Dragulj

Dragocjeno blago
čuvam i skrivam,
srcu je drago
i puno dobivam;

samo se sjetim
da imam biser
gdje god poletim,
tajne mi zer.

Poneko zna
za moje imanje,
čudesa sva
i kraljevsko zvanje;

on se ne čudi
mojoj privrženosti,
zori što rudi
u ovoj snenosti.

Sve sam prodala,
svima podijelila
i tajnu sam odala,
ali se zabijelila

po svemu svijetu,
svuda se stere,
i ptici, i cvijetu
ta tajna vjere.

Bila sam gruba
i bijah nesretna
kao rana i guba,
nekako sjetna,

prepuna zala.
Sad duša mi zvoni,
sasvim mala
ljubavlju roni.

‎28. ‎rujna ‎2018.
03:10:24

Dolazak ljubavi

Nisam Te pravo niti zazvala,
a Ti već kraljuješ, visoko, milo;
hvala Ti, Isuse, za sve Ti hvala,
Ti si sav postao moje bilo,

Ti si me doveo mojem krvotoku,
mojoj svijesti i mome bitku.
Od moje pomisli u najkraćem roku
Ti si se stvorio kao u Svitku

i brže od svih mojih iskanja.
Samo Ti govorim o ljubavi smjeloj,
moja se molitva od Tebe sklanja
jer nije važnije moje tijelo i jelo

već prodori ljubavi ove preslavne.
Svu me osvijesti, snagu mi daje
za sve moje grijehe i boli davne,
uči me povjerenju i traje, i traje.
‎27. ‎rujna ‎2018. 21:01:21

Ptice nebeske

Tako si mi blage muke ostavio
da Te slavim, da se ne oholim;
usred meda Ti si mene postavio
da Te ljubim, da Te uvijek molim.

Moje molitve si uslišio sve,
dao si mi izobilja duha,
Majku svoju, sve milostive,
svagdašnjega kruha.

Ne uzmi mi bol od mene
i tu trpnju koja pali
da mi duša k Tebi krene,
svaki spomen mali.

Uvijek ću Ti zahvaljivati
što me nađe u svem bezobličju,
što baš mene želiš očekivati,
što baš meni dade kuću ptičju,

što mi dade da Te mognem naći.
Ne okreni svoga lica,
pusti dušu ovu k Tebi zaći
u tom medu i u pjesmi ptica.
‎27. ‎rujna ‎2018. 04:54

Stihovi su moji da Te slave

Pjesnici traže svoju strast,
pjesnici putuju sve dalje do tame,
tražeći moć i slavu, i čast;
pjesnici muče stihove same.

Stoje piskarala i skribomani
na braniku neukusa, na crti odboja
i svatko svoje stihove brani,
i svatko je pjesnik, nema nam broja.

Pjesnici nose svoje talente,
čitava života hode u školu
da bi smišljali nove patente,
da bi pokazali dušu golu.

Kada bih mogla nešto učiniti,
nikada ne bih toliko pisala;
odmah bih prestala sebe kinjiti
jer pjesništvo nikako nije šala.

Stihovi moji, slavite Boga
koji mi dade sredstva za to 
da mognem hvaliti Isusa svoga,
beskrajno i nemjerljivo.
‎27. ‎rujna ‎2018. 04:24

Klasje

Prolazim kraj Tebe svakog dana,
bdijem s Tobom duboko u noć;
klasje što ga nosim kao živa rana
nestaje mi kao teret i postaje moć.

Kad se javljaš, želim sve to bolje znati
srce, dušu što se krije ispod haljina,
dozivam Te jače i još žešće želim zvati
da Ti malo bliže priđem iz daljina.

Ništa meni nije silno potrebno u času
kada Te dotaknem svojim bićem,
ne znam što bih iskala u Tvome glasu,
samo molim pojiti se istim pićem.

Još ni sama nisam sasvim svjesna
da si pored mene, da me sretnu blažiš,
još je uvijek ta blizina jako stresna
jer Ti mene uvijek u tom klasju tražiš.

Trgala sam zlatno klasje blagdanima,
vukla sam se svijetom, drhtava k'o stijenj
kad me zovnu imenom u svagdanima,
kad me nađe kao iscrpljenu sjen;

blažena li časa kada Te prepoznadoh
kao svoga Boga, Život u životu;
prekasno Te vidjeh i pred Tebe padoh,
a Ti mi pokaza nebesku ljepotu

pa sad ne znam što bih na ovome tlu,
samo Tebe žeđa ostarjela duša moja
koja Ti ne opire se, niti duhu zlu,
ali uvijek sigurna je kao rana Tvoja.
‎26. ‎rujna ‎2018. 17:20:46

Ruža

Sjaj se širi,
nevidljiva sfera
i tiho miri
kao da smjera

dati se meni
ili omamiti
dušnik u sjeni
koji bi čamiti.

Ni pupoljak nije,
a tako čista;
i listove svije
njezina bista,

i maleni trn
osjete nosi,
oštar, šuplji strn
što ga pokosi

tko je ubere.
A tko je gaji
s puno mjere,
čaroliju taji.

Otvara lati,
ali ne zna;
ipak se zlati
poput sna.

Predaja grmlja
na ruke žene
s visoka humlja,
sa zračne pjene.

Ljubavne boje,
nježno-vatrene,
tamozelene svoje
listove snene

upućuje svima,
poslanica mira;
ni tračak dima
nju nit' ne dira,

cvijet za Cvijetu.
Tako i ljuba ona
ne da se svijetu
sa svoga trona.

‎26. ‎rujna ‎2018.
05:57:55

Zov iz pepela i blata

Sastavnice zraka, vode, zemlje, vatre
nalaze u meni zakon živi, kretanje;
zemlja i voda u meni uzdišu i snatre,
iščekuju Tvoj dolazak, naše susretanje

jer bez vatre svoje što li sam i tko;
blatna duša moja, pepeo u blatu,
dahom Boga diše neostvarivo
sve dok se ne izgubi u zlatu

sjajne mjesečine što ne daje sna.
Suha čežnja ne da se probuditi,
ona ranim buđenjem nesretna je sva,
ništa ne može života joj pobuditi.

Kad na Tebe pomislim, molba cvate,
čekanje se pretvara u žarko iskanje,
makar crne sjene noći riječ mi blate;
duša samo osjeća u grlu stiskanje

jer bez Tvoje ljubavi kamo idem, gdje sam;
blatno srce moje muca, ne govori,
možda ispjevat ću Tebi neku pjesan
makar led me tu, na duši mori.

Vatra Tvoja, životna mi snaga i jačina
stižu s molitvama koje teško dišu,
zapinju na usnama poput izgorjela plina;
grijesi moji sjene zidovima rišu.

Hvala Ti, Gospodine, za sve što si mi dao,
možda moje stanje znači osluškivanje;
Ti ne koriš mene, Ti si me od prije znao
kada nisam ugledala još ni svjetlo danje.
‎26. ‎rujna ‎2018. 03:31:47