Životna žeđ

Zaboravljene snove
prekrile su zvijezde rane,
ovdje još je noć.
Kad ti stignu riječi ove,
gledat ćeš u nove dane
koji nose svoju soć.

Želja mi je klanjati se,
to je svrha religije,
kad se budim ili jutru hodam.
Njome ne može ukaljati se 
ovaj svijet, prepun stihije.
U poklonstvu dušu podam,

ne onako kao što se daje
bludan duh i razvratan
koji je u putenosti
nego duša zvijezdam' zastaje,
diže lati, kao duh je rascvjetan
od Božje žuđenosti.

Kada krene, duh se tebe sjeti
pa se ljubavlju obraća
svakom stvoru, svakom biću
u kojem bi život vrijeti;
duša kao da se domu vraća
gdje se klanja svetom Žiću.

Bez poklonstva što je svijet,
što je mrtva duša neka,
kamo smjera njezin hod?
Svaki bludnik žuri mrijet',
a čovjek je beskonačna rijeka
kojoj samo duša jeste brod

jer je ona rijeci bit
koja ima korito i teče k moru
što ih Božje izobilje stvara
da bi one zvijezde gore snit',
da bi dostigla u novu zoru,
da bi dosegla od Žića dara.
‎17. ‎listopada ‎2018. 05:37:32

Hvala Ti

Besplatno si mi dao sve. Besplatno si mi dao život, vječan život u sebi pa se podrazumijeva da mi je smrt ovoga zemaljskoga života nešto strano, nešto što ne pripada našem zajedništvu, Tvome daru života za mene. Samo se po sebi razumije da Ti putujem u naručje, tako me učiš da prohodam. 
A bojim se kraja, smrti, grijeha, nepostojanja, gubitka identiteta, bitnih promjena i slično. I znaš da me je strah jer kad si god pomogao u mom rastu, Muka mi se Tvoja pokazala, plaća Tvoja zato što me imaš, cijena koju moraš isplatiti radi mojega napredovanja u život.
Kako se ne bih osjećala dužnom Tebi, Isuse, Bože moj? Želim Ti uzvratiti, imam Tvoje upute i znam da ću Ti uzvratiti jedino tada kad se pobrinem i sama o svom životnom rastu i to onako kako me učiš. Učiš me da pokušam iz sve snage ljubiti, da li to znači sve besplatno davati i oko svega i oko svakoga se tako potruditi?
Učiš me i postepenosti, svakome koraku koji moram poduzeti i učiniti, iz dana u dana, iz sata u sat, od udaha do udaha.
A ponekad se zablokiram i ništa ne znam, i ništa ne osjećam. Kažu, kad smo takvi, da to znači da Te slušamo i osluškujemo Tvoj glas, napunjamo se milosti i sabiremo u sebi Tvoje pouke. Tada, iznenada, postanem svjesna nečeg novog, nekog drugog gledanja na sve što sam mislila da znam; tada kao da si me prosvijetlio i zbog svega Te slavim, ljubim Te i zahvaljujem Ti. Za mene Ti si velik, moj Tata koji zna sve i može sve.
Kada bijah puno slabija, pokušavala sam s mukom slijediti Tvojih Deset riječi, pokušala sam ih sprovesti u djelo i razmatrati.
Tada je došlo vrijeme da naučim ponešto o gladi svojoj i žeđi, o svojim teškim trenutcima i dvojbama, o svome umoru, o pravednosti, o milosrđu, krotkosti i poniznosti.
Redoslijed postoji, logičan redoslijed. Ne mogu biti razborita ili pravedna, ili blaga ako Te ne slavim ili ako Te ne poštujem kako treba već Te prozivam svaki čas ili se želim nagoditi s Tobom. Ne mogu poželjeti novi kaput ako ne znam izmoliti i promatrati Tvoj život i Muku. Tek poslije promatranja Tvojih Deset zapovijedi, osjećam i znam da mi nije potreban novi kaput, niti nova koža, niti novi jelovnik već novo srce iako isto ono koje je s Tobom prohodalo i načinilo svoje prve korake. A razlozi za hodanje su bili sasvim, sasvim ozbiljni, najozbiljniji: ne smijem nikoga povrijediti, niti sebe, a najmanje Tebe kojega boli svaka ljudska povreda.
Nekako sam znala da ću stići do Tebe, to se podrazumijevalo, ali što ako nekoga povrijedim i zbog toga Te ražalostim i prestrašim se? To je bilo meni kao razdoblje velike kušnje, a danas ponekad na to zaboravljam pa želim biti pravedna i jaka, umjerena idealno u svemu, gotovo savršena, sveta jer tko god vjeruje Tebi i slavi Te, taj želi biti svet.
To novo srce nastaje od onog prvog srca kojim si me nacrtao i rodio. To novo srce kao da je rasporeno, raspolovljeno i rastvoreno staro srce, a iz njega izlaze duhovna dobra, nježnost, poniznost, blagost. To se novo srce prisjetilo dobro onoga prvoga dana kad sam prohodala, morala sam se pokretati, zaobilaziti prepreke, obratiti pažnju na sve oko sebe, a usredotočiti se istovremeno na hod u Tvoje naručje kako bih se opustila i odmorila u Tebi nakon tolikih napetosti, truda i napora. Nisam odmah pogodila cilj, Tvoje naručje. Ti si me dozivao, sokolio, opraštao mi ono što si sama nisam mogla oprostiti, ali kad sam shvatila da si Ti oprostio i zaboravio moje slabosti, i meni je sve što mi se ispriječilo jednostavno isparilo iz sjećanja. I tada je bilo sve u redu, u Tebi sam našla odmor, okrijepu i mir.

Slavim Te, Kriste, Tvoja slava u meni proizvodi uzburkane ognje života u najboljem njegovom izdanju. Ne osjećam se svetom, ne smeta mi, samo mi daruj taj mir kakvoga ima dojenče na grudima majke. Daj sluškinji svojoj da postane dostojna prevelike slave Tvoje u vijeke.‎16. ‎listopada ‎2018. 19:34:34
Hvala Ti, Isuse, što si me rodio.

Pastirica

St. Teresa of Avila

Čula sam te jedne noći svijetle
kako mene šalješ daleko pod svod
koji budio je moju dušu, ljude, pijetle,
koji mi je otkrio moj tajni kod.

Sad te opet molim, sjeti se tog trena,
ti si uvijek visoko na ljestvici vrednota,
pokraj Gospe naše gdje je uznesena,
u dubini Kristovih grozota i ljepota;

ti si bila moja najdraža krasotica,
moje uslišanje i viđenje slavno,
pastirica mi ruku mojih, samotnica
poput Križa koji napušten je davno;

ti si znala ljubiti i ljubljena biti
kao malen cvijet u pustinji,
ti si mogla mnogoj duši skriti
koliko te mili križ tvoj kinji,

ti si bila moja prva učiteljica
koja dade i izmoli meni snage,
i Mudrosti bliska prijateljica;
i u strogosti ti crte bjehu blage.

Uzmi stado svoje pa me zagovaraj
i ponesi ljubav onu što te žari,
potom s anđelima jakim razgovaraj
da bi meni svježa zagovora dali;

sjeti se svih svetih koje poznajemo,
neka šalju mi peticiju do Vrhovništva,
i usmjeri ruke moje da ih podajemo
gdje će pitanja mi naći utočištva.
15.10.2018. 22:10

Breme vječne slave

"Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. 17 Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave (2 Kor 4,16-17)."

Svatko nosi svoj križ, htio ili ne. Netko je gladan, netko je bolestan, netko se neprekidno dvoumi, netko je neuk i nespretan, a mnogi prigovaraju zbog nepravde.
Isus to zna. On ne govori samo da moraš taj križ nositi već kaže da taj križ doneseš pred Njega kao da hoće reći: ponesi sa sobom svoj križ kada me slijediš. Jer poći za Isusom ne znači odbaciti svoje brige, nevolje i bolesti već usprskos tome slijediti Isusa. Ako si gladan i siromah, možeš moliti za gladne i siromahe, možeš se urediti da nitko ne zna da postiš, možeš uputiti neuka u molitvu, možeš naviještati Radosnu vijest, možeš radosno prihvatiti nepravdu.
Ako slijediš zakon i riječ Božju, ljubiš Boga i bližnjega, čuvaš Zapovijedi, dovoljno ti je da kreneš za Isusom. Nikakvi drugi preduvjeti nisu ti potrebni.
Slijediti Isusa ne znači ostaviti svoj način života već znači promijeniti sebe uz pomoć Božju jer čovjek sam sebe inače ne može promijeniti ni za milimetar, naročito ne može promijeniti druge ili mijenjati svijet. Čovjek koji pokušava bez Božje pomoći nešto promijeniti, ostaje rob svojih predrasuda i svojega načina razmišljanja.
Često čujemo o nekome da ima drugačiji mentalitet, ali i naš mentalitet potrebno je mijenjati, a to može samo Bog, Stvoritelj čovjeka, svoje slike bez tereta grijeha. Da nas promijeni, Bog šalje Isusa koji nam savjetuje da na sebe natovarimo "još" i Njegovo breme: imam svoj križ, ne mogu još i uzeti za uzor Boga čiji Križ bijaše najteži od svih. Ali Križ je Isusov lak, Njegovo breme nas oslobađa naših grijeha koje često činimo i ponavljamo upravo zbog toga što nismo promijenili svoj mentalitet, što nismo posluhom Zapovijedima barem pokušali sprovesti naše kršćanstvo u djelo. Jer da smo samo pokušali, Isus je već učinio za nas sve drugo: promijenio nam je srce, promijenio nam je osjećajnost, promijenio nam je gledište s kojega promatramo sebe i druge. Tek kada krenemo, kada načinimo taj prvi korak prema Isusu i kada probijemo led našega otpora, spoznajemo kako je Isusovo breme lako, On razmišlja umjesto nas, a nama to čini izobilje dobra, izobilje olakšanja.
Prvi korak je naviještanje Isusa, Radosne vijesti jer ako srcem vjeruješ i ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, bit ćeš spašen. Naviještanje Radosne vijesti o Isus Kristu, Gospodinu ljekovito djeluje na naš stari način razmišljanja, psihoterapeutski djeluje na naše osjećaje i na našu sposobnost suosjećanja i razlikovanja duhova i čini od nas, robova slobodnjake.
Podrazumijeva se da i dalje slijediš Zapovijedi, prtiš svoj križ, ljubiš Boga svoga, ali se drugačije i kvalitetnije ispovijedaš i podrazumijeva se da redovno pohađaš Euharistijsko slavlje gdje te Crkva hrani Riječju, Tijelom i Krvlju Kristovom jer On zato i dođe na svijet da bi Ga svatko mogao dotaći i blagovati. Tek ćeš se tada u svog Boga zaljubiti koji te ljubi poniznim služenjem i ognjem neugasivim, tada ćeš naučiti ljubiti bližnje i podnositi strpljivo nepravdu.
‎15. ‎listopada ‎2018. 01:56:33



"Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako (Mt 11,30)."

Da budemo jedno

Da preživim, da nekako preživim
sve te zmijske napade sa strane,
da si venama od duha sve prežilim,
da si oboružam riječi duhovne i slane;

da si kaplju krvi, ljubavi žedne,
još malo u Tvojoj bistroj vodi rosim
od koje su misli moje medne,
radi koje ja još uvijek ovo tijelo nosim

pa da čujem otkucaje narodnoga bila
u kojemu još se nalazim princezom
jer je ljubav tu, uvijek s nama bila;
da se sastanemo Tvojim snažnim rezom

kao neslućeni, bogati i siromasi,
kao jedna unutarnja veza svakog slavlja.
Ja ne prosvjedujem jer nas spasi
samo Bog naš koji Rod je ispod čavlja

istih takvih zmija što nam kao paraziti
igraju po svetinjama svojim plesom,
od kojih je uskrsnuo da bi pripaziti
da ne pokriju nam vegetaciju tim lesom

što se uzvitlao poput bodljikava praha.
Ja još Tebe imam, Kriste, Spasitelju moj
koji neprekidno hraniš od svojega daha,
i mene, i vene moje, i puk vjeran, svoj.

Kraljevstvo je Tvoje kao miran tok
riječne vode koja bistra je od Krvi,
koju nama dade Tvoj proboden bok,
i od sveta Tijela što se dijeli, mrvi

pa se umnožava do svih svjetskih mora.
Ništa ne bi moglo zaustaviti oluje
da nebesa prekrije ta prašna kora
jer kroz dahe naše Tvoji dasi struje.
‎14. ‎listopada ‎2018. 23:15:57

Zapis u srcu

"Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe (Ez 36,27)."


Samo vjera u Isusa Krista, Gospodina nas razlikuje, samo po toj vjeri se prepoznajemo i nikakvi drugi staleži za spas od smrti ne postoje. Nekada bijaše određeni Izabrani narod, a to su sada samo vjernici Božji; nekada bijahu određeni gospodari u društvu po kojima je bilo obavezno služiti Bogu, a to su sada samo vjernici; nekada bijahu samo određeni ljudi kojima je bila dopuštena jednakost i ravnopravnost, a to su sada samo vjernici Božji; samo vjerujući znaju ljubiti Boga onako kako nas je sve Bog podučavao po Zakonu svome i po Prorocima, i još bolje i još više.
A kada si vjernik, nisi licemjer. Nisi samo stoga vjernik što pripadaš nekoj svjetovnoj instituciji, odnosno ako ne pripadaš vjerničkoj državi koja nije temeljena na kršćanskim osnovama, to te ne priječi da budeš vjernik Kristov.
Kada si vjernik, nisi rob nego veliki slobodnjak. Ne robuješ slovu raznih zakona jer uvijek ljubiš i činiš po toj ljubavi, po ljubavi Gospodinovoj u tebi ti živiš.
Kada si vjernik, nisi oholica, bludnik i pohlepnik nego se čuvaš od grijeha, a i Gospodin te čuva da ne upadneš u zabludu i grijeh.

Tko zaista iskreno slijedi Božju riječ, taj vjeruje i spoznaje nadahnuće u svome Bogu; taj vrši zakon savršeno i nikada ga ne prestaje poštivati jer jako dobro razumije slovo zakona - ta, zakon mu je s vjerom u srce upisan i u srcu ga svaki vjernik nadopunjava, to jest živi taj zakon u potpunosti. Jer zakon je vjernika Kristova nadahnuto slovo koje ukazuje na ono što je riječju neopisivo i ne da se do kraja i u potpunosti razumijeti.

Tvrdovrati su oni koji tumače svaku riječ po sebi i po svojem iskustvu, po svojoj grešnoj naravi. Tko provodi svoj život površno i po svjetovnim strujanjima, kao grešnik i bludnik, taj ne zna kako se u vjeri i ljubavi Božjoj živi i kako se tumači u srcu i na djelima ljubav Boga.

"Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji (1 Kor 6,19)."


‎13. ‎listopada ‎2018. 08:04:43

Obitelj obogaćuje društvo

"Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti (Mt 5,17)."

Čim se pojavi institut države, nestaju rodovi, plemena i slično, nestaju obitelji, klanovi. Nije čudno da težimo državnom obliku života i demokarciji jer u obiteljima se događaju, osim prelijepih trenutaka, i razna nasilja. Očigledno je, pak, da državni aparat ne rješava taj problem.
Država ne otvara jednaku mogućnost svima na polju kultunoga razvoja, na području obrazovanja; nije svakome lako naučiti moralne imperative, proširiti svoje kulturno blago, obrazovati se besplatno. Tu je institucija obitelji u prednosti jer u obitelji se ljudi potpomažu besplatno, sva djeca jedne veće obitelji nasljeđuju razne pouke od starijih članova, mnoge tetke, djedovi i bake, stričevi i bratići dijele podmlatku neizmjerno puno dobroga, tumače moral i ćudoređe kojima su i sami dobar uzor i primjer, prenose kulturu života, vode djecu sa sobom u društvo, vježbaju se u praktičnoj dobroti, ljubaznosti i povjerenju koje ima veliki značaj, a pomažu se materijalno kako niti jedna država ne može potpomagati da se kroza sve slojeve društva kultura života širi.
Država i demokracija nisu krivci što se umjesto civilizacije ljubavi i života pojavljuje i širi "kultura smrti". Takva su strujanja na kugli zemaljskoj. Pokušavajući brzim potezom i lakšim načinom riješiti pitanje sve većeg nasilja, ljudi su pretjerali u svojim nastojanjima, kultivira se manji broj talentiranih i bogatih koji donose demokraciju i zakone o humanosti, a oni, pak, ne prodiru u šire siromašnije slojeve koji su zato i nastali jer se previše nastoji oko ukidanja svega, i onoga što je dobro, a ne samo onoga što je zlo.
U kraljevstvu nebeskom nema demokracije, a ipak su svi potpuno blaženi; u kraljevstvu nebeskom postoji živa ljubav, stvaranje i dostojanstvo za svakoga iako je tamo hijerarhijsko uređenje, monarhija gdje je samo jedan Gazda, jedan je Bog, Svjetlo i Izvor svjetla na vrhu piramide, Krist koji ode na Križ, vjeran životu i ljubavi prema svima, vjeran do smrti na tom Križu. Kad je Isus bio u dječjoj dobi, državni moćnici su Ga proganjali jer nisu mogli niti očekivati da im njihova "konkurencija" Isus neće naštetiti, njihovoj vlasti i pohlepi. I danas je mnoge strah Boga jer misle da bi ih Bog mogao ugroziti.
Kad je Isus bio u dječjoj dobi, imao je ljubav i povjerenje svoje obitelji, a i kasnije kada su Ga mučki ubili upravo državnici.
Čime moćnici opravdavaju svoj strah od Isusa? Vjerojatno su svjesni velike snage koju ima bratska ljubav. Državnici, čak i kada se okupe u jednu instituciju, nemaju ni približno toliko snage i instrumenata kojima bi konkurirali Isusovom bratoljublju. To ih valjda dovodi do zaključka da bi oni sami mogli više nastradati jer su, opet, svjesni da zbog njih samih mnogi osiromaše (svi "nesposobni"), umiru, pate. Tako je oduvijek bilo, uvijek je država udaljavala od pravde i zajedništva one za koje bi ljudi odlučili da su nesposobni za preživljavnje, tako je i u životinjskom i u biljnom svijetu.
U kraljevstvu nebeskom oni koji su sposobni jednostavno izliječe nesposobnost ovih drugih, a mnogi i nisu tako nesposobni kao što bi neki pomislili dok previše ima onih koji se drže sposobnima za preživljavanje, a u biti ne mogu učiniti samostalno ništa, ne mogu preživjeti bez pomoći drugih.
Na zemlji sve više ljudi, sve veći postotak ljudi, proglašava se teretom društva zbog nesposobnosti za samostalno preživljavanje.
U kraljevstvu nebeskom slabost je vrlina jer tek čovjek na kušnji i u slabosti iskazuje koliko zapravo u njemu ima snage jer, i tako slab, on preživljava bez tuđe pomoći, a još trpi i odbacivanje društva. Tako društvo zapravo samo sebe isključuje iz kraljevstva nebeskoga u svojoj "moći i jakosti", a vrlo često misli da su demokarcija i država nešto puno bolje, pametnije, drugačije, modernije, suvremenije i mudrije od Božjega kraljevstva.
Živi bili pa vidjeli. 
Obitelj obogaćuje, država stvara siromahe. Svi nemaju iste mogućnosti,
a to se u obiteljima može jako dobro primijetiti i sanirati dok u državi i u demokratskim težnjama ljudi misle da su svi dužni biti onakvi kakve ih žele zakoni i državno pravosuđe. Takvih nema, ima onih koji se pretvaraju i prisiljeni su biti dvolični, a ima i onih koji se ne uklapaju u taj demokratski kalup.
Čak i kada bi postojao idealan zakon, to bi ipak ostao samo izmišljeni zakon, obična ljudska pretpostavka i eksperiment. Ljudi preslikavaju zakone iz prirode, a i oni koji preslikavaju vjerski zakon u svoj život često promašuju bit i duh svih zakonitosti, a taj je da zakon proizlazi i završava iz morala i u moralu pojedinca, nalazi se u mudrosti koju daje samo slab čovjek, čovjek koji je slab na tuđu nevolju. Zakoni su samo pokušaj da se ljubav Božja zabilježi i organizira, da se preslavna mudrost Boga, Stvoritelja svega, preslikava bez dubinske analize, razmatranja i - bez Božje pomoći.
‎12. ‎listopada ‎2018. 19:15:39