Kriste moj

Kriste moj, izvore bogatstva
koje samo nježno srce ima,
i dubino savršenog datstva,
sretan onaj tko Te prima;

pun je sjaja, tankoćutnosti,
svega što se ćutit' može,
niti malo nema mutnosti
njegov duh, moj Bože.

Kome mogu ispjevati
Tvoje tajne, Tvoju mož?
Koga bi Ti istjerati,
koga baciti u lož

kad si svakog sazdao u sebi?
Ljubiti, to hoće svatko
pa ljubiti zar Ti ne bi?
Znati Tebe, to je slatko.

Pjevat ću Ti noću, danju,
i šutjeti još i više
jer si vjeran obećanju
kojim Tvoje Pismo diše.
srijeda, 28.02.2018.  20:25

Nedjelja

Nedjelja života moga
nastupi kao nevjesta
koja me za djeverušu uze.
Ona dolazi od slavna Boga,
ona kao da je otvorena cesta,
ona brzo otire sve suze.

Nedjeljom se sve prelama,
novi život tad se rađa
kao pupoljak od rose,
u njoj sav se život slama.
Od nje nema dana slađa,
anđeli za njome prose.

Nedjeljom sam izvan svijeta,
tamne noći ne postoje,
samo određeni sati i trenuci
kao slavlje cijelog ljeta
kada ljudi se ne broje,
kada raduju se puci.

Dugo sam je čekala
u neizvjesti i tjeskobi
da mi s novim jutrom stigne.
U pomoć sam zvala
da me smrt ne zdrobi,
da me ona svu pridigne.

Sad me ona svagda tješi,
rajskim vrtovima vodi
da u njoj počivam;
da me ona svu uresi,
da mi u njoj život godi,
ljubav Neizmjera da dobivam.
‎nedjelja, ‎6. ‎svibnja ‎2018. 06:34:46

Otajstvo Duha

Ne može se notama govoriti,
nit' se smije oskvrnjivati 
molitva, bez pjesni.
Oda smije i romoriti
ako joj u srcu bivati
kad su ljudi Boga svjesni,

Duha, vidljiva u djelima.
Po tvom plodu te prepoznajem,
po dubini koja putuje do smrti,
koju samo Sveti Duh nam ima.
Puno primam, malo dajem
jer su stihovi preškrti

za tu tihu glazbu duše.
Da l' mi se je radovati
usred tužne svagdašnjice,
piti vina usred suše?
Ne, ja neću ratovati,
tko mi drugi može ptice

nadjačati, nadletjeti
osim anđela u Duhu Svetom
i u Tješitelju bajnom?
Ti me Boga, ti me Majke sjeti
koji nalaze me spetom
tom otajstvu sjajnom.
‎18. ‎svibnja ‎2018. 01:58:20

Otvoreni suton

Kameni luk
posred tišine;
samo gluhi muk
i dodir svježine.

Otvorena vrata
i širi se stuba,
u smjeru nepovrata,
daleka i gruba.

Samo cvrčak cvrči
u zalazak neba;
staro deblo krči,
sunce mu ne treba.

Uskoro mi proći
kroz tišinu, prema gore;
suton pun je moći.
Niz moje bore

suze radosnice klize
jer putujem lako;
ni savjest ne grize,
a važno je jako.

Magare se spušta,
stiže do dna stube.
I obala je pusta,
galebi se ljube,

a ja gubim sluh.
Još koji časak
i ostaje moj duh
i suhe zemlje dašak.
‎15.04.‎2018. 09:14:15

Dugine tajne

Duga nad usnulim gradom
kao most u daljini, kao nada
diči se svojim lukom i padom
iz noći tamo gdje noć je još mlada.

Nije odavde već poput tuđinca
leluja, treperi i nebom luta.
Kao da nebo traži si posinca
koji odlazi tamo gdje riječ je kruta.

Da ga utješi, da mu se preda
kao što se predaje neko pismo,
prepuno ljubavi, mira i reda.
Stiglo je doba plodno i kišno.

Poslije dolazi sunce svijetlo,
toplo i žarko, s puno svježine,
zrelo i proljetno, jako i sjetno
na one davne dane tišine.

I dugine boje sasvim su sjajne,
crvene, žute, plamene, bijele
što nose u sebi dugine tajne,
boje mora, neba i zemlje cijele.

Ljepota života, sve božanske doli
kreću na ljude otopiti led,
ugrijati vene, odmaknuti boli,
predati djeci mlijeko i med.

Vodilja zvijezda u noći svakoj
kraj prekrasne duge tiho sja
da nas poveže u duši lakoj
i da se sretnemo ti i ja.
‎petak, ‎9. ‎ožujka ‎2018.  05:31:40

Rozeta

S one strane zemlja, vrijeme, svijet,
puno grijeha i još više mnoga dobra;
neboderi, dvorci, neka izba ili klijet,
kula Babilona ispod sama neba obla.

Osjetilima unutarnjim duša moja diše,
visoka rozeta krasi poglede iz Katedrale
kao da je načinjena da nam anđeo nariše
kako gleda molitelj kroz prozore male.

Nije zato da umanji veličinu i mekoću
svega što je na toj zemlji dobro stvoreno
već da zvuke rezonantne osluškuje noću,
večerima kasnim kad je sve otvoreno.

Svaka blaga crta i sklad boja u nijansama
s vanjskim svjetlom ili bijelim kamom
i po neka višnja svijeća smirujuća plama
čine obred kontemplirajućom dramom.

Svoj toj veličini umanjuje se sve oblikom
kada duša pred ponizna Patnika sustane
koji najveći je od tog svega svojom odlikom
da oživi i da spasi, žrtvujuć' se u sve ljudske dane.
‎30.‎04.‎2018. 03:52

Nebeski greben

Uvalama nedostataka slabo kapa
što bih možda mogla sažeto sročiti; 
rtovima izobilja buja kaplja hlapa
što bi grebenima obilato uskočiti,

propustiti vala, plava i zelenkasta,
odlebdjeti što više ritmovima svoda
kako nastala bi ona melodija tmasta
u tom međuprostoru od soli i od joda

gdje se različiti tlakovi svi spuste
makar kako bili previšnji, ljekoviti
da bi hlapljive nebeske dirke guste
načinile od sebe preokrete svoje biti 

iako negirala bi toga slikarska platna:
sve je to isto, jedna i umjetnička bit,
prirode il' društva, svejedno, zlatna;
i miješanje je boja jednom bio hit.

Smije li se srok umijesiti po modi
koji imitirao bi prirodne fenomene
kao društveni napor koji iza brodi,
zaostaje za kapljicama poput sjene?

Društvo u sebi prirodu prepoznaje
samo zbog svih natprirodnih talenata
što ju onomatopejom spoznaje;
to bi bilo stvarno lijepo od zanata

da to nije zabluda iz one uvale s početka.
Samo nebeski se anđeli tim diče
da mi spuste kapljice od svakog retka
i kad one nikome na umjetnost ne sliče.
‎srijeda, ‎2. ‎svibnja ‎2018. 13:57:52