Možda se ne budim samo tako, zbog vrućina, radi svježa zraka; možda moje stope skaču lako, možda vidim bolje usred mraka zato jer me Duh Sveti probudi. Noć je vrijeme mjesečasto, doba kad se sretnu neki drugi ljudi; osmijeh majke, lice ljepuškasto susreću se vrlo često danju, noću. Neki jako vole zoru dočekati, i ja često svijeće palit hoću kad u miru tihom milosti se može znati, kad se znanje prosipa u čistom luku poput mnoštva zvijezda padalica i kad molitve se redaju u struku poput cvijeća, poput jata lastavica. Noć je vrijeme mistika i vrijeme mira, doba usamljenih tražilaca, vrijeme kada nitko, ništa te ne dira, doba puno anđelaka pratilaca. I Bog se noću ispunjava romantikom, traži susret, zaljubljen u svoje siromahe kada oni hvalospjevnim kantikom predaju Mu duge sate i sve svoje dahe. Noć je doba lakša gledanja sa Svjetlom, bistra pogleda i duše sasvim jasne, kada jutro sviće s onim hladnim vjetrom koji donosi mi pitanja i spoznaje časne. U samoći tada nađem Boga Krista ako ustrajno i iskreno Ga tražim, jer je noć od svega tada čista, jer se tada svitanjima snažim. Noć mi nudi onaj tajni stih što prostire se duž moga života; noć je onaj prijatelj mi dobar, tih koji dodaje mi smisao divota. 06. kolovoza 2018. 02:39:36
Vjetar huji, vjetar silan, strašno jak, muklo govori mi da će brzo doći onaj čas kada će jasan biti svaki znak i kada ću s njime u daljine poći. Duša iznemogne, iscrpi se sva do dna, ali jošte nosi svoje poslanje; i kad prostirem se preko meka tla, još se uvijek pitam za postanje, za početak i svršetak, za taj čvor u kojemu nema niti jedne greške. Kako lijep je taj božanski dvor do kojega letim ili stignem pješke. Utjeha je prava kada stigne val, navala od maestrala preko lica bijela na kojemu blijede nevolja i žal i kada se duša za čas oporavi cijela. 05. kolovoza 2018. 19:21:31
»Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. 25Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer – utemeljena je na stijeni.«
26»Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. 27Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.« Evanđelje po Mateju, glava 7, redak 24 -27
-tko cijeni Boga, cijeni i sebe i druge ljude, a to je najveća moguća i kompletna sloboda ljudskog bića
-tko ne poštuje sebe, taj drugima sudi
U Bogu čovjek ima
-dostojanstvo,
zajedništvo,
stvaralaštvo
-nasuprot je strah, razdor, destrukcija
jer:
tko nije siguran ima li Boga, taj nastoji svojim naporima stvoriti svijet, promijeniti svijet na bolje i nužno zapada u gubitništvo,
a, budući da sudi drugima, unosi posvuda razdor
te ako nema samopoštovanja u zajedništvu s Bogom i ljudima, ne može ništa uspješno stvarati
Kuća na stijeni je kao Betlehem - Kuća kruha
dok je kuća na pijesku - razvalina velika
Isusove kušnje u pustinji - razgraničavanje stijene od pijeska
1. reci kamenju da postane kruh - prva faza: traži od Boga sve što želiš
Ne živi čovjek samo o kruhu nego i o Božjoj riječi, ne spominji ime Božje uzalud.
U vjerskom životu molitelj zahvaljuje Bogu za sve što mu je Bog dao, i dobro, i manje dobro. U vjerskom životu postoji suživot čovjeka s Božanskim životom gdje je ljudska ćud i narav dionica božanske naravi. U vjerskom životu nema puno žaljenja za materijalnim dobrima, nema puno čežnje za slavom, nema nepovjerenja. Čovjek u vjerskom životu moli Boga da mu dođe kraljevstvo nebesko i to i dobiva od Boga te takav molitelj rijetko dolazi u okolnosti kada poželi nešto drugo ili nešto više, tada čovjek vrlo, vrlo rijetko moli Boga da promijeni njegovu, čovjekovu kob jer zna da živi Božju volju; nema tolike potrebe ni za čim do li za Božjim oproštenjem i milosrđem, za razgovorom sa svojim Bogom i za Božjom riječi, a također se ravna po Božjim zapovijedima. Nema mjesta pohlepi.
2. baci se s litice - druga faza: provjeri govori li Bog istinu i je li moćan
Ne iskušavaj Gospodina, Boga svoga, sjeti se da svetkuješ Dan Gospodnji da se ne uzoholiš jer izostanak sa slavlja je kao bacanje s litice nakon kojega čovjekom zavlada požuda očiju i srca.
U vjerskom životu čovjek molitelj blaguje Tijelo Kristovo redovno i često, slavi svoga jedinoga Stvoritelja i Otkupitelja u Duhu Svetom, živi zajedništvo sa svojim Bogom u kojemu raste vjera i međusobno povjerenje. Božje povjerenje u čovjeka je neograničeno i pomaže čovjekovom povjerenju u Boga. U takvim okolnostima čovjek vjernik i molitelj ne dolazi u priliku da posumnja u svojoj vjeri ili barem da mu ta sumnja ne dolazi često, a kada naiđe i sumnja, molitelj obogaćen izlazi iz te kušnje u još većem povjerenju u Gospodina. Ne pada vjerniku na pamet da se pogađa i trguje s Bogom, da Boga iskušava.
3. ako mi se pokloniš - treća faza: neće ti Bog dati ništa nego ja ću ti dati sve
Samo Bogu svom se klanjaj i Njemu jedino služi, ja sam Bog tvoj i nemaj drugih bogova osim mene.
U vjerskom životu čovjek izgubi sebe u Gospodinu, prestaje biti sebičan i nema prilike pomisliti da je on sam i njegova ideja neki lažni bog, nema puno prilike za život u mnogoboštvu, nema se prilike previše ili prečesto uzoholiti.
Evanđelje po Mateju, glva 4, redak 1-10
1
Kušnja u pustinji
(Mk 1, 12–13; Lk 4, 1–13)
Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. 2I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje.
3Tada mu pristupi napasnik i reče: »Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.« 4A on odgovori: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.«
5Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama 6i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe
i na rukama će te nositi
da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.«
7Isus mu kaza: »Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!«
8Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu 9pa mu reče: »Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.« 10Tada mu reče Isus: »Odlazi, Sotono! Ta pisano je:
Istovremeno sam u dva svijeta, čudo veliko nad čudima. Ne znam čime dotičem se geta u kojemu otvara se samo ludima, ne znam kako dospijevam u velik dvor. Dvostruka sam sva u isti mah, kor mi je vjenčanje, a svadba mi kor, dah moj završava, a nestaje strah. Jedno mi je križ, a drugo blaženstvo, odvojeni ne bi mogli biti jer bez grubosti mi nije ženstvo, a bez rađanja ne mogu sniti. Ne pitam se puno zašto mi je tako, zašto previranja, čemu promjene, ali često gorim pretjerano jako, često ledene su moje mjene. Sada čeznem smiriti se, upokojiti, čeznem plamtjeti s najvećim žarom i to kao da se može lako spojiti; Ti me, Kriste, svu zavedi darom kakva nosiš na svom slatkom licu jer sad vidim teško hoditi je k naraštaju što se nosi jedino pod pesnicu, ali lako biti je kad od njih pravednici nastaju. Za jedna se pravedna čitav narod kači i kad takav moli, postaje sve; čast je ponajveća što pravednik znači, ali i u slavi pada sveđ na tle. Samo da se nađe barem jedan, vrijedilo bi; a Ti hoćeš dati svima vode žive, bludnicima, grešnicima, svima slijedilo bi da ih digneš, makar strašno krive, da ih milosrđe Tvoje zamiluje strasno. Spasu i Otkupitelju nepravedna puka, sad je mome srcu sasvim jasno, načinit ćeš nama slavu od svojih muka. 03. kolovoza 2018. 19:37:44
Pozovi me u onom svetom času kada tvoji anđeli čuvari krenu poput konjanika u laganom kasu da te s ovih grubih sanja prenu, pozovi mene i nikoga više. Moje će te lađe sustizati jer zbog toga moje tijelo diše; tebi puštam staze moje utirati jer kako mogla sad bih znati što je Isusovo čudo, a što svijet i kako može isto sunce sjati, a drugačiji je svaki let da te nemam, prijatelja svoga, ljudsko biće, sve od mesa i od krvi, koji ljubi moga jedinoga Boga, kome moj Bog stoji uvijek prvi? Može li se nešto bolje naći, da li ima išta bolje od života vječna u koji već sada možeš zaći iako je puno veći nego staza mliječna? Bog je blizak, ali nema sve te smetnje koje ljudskom biću smrtniku se roje, koje guše njega kao kapi ljetne; ljudi samo greške broje. Lijepo li je čuti glase kad je duša sama, lijepo li je biti siguran i znati da u svjetlu ona živi kada okolo je tama, kad je Milosrdno Srce grije, prati. 03. kolovoza 2018. 04:22:22
Neću pobjeći od gruba nasrtaja, ni od laskava ljubimca koji tepa dok u srcu krije plodove od utaja i dok sam ne ode, podvijena repa. Jer ako su mu poštene sve namjere, tada nema razloga za bojazan i strah jer i moje srce mrzi razne zavjere; za poštenje, iskreno živim ja svoj dah. Poznato je da upornost krasi samo istinu i ljubav, pravednike kojima su proreknuti spasi i sve njine sljedbenike. Laž upornost nema, nije jaka kao što se čini u površnoj slici. Na nju nevolja se slaže svaka, nemir njezin raste joj u nevjerici kada čuje svojih riječi zvuk koji uporno je prati poput jeke, kada sve bi dala da nastane muk i pokriva uzaludno svoje uši meke. Tad u bijeg se daje, bilo kamo, da bi se udaljila od istine, ali nema mira niti ovdje, niti tamo, jeka smrt joj kao zvijer kad zine. Zato lakše malo je pretrpjeti svaku šušu što se naokolo šulja nego tjerati je makar prijeti da je sve na tebi strašno žulja, makar napada te objedama kojih nikada se ne okane i ne libi dok je jednom ne proguta tama što je tebi tada savršen alibi. 31. srpnja 2018. 12:56:36
Poznata je uzrečica o psima koji laju dok karavana prolazi dobila svoj domaći identitet. Peseke uglavnom volimo pa čak i kada kažemo da su neki bili psi rata ili vukovi s planine. Karavane ne volimo jer nas drastično podsjećaju na izbjegličke kolone. Naročito se u posljednjih nekoliko godina naglašava kako je kultura nekog područja veća ako je ljudima tog područja više na pameti briga o najranjivijim skupinama, a to su i napušteni peseki. Oni iz izbjegličkih kolona su uglavnom problematični jer se ne zna što bi im bilo potrebno činiti. Peseki koji dobrohotno laju i upozoravaju ljude na prolaznike, što je korisno naročito u pustim krajevima noćima bez mjesečine, postaju neodvojivi dio kulturnoga života čitave nacije, to jest građanstva dok iz karavana frcaju neke nedomaće ideje jer tu se ipak radi o različitim mentalitetima. Drugo je kad imaš kućnog ljubimca kojemu tako reći robuješ, a sve iz prevelike ljubavi i pažnje, a drugo je kad neki prokletineprijatelj natjera karavanu ljudi u zbjeg u kojemu se nema vremena misliti na najranjivije skupine: čovjek iz zbjega odlazi u nepoznati kraj i ne zna se ponašati kao neki kulturan turist te nosi sa sobom posljednje ostatke svoje domovine i svega svojega, a to je njegov materinji jezik i mentalitet; takva osoba je jako ugrožena i većim silama se trudi zadržati barem u svom srcu svoju domovinu i sve što je čitav život volio i poštivao za razliku od turista koji se zdušno trude naučiti s poštovanjem što više o kraju u kojemu gostuju. Bitno je također da psi nikada ne laju kad je sve u redu. No, i dalje te pse nitko zaista ne sluša već ih pokušava zaustaviti brnjicom. I tko je zapravo u zbjegu, psi ili oni koji su protjerani sa svojih domaćih ognjišta? I jesu li prokletineprijatelji protjerali perfidno domaće pse tako da se ne razaznaje da ti domaći ne bježe svojom krivnjom? Pas, kao najbolji čovjekov prijatelj, postaje pas lutalica, ali nagonski odlazi za čovjekom i prati čovjeka, a tada niti ne laje. Znamo iz Evanđelja da je Gospodin Isus rekao kako ne priliči hraniti pse kruhom sa stola gospodara: "21 Strankinja vjeruje u Isusa (Mk 7, 24–30) Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske. 22I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!« 23Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« 24On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.« 25Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!« 26On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« 27A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!« 28Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« I ozdravi joj kći toga časa (Evanđelje po Mateju, glava 15, redak 21-28)." Ovdje nam evanđelist Matej ukazuje kako je uopće došlo do te usporedbe peseka s ljudima, to jest s građanstvom. Glavna poruka ovog izvještaja je istinski biblijska jer opisuje život ljudi koji u normalnim uvjetima imaju stan ili kuću, imaju pomoćnike u poslu ili sluge, imaju stado ovaca ili konje, imaju i peseke ili kućne ljubimce i svi žive u sretnom zajedništvu na domaćem ognjištu. Peseki su pratitelji i članovi domaćinstva u kojemu glavnu riječ ima gospodar pa po hijerarhiji nadglednik i upravitelj pa žene, djeca, sluge, stado, životinje. Psi se hrane mrvicama i imaju veliki dar vjere te dobivaju uslišanja od samoga Gospodina. 31. srpnja 2018. 06:27:15
