Ti si moj Bog

Let slobode
usamljen je let
ranjenih krila
koja Bogu vode.
Čitav život spet,
a u Bogu sam bila.

Na Tvome dlanu
sjajna je riječ,
sva se presijava.
To je ime mome planu
da oberem onu mliječ
koja isijava

da se Tvoje milosti napajam.
Ti ćeš dati, znam,
sve što dušom žudim
dok si rane zbrajam
i dok prekidam si san.
I kada se budim,

Tvoje Ime dozivam
i duša mi čeka
strpljivošću siromaha;
i nikoga ne prozivam
da mi dadne lijeka
jer od Tvoga daha

mogu se napojiti
i žeđ utažiti.
Ti si moj Bog,
Ti ćeš me opet spojiti
i rane ublažiti
života mog.
05.12.2018.

Bolji svijet

"»Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve će tijelo tvoje biti svijetlo. 23Ako ti je pak oko nevaljalo, sve će tijelo tvoje biti tamno. Ako je dakle svjetlost koja je u tebi – tamna, kolika će istom tama biti?" Mt 6,22-23


Dobrota se nalazi posvuda. Ljudi u svojim umovima nose pojam o dobroti, ideale pravednosti, ljubavi, istine, slobode, mira. Svi ljudi primijećuju ljepotu cvijeća, čuju pjev ptica, dive se usklađenosti životinjskoga svijeta i - mrze poredak u čitavom svijetu gdje se susreću s drugim ljudima; u susretima s drugim ljudima počinju nevolje i depresije, tjeskobe i mračnjaštva, srdžba i nezdovoljstvo.
Sposobni vidjeti svjetlo, ipak hodimo u tami. Tražimo bolji svijet, ne znamo zašto je u svijetu loše i zlo, ne znamo zašto nama nije u tom svijetu uvijek sve dobro.
Iako imamo dobre namjere, često učinimo zlo, uvjereni da smo dobro postupili. Krivimo ljude, čitav svijet nam je zao, sve je protiv nas, u svemu vidimo zavjere protiv dobrote i pravednosti.
Svijet smo podijelili na dobro i zlo. U tom svijetu mi smo najčešće dobri, a oni koji nam to ne priznaju su nam na strani zla. Tako se stvaraju neprijateljstva i suparništva gdje svi misle da su dobri i pravedni, a svi u konačnici činimo nešto loše ili neko zlo.
Borba između dobrote i zlih djela ne odvija se u svijetu već na moralnom području pojedinaca. Moralna dobrota ili ćudoređe predstavlja uređenu ljudsku narav, njegovanje dobroćudnosti. O tome brine svatko sam za sebe. U moralnom životu ne postoji klasični zakon po kojemu se smije nekoga osuditi. U moralnom životu čovjek nalazi savjete kako urediti svoju vlastitu ćud, usmjeriti svoju narav, biti dobar i kako doći do te dobrote koju vidimo, a ne posjedujemo. Dobar moralan život više je od pravednoga života po zakonima gdje je dovoljno da nikoga ne povrijedite namjerno. U moralnom životu čovjek nastoji od sebe učiniti nešto, načiniti dobro, a zna da ne može mijenjati svijet nikada jer nikada ne postiže moralno savršenstvo. Moralan život ne donosi pobjedu, osim pobjede nad samim sobom; moralan život nosi sa sobom neprekidnu borbu i traži trpljenje i puno strpljenja; moralan život zapravo uči čovjeka strpljenju.
Takva moralna dobrota zahtijeva od čovjeka da ne osuđuje nikoga i da posluži drugima u dobru i dobrim djelima, to jest da postane sposoban vidjeti dobrotu, naći je u ljudima, barem njihove dobre namjere.
Tražiti nešto dobro u ljudima veliki je poduhvat za koji je potrebno naći nešto dobro u sebi pomoću čega se može prepoznati dobrota u drugima, izgraditi to i nadograditi. Sam čovjek ne može u tome uspjeti i poduzimati značajna djela koja bi bila puna dobrote jer čovjek često u sebi vidi primjer i pojam nevinosti, oličenje dobra, a to nije zaista tako. Čovjek čezne za dobrim, ali učini zlo, učini ono što nije htio i nije imao namjeru učiniti.

U tami je rođen čovjek, u neznanju. Potrebno mu je moralno svjetlo, moralna poduka i savjet, zajedno s primjerom u praktičnom životu, po kojemu će postepeno u životu spoznavati kako se postaje dobar i kako se bira dobro između svjetla i tame, života i smrti.

O Isusovom dolasku na svijet, sveti Ivan je zapisao:
"U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga
i Riječ bijaše Bog.
2Ona bijaše u početku u Boga.
3Sve postade po njoj
i bez nje ne postade ništa.
Svemu što postade
4u njoj bijaše život
i život bijaše ljudima svjetlo;
5i svjetlo u tami svijetli
i tama ga ne obuze."
Iv 1,1-5

"19A ovo je taj sud:
Svjetlost je došla na svijet,
ali ljudi su više ljubili
tamu nego svjetlost
jer djela im bijahu zla.
20Uistinu, tko god čini zlo,
mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti
da se ne razotkriju djela njegova;
21a tko čini istinu,
dolazi k svjetlosti
nek bude bjelodano
da su djela njegova u Bogu učinjena."
Iv 3,19

Krist je svjetlo svijeta: 
"Ja – Svjetlost – dođoh na svijet
da nijedan koji u mene vjeruje
u tami ne ostane."
Iv 12,46

Sve što je svjetlost, dolazi od Isusa, Gospodina, od stvaranja fizičke svjetlosti prvoga dana pa do rasvjetljenja naših srdaca Kristovom svjetlošću.
2 Kor 4,6:
 "Ta Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu."
A sve ono što ostaje tuđe toj svjetlosti pripada području vlasti tmine: tmine noći, tmine šeola i smrti, tmine zloduha. (Dufour, str. 1339).

Isus-Svjetlost je došao na svijet da ne hode u tami oni koji u Njega vjeruju.
Isus će zasjati u našim srcima:
"105NUN Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka
i svjetlo mojoj stazi." Ps 119,105

Tada čovjek doživljava dobrotu, uređuje svoju narav u svjetlu vjere u Isusa Krista i toj u vjeri sve bolje vidi dobrotu i nalazi je u ljudima:
"Noći više biti neće i neće trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla sunčeva: obasjavat će ih Gospod Bog i oni će kraljevati u vijeke vjekova." Otk 22,5
Na svršetku povijesti novo će stvorenje imati samog Boga za svoje svjetlo. 
Tako ćemo iz fizičke svjetlosti koja se ovdje na zemlji izmjenjuje sa sjenom noći prijeći u svjetlost bez zalaza, a ta nam je svjetlost Bog sam. 
"5
I. HODITI U SVJETLOSTI
1. uvjet: ne griješiti
A ovo je navještaj koji smo čuli od njega
i navješćujemo vama:
Bog je svjetlost
i tame u njemu nema nikakve!
6Reknemo li da imamo zajedništvo s njim,
a u tami hodimo,
lažemo i ne činimo istine.
7Ako u svjetlosti hodimo,
kao što je on u svjetlosti,
imamo zajedništvo jedni s drugima
i krv Isusa, Sina njegova,
čisti nas od svakoga grijeha.
8Reknemo li da grijeha nemamo,
sami sebe varamo
i istine nema u nama.
9Ako priznamo grijehe svoje,
vjeran je on i pravedan:
otpustit će nam grijehe
i očistiti nas od svake nepravde.
10Reknemo li da nismo zgriješili,
pravimo ga lašcem
i riječi njegove nema u nama."
1 Iv 1,5-10

Tko živi kao pravi sin svjetlosti, zrači među ljudima božanskom svjetlošću koja je u njemu pohranjena ( Dufour, str. 1341). On i sam postaje svjetlom svijeta te se odaziva poslanju koje mu je Krist dao:
"Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori." Mt 5,14

Jednom je Krist došao na svijet, fizički.
Poslije Krista, Bogočovjek Isus dolazi u naše duše, moralno i u svjetlu vjere.
Na svršetku vremena Krist će biti to duhovno svjetlo dobrote i pravednosti. 
‎05. ‎prosinca ‎2018. 07:33:18

"Hrama u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov – i Jaganjac! 23I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta Slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac! 24Narodi će hoditi u svjetlosti njegovoj, a kraljevi zemaljski u nj donositi slavu svoju. 25Vrata mu se ne zatvaraju obdan, a noći ondje i nema." Otk 21,22-25

Ciklus

Gledat ću te opet, prijatelju moj,
kad prohuje godine na osunčanim cestama
koje slušaju mi hod i gledaju boj
kakav samo vodi se po gradovima besrama

i po sivim iscrtanim pločnicima
znakovima pohlepe i neljubaznosti.
Opet ćeš me blagoslivljati u počincima,
bit ćeš mi punina u prolaznosti.

Srest ćemo se kao poznanici stari,
Bog će nam prirediti povjetarac ljeta,
neće pustiti ni dušu da pokvari
susret taj na dverima od grada sveta.

Ljubav naša bit će zrela, prokušana,
lijepa kao smjeli djetinji snovi;
stara odjeća rasparat će se, otrcana,
a na pučini će puknut obzor novi.

Anđeli će pratiti nas iza prozirnoga vela,
molit ćemo zazive od pjeva ljubavnoga.
Zemlja ova opet će se rastvoriti cijela
jer će čitati se knjiga života vječnoga;
‎04. ‎prosinca ‎2018. 23:15:15

Otvoreno srce

Dolaziš mi drvo križa oduzeti,
muke moje i tjeskobe raspršiti,
žalosti mi k svome srcu speti,
život moj u muke svoje naušiti.

Radosti ćeš moje uvećati silno,
nadu koja tinja ćeš mi razgoriti,
lako ćeš razbuditi mi tkivo žilno,
grijehe ćeš u mome srcu razoriti.

Sigurne će slutnje moje postati,
neizvjesnosti mi bit će kraj i konac;
kada potrebno je, Duha ćeš mi poslati,
Tvoje riječi bit će meni oslonac.

Strah za pravdu potpuno ćeš uniziti,
sjajne dane za mene ćeš Oca izmoliti;
moje molitve će sve kroz Tebe kliziti
i za slabost svaku Ti ćeš mi se izboriti.

Duši mojoj istinu ćeš svjedočiti,
znat ću uvijek sve što moram znati
jer ćeš bezumnosti mojoj doskočiti;
kada skrenem, nazad ćeš me zvati.

Bezgrešnu posvetit ćeš mi mati
koja uvijek zna za utjehu i savjet;
čitav narod vjerni meni Ti ćeš dati,
svednevice ćeš obnavljati mi zavjet.

Slične duše koje traže izbavljenje
svratit će do mojeg nebeskoga stana;
tada ćemo očekivati Tvoje objavljenje,
slavit će Te mnoga srca sa svih strana.
‎04. ‎prosinca ‎2018. 01:48:54

Silazak Boga

Kome tako rano duša sama stremi,
tko je taj što vuče svu pozornost
ako nije Mlado Sunce štono se opremi
sav u Djetešce za silazak u zornost

koje uze na se obličje si ljudi,
koje utjelovi se u Bezgrešnome Krilu
da oprašta sve, da nikoga ne kudi;
da postane čovjek u svom božanskome bilu.

Kako sjajno to je silaženje,
kako velebno je manjim postati,
u vlastito stvorenje naći uniženje,
čovjeka u kraljevstvo si pozvati.

Tako velik postade najmanji
u skromnosti i poniženju da se rodi
kao Svjetlost u osvitaj danji
koja raste, dušama se širi i mir plodi

sve dok jednom ne pogine
da bi posijala plodove u najveće tame,
da u svakom paklu svima sine
kako duše ova svijeta ne bi bile same.

I kad sva vremena jednom nam dozore,
Uskrsli će doći sav po duše svijeta
što su nastale po liku Mu odgore;
svi će vidjeti Ga usred slavna leta,

Boga koji ustrajao je u patnji
i kojemu duše sad užgaju svijeće;
dolazi u sjajnom oblaku i anđeoskoj pratnji
da bi ustali svi kao njegovano cvijeće.
‎03. ‎prosinca ‎2018. 02:59:40

Zrno vjere

"Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: ‘Premjesti se odavde onamo!’, premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće (Mt 17,20b)."

Provalit će kroza me Tvoj glas,
zar da primim ljubav Tvoju davajući
ili da l' da i u zlome gledam spas?
Svaki govor Ti spasavajući,

o, kada si odredio taj dan
svjetlosti i tame u harmoniji?
Istovremeno je život slan
dok je neukusan u agoniji.

Istovremeno je preplitanje;
noć i svjetlo, dan i tama,
jasna potraga i skitanje,
vika puka i samoća sama.

Bilo kako, Ti si uvijek tu,
uvijek isti, Isuse, Otkupitelju
koji me dovede i dobru i zlu;
Kad ćeš doći, Učitelju?

Znam da tražiš postojanost vjere,
onog zrna odluke u slaboj volji
kada srce moje riječ Ti bere
i kad ne znam što je izbor bolji.

Napasti raznolike su, sveprisutne
poput Tvoga mača i nemira,
a ja samo promatram te vode mutne
gdje se pogodan ne bira

jer je samo onaj sjajan 
koji postojano sjeća se svoga zrna
i ostaje u vjeri trajan;
odluka za odlukom, ruža podno trna.
‎02. ‎prosinca ‎2018. 16:25:46

Duševni postanak

Vrijeme tajanstva,
sakrivenih stvari 
i predokusa
potajnog poznanstva.
Nezasluženi dari.
Rađanje opusa

neraskidive veze
neslućenih visina.
Spajanje daljina,
stupovi i breze, 
izvjesna blizina
i svetost haljina.

Nevidljivo rađanje
ispod leda
što ga lako drobi
mlado nadanje,
poput meda
u ledenoj utrobi.

Proročanski san,
vitez iz bajke,
nagovještaj
neprimjetan
u srcu Majke;
kao navještaj

nepoznate radosti.
Potpuni izostanak
istinske doličnosti.
Grijesi mladosti.
Duševni postanak,
gubitak dvoličnosti

i prvo dostojanstvo,
mnoštvo dobitaka.
Utjeha, sreća, susreti,
vjersko prostranstvo
i blagoslov svitaka.
I počinje vrijeti

život naklonosti
u slobodi neopisivoj
ljubavi odozgora,
poruke sklonosti
u dvorani neupitivoj,
a lepeza odgovora;

veliki raspon spoznavanja
u minuti kratkoj
svih nebeskih divota,
primanja i davanja.
U svetosti slatkoj
tako obična života.

02. ‎prosinca ‎2018.
01:09:49