Umor na srcu, na kapcima sjene,
to svjećka treperi u kasni sat
da me podsjeti da vrijeme je mjene
kad odlazim gore gdje prestaje rat
što ga protiv duše zlodusi vode.
Jedan je veći zloduh pao
jer sam ispraznila dio slobode
koju mi zdušno uvijek je krao.
Odluka je pala, konačna, teška;
znam da ću trpjeti i popuštati
tihim padima u obliku smiješka,
ali će zloduh loše mi smještati
jer već predugo sve to traje,
vladavina njegova kao vrh od žara
što mi već disati nit' ne daje
jer savjest je moja sad kao para
što je probila smjerno u svoj čas.
Pobjeda, pobjeda zveči u srcu mom,
sada znam da nema više nas,
da nema vraga u boju tom.
Milosti nježna, Milosti jasna,
Tvoja me ljubav tako zadužuje
jer ona je prelijepa, časna,
i mene s Tobom tijesno združuje.
Vrijeme plakanja, vrijeme radosti,
vrijeme života i vrijeme umiranja
nisu mi dovoljni u mojoj starosti
da me odvedu od odluke ubiranja
pa da ja mislim da mi je prekasno.
Ubrat ću dah iz Tvojih pluća,
najmirisniji cvijet, kako prekrasno;
načinit ću oltar od suha pruća
i dijeliti s Tobom uspjeh naš,
zahvalna poput nevina djeteta,
a to samo Ti, Bože, znaš,
Pomoći moja, Sliko Janjeta.
16. rujna 2018. 20:03:02