Friday, June 15, 2018

Pismo iz tame


Sa mnom nemaš straha,
neka srce ti ne dvoji
da si zrno pepela i praha
kojime se zemlja poji.

Od tebe ne ostaje ni traga,
nit' od mene znaka ima;
nismo bića mila, draga,
uistinu, nitko nas ne prima.

Umiliti se nismo htjeli
društvu, svijetu i konvencijama;
Boga molit' nismo smjeli
jer On svaku dušu slama

koja za slobodom teži.
Ne možeš u svijetu biti
onaj koji boluje i leži,
koji grijehe ne zna kriti.

Mi smo Božji siromasi,
pokvareni genetski u srži;
Bog nas ničim ne ukrasi,
Bog nas radi svijeta drži

tu, na ovom beskraju od leda.
Ružni smo i stari, zli,
nitko nas ne čuje i ne gleda,
od nas okreću se svi.

Svatko od nas jedinka je sama,
tu smo bez milostinje i dara,
oko nas se širi samo tama
koju nitko nikad ne raspara.

Ni u smrti se ne nadamo,
ni životu svome ne znamo si cijenu.
Duboko, još dublje padamo
il' u ponor, il' na stijenu.

Mi smo zemlji crna rupa
i sramota ljudskom rodu,
naša koža nije skupa
pa nas bacaju u vodu.

Mi smo djeca odbačena
za slobodu lažnu
i tanka smo, siva sjena
koja nema želju snažnu

opstati i preživljavati.
Ne znamo se rasplakati,
ne znamo ni davati,
niti zlata nakapati.

Jao zemlji koja rađa, plodi,
koja nas je svijetu dala.
Bože blagi koji nas porodi,
za slobodu Tebi hvala.
‎15. ‎lipnja ‎2018. 02:20

Tuesday, June 12, 2018

Kamenje od Duha

16Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. 17Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi.

Ljubavi života vječnoga,
slatki Sjaju moga dostojanstva,
Tebe zovem neprekidno
kao Prijatelja jedinoga
usred noćnoga prostranstva
što me guta neprevidno.

Iako u Tebe uvijek padam,
nikada me ne prevari kob,
nikada na stranputice.
Niti sa sobom ne vladam,
niti mrzim biti rob,
niti nosim natuknice

od kojih bi čitav ovaj svijet
rado si načinio religiju,
vjeru praznih riječi.
Ti si mojih misli let,
u Tebe se osjećaji moji sliju,
moja djela, satkana od mliječi.

Još me podučavaj, Oče moj,
još mi veće ponore otkrivaj
i vodi me samo dalje
da ja spoznam ovaj boj;
za slobodu me okivaj
da ne spuznem u te ralje

što se medom časte.
Ne daj meni okusiti slada
već me nosi na taj zid,
koji u visine raste,
kao kamen Nebeskoga grada
na kojemu oštar stoji brid.

U tom društvu, u tom Gradu
dijelim životne molekule,
tu mi izviru sva pića;
tu po meni točiš nadu
koja svjedoči mi protiv hule,
pronalazi sveta bića,

sveto kamenje od Duha.
Tu, kraj Tebe, riječ mi šuti,
ali muk taj bremeniti
daje mojoj duši Kruha
da mi nalik Tebi budu puti
kada pleteš ove niti

od kojih mi duša progovara
sve što Tvoja ljubav znači
na tom uzburkanom moru.
Nema boljega od toga dara
kada Isusova riječ mi zrači
dok me vodiš na tu Svetu goru.
‎utorak, ‎12. ‎lipnja ‎2018. 02:26:10


Popular posts