vijek proveli kao ateisti jer ste morali zarađivati plaću da biste prehranili obitelj; makar ste Boga našega tristo puta na dan zatajili; Bog vas iz svoje ruke ne pušta.
Ako vas je nevolja zahvatila ili teške muke, zahvalite Bogu na tome jer to je jedini način da zaista progledate u spoznajama o dobru i zlu, da steknete ljute neprijatelje, da postanete svjesna i plodonosna Božja djeca i da, sasvim slobodno, izaberete put svetosti kojega već tako dobro poznajete.
Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav Njegova.
‎28. ‎prosinca ‎2018. 07:45:19

https://www.youtube.com/watch?v=iR00ugdtIrg

Kod Večernje

Večeri ove,
milosne tako;
mirise zove
nježno, polako

djetinji spomen.
Gdje si tad bio,
jedini Dome,
gdje si se krio?

Gdje sam tad bila?
Daleko, daleko
Tebe sam snila
uz majčino mlijeko.

Kasno Te sretoh,
Sigurnosti, Stijeno,
i svako ljeto
bilo mi lijeno.

Ti si me nosio
na dlanu svom,
uporno prosio
pravdom, istinom.

Ja Te dozivah
u dubini sebe
dok ne ispliva
zima što zebe.

Ruke mi poganske
dirale dvore
dok bure orkanske
njih ne otvore

i nebo Te dade,
k Tebi me vrati,
sveti Grade,
a srce Te prati.

Srži srca moga,
gdje prebivaš sada,
sjećam se toga,
uvijek je nada.
‎27.‎12. ‎2018.
17:16