Nazarećanka

Djevičanstvo u Bibliji znači vjernost u isključivoj ljubavi prema Bogu.

Tajnovitom ekonomijom, kojom ženama daje plodnost, Bog želi pokazati da se nosioci Njegovih obećanja rađaju zahvatom Njegove svemogućnosti.

I, kao što Ivan Krstitelj, kao nazirejac, priprema Mesijin dolazak isposničkim životom, životom posvemašnje čistoće, tako se i Marija nosi u svome ženskom nazireatu—djevičanskoj čistoći kao osoba posvećena samo Bogu, osoba vjere u Boga, poslušnosti Gospodinu svojemu i sve čini radi ljubavi prema Ocu, Stvoritelju.

Psalam 89, 27-30

²⁷On će me zvati: ‘Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega.’
²⁸A ja ću ga prvorođencem učiniti,
najvišim među kraljevima svijeta.

²⁹Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju
i savez svoj vjeran.
³⁰Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim
i prijestolje mu kao dan nebeski.

Knjiga proroka Izaije, glava 63, redak 15-16

¹⁵Pogledaj s nebesa i vidi
iz prebivališta svoga svetog i slavnog.
Gdje li je ljubomora tvoja i snaga?
Zar se susteglo ganuće tvog srca
i samilost tvoja prema meni?
Ah, sućuti nam svoje ne ustegni,
¹⁶jer Otac si naš!
Abraham nas ne poznaje
i ne spominje nas se Izrael;
Jahve, ti si naš Otac,
otkupitelj naš – ime ti je oduvijek.

Knjiga Brojeva 6,1-5sl

Nazireat

Jahve reče Mojsiju: ²»Govori Izraelcima i reci im: ‘Ako tko, bilo čovjek ili žena, položi nazirejski zavjet te se posveti Jahvi, ³neka se suzdržava od vina i svakoga opojnog pića. Neka ne pije ni ukiseljena vina niti ukiseljena opojnog pića; a niti kakva soka od grožđa neka ne pije; neka ne jede grožđa, ni svježa ni suha. ⁴Sve vrijeme svoga nazireata ne smije jesti ništa što rađa lozov trs – od zelena grožđa do komine.
⁵Sve dok traje njegov nazirejski zavjet, neka britva ne prelazi preko njegove glave; dok se ne navrši vrijeme što ga je Jahvi zavjetovao, neka bude posvećen i pusti kose da mu slobodno rastu na glavi. 

Nazireat je položaj onoga tko se, za cio život ili neko vrijeme, zavjetovao na posebnu službu Bogu. Položaj nazireata očituje se uzdržljivošću od vina, nošenjem duge kose i čuvanjem obredne čistoće. Poznati su nazirejci Samuel, Samson i Ivan Krstitelj.

Evanđelje po Luki, glava 1, redak 11-17

¹¹A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika.¹²Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. ¹³No anđeo mu reče: »Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan.¹⁴Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. ¹⁵Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. ¹⁶Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. ¹⁷Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.«

Dok se o nazireatu i nazirejcima, Božjim Posvećenicima mnogo piše i raspravlja, žene nazirejke su svakodnevna pojava i većina žena Naroda Božjega. Duhovna i tjelesna ( i spolna) čistoća krasi Saru, Rebeku, Rahelu, Juditu, Deboru, Anu i mnoge druge.

Knjiga o Sucima, glava 13, redak 5 i redak 24  

13. SAMSON

Navještenje Samsonova rođenja

Izraelci su opet okrenuli da čine ono što Jahvi nije po volji i Jahve ih predade u ruke Filistejcima za četrdeset godina.
²A bijaše neki čovjek iz Sore, od Danova plemena, po imenu Manoah. Žena mu bila nerotkinja i nije imala djece. ³Toj se ženi ukaza anđeo Jahvin i reče joj: »Ti si neplodna i nisi rađala. ⁴Ali se odsad pazi: da ne piješ ni vina ni žestoka pića i da ne jedeš ništa nečisto.⁵Jer, zatrudnjet ćeš, evo, i rodit ćeš sina. I neka mu britva ne prijeđe po glavi, jer će od majčine utrobe dijete biti Bogu posvećeno – bit će nazirej Božji i on će početi izbavljati Izraela iz ruke Filistejaca.«

²⁴Žena rodi sina i nadjenu mu ime Samson. Dijete odraste i Jahve ga blagoslovi. ²⁵I Jahvin duh bijaše s njim u Danovu taboru, između Sore i Eštaola.

Tako je Ivan Krstitelj nastupao kao baštinik proročke predaje o zarukama između Boga i Njegova Naroda, a ta je predaja priprema na kršćansko djevičanstvo.

Kada Izraelci oskvrnjuju svoj Savez sa svojim Bogom, Jeremija ih oslovljava kao “DJEVICU IZRAELOVU”.

Knjiga proroka Jeremije, glava 18, redak 13

¹³

Izrael zaboravlja Jahvu

Ovako govori Jahve:
»Propitajte se po narodima:
je li itko takvo što čuo?
Toliku grozotu učini
djevica Izraelova

Marija prima na sebe sudbinu nerotkinja, žena bez djece što je u svijetu bilo poniženje. No, zbog izabranja Božjega neplodnost zapravo postaje blagoslov od Boga, Duha. Marija je željela sva pripadati Bogu, djevičanski joj je poziv objavljen istodobno s utjelovljenjem Sina Božjega te se u Mariji ispunjava i česta molitva neplodnih žena u Svetom Pismu.

Djevičanstvo kršćana je osobni Božji poziv i borba protiv oholosti, požude i pohlepe koje su pod Zapovijedima i Zakonom (o čemu opširno tumači veliki teolog Sveti Pavao).

Isus daje djevičanstvu pravu vječnu i eshatološku dimenziju:

Evanđelje po Mateju, glava 19, redak  10-12

¹⁰Dragovoljna uzdržljivost

Kažu mu učenici: »Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se.« ¹¹A on im reče: »Ne shvaćaju toga svi, nego samo oni kojima je dano. ¹²Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati.«

Oni koji ostaju u djevičanstvu očekuju Krista, Zaručnika i kraljevstvo nebesko kako bi po Uskrsnuću kao oni koji su dostojni bili jednaki anđelima, Božjim sinovima:

Evanđelje po Luki, glava 20, redak 34sl

³⁴Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. ³⁵No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. ³⁶Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«

Poput onih mudrih djevica, kršćani koji pohađaju misna slavlja i žive po sakramentima, idu u susret Kristu, svome Zaručniku da zajedno s Njime sudjeluju na svadbenoj gozbi (Mt 25,1-13).

U nebeskom gradu Jeruzalemu, Janjetovoj Zaručnici (Otk 19 i 20) svi se izabranici nazivaju DJEVICAMA zato što su odbili idolopoklonstveno obeščašćenje i sada su potpuno predani Kristu, Bogu.

Knjiga Otkrivenja, glava 14, redak 4-5

. ⁴Ti se ne okaljaše sa ženama, djevci su! Oni prate Jaganjca kamo god pođe. Otkupljeni su od ljudi kao prvine Bogu i Jaganjcu; ⁵na ustima se njihovim laž ne nađe, neporočni su .

Vjera je, dakle, duhovna plodnost.

Vjernik koji se sjedinjuje s Bogom dionik je Sinova rađanja.

ZA DUHOVNU SE PLODNOST TRAŽI DJEVIČANSTVO VJERE.

ISUS JE OBJAVIO DA POSTOJI i duhovno materinstvo, plod što je dozrio u djevičanstvu vjere (“²⁸On odgovori: »Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!« - Luka 11, 28) jer vjera kršćanska je raj, ona je kraljevstvo nebesko.

U Mariji Magdaleni, koja prva susreće Krista Uskrsloga u vrtu groblja, Isus nam otkriva poslanje koje je povjerio ženama:

Evanđelje po Ivanu, glava 20, redak 17
 ¹⁷Kaže joj Isus: »Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.«

Da bi ispunila svoj poziv, žena ne mora nužno postati ženom-suprugom i majkom već biti srcem i tijelom djevica jer ona u Novome Savezu postaje Kristov, a ne naprosto Adamov odraz i ona stoga predstavlja Crkvu (Ef 5,22-23).

Sveti Pavao nadasve veliča “Ženu” okrunjenu zvijezdama, onu koja rađa muško dijete i koju zmaj progoni u pustinju, ali koja ga ima pobijediti svojim potomstvom (Otk 12). Ta je žena prvenstveno Crkva, nova Eva koja rađa Tijelo Kristovo i to je sama Bogorodica, Djevica Marija, prauzor Žene što ga svaka žena želi ostvariti.

U Narodu Božjem i u čitavom svijetu od davnina postoje asketski programi za muškarce u kojima se mladići i starci odriču užitaka i bave se vježbama radi ljepote svoje i slave, radi zdravlja, u sportskim natjecanjima i slično.  U Narodu Izraelu postojali su leviti, farizeji, saduceji, proroci koji su se bavili obrednim svećeništvom i obrednom čistoćom, ali su samo izabrani pojedinci svojim odabirom postajali nazireji, od rođenja i do vječnosti posvećeni Bogu. Opća pravila čistoće se u nazirejaca odnose na čistoću duše, na čistoću djelovanja i na čistoću načina života. To je oduvijek bio jedan od najvećih dokaza i pokazatelja istinske i prave ljubavi, ljubavi prema Bogu.

Također oduvijek postoje programi ljepote za žene, štoviše djevičanstvo je imalo sakralnu vrijednost u više starih religija. Neke su se božice nazivale djevicama, ali zato da bi se naglasila njihova vječna mladost, njihova rascvjetala životnost, nepropadljivost.

Jedino je kršćanska objava otkrila puni religiozni smisao djevičanstva, zacrtan u Starom Zavjetu: VJERNOST U ISKLJUČIVOJ LJUBAVI PREMA BOGU I RADI BOGA.

U toj vjernosti i potpunoj ljubavi i poslušnosti Bogu, u poštivanju Zakona Mojsijeva i u poslušnosti Zapovijedima, u velikoj i svetoj čistoći života, djelovanja, govorenja, izražavanja, ponašanja i u potpunoj čistoći i nevinosti srca i duše daleko nadmašuje svakoga nazirejca velika Bogorodica, Presveta Djevica Marija, Božja Posvećenica (=Nazirejka), obična žena iz naroda u gradu Nazaretu gdje je začela Izdanka iz panja Jišajevoga ( Izaija 51,1 i glava 53,1-2), Zaručnika svojega koji je učini Bezgrešnim Začećem te bijaše sva sveta i neporočna, ali nadasve je imala najveću i uzornu vjeru i svima je primjer povjerenja u Boga Jedinoga. Vjera ju je njezina spasila, vjera u Boga je učini dostojanstvenom i istinskom obdržavateljicom nazireata, zajedno s mužem Josipom i velika ljubav u prokušanoj vjeri njih je učinila najsvetijima, a onaj grad “iz kojega ništa dobro ne može proizići ( Ivan 1,46 )”, postaje grad nad gradovima jer “ posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad Nazaret, k djevici zaručenoj s mužem iz Davidove kuće, komu je bilo ime Josip. A djevici bijaše ime Marija...Anđeo joj reče: ‘Ne boj se, Marijo, jer našla si milost kod Boga. Evo, ti ćeš začeti i roditi Sina komu ćeš nadjenuti ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Previšnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova. On će vladati kućom Jakovljevom dovijeka. I kraljevstvo njegovo neće imati svršetka’ ( Luka 1, 26 sl )”.

I za Betlehem, grad koji nosi hebrejski naziv kao “kuća kruha”, grad u kojem je Marija rodila Spasitelja, govorilo se da je najmanji od svih gradova.

Sveti grad, Jeruzalem bio je mjesto gdje će Davidov sin Salomon izgraditi Hram, kuću za Boga na zemlji, za Gospodina Boga koji je “s nama Bog”. David je bio jedan od sinova Jišajevih, a Jišaj je sa svojim rodoslovljem onaj “panj” iz kojega je Gospodin odredio da nikne izdanak, Isus Spasitelj svih naroda.

Knjiga proroka Izaije, glava 53, redak 1-2

1 "Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina?"
2 Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio.

Po hebrejskoj riječi za izdanak = “ne-tser” ili “neser”, grad u kojemu se dogodilo Naviještenje Gospodinovo i Utjelovljenje Isusa, Sina Božjega su nazvali Nazaret.

Neki još govore da je ime Nazaret naziv za pojam “istina” koju nam Isus objelodanjuje i otkriva.

U Matejevom evanđelju, glava 2, redak 19 i slijedeći retci odnose se na  razdoblje u životu svete obitelji Isusa, Marije i Josipa kada su se, nakon bijega od Heroda skloniti u Egipat, konačno mogli vratiti u svoju domovinu jer je Herod umro. Josip povede obitelj u zemlju izraelsku, ali izbjegne i pokrajinu Judeju pa ga Providnost usmjeri, zajedno s Isusom i Marijom, opet u pokrajinu Galileju. “Tamo dođe i nastani se u gradu zvanom Nazaret, da bi se ispunilo što su rekli proroci: “Zvat će Ga Nazarećanin”.

Pored svih prelijepih naziva koje nosi Bogorodica Marija da ju obilnije mognemo častiti kao Bezgrešno Začetu i onu koja je začela Spasitelja po Duhu Svetom, Roditeljica Svjetla u Betlehemu i koja bijaše dušom i tijelom uznesena na nebo, Kraljica Neba i zemlje, jedan od mogućih, lijepih, simboličnih i istinitih naziva bio bi za nju ono ime koje je prvo imala kada je iz anonimnosti izrasla među djevicama Izraela, Naroda Božjega kao stvorenje nad svim stvorenjima, Majka svih svetih, Božja Posvećenica-nazirejka, prva Žena nad svim ženama, žena s najvećim mogućim dostojanstvom u povijesti svijeta, a to je i skromno i ponosno ime “Djevica Marija iz Nazareta, Nazarećanka”.

19.12.2016. 13:31

Vrijeme svetosti

Misliš li da staro biće nije prokušano,

niti pije, nit se izobiljem hrani,

usamljeno živi, Bogu vjerno i odano,

bogati mu stolovi i produženi dani.

Mudra riječ i nježno srce ponizno,

odlučno se sklanja i najgoroj bijedi,

a još više izobilju jer je tako krizno,

jer mu slava tako malo vrijedi.

Niti koga zove, niti koga dira,

niti se u prve redove gura;

nikom ne dopušta remećenje mira,

svaka mu je sveta dragocjena ura.

Skromna srca i žilavih ruku

održava tihu vatru svoga doma;

ne spominje ni bolesti, ni muku,

sporim hodom brani se od sloma

iako ga nova užurbanost tješi

kao mlade ptice ranim proljećima,

iako si sve probleme odmah riješi

jer već kao da je ovdje stoljećima.

Zaobilaze ga, gotovo je neprimjetan,

ne vide odakle dolazi, ni što je;

nitko ne bi vjerovao koliko je sretan

jer se izborana lica nikada ne broje.

Mnoge nevolje je vidio već više puta,

propasti svijeta, izume i napretke;

susreo je velikane, pravila kruta,

sticao je saveznike, ispraćao pretke.

Još ga zjene služe, žmirkave i sakrivene,

još se sjeća mnogih ljudi, ratova i knjiga;

dobro čuje, glave malo nakrivljene,

nema puno želja, ni potreba, ni briga.

Nije puno stekao, nit je puno izgubio,

ništa zaslužio nije i još uvijek služi;

sve je odmah dao što je mnogo ljubio,

i sve što zaište, Bog mu odmah pruži.

17.12.2016. 05:39

Svjedokinja

Hodočastim, susrete iščekujem

i još hode moji blagoslovi,

i sve sporije i sporije;

istančanost vježbam još i njegujem

i još nemirni mi moreplovi;

“uskoro” mi postaje sve skorije.

Putanja mi strašno zamršena

na moru života i služenja

jer sam sasvim beskorisna,

a još niti pokora mi nije završena

na brazdama morska kruženja

koje sam započela ja sasvim neovisna.

Opet ću se izgubiti u šarenosti,

puna neke vatre usred zime,

s osjećajem ugodne praznine

i, sva sretna, uživati u lijenosti

izvjesnoga mira koji ima Ime,

koji će me povesti iz ove jazbine.

Svaki put su ista moja nadanja,

uvijek zaobiđem velike luke

da me ne bi zadržale,

a i kad je zvijezdam’ vrijeme padanja,

da mi dažde pravednošću, pružam ruke

da mi ne bi zadrhtale

na tom kormilu na kojem se opuštaju

jer je tako prikladno se veseliti

prizorima jaslica i slamice

što mi se s ta noćna neba spuštaju,

a to nebo nemam s kime dijeliti,

zadovoljna što mi skrivena su vrata tamnice

u koju mi iznenada sva čudesna djela hrupe:

nevino stvorenje, a to nisam ja, ni Božje Dijete

nego pukoj je sladunjavosti stigla hora;

iznenada okrećem si kormilo od šarene grupe,

Istina i Milost silaze, ne prijete,

mene vodi Bogorodica, najsvijetlija Zvijezda Mora.

16.12.2016.  15:30

Glas davnine

Što si došla, dušo čedna, opet potpirivati

stare tinje koje sam ugasila?

Sada više neću te smirivati

nego reći ću ti, molitva te spasila,

a nostalgija je tvoja samo znak

da još nisi ti u svemu uspjela;

pogibao je ispružila svoj krak

jer ti uvijek svoju si slobodu htjela.

Sada željela bi slavu si probuditi

jer si čedna bila kao anđelica,

onu istu što je mogla ti pobuditi

u tvom srcu na tisuće strelica

od kojih su stradali ti mučitelji

i svi oni koji su te željeli zavoditi,

ne znajući tko su bili tvoji učitelji

i sa svima si se pristala nagoditi.

Što sad želiš, davni glase, dušo moja,

kad već povijesna si gubitnica;

zašto mira nemaš i spokoja

kad već znaš da nebeska si dobitnica?

Više nisi naivna, tako si odlučila,

baš te briga za sve snove, ideale

makar dobro znaš ti s kim si se zaručila

i još uvijek moliš za ratnike pale.

Ne daj svoje hladne razumnosti,

svoje zrele i stečene snage

koje niti sama ne poznaš u cijelosti

jer već dugo ih pospremaš u molitve blage

od kojih se diže i Spasitelj silni

i od kojih dušmani ti strepe,

ne poznaju glas tvoj drevni i umilni,

ne znaju za tvoje izvore prelijepe.

Sada slobodna si, ne daj se zarobiti,

Krista, Spasa svoga moli

pa ćeš nove pobjede zadobiti;

sjeti se da put slobode uvijek boli.

15.12.2016. 18:45

Iz Katekizma Katoličke Crkve

1731 Sloboda je u razumu i volji ukorijenjena moc djelovati ili ne djelovati, ciniti ovo ili ono, i tako izvrsavati samostalno namjeravane cine. Po slobodnoj volji svatko raspolaze samim sobom. Sloboda je u covjeku moc rasta i sazrijevanja u istini i dobroti. Sloboda postize savrsenstvo kad je usmjerena prema Bogu, nasem blazenstvu(Čovjekova sloboda, str. 449).

Mjesečev proplanak

Moj dan počinje mrakom noćnim,

mjesečinom za malo punoga sjaja,

moja se duša puni dubinama nemoćnim

iz kojih izvire nijemak i slijepac koji zdvaja.

Ipak, u tome mraku šišmiši čuju

o čemu visi moj duševni postanak.

Njihovi noćni letovi lepetanjem odjekuju,

oni me odvode na pusti mjesečev proplanak

gdje se oblaci razmiču i noćna tišina,

gdje tabani gore od tvrde mahovine,

gdje k meni stiže nebeska visina

da me probudi kristalima mrazovine.

Tepanje moje postaje onaj prvi plač,

strašno ogorčen kao iz čista mira

kako već krikne slijepa nejač

kada ju kinje iz nekog hira.

Moj krik šišmiše mami, oni me grabe,

odnose strahove dalje od svitanja,

lete visoko gdje moji glasovi slabe,

u zaklone tajne gdje dopiru Čitanja.

I tamo me vješaju za udove, naopačke,

i tamo dubine mraka postaju visine,

i ljuske skidaju za kapke nejačke

i oči mi gledaju slike tišine.

Od Čitanja iz zaklona tajnih nastaju sjene

čiji obrisi postaju svjetlo Svetoga Duha

koje prodire pravo kroz moje tamne zjene

i to mi donosi darove vida i sluha.

Da nije ona noćna dubina bila,

ne bi se duša moja sjetila straha

kada su lepetala šišmiša krila

i ne bih nikada našla si snagu daha.

Da nije taj tajni zaklon Čitanja štitio,

Svetu Riječ koja je dozvala šišmiše,

ne bi moj Bog mi u pomoć pohitio

i rodio mi dušu da za Njega diše.

14.12.2016. 07:33

Hvali, dušo moja, Gospoda

Danas sam, Isuse, griješila,

bila sam kritična i ogorčena,

ali samoj sebi sam se smiješila

kao da sam olakšanjem optočena.

Danas Ti si, Isuse, odredio

da je kraj dugim trpljenjima

jer me ovaj svijet je doslovno obijedio

u mojim požrtvovnim mrtvljenjima.

Danas je sišla s mene grbača đavla,

čak se nasrdiše mučitelji moji

što sam se usudila uniziti stiskanje čavla

odozgora, odakle mi svijet sva moja rebra kroji

pa su čak priprijetili da će žešći biti

ako samo čuju jednu riječ preveliku

i da će me, jadnu, svu poplaviti

ako dopustim si slavu Tvome Liku.

Ja sam učinila kako si me učio.

Dobro si me izvježbao, ljubio i šibao.

Tada, kad je trebalo, snagu si razručio

i kada sam plakala u sebi, Ti si mene zibao.

Uzalud sotona prijeti svojim iskricama

i nije mu jasno odakle mi pravo.

Uzalud mi postavlja i klopke na liticama

kad ja dobro poznam put u nebo plavo.

13.12.2016. 18:41

Gospodin je blizu

Glasnik Isusov, Ivan Krstitelj, ide pred Bogom da Mu pripravi put i poravna stazu. Dolazi Mesija, Sudac koji razdvaja sve dobro od neplodnoga smeća i zla. Prestrašili se mnogi, zatvorili Ivana Krstitelja, a on se pita zašto ga je snašla sudbina odbačenoga koji je vikao u pustinji, a i sada viče iz tamnice: “ Jesi li Ti zaista taj Sudac i Mesija?” A Isus mu poručuje da je On taj Mesija i više od toga. A Ivanu Krstitelju odrubiše glavu zbog velika straha u savjestima svojima. Prekide se glas koji upozorava i viče, nastade tišina.

Volim tišinu. Blokirana sam zbog naglog pomanjkanja mnoštva informacija izvana i iznutra. Bujice informacija uvijek me zbunjuju i bacaju u neku tupost i bezosjećajnost. Polako i sigurno, mir dolazi.

Čovjek bez samoće samo vegetira i retardira i obična je neznalica. Dobar je Križ, dobro je siromaštvo, dobra je samoća. Tišina pjeva svoju melodioznu baladu i u svakom trenu mogu umrijeti, to dođe s godinama. Zove se ažurnost. Nemam tepih pod koji bi se moglo zavući neriješenih problematika. Sve je savršeno, ali život uvijek donosi nove izazove, tome nikad nema kraja. Moderna vremena nikad ne daju predahnuti, a ima ih u čitavoj povijesti čovječanstva. Mudri ljudi odlaze u žižu zbivanja, vješto se zamaskiraju i nitko ne primijećuje da ih nije zahvatila jurnjava modernog života. Žive svoj život, a za to su se i bez velika truda sami izborili.

Sagledavanje stvari, sagledavanje života i svega dovodi do otkrivanja svoga životnog poziva. No, ljudi smo grešni i širimo grijeh kao epidemiju.

Odgovorno je živjeti svoj život. Bog u čovjeka upiše sve što je čovjeku potrebno za to, predodredi ga i pošalje. Ako čovjek ne upotrijebi ono što mu stoji na raspolaganju, nailazi na nesreće, a savjest mu se onečišćuje. Što čini nečista savjest, ružno je gledati.

Ima tu jedna konstanta: sve to služi mojem osnovnom pozivu vjernika Božjega, Boga koji je Ljubav, pozivu upoznavanja s Bogom, pozivu traženja Istine.

Istina je topla i konkretna, olakšavajuća i poticajna, ona podmlađuje iako često boli i zaudara, ali to je ljepota Istine u odnosu na kozmetiku svega što Istina nije.

Prilagođavanje je promašaj i nije mudro. Nije neka inteligentna radnja jer stvarno inteligentna osoba jako dobro zna da se ne mora prilagođavati dok oni, koji tvrde da je sposobnost prilagođavanja prava inteligencija i da znači preživljavanje, rade račun bez krčmara. Prilagođavanje vodi u grijehe. U retardaciju i vegetiranje, u preranu i kompliciranu smrt.

Lijepo je biti sam uz romantičnu svjetlost svijeća na miru i u tišini. Kolotečina postoji, to potvrđuje tiktakanje zidne ure. Križ moj na mome zidu caruje prostorom, obuhvaća Isusovim raširenim rukama ogromno prostranstvo, gusto napunjeno duhom i otvara mi sve dubine vjere.

Bez vjere, nade i ljubavi se ne može ništa.

Ne može se imati ratio, biti pravedan i jak, i hrabar, a umjeren u svemu.

Ne može se rasplamsati Mudrost, razmatranje, savjeta od Duha nema, niti znanje se ne otkriva, niti je pobožnost u svome elementu, a čovjek se i prestraši samoće umjesto da se prestraši toga velikoga Božjeg milosrđa.

Da, Ljubavi se treba prestrašiti jer je snažna, velika, moćna, pravedna, nježna, zrela, dobra. Treba udahnuti punim kapacitetom pluća i to još nije dovoljno. Treba udahnuti srcem i bubrezima, mišićima, umom svojim i svojim vlastitim ljubavnim sposobnostima.

Filozofija ljubavne sposobnosti je sadržana u sposobnosti samoponižavanja i unižavanja. Čovjek nikada ne može biti dovoljno strastveni mazohist pred svojim Bogom. Za ljubavnu sposobnost potrebna je poniznost, siromaštvo duha, osluškivanje tišine koju donosi Križ na zidu. Osjećaj i doživljaj vlastite malenosti proizvodi ljubavna djela aktivnog predavanja sve do posljednjeg daha u Božje ruke.

A Isusove ruke su pribijene čavlima za drvo i na te probodene dlanove treba postaviti svoje duhovno srce, preuzeti rizik od probadanja i ozlijeđivanja vlastitoga duhovnog srca koje se nalazi vrlo blizu ljudske duše koja je osjetljiva na bol. Ne možeš duševne bolove samo tako podastrijeti na još veće boli, ali treba preuzeti rizik, dati svoje duhovno srce Isusu na Križu čiji dlanovi su nepomični i ukočeni, krvare i čvrsto su pribijeni. Tako se pretvaraš i preobražavaš u krvavu i probodenu Ranu Kristovu, a to je tvoj vječni, trajni, sveprisutni spas i oproštenje grijeha čim ga zatražiš od Boga.

Veliš Mu “Praštaj” i mazohistički se puštaš kao pred zvijeri, spreman  na patnje i bol kada te zvijeri počnu razdirati.

I dolazi melem, pomilovanje, zaborav grijeha, oproštenje i još mnogo darova Milosrđa Božjega. To se moglo dogoditi i puno prije, bez boli i straha, onoga dana kad se rodio Isus kao Dijete prepušteno svijetu da Ga prihvati objeručke, nježno, kao svojeg vlastitog sina jedinca.

Gospodin mi je blizu. Bila sam slijepa, a sada gledam; bila sam hroma, a sada leteći hodim; bila sam gubava, a sada blistam od čistoće; bila sam gluha, a sada čujem više nego drugi; dugo sam bila mrtva, a sada ustajem; izabrala sam siromaštvo, a Gospodin mi naviješta Evanđelje, svoju Radosnu vijest. Isus je Mesija, Sudac koji me rješava smeća i zla, Sudac milosrdni kojega mi je najavio Ivan Krstitelj, glasnik iz pustinje, siromaštva, slobode, tišine i samoće. 11.12.2016. 02:03