Riječ "majka" je općenito riječ za savršenstvo. Majka nije posebna samo zbog svoje predane ljubavi prema svojoj djeci već je posebna, najposebnija zbog svoje odgovornosti kakve na svijetu nema u velikoj mjeri. Kada čovjeku nešto ne uspijeva, on okrivljava za to Boga i svoju majku; kada nešto pođe po zlu, kriva je majka. Ta činjenica baca na majčinstvo još veću odgovornost. Otac ima drugačije brige o svom potomstvu, također je odgovoran, ali u svijetu ipak prevladava mišljenje, čak i kult, da je majka sinonim za obitelj, sinonim za čitavu naciju, sinonim za boginju. Iako Bog predodredi čovjeka prije začeća, iako čovjeka rađaju oba roditelja, majka se prirodno i nadnaravno drži roditeljicom i stvoriteljicom. Kada žena rodi dijete, ona, ako ne prije, tada postaje svjesna da je to dijete, toga čovjeka stvorio Bog i postaje vjernica, puna sluha, posluha i osluškivanja. Tako nema na svijetu kompetentnije odgajateljice od nje. Jednako tako kao što Bog dade čovjeku slobodu i slobodnu volju, majka teži slobodu i odgovornost predati svojoj djeci. To ne uspijeva uvijek jer je društvo ovoga svijeta zarobljeno i nameće samo sebi ropstvo. Zato majka ostaje u najljepšoj i najboljoj uspomeni svoje djece na ono razdoblje u kojemu još nisu sasvim zakoračili u društvo. Kada se govori o majci, misli se na ženu s malim djetetom u naručju jer djeca već u sedmoj godini života spoznaju da svijet nije savršen i razmišljaju o životu i smrti. Majka je kultura i civilizacija života, "darivateljica života". Ona nastoji obrazovati svoju djecu što više, a kada već društvo zahtijeva ekonomsku samostalnost od mladih, majka je ta koja može u obitelji priskrbiti kompromis kojega će i otac obitelji i čitava obitelj rado prihvatiti; majka je ta koja će uložiti svoju požrtvovnost gdje god je potrebno, unizit će sebe i svoje osnovne potrebe kako bi doprinijela sigurnijoj mladalačkoj egzistenciji svoje djece, a često će to učiniti, uz nju, i otac obitelji. Tako majka ovih vremena još više postaje još veća okosnica obiteljskog života i šire. Majke su zaslužne što svijet još nije propao. Majke su moliteljice, one svojom nježnošću podučavaju ljudski rod da ne bi smio biti grub, ratovati, gaziti, ubijati. Majka je svakome djetetu Božji dar, ali djeca jednoga dana odlaze od svojih roditelja da bi osnovala nove obitelji dok je majka zbog toga sretna i ispunjena jer je u svojem odgovornom poslu, zadatku i obavezi uspjela na taj način i tim činom predati svoju plodnost drugim obiteljima i naraštajima u volji Boga koji je Život i čije izobilje je neizmjerno. 19. kolovoza 2018. 14:58:08
Mi kažemo da vjerujemo u Boga, da nam je Bog dao ovo ili ono pa samostalno tumačimo kako po Božju treba biti. No, Bog čovjeku govori o sebi, Bog je ljudima rekao i objavio što je Božje. Bog se osobno objavio čovjeku veoma sigurno, znanstveno i istinito, javno i općeprihvatljivo. Božja se Objava počela događati konkretno prije nekoliko milenijuma, u željezno i brončano doba, na Sinaju gdje je prorok Mojsije tu Objavu primio za svoj starožidovski narod koji, po Božju, predstavlja Izabrani narod sa zadaćom da navijesti i objavi Boga svim ostalim narodima. Bog se osobno objavljuje prorocima, njihovim obiteljima, plemenima i čitavom narodu načinom govora i života tim prorocima koji često prorokuju izrazom "Riječ je Gospodnja" kao što i Gospodin Isus često govori "Zaista, zaista, kažem vam" i potvrđuje Objavu kao Istinu za kojom je žudnja silna u ljudskom rodu. Bog je stvorio svijet, vrijeme i čovjeka, Bog čovjeku prilazi. Najstrašnije maštarije ljudske o Bogu velike su predrasude; ljudi, neuki, ponekad misle da je Bog nešto daleko i strašno i da je nezainteresiran za čovjekove osobne probleme i brige. Oni žive bez Boga, žive neuspješno i osuđuju Boga zbog svojega neuspjeha. Naprotiv, Bog je blizu, u ljudskome srcu, u čovjeku i među ljudima se nalazi kao njihov prijatelj. Zar nije logično da te stvorio najbolji prijatelj, a ne netko tko bi te mrzio? Čovjekov najbolji Prijatelj, Bog Stvoritelj svega, premda nevidljiv, svojom Objavom zapodijeva razgovor s ljudima. Raspored Božje Objave je brižljiv i ostvaruje se zahvatima i riječima koji su povezani i međusobno se potkrepljuju (usp. DV, str.395). Po toj nam je Objavi dubina istine o Bogu i o čovjekovu spasenju u punom svjetlu zasjala u Kristu koji je ujedno i posrednik i punina sve Objave. Božja Objava o sebi samome i o odnosu s čovjekom prihvaća se s punim povjerenjem jer Bog je prvi ljubio čovjeka i vjeruje u njega jer ga dobro poznaje, sam ga je načinio, zna što čovjek želi i što mu je potrebno pa je čovjeku to i ponudio: vjeru međusobne ljubavi, neograničeno povjerenje, veliku bliskst, a to je sreća, uspjeh i raj. U toj Božjoj milosti Bog nije ostavio čovjeka, dao mu je darove Duha Svetoga da čovjeku prosvjetljuje um, dao mu je puno znanja o njemu samome, dao mu je darove da ga pouče u najmudrijim stvarima za koje je također dao neophodnu jakost, čvrstinu i hrabrost. Dao je duha pobožnosti da vide i čuju božanski život te strah i bojazan od Boga kojega je strašno povrijediti nevjerom, izdajom i neposluhom. Bog je objavio svoj plan s čovjekom, obnovu svijeta u Crkvi koja okuplja vjerne, hrani ih i održava i koja se dovršava u nebeskoj slavi kao Tijelo Kristovo, sazdano od sviju svetih, Božjih ljudi. I zato "neopozivo je ustanovljena obnova svijeta i na neki se stvarni način anticipira u ovom vremenu jer Crkva već na zemlji ima znakove svetosti (iz LG, str. 167), a mi očekujemo nova nebesa i novu zemlju gdje stanuje Pravednost (2. Pt 3,13)".
Premalo me poznaješ za odlazak i za prekide svih spona među nama iako si postao mi duše moje odrazak kojeg vidim i tada kad stojim sama. Preslabo te poznajem da bih mogla znati gdje si kad se kriješ, gdje je tvoje utočište, tvoje prisno mjesto, tajna koju nećeš odati mada znam da tamo opće ti je izvorište, da se negdje blizu nalazi u srcu Boga. Prekratko smo ljubovali da bi postalo nam značajno, ali dosta je trenutak za predanje srca svoga koje uvijek plamti kao nešto veličajno. Sladak tren je prošao u hipu i ja sam zaostala, čudeći se onom što se među nama dogodilo, hvaleći nam Boga čija pažnja nije nam izostala kao da je odgovoran samo Bog za ono što je bilo. A kad pitam sebe samu je l' to rajska radost, da li to je ono kada znaš Utjelovljenje, svjesna sam da samo Duha Svetog dobivamo mladost, jasno mi je da nam samo Bog je dao usmjerenje. Kad obratiš bilo koga Božjim ljubovanjem, kad iz nevolje podigneš sestru ili brata, to je ono kad te netko ljubi s poštovanjem, kad ti širom otvori sva rajska vrata. Kad si svjestan da ti sjeme umire i pada na tu plodnu zemlju koja obilno ti vraća, to je ono kada radost neizmjernu rađa nada da je moguće u svijetu biti gdje se sve obraća u svem svojem najboljem izdanju prema Bogu. Toj radosti nema premca, i toj sreći, tome čudu gdje se čak i nevoljnici prema Nebu dići mogu, gdje se darovi od Duha prosipaju nekom ludu. To je Božje obećanje, to je Mudrost čista da od pametnih i umnih nema ploda već u Bogu ludost Mu je sasvim ista kao najmudrija pamet ljudska roda. U tebi sam prepoznala cijelo Sveto Pismo, riječi Boga koje mi odzvanjaše u meni; zato rekoh da mi skupa kratko bili nismo, zato želim reći svima: prvo ljubi pa tek onda kreni. Znam da čuješ otkucaje srca moga pa sve mislim da nas ništa neće rastrojiti jer smo u neveri od našega Boga; da nas nikad nitko neće razdvojiti. 18. kolovoza 2018. 18:46:13
Pokušavala sam malo pojasniti da ne pripadam na ovo mjesto, da ne pripada mi snove sniti, da ne berem radost tako često. Zaista nit' ne znam gdje je kuća moja, imam li je, ili bar sobičak, neki šator; za me čak i duga nosi previše svih boja, a za mene niti nebo nije, niti zator. Ništa na tom svijetu nije pouzdano, ništa nije stalno i nikad se ne zna hoće li stvorenje postat razuzdano, noćima bez mjesečine ostati bez sna. Kao list na vjetru, kao zrnce prašine, gdje god nađem, priljubim se tamo pa pričekam da mi sunce toplo sine kako krenula bih dalje, bilo kamo. Samo Onaj siguran je oslonac u svemu koji potakne me da i dalje skrećem s glavne ceste što ne vodi nikad k Njemu i na kojoj uvijek k nevolji ulijećem. Samo Onaj Jedini je koji visoko me vuče, koji daleko me vodi mada se i spotičem, mada oko mene glasi mnogi buče; samo Njemu duboko u duši kličem: Slava Tebi, najslavniji Božji Sine, hvala Tebi koji mene tako dobro znaš, koji si me sazdao od lišća i od prašine, koji moje stope pokrećeš i uzimaš. 17. kolovoza 2018. 21:42:35
Želim biti dio Tvoga straha, dio Tebe poput govora na Gori, dio Tvog života i čestica daha da se moje srce u Tvom raju ori. Želim haljine Ti ugledati bijele, prazne i bez krvi, i bez zla da mi suze postanu sve cijele i da mogu slaviti Te ja, Tvoju krunu bodljikavu koja nastade zbog moga spasa, Tvoje mladenaštvo, onu stravu, dijete koje u mladića stasa. Željela bih znati sve o Tvome kraju, sve o Tvojoj duši i o Tvome srcu i da Tvoje prispodobe dugo traju koje prestale su naglom smrću; želim izmoliti kraljevstvo Ti Duha pa da mi se sve nadodaje i da molitva mi nije suha, da mi vrijeme ne rasprodaje prazne misli i životne rupe već da svakog trena osjećam puninu, a bez grijeha i bez zlobe glupe; želim da očistiš svu moju nutrinu. Neka Tvoja volja premilosrdna sad prevlada u svim ovim željama jer ni jedna želja moja nije tako usrdna kao Tvoja snaga kad u meni se prelama. 17. kolovoza 2018. 17:47:10
Noć je svojski popadala naokolo, crno nebo nadvija se, ruši poput vještica što zaigraše kolo dok se vjetar umiljava mojoj duši. Moja sestra kiša noćas doći neće; brat moj, mjesec, igra se skrivača dok u mojoj duši mirisno je cvijeće makar mirilo bi da je samo drača. Dušo moja, je l' ti jesen pomrsila niti, da li stiže, prohladna i spora, da li maglu vuče ili će je skriti? Kako bilo, veliš, ali živjeti se mora. I pod ovim svodom koji prijeti, koji mračne sile zove na Posljednje sude, moja dušo, misliš da ćeš sada mrijeti sve dok jutarnje te zrake sunca ne razbude, sve dok bablje ljeto ne pokrene strasti što se kovitlaju u tvojoj dubini jer je oko tebe spustio se oblak tmasti, crno nebo što se valja tiho u nutrini poput neka starca koji jedva kroči, napipava kojim putem potrebno je ići dok mu Nebo ne prosvijetli oči; tada, dušo, Bogu svom ćeš prići da Mu slavne udove izljubiš što su probili ih klinovi od gada vruća, da Mu haljine prigrliš i poljubiš što su ostale u Grobu nakon Uskrsnuća. 17. kolovoza 2018. 01:40:50
Istine preslatka majko, roditeljice, ženo koja u svim ženama znaš u jednom trenu zakone sve o kojima ovise zvijezde voditeljice, koja u istom času čašu ispijaš radosti, ljubavi i žrtve, ti si presveta djevičanska ruža, kći Siona u svim svetima, među skromnima poniznica, pripovijetka najkraća i najduža koja moli obraćenje kletima, među pucima poveznica. Reci, majko; reci, ženo; reci, kćeri, biću nad svim bićima, stvorenjima, što prebivaš na anđeoskim vrhovima, kraljice u ljubavi i vjeri, kako živi se u izgorenjima što se ore rajskim vrtovima; kakva je to ljubav koja plače, slavi? Pripovijedaj sada svima o tome što su izvori plemenitosti kad se Novorođeni ti javi. Kad se milosrđe daje, gdje i kome u tom kraljevstvu vremenitosti? Sipa li se bezrezervno, preko svake mjere, tako da nit' ne znaš gdje sve pada ili daje se na molitve i zazive? Da li sakrivaš se sva u tajni vjere ili izlaziš kad nađeš kako cvjeta nada, ili kada ti podijele skromne nazive? Da li Stvoritelj te, Jedan Bog tvoj, izabrao da te nađe uvijek kada podanici zovu, da te šalje svuda gdje je trnje, križ i krv? Da li je u tebi baš sve ljude sabrao da zbog tebe pokreću se u tu zemlju novu gdje ne rastače se život, gdje ne grize crv. Majko majke svih živih, majko kraljevanja, je li ti u pustinji presahla snaga ponad sakrivenih zmija, zvjeradi i smrti; je li teško gledati sazrijevanja, je li božanski pogledat' Sina draga, i ljubiti sve beskrajno, i zloduha strti? 15. kolovoza 2018. 18:10:31
