Iz pepela

U žaru i pepelu
tiho odmaram, 
noć je hladna;
u plamenu bijelu
možda stvaram,
snaga mi jadna.

Glazba mi svira
iz prošlosti nedavne,
ona je zaista dobra
sred noći i mira;
ima stihove neravne,
pjevačica - kobra

nježnih glasnica,
jakih k'o san.
Vladarica,
ozbiljna vlasnica
kao tek svanuli dan,
Avatarica.

Ne znam joj tekstove,
ne znam ni rime,
ni slaganje nota,
ali mi ranjava snove,
zna moje ime,
vjeđe od pota,

kad sam se rodila
i kako ću mrijeti.
Noćas je šalje moj Bog
zbog izvjesnog dodira
što mu je vrijeti
sred žara i pepela tog

samo stoga što je iz doba
kada sam treptala za te,
kada sam spavala budna,
vjerna do groba;
da moje brige skrate,
njene su riječi iskra čudna.

I nema veze nikakve ine
s onim o čemu smo sanjali
i s onim što smo mi bili.
Sada to me ne brine,
znam da smo se Bogu klanjali,
postali vedri i čili.

Znam samo da o ljubavi sriče
i tepa neke neznane stvari,
da traži uporno, s puno žara.
Uvijek je tužna na kraju priče
dok meni Bog tebe podari,
u meni Bog za tebe stvara.
‎24. ‎lipnja ‎2018. 23:48:50

Lastavica

U tebi mi čak i sva milina,
od pjesme tvoje zastaje dah
kad kreneš do rajskih visina
i kad pobijediš tremor i strah.

Zbog tebe patim, ali se smijem,
od sreće spuštam se sve do grča
i tvoju klupu suzama grijem,
a tada doživljavam polete srca.

Tvoje su boje u srcu mome,
tvoje su igre okrutne strašno,
a kapljice rose na čelu tvome
sad isijavaju, bliješte jasno.

Savjete dijelim, unutra sam sva,
grubo se ljutim na svaku notu;
proplakat ću, plakati gorko ja
ako promašiš sigurnu kotu

u mislima mojim što putuju hitro,
preko svih mora i dolina,
kroz misli naroda jer sad je hitno
da se ostvari svaka norina

koja ti na pamet brzo pada
jer ti si onaj koji sve vodi
i odlučuje gdje će mi nada
sve dok se sreća opet ne rodi.

I da te laste s juga nije,
znam da bi drugačije bilo sve,
znam da te moja pjesma grije
i da nas nema kad nema nje.
‎24. ‎lipnja ‎2018. 18:07:15

THOMPSON - LIJEPA LI SI (Poljud 2013.live)

THOMPSON - IZA DEVET SELA, KNIN 2015.

THOMPSON - MOJ IVANE, KNIN 2015.

Tekma stoljeća

Definitivno je nogometni igrač dana ekipa onog izbornika koji je pomeo protivničkoga po hrabrim upadima na travnjak usred tekme. Igrač, dakle, dana, igrač stoljeća jest ekipa koju zovemo Zagorenom jer ta ekipa, Stolnjaci, danas ponizno gori po čitavom svijetu, hvaleći Boga Jedinoga i časteći Dan kada je Isus pokazao drastičnom parabolom čitavoj ekumeni zašto tako samozatajan narod u Bogu pjeva pjesmu "Mi, Stolnjaci". 

Jer u Bogu je, kao prvo, važno biti Božji, a ne svoj; iskati kraljevstvo nebesko, a sve ostalo se nadodaje; i, naravno, igrati što je čišće moguće.

Space Shutle je, primjerice, napomenuo da mu je protivnik najdraži neprijatelj i ljubljeni brat iako je čitavo vrijeme provodio u kraljevstvu nebeskom s kockicama. Naravno, kad su kockice, po običaju, pocrnile te kada se protivnik našao u klinču, dobio je volju da na strastveni način iskaže Space Shutlu zahvalnost za takvu iskrenu odanost gazeći ga i vičući: "'đenje, 'đenje za najdražeg brata iz zemlje Stolnjaka". Crni dresovi su gotovo trenutno i istodobno - planuli.
Tako u svoj nevinosti planu i Planina.
Planu i Vrtljivac.
Tako i Križaljku Rebusa zaboli noga desnica koja je također gotovo zagorjela.
Kockice problijediše, ali tada planuše do neba, zapališe svemirska tijela nalik onome na ručnicima koje su protivnici ponijeli na sebi kad su se vraćali s plaže.
Tako je planula i gori domovina, i gori, i gori u svoj svojoj poniznosti, i rasplamsava se jer kraljevstvo nebesko je takvo.
Tako je planula čitava Zemlja. I okolina. Ljubav prevelika, koju je iskazao Space Shutle, malo se rasplamsala, a znamo kad gori, nešto izgori do pepela, a nešto od toga razgori sve oko sebe, čak se i ledenjaci zatinjaju.

Sljedeći put sve što se razgorjelo, tinjat će postojano i ustrajno kao i uvijek, u poniznosti kakvu naročito imaju razni stolnjaci na kojima se služi isključivo Kruh Života i Piće Duhovno.


"Ti si, Gospodine, među nama, mi se Tvojim zovemo imenom: nemoj nas ostaviti, Gospodine, Bože naš (Jr 14,9)."

Vapaj naroda

Zovem Te k sebi privlačnim snagama,
zaboravljam onu molbu za koju već znaš.
I pitaš me jesam li duhovnim vagama
izmjerila prošnju dok mi sve opraštaš.

Ne, zaista nije prošnja mi važna,
važno je da me je dovela do Tvoje moći.
Moja želja bila je razložna, snažna
i zbog nje sam željela bliže Ti doći

jer moje je pitanje zapravo potraga
za pravim razlogom s kojeg Te zovem.
Nije mi svejedno, Tvoja volja preblaga
neka se vrši u trenu najgorem

kad zavapim Ti: "Bože, pomozi nam svima!"
Jer nama je potrebna slava i smijeh,
kapljice rose na cvijeću od pepela, dima
od kojih nam prijeti propast i grijeh.

Nama je potrebna potvrda, uspjeh,
pohvala snažna s Tvoje strane,
nagrada velika kao života tijek;
osvijetli nam naše buduće dane.

Dopusti nam sretne trenutke slavlja,
a potom nas opet u žrvanj pošalji
gdje ćemo spoznati da se obnavlja
povijest i zemlja u velikoj ralji

što nas hoće ugrabiti sve.
Podaj nam snage, mudrost i vjeru
jer Ti najbolje znaš muke nam te,
jer Ti nikad ne daješ na mjeru

već je izobilno Tvoje darivanje,
Milost u ponoru borbe za bod.
Izvadi nas  brzo na svjetlo danje
da s Tobom nastavimo naš vječni hod.
‎20. ‎lipnja ‎2018. 20:31:46