Prostitucija "lako ćemo"

Kamo mi to napredujemo, u bolje sutra? Zar opet u onaj komunizam koji propade prije nego što se rodio i to zbog nedostatka financija?
Znači li to da smo sada nazadni?
A kako nam je, tako nazadnima, palo na pamet da postoji napredak i odakle nam ta ideja o tome kako bi taj napredak imao izgledati?
Roditi se, to je tako nazadnjački? Majka prostitutka, otac alkoholičar - naravno da to treba ubiti. Svaka čast! Smrt Bethovenu!
Ali neznani su putevi Gospodnji.
Isus Krist iz Nazareta nije ovdje zato da ukida bilo što već da nadopuni i ispuni bilo zakon, bilo dosadašnja postignuća svih vrsta.
Ali nama je teška, preteška ta Biblija.
Lakše je ispustiti iz sebe tu frustraciju pa ako se dogodi plod, eliminirati ga. Baby-Holokaust.
A već je najmanje  jedna takva generacija uličnih plesača - ostarjela, eutanazirana, postala očevi i majke pa sad otišli u svoje tople domove koje su si osigurali prosvjedima.
A ovi sadašnji svirači se ne sjećaju sebe od prije, kad ih još nije niti bilo, imaju amneziju.

I što njima uopće smeta? Ta, sve im smeta što je postojalo prije njihovog 21.-og rođendana! Kako raditi od kuće i zaraditi od ulice na kojoj leži novac, samo ga treba ubrati? Prostitucijom, naravno, najstarijim zanatom.

Provokativno, iritirajuće ponašanje kršćana koji ih ne tangiraju niti pola posto uzrokuju frustracije urnebesne, a najveća osobina im je neznanje.

Isus je sve to prorekao, rekao je da će tako biti.
A o napretku još uvijek nije završio svoj govor, još pripovijeda, naučava, podučava, okuplja učenike i sljedbenike, spašava ih od smrti koja je tako mila i draga uličarima i - uči nas da molimo za tu sirotinju koji bi za kunu učinili ama baš sve. A za dvije kune će se i obratiti dok veliš keks.
‎ponedjeljak, ‎24. ‎travnja ‎2017. 19:10:33

Stigmatizacija

STIGMA

Ako ste katolik-shizofreničar morate znati dva značenja riječi "stigma". Najprije u bolesti saznate da:

a)
"Stigme su tragovi, rane ili bolne senzacije na mjestima na tijelu gdje su Isusu Kristu nanesene rane tijekom njegovog raspeća (šake, stopala, bok). Termin vodi podrijetlo od rečenice s kraja Poslanice svetog Pavla Galaćanima u kojoj kaže, „Nosim na svom tijelu Isusove znake“, gdje su „znaci“ u Vulgati, prijevodu Biblije na latinski jezik napisani kao "stigma". Osoba koja ima stigme naziva se stigmatičar. Rane se pojavljuju same od sebe, tj. ne prethodi im nikakva konkretna povreda.
Uzroci pojave stigmi su predmet brojnih rasprava. Jedni tvrde da su one čudotvorne, dok drugi misle da su u pitanju laži ili da postoji medicinsko objašnjenje.
Stigmatičari su uglavnom pripadnici katoličke vjere
(https://hr.wikipedia.org/wiki/Stigma_(rana)).

Također morate znati:

b)
"Stigma (grč. imenica koja dolazi od korijena čije je značenje "naglasiti, istaknuti, označiti") znači negativno obilježavanje osobe samo zato što ima dijagnozu psihičke bolesti, a najčešće se to odnosi na shizofreniju. Ona je povezana s predrasudama, tj. negativnim stavovima koji su utemeljeni na pogrešnim činjenicama da se shizofrenija ne može liječiti.
Ranije taj termin nije imao negativno značenje koje mu se danas pridaje. U Novom zavjetu i ranom kršćanstvu termin je bio povezan s Kristovim ranama. U latinskom stigma ima negativno značenje. Grčka riječ preuzeta je metaforički i predstavlja oznaku srama ili degradacije.[1]
Stigma je, u načelu, uzrokovana kombinacijom neznanja i straha, što je podloga stvaranju ukorijenjenih mitova i predrasuda. Gledajući povijesno, shizofrenija je kao bolest ostala za javnost jedno od rijetkih medicinskih područja uz čiji se spomen vezuje osjećaj nelagode, straha, predrasuda i izbjegavajućeg ponašanja.
Kombinacija teške psihičke bolesti, diskriminacije i stigmatiziranosti može biti pogubna za psihičke bolesnike i kroz povijest je igrala veliku ulogu u njihovoj emocionalnoj i socijalnoj izoliranosti od drugih ljudi te produbljivanju njihovih patnji. Česta posljedica stigme jest diskriminacija koja spada u tešku povredu osnovnih ljudskih prava. Psihički bolesnici se često i neopravdano doživljavaju kao opasni, nesposobni i neodgovorni što uzrokuje njihovu izolaciju, beskućništvo i ekonomsko propadanje. Time se uvelike smanjuju mogućnosti za normalan život, rad, liječenje, rehabilitaciju i povratak u društvenu zajednicu.
Zbog diskriminacije, osoba s psihičkim poteškoćama se često socijalno izolira i osamljuje te se osjeća neshvaćenom. Srećom, postoje pokazatelji kako se diskriminacija smanjuje u pojedinim društvima. Tomu pridonosi tolerancija i razumijevanje koji zamjenjuju predrasude i stigmatizaciju.
Također, mediji su ti koji često povezuju psihičke bolesnike i sklonost kriminalnim djelima, iako se dobro zna da ne postoji signifikantna povezanost. No ta se činjenica prešućuje, a sve u cilju poboljšanja marketinške dobiti koja je bazirana na bombastičnosti i pikantnim naslovima (https://hr.wikipedia.org/wiki/Stigma_(bolest)).

Ako ste u strahu od shizofreničara i ako ste puno slušali o tome kako teroriste i manijake u svijetu 'zatvaraju' na bolničko liječenje od shizofrenije ili ako čujete da netko pripovijeda po medijima da su mu htjeli 'prikrpati' dijagnozu shizofrenije, možda bi bilo zgodno znati da se ne morate bojati ničega, ali očekujte šuljajuću eutanaziju kad navršite pedesetu bilo gdje da jeste na svijetu. 
Eutanaziju će vam napraviti po vašem nalogu, a ako ste protivnik eutanazije, napravit će vam je društvo bez vašeg naloga.
Evo što morate znati ako ste šiznuli, a i ako imate neku bolest, ako se usuđujete razboliti:


JOŠ NEKE RANE KRŠĆANA-SHIZOFRENIČARA

a)
"RAZLIKA IZMEĐU POREZA I DOPRINOSA
Doprinosi su kao i porezi, javna davanja državi. No temeljna je razlika između
doprinosa i poreza u tome što za poreze nema unaprijed određene namjene njihova
trošenja, a za doprinose ona postoji. Primjerice, kada platimo porez na dohodak, onda
ne znamo hoće li se od tog novca financirati izgradnja ceste, obrana zemlje ili plaće
carinika. Za doprinose je, naprotiv, unaprijed utvrđena namjena njihova trošenja.
Dakle, onaj tko plaća doprinos za zdravstveno osiguranje zna da je namjena tih
sredstava pružanje zdravstvenih usluga. Štoviše, za doprinose bi trebao postojati i
određeni odnos između visine uplaćenog iznosa i protuusluge koja se za uzvrat dobije.
Tako bi na primjer viši iznos doprinosa plaćenog za mirovinsko osiguranje u pravilu
treba značiti i višu kasniju mirovinu. Za poreze takva veza ne postoji jer teoretski svi
dobivaju jednaku kvalitetu javne usluge (javne sigurnosti, državnih škola, i sl.) bez
obzira na visinu plaćenog poreza.
( http://www.ijf.hr/porezni_vodic/05-05/doprinosi.pdf)";


b)
"Dopunsko  zdravstveno osiguranje
Dopunsko zdravstveno osiguranje je osiguranje kojim se osigurava pokriće razlike do punog iznosa troškova zdravstvene zaštite iz obveznoga osiguranja, dakle doplata do pune cijene zdravstvene zaštite iz obveznoga osiguranja određene u člancima 15. i 16. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, kojom se dopunjuje, odnosno s kojim je komplementarno. Dopunsko zdravstveno osiguranje provodi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) i osiguravajuća društva (http://www.zivotuplusu.info/razlika-izmedu-dodatnih-dopunskih-i-privatnih-zdravstvenih-osiguranja-2/);


c)
"U vezi propisivanja lijekova KoHOM zahtijeva da se hitno zaustave "kaznene ekspedicije HZZO-a" u ordinacijama obiteljske medicine u kojima se kontroliraju lijekovi propisani po preporuci bolničkih specijalista. Sadašnje stanje stavlja obiteljske liječnike u položaj "administratora bolničkih doktora i HZZO-a, ali i policajca sustava koji bi trebao pacijentu uskratiti lijek ako ga bolnički doktor nije preporučio u skladu s klauzulama HZZO-a",
(http://www.vecernji.hr/hrvatska/goruci-problemi-obiteljskih-lijecnika-zaustavite-kaznene-ekspedicije-hzzo-a-1154093).



TRNOVA KRUNA

Isusa je na križ razapela naša nevjera i ubila Ga do kraja.
Ta nevjera je najteža i duševna rana. 

No, da li je trnova kruna ostavila traga i kakvoga?
Morate znati:

"Trnova kruna je kruna od bodljikavog trnja, koju su rimski vojnici stavili Isusu oko glave tijekom muke.
Nakon što je Isus bičevan, rimski vojnici čekali su dolazak Poncija Pilata. Odlučili su se našaliti s Isusom i narugati mu se. To se odvijalo u upraviteljevom dvoru. U blizini bila je rimska utvrda Antonija pa se okupila četa vojnika, njih oko šesto. [1] Svukli su Isusu gornju haljinu i obukli ga u skrletni plašt, tj. staru vojničku kabanicu crvene boje, koja je oponašala plašt kakav nose kraljevi tijekom svečanosti. Isusa su posjeli na jedan kamen, koji je predstavljao prijestolje. Oko glave stavili su mu krunu spletenu od trnja. Vjerojatno se radilo o trnju biljke koja se zove drača (lat. Paliurus spina-Christi). U ruke su mu stavili komad trstike umjesto kraljevskog žezla.
Vojnici su prilazili Isusu, saginjali koljena i podrugljivo govorili: "Zdravo kralju židovski" (Mt 27 29). Pljuvali su po njemu, ismijavali ga, cerekali se i trstikom ga udarali po glavi.
Tijekom bičevanja, Isusu je jedino bila pošteđena glava. A nakon što je dobio trnovu krunu oko glave i glava mu je zlostavljana. Trnje je duboko prodiralo u kožu, gotovo do lubanje. Krv je curila iz mjesta rana. Kada su ga trstikom udarali po glavi, bol se još povećavala. Isus je to strpljivo podnosio, da prikaže žrtvu za ohole i nečiste misli ljudi, za laži, klevete, za grijehe protiv časti ljudi. Isus nije ni imao želju postati zemaljski kralj, nego je želio da ga ljudi priznaju za nebeskog kralja. Nebesko kraljevstvo promicao je prolijevanjem krvi i podnošenjem trpljenja.
Židovi su bili ljuti, što rimski vojnici govore, da je Isus kralj židovski pa su tražili od Poncija Pilata, da se što brže dovrši sudski proces. Židovima je bilo u interesu, da se što prije riješe Isusa, jer su se bojali preokreta, a bližila se i velika subota i Pasha kada nisu smjeli raditi
(https://hr.wikipedia.org/wiki/Trnova_kruna)".



Svaki Isusov učenik promatra Njegove rane i svaki dobiva još i svoje rane. 
‎ponedjeljak, ‎24. ‎travnja ‎2017. 16:01:04 

Protest

U početku se glasamo, ne govorimo. Znak za govor je riječ.
Riječ je i znak za misao.
Moždani impulsi bilježe misaonu aktivnost. Pretpostavljam da ona pokazuje da je čovjek pri svijesti, ali ne mora biti točno tako.
Ako se prepustimo nekoj vrsti nesvjesnog bilježenja svega što nam pada na pamet, možemo otkriti što nam je u zadnjih nekoliko sati bilo najdojmljivije i kakvo raspoloženje vlada u nama.
Čovjek u mislima može biti blokiran, to jest zasićen tuđim mislima, mnogim informacijama koje zapravo uopće ne želi prihvaćati, ali dopušta da ga informacije ranjavaju jer nije svjestan što mu se događa. To nije za sada još mjerljivo instrumentima.
Čovjek je jako često zbog toga misaono zatvoren i ako u tom stanju pokuša bilježiti sve što mu padne na pamet, primjetit će da ponavlja tuđe misli i informacije kao papagaj. Prihvaća sve što uči kao točno. Kršćanstvo je u tom smislu blagodat jer ima tek nekoliko dogmi koje možemo slobodno prihvatiti kao istinu. Sve ostalo se stavlja na razmatranje i promatranje.
Kršćanin je nužno osoba koja promatra i razmatra sve. Vjernik je na to nekako prisiljen jer se nalazi u dinamičnim, nesigurnim okolnostima: uvijek je na rubu provalije, a iza leđa su mu svi ljudi, znani i neznani, koji ga guraju, povlače ili koje želi spriječiti od pada u tu istu provaliju.
U djetinjstvu sam imala na dohvat ruke raznoliku literaturu. Stripovi i knjige bili su moje igračke jer medo nije bio moj, a lutka je imala samo jednu haljinu; kad sam otkrila legice, bilo je već kasno. Sjećam se samo da smo na početku školovanja učili rukovati olovkom i sjećam se dalje samo da sam znala čitati prije nego što smo dobili vrlo zabavnu i jednostavnu školsku lektiru. Nije mi bilo puno toga jasno, ali sjećam se divljega zapada, kauboja i Indijanaca, Marie Curie koja se žrtvovala za znanost, premnogih soneta Tina Ujevića, a došao mi je pod ruku i Schopenhauer, 'Bee Geesi' su me učili engleski jezik, prvi ples je bio na pjesmu 'Hey, Jude', a u školi se odjednom onaj patak iz lektire pretvorio u 'San ljetne noći'  i u totalno nerazumljivu nejednadžbu funkcije što je značilo da sam zaista odselila na tu novu adresu i nekako prošla u srednju školu. Slabo se sjećam, zaista slabo, ali znam da mi nikada nije nedostajalo zabave. Prema tome, promatrala sam više nego učila, prilično nesposobna za školu, ali u to moje vrijeme se moglo tako i proći ako ste bili suradni, to jest dobrodušni i uglavnom poslušni; nesposobnost tada ne bi smetala. Ukoliko se pojavio neki 'mislilac', ometao je predavanja i učenje pa se morao premjestiti u specijalnu školu. 
Prema tome, ako čovjeku date malo mira, on će sigurno početi razmišljati, a kad krene s tim, tada već zna promatrati sve oko sebe i u sebi. 
Mala djeca ne znaju što je teško, ona to nauče od starijih jer moraju preživjeti. U težim slučajevima ono što je bilo naučeno kao teško postaje okorjela navika.
Progovoriti i ponavljati prve riječi znači učiti napamet.
U svakom slučaju morate u prvom redu sve znati napamet ako želite usvojiti nešto o čemu vam je zanimljivo razmišljati. Dok čovjek uči pjesmicu napamet, on primjećuje teža mjesta i stihove: to može biti usvajanje težih novih riječi, učenje čitanja pisma, ali često znači da se radi o greški i o pogrešnoj informaciji; dijete tada vjerojatno još nije naučilo pravilno čitati. Spas se nalazi u upornom vježbanju, u upornim ponovnim pokušajima čitanja i pisanja jednostavnih, ali i onih težih riječi i rečenica. U tome nastojanju čovjek ne smije zaboraviti promisliti je li točno sve to što se toliko trudi naučiti, a ako to ne može ustanoviti, to znači da još nije naučio minimum sadržaja o kojem želi razmišljati pa mora još neko vrijeme posvetiti samo učenju i ponavljanju. Netko savlada osnovno školovanje jako brzo, ali za većinu je to napor. Sve zavisi imate li učitelja/icu koji vam posvećuje veću pažnju. Zato je bolje učiti u obitelji nego u državi jer vas obitelj voli pa je razumijevanje svega hiper brzo.
Ako vam je potrebno puno više vremena za učenje i školovanje, to ne znači da vas nitko ne voli već to može značiti da ste dobar mislilac.
Ako je majka u problemima ili nema vremena jer mora na posao, dijete nema onaj neophodan mir za učenje i promatranje. U školama ga ganjaju kao najjadnijeg roba da usvaja što više tuđih mišljenja i informacija pa kad čovjek poželi postati revniji vjernik i kršćanin, mora se drastično opredijeliti samo za Crkveno učiteljstvo i učenja Crkve jer to mu je jedina nada da će ozdraviti.

Na kraju balade morate pod stare dane objašnjavati ljudima da vjera i znanost nisu dva različita pojma. Ako i jesu različiti, osim njih postoji još i politika i umjetnost pa kad već učite, učite temeljito i pravilno jer ćete u suprotnom ostati osoba koja nema izbora.
‎nedjelja, ‎23. ‎travnja ‎2017.  21:17:26

San o morskome mraku

špilja Plava grota na otoku Cresu

Ne želim gledati valove,
tihu vodu što se širi po svoj obali;
Želim čuti morske balove,
pratiti sirene zbog čijeg su pjeva pali

u njihovo ropstvo premnogi junaci.
Želim biti gdje se iskra rađa,
mjesečinu koja izranja da se izbaci
ona sjajna sol i morska sađa,

sve te alge i planktoni, riba bodra,
ono zbog čega je boja mora
sva tirkizna u dubini, zelenkasto modra
kao nebo u visini, kao sjena bora.

Uranjam polako, utapam se, gutam sol,
mirisi i okusi su neopisivi,
a svježina mrzla mora otklanja mi bol
od vrućice mojih vena jer se divi

srce moje velikoj ljepoti morske vode,
šarenilu skladnom  rijetkoga mulja
i svim onim lađama što brode
s jatom delfina koje naokolo kulja.

Sav taj noćni život morski
događa se samo u mom snu
i u sjećanju na zaljev gorski
i na ljetnu plažu prepunu.

Ne znam kako, san me osvježio
kao da sam umila se rajem,
terapeutski je stvarno bio
jer sam činila se morskim zmajem,

to uranjanje je sigurno znakovito.
Gledala sam zidine od grada
što je izronio, ni malo plahovito;
vidjela sam Zemlju kako pada

i more se masivno povlačilo.
Grad je sada visio u zraku,
jutarnje ga sunce čitava ozračilo,
presjeklo mi san o morskome mraku.
‎nedjelja, ‎23. ‎travnja ‎2017.  02:21:52

Četiri životna doba

Svjetla se pale dok sumrak lako klizi,
sluša se Vivaldi dok se duša miri
s ovim danom što je već u krizi
i sa sretnim prilikama koje širi

sve do kasnih sati, sve do sutra
jer to tako slatko nudi zaborave.
Kako nekad dugo bilo je do jutra,
kako sada rađaju se noći prave!

Blagoslivljam onaj dan i čas,
onu kotu na globusu lijepom
gdje je spoznao me Spas
jer me jedna noć učinila slijepom.

Svima činilo se da sam blaženica
jer sam prazno gledala bez sluha
kada god bi našla moja zjenica
nekoga tko ima prijetvornoga duha

ili kad bih čula za nekog mrtvaca.
Rekli su mi da je umrijeti tragedija
i da nije važno ako se po blatu gaca
nego da je živjeti u sreći privilegija.

Moje im neznanje i sljepoća
izledali kao neki osmijeh oholosti
sve dok duša mi ne onemoća
u toj bari strašne nezrelosti

za sav svjetski novi poredak.
Nisam dostigla promišljati,
težak bio mi je svaki redak,
a ni tajne nisam smjela znati.

Noć je stigla i na mene, 
opet tražila sam glas jasnoće
pa sam prebrojala uspomene.
a to mi je stvaralo teškoće.

Stalno ista slika se ponavljala:
"Daj mi, Bože, samo jedan dan
jer bih poslove obavljala
pa nek poslije utonem u san

na koji me šalješ kao kažnjenicu".
Primila sam nalog, navikla k'o pseto,
i do poda pognula sam kralježnicu,
moleći Ga samo još krštenje sveto;

blažene li noći što je spustio je na me.
"Proljeće" je prošlo, već se čuje "Ljeto",
ubrzani letovi bumbara iz tame
kao što je ubrzano bilo moje srce speto.

U jeseni rumenoj života svoga
pronašla sam ono što se uvijek dugo čeka.
Tada saznala sam da za Boga
ja sam izabrana modra rijeka,

da bez mene niti vlas mi neće pasti
jer je vjera moćna poput diva.
I sada još uvijek Bog mi daje rasti
makar čak i pahuljica snijega mi je siva.
‎subota, ‎22. ‎travnja ‎2017.  20:42:53

Sveta Majka, slava Božja

Da bi Tijelo Isusa Krista bilo i ostalo čedno, sveto, netaknuto grijehom i slavno, a uzeo je Isus ljudsko tijelo od majke Marije, ona je morala biti takva, sveta, čedna, bezgrešna pa onda i, naravno, slavna, uznesena na nebo i okrunjena kao kraljica neba i zemlje, kraljica Crkve, majka svih ljudi. Toliko velika da je zovemo institucijom kao što važni ljudi postanu slavni i jaki ili osnivaju neke institucije na trajnim vrijednostima, postaju sve važniji s godinama i po njima dajemo nazive stvorenim stvarima, ali i još puno više od toga jer Marija nije samo čedna žena, nije samo djevičanska majka, nije samo uzorna vjernica već ona je to sve, ali ponajviše je Bezgrešno Začeće ili, bolje rečeno, Bezgrešno Isusovo i naše Začeće jest upravo naša majka, djevica Marija.

Jer ono što je prvo Bogu bilo potrebno za stvaranje po Riječi koja Mu je Sin jedinorođeni i u Duhu Svetome, Bezgrešnome koji je lebdio nad vodama te u proslavljenoj Mudrosti srca svoga Božanskoga, moralo je biti sve stvorenje koje će, zajedno sa Stvoriteljem svojim, slaviti Njegovo stvaralaštvo, kreaciju i kreativnost.
Naravno da ne može se slaviti zdušno nekoga iz krivih ili loših pobuda, u grijehu ili iz nekog sitničavog interesa. Može se slaviti i popularizirati nekoga ili nešto tko ili što nije od posebne vrijednosti i zasluge, može se nekoga malenoga pohvaliti, ali zdušno slaviti može se samo Najvećega, najveću Slavu jer to slave svi, Njega ne može nitko pohvaliti nego samo vječno hvaliti i zahvaljivati Mu, Njegova slava je najviše što postoji te se Njemu, Bogu Jedinome i Stvoritelju klanja sve stvorenje.
Sve stvorenje i svi stvorovi, htjeli, ne htjeli slava su Boga živoga. Sve što je stvorio, nije mogao stvoriti neslavno ili ne-božansko. 
Što Mu je bio potreban čovjek?
Postoji jedinstveni razlog. Poželio je, u svojoj mudrosti i dobrohotnosti, najsavršenije od svega savršenoga; bez toga vrhunca stvaranja Božjega ne bi se poželio odmarati sedmoga dana i počinuti u još većemu blaženstvu i prije onoga najvećega posla koji Ga je čekao: silaska u to svoje savršenstvo, spasenja i posvećenja toga savršenstva, slobodno partnerstvo sa svojim savršenstvom; konačno, htio je stvoriti "onoga drugoga" koji nije On, Bog i koji nije isti kao i On, Bog, ali je, naravno, slika Boga savršenoga. No, ne samo odraz nego ravnopravan, slobodan, stvaralački partner.
I za to Mu je prvo bilo potrebno stvoriti vidljivom svoju svetost i slavu. Vidljivom, opipljivom, doživljivom, materijalnom kao što je materijalan, vidljiv, ali je i nevidljiv, divan stvoreni svijet. 
Svetost i slava, kada je gledamo sa stajališta čovjeka, jest ono što je Božje za razliku od onoga što je ljudsko. Budući da je ljudsko slobodno biranje između dobra i još većega dobra, ljudski je grijeh i pad, to je suprotno, po ljudsku, od onoga što čovjek doživljajava kada slavi i hvali Boga svetoga. Tako čovjek ne zna točno što je Božja slava i svetost, ali zna da to sigurno ne može biti nikakav grijeh, nikakva pogreška, nikakav pad, niti ponor zla bez dna. Govoreći po ljudsku, Bog je morao za čovjeka prvo stvoriti i pripremiti tu mogućnost svetosti i slave kao što mu je stvorio i pripremio drvo spoznaje toga dobra, ali i zla, onoga što je na najvećoj udaljenosti, na suprotnoj strani stvorenoga ljudskoga poimanja i postojanja.
Bogu je bio potreban Božanski čovjek, odnosno ljudski slavni svetac. Tako stvori Bog Majku svoju, Djevicu Mariju, predodredi je, opet po ljudsku, kao neophodno Bezgrešno Začeće, duhovno i materijalno, vidljivo i nevidljivo, ali ne čovjek kao svi drugi ljudi i ne kao Bog. Ujedno i ono Bogu najbliskije, a čovjeku najneophodnije kao temelj i početak, kao uzor.
Bezgrešno Začeće nužno postoji za Boga Sina koji jest zaista nedokučiv ljudskom razumnom poimanju, i Bog i čovjek, pravi Bog, pravi čovjek koji traži vjeru i povjerenje svih ljudi jer je bilo kojim drugim načinom čovjeku nedokučiv.
I Marija je nedokučiva, ali Isus ima poslanje koje je drugačije. Marija je Pomoćnica dok je njezin sin Isus ono zaklano i krvavo Janje; Marija je stvorenje dok je Isus Sin Boga, Bog od Boga. Sve je to zajedno prevelika svetost i slava Božja koji se očituju izobiljem. Po tome izobilju znamo da je Bog neopisivo milosrdan i po izobilju Ga prepoznajemo. To je izobilje raznovrsnosti.
Sa stajališta čovjeka Bezgrešno Začeće je kao prvo žena, majka, roditeljica. To je zato jer Bog nam je otac i majka, svetac i roditelj, ali i sve drugo. Budući da je čovjeka stvorio kao muško i žensko, bilo je savršeno u namisli Božjoj načiniti Bezgrešno Začeće u ženskom rodu po ljudsku.
Drugačije kao da i nije moglo biti, toliko je logično to stvaranje.
Sveto, a potpuno ljudsko stvorenje.
Stvaralačko, ali u svetosti; djevičansko, ali ljudsko; Bezgrešno, ali sposobno spoznati grijehe; Začeće kao Ljubav koja je Bog i Prapočetak, ono što nastaje i stvara iz ničega. Roditeljica Boga i čovjeka kao što je i Bog roditelj koji rađa Isusa, Sina svoga, a potom rađa po Kristu i svoje najsavršenije stvorenje, čovjeka.
I kada se čovjek, u porođajnim sakramentalnim mukama, rađa od Boga, koji uzima na sebe i sve porođajne muke ljudske, Bog čovjeku predaje na raspolaganje i brigu svoju svetost i slavu preveliku, predaje čovjeku novorođenome Djevicu Majku.
‎subota, ‎22. ‎travnja ‎2017.  01:38:30

Kad otvaram srce

Nekako sam sva od nemira, glavobolje, brige,
zar oluja sprema se povrh moje strehe;
zar ne stvaraju se od života moga sige
što su već i polegle na moje vrtove i lijehe?

Ili to je samo privid, događa se ono očekivano,
ono što sam naučila kao smrtnik, to je strah,
strah od nestajanja, strah da sve je snivano,
a znam da sve je istinito istog trena, u taj isti mah.

Preda me si postavio izbor: "Život, dakle, biraj",
govoriš mi između svih ponuda preda mnom:
"I san i smrt su pokraj tebe, ali to ne diraj;
ja ću kretati se naprijed, a ti kroči za mnom."

Nije li to uvijek život, na izbor imati prava,
sad Te pitam, Oblaku od dima, Vruća žeravice;
zar mi nije volja pratiti Te, Nebo moje, Vodo plava?
To je rizik za Te da me puštaš usred vijavice

s puno povjerenja za svu moju mudrost jadnu
i kad dobro znaš da znatiželja moja lako ubija?
Ti mi nudiš uvid u ponore pakla i u zemlju skladnu
kao da si siguran da moje srce samo Tebe upija.

Dobro znaš da lako će Ti biti dozvati me po imenu,
izvući me iz ponora pakla, izvesti na ravne staze
i da molitva će moja doskočiti mome krimenu,
moj će vapaj čuti se na stopama što u krivo zagaze.

A Ti čekaš samo taj trenutak kad otvaram srce,
samo jedan mali pokret slobodne mi volje
usred bubrega što nečisti mi nose pa se grče,
a ja nalazim Te tamo gdje mi cvate Obećano polje.
‎petak, ‎21. ‎travnja ‎2017.  22:59:15