Rođen gotovo potajno, u siromaštvu, dobro prikriven, Isus ipak ne ostaje za mnoge anoniman. Mudraci svijeta nalaze Ga prateći Njegovu zvijezdu, a pastirima anđeo objavljuje rođenje Isusovo:
"A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. 9Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. 10No anđeo im reče: »Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! 11Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. 12I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.« 13I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći:
14»Slava na visinama Bogu,
a na zemlji mir ljudima,
miljenicima njegovim!«
(Lk 2,8-14).
Gospodin Isus nam svijetli kao najveća zvijezda iznad nas, anđele nam svoje šalje i blagovijesnike koji nam tumače da je On naš spas dok se mi odmaramo od poslova, prorok Ivan Krstitelj nam Isusov dolazak najavljuje da nas pripremi za spasenje Boga našega, ali mi Ga ipak ne možemo pronaći. Tražimo Ga posvuda, našega velikoga Kralja, na ulicama i trgovima, u dvoranama i hramovima, na političkoj sceni, u različitim seansama gdje učimo savladavati svojim tijelima i filozofijama ono što je nemoguće savladati.
Mrsko nam je ukaljati ruke, riskirati gubitke, zaći na mjesta koja zaudaraju, stupiti na krvavo tle. A Isus je upravo to u našim očima: siromašno i progonjeno novorođenče u smrtnoj opasnosti od političkog progona. Kako je mudro Gospodin uredio rođenje Sina! U centru svijeta, u Betlehemu o kojemu nas izvještava prastaro proročanstvo, tik do nas, a neprimjetno, Marija leži na oštroj slami na koju Josip polaže novorođenoga Isusa. Mi ne vidimo, mi ne gledamo, mi ne tražimo.
Veliki kraljevi i mudraci posvetili su svoj život potrazi za Bogom; pasiri su strpljivo živjeli i radili svoj posao, ne tražeći više od onoga što imaju i zadovoljni svojim radom i rezultatima; mnoštvo ljudi dolazilo se krstiti vodom na rijeci Jordan; tadašnji vlastodržac i strahovladar učinio je sve najgore čega se mogao sjetiti da spriječi Isusovo javno djelovanje kao što se dogodilo i kada je Isus sazrio u dobi i mudrosti.
Evanđelisti i Isusova Crkva, koju je On sam utemeljio na zemlji, ostavili su čovječanstvu iscrpno izvješće u obliku, sadržaju i značenju Svetoga pisma koje nam govori tko smo, odakle dolazimo, kamo idemo, zašto moramo umrijeti, kako je potrebno izbjeći nerede, ratove i katastrofe, kako je najugodnije i najisplatljivije živjeti i zašto i čemu sve to: ljudima je potreban spas. Najviše nam o tome govori i u tom smislu djeluje sam Bog, izravno kao Onaj koji je uzeo na sebe ljudsko obličje i ljudski život kojega je živio prolazeći zemljom i činio spasiteljska djela. To je taj čudesno rođeni Spasitelj Isus Krist. Čovjek se ne može spasiti sam.
Isus se objavljuje kao Spasitelj ponajprije činima prepunim značenja. Spašava bolesne, vraćajući im zdravlje, spašava Petra koji hoda po moru i učenike zahvaćene olujom. Najvažnije je vjerovati u Isusa: bolesnike spašava upravo njihova vjera i učenici doživljavaju prijekor zato što su posumnjali. Te činjenice već pokazuju kakva je ekonomija spasenja, ali treba gledati dalje od tjelesnog spasa.
Isus donosi ljudima mnogo važniji spas: grešnica je spašena zato što joj Isus otpušta grijehe, a u kuću raskajanog Zakeja odmah ulazi spas. Da bismo se spasili, moramo dakle s vjerom prigrliti Evanđelje o Kraljevstvu:
"11»A ovo je prispodoba: Sjeme je Riječ Božja. 12Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi đavao i odnosi Riječ iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se. 13A na kamenu – to su oni koji kad čuju, s radošću prime Riječ, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu. 14A što pade u trnje – to su oni koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne dorode roda. 15Ono pak u dobroj zemlji – to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti.« (Lk 8, 11-15)."
Isusu je spasenje ljudi zapravo svrha Njegovog života na zemlji: On je došao spasiti ono što je bilo izgubljeno i da spasi svijet, ne da ga osudi. Kad govori, govori zato da spasi ljude (Iv 5,34).
"33Vi ste poslali k Ivanu
i on je posvjedočio za istinu.
34Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka,
već govorim to da se vi spasite.
35On bijaše svjetiljka
što gori i svijetli,
a vi se htjedoste samo za čas
naslađivati njegovom svjetlosti.
36Ali ja imam svjedočanstvo
veće od Ivanova:
djela koja mi je dao izvršiti Otac,
upravo ta djela koja činim,
svjedoče za mene
– da me poslao Otac."
(Iv 5, 33-36).
Iz tih riječi vidi se da je spas ljudi sržni problem; grijeh ih dovodi u pogibao da propadnu. Sotona je spreman sve pokušati kako bi spriječio ljude da se spase (Lk 8,12). Ljudi su kao izgubljene ovce, ali Isus je upravo zbog njih došao na zemlju, to je Njegovo poslanje: ovčice više neće propasti ako uđu u Isusovo stado.
Međutim, spas što ga Isus nudi ima i svoju suprotnost: onome koji ne uhvati zgodu što mu se pruža za spas, tomu prijeti skora i nepopravljiva propast. Valja se pokajati, ući na uska vrata ako se želi pripadati neizmjernom broju spašenih iako je ljudima samima spas nemoguć jer za njihov spas je potreban čin Božje svemoći (Dufour, str.1233 sl.). subota, 6. siječnja 2018. 00:31:58
PSALAM 72 (71)
Mesijino kraljevstvo
Salomonov.
Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.
2Nek’ puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici!
3Nek’ bregovi narodu urode mirom,
a brežuljci pravdom.
4Sudit će pravo ubogim pučanima,
djeci siromaha donijet će spasenje,
a tlačitelja on će smrviti.
5I živjet će dugo kao sunce
i kao mjesec u sva pokoljenja.
6Sići će kao rosa na travu,
kao kiša što natapa zemlju!
7U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir velik – sve dok bude mjeseca.
8I vladat će od mora do mora
i od Rijeke do granica svijeta.
9Dušmani će njegovi preda nj kleknuti
i protivnici lizati prašinu.
10Kraljevi Taršiša i otokâ nosit će dare,
vladari od Arabije i Sabe danak donositi.
11Klanjat će mu se svi vladari,
svi će mu narodi služiti.
12On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema;
13smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku:
14oslobodit će ih nepravde i nasilja,
jer je dragocjena u njegovim očima krv njihova.
15Stog’ neka živi! Neka ga daruju zlatom iz Arabije,
nek’ mole za njega svagda
i neka ga blagoslivljaju!
16Nek’ bude izobila žita u zemlji,
po vrhuncima klasje neka šušti k’o Libanon!
I cvjetali stanovnici gradova
kao trava na livadi.
17Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka!
Dok je sunca, živjelo mu ime!
Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje,
svi narodi nazivali ga blaženim!
18Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov,
koji jedini tvori čudesa!
19I blagoslovljeno slavno mu ime dovijeka!
Sva se zemlja napunila slave njegove!
Tako neka bude. Amen!
20Time se završavaju molitve Jišajeva sina Davida.