Ti si, Kriste, moja hridina i stijena,
uzdati se u Te najveća mi je novina
kao da sam domogla se bisernoga plijena,
kao da sam kušala od sunčanoga vina.
Koliko je bilo potrebno se vući
stazama života gdje su ljudi slatki,
gdje se najbliskiji krenu tući,
gdje su ljubavni svi savezi kratki
poput prolaznoga dana ili strijele
što ne spozna nikakvoga iza sebe traga.
Ti si jedini pokazao mi vrh od citadele
na kojoj se lomi ljubomora vraga
što se visoko uzdiže kao kakav imperator;
na tom vrhu ponizno se grbi drvo Križa
pred ljudima svima koji vjeruju u zator
ova svijeta što ga uvijek obilježi kriza.
Tko li ne oplijeni sebičnosti svoje,
taj ne može spoznati se sav i u cjelini
jer on misli da je samo dio vladavine Tvoje,
jer on ne zna postojati u punini
kad Te nađe kao starijega brata,
majku, oca ili neku svoju idealu.
Ti pokosiš mačem kolotečinu rata,
Ti doneseš mir i radost svakom žalu.
Tražila sam dugo ono što je slično
svakoj težnji koja se u meni pojavila,
a Ti si se otkrio mi tako tiho i obično;
slava Tvoja, Bože, sve mi je objavila.
Moj sad život visi na osloncu Tvoga Duha,
moje misli, moja vjera ti u Riječi cvate
od koje mi svakodnevno daješ ista Kruha,
ista Vina što me u blaženstvo prate.
07. rujna 2018. 18:09:59