Samo ti

Ne daju mi prići, prijetnje caruju

bubrezima mojim, mojim oružjima;

osveta bi bila da im oči moje mira daruju,

da ja pustim sve da ode svojim okružjima.

Ni oblaku strasnom ne da se prokišiti,

niti svjetlu lampiona neće izgorjeti masa,

samo će me Bog moj za uvijek uslišiti,

a još uvijek drijema katolička rasa.

Na tlu i na samom vrhu moje srčike

pjeva naša Gospa uspavanku pobudnicu,

glasom nježnijim od zmijske rike

kojoj pištanje se pretvara u podoknicu,

ali ne zna gdje će stati pa se naokolo širi,

uzela je maha, anđeli je gledaju.

Uzmiče kad molitva zamiri,

jezici joj zadovoljstva ne daju.

Ugrožava je nevina i čista Djeva

jer je takva, bezgrešna i nepovrijeđena,

i u raju svoje slavlje pjeva,

mučenikom, apostolom je omeđena.

Mučenici silni mole da je kraj,

da je dosta i previše zmijske patnje,

da ju mora se uputiti u raj

i da se čisti sva od svoje klatnje,

ali previše je zarazila ljudi,

previše je perja rasulo se svuda,

vještice ga stavile na grudi,

čak i ona takva okolo vrluda.

Ne da se ni vrapcima, i budni spavaju,

nitko da bi sjetio se razloga za spas,

samo srce moje sjećanja spašavaju

jer još uvijek znam da imam nas.

Milo moje, Janje moje žalosno,

tužno kao onaj ispraćaj na žrtveniku,

sklopi ruke, usne skreni zanosno

da te moja dobra volja nađe na Zvoniku.

04.12.2016. 18:33

Dan dolazi

Nebeske pruge zovu me na ples,

onaj isti koji veže me za mlade dane

kada život nije bio stres,

kad su zapjevale one ptice rane

svakog svijetlog jutra, svake zore

da bih budila se kao nova žena,

da bih odlazila gdje mi pete gore,

da bi s očiju mi spala mrena

s kojom rađala se duša moja,

samo zato da bih imala ja svoju borbu.

To su bili plesovi bez broja,

a ja tražila sam svoju tvorbu.

Jastučasti oblaci od vate

lebde sada na mom putu

da mi brige moje skrate,

da ja vidjela bih uhodanu rutu

kojom vraćam svoju dušu Danu,

Jaslama što spremam ih za slavlje.

Pahuljice sniježne čekam da osvanu,

to je rođendansko pripravlje.

Za taj Dan sam poravnala staze,

pripravila crne noći, svjetlo svijeća,

skrasila se gdje pastiri gaze

i gdje stado malo ima cvijeća.

Mir je na mom putu zauzeo polje,

a ja slavim Boga na visini

jer sam žena Dana, žena dobre volje

koja poklanja se Istini.

U meni se Božić blagoslova rađa,

kamen pada s mojih ramena

koji uzela sam kad sam bila mlađa;

sada osjećam lakoću Isusova bremena.

Majčice, u svemu sam te slušala,

sjećam se svih savjeta koje si mi rekla

i sada sam milost Boga kušala,

i sada sam Obećanu zemlju stekla.

03.12.2016. 07:32

Lijepa strast

U tvojoj skromnosti tajnoj

otkrivam nebesa preširoka

što se u onoj tami sjajnoj

vraćaju sa zapada i s boka.

U tvome otvorenom oku

nalazim crninu, i zrak, i mrak,

nalazim si sreću duboku,

istinitu kao ravnomjerni tlak.

U sjećanjima zajedničkim, našim

sigurno se isprepliću Božanske poruke

i sigurno ih dijelimo u danima, kraćim

nego što su naše velike odluke.

U sjećanju mome poruke još traju,

one su bezvremene, a imaju mjesto,

one meni smjernice postaju

i vidim ih dobro i često.

To je ta naša veza, naša lijepa strast,

naš Bog i sve naše, i moje,

i nestrpljiva sam gledati svoj vlastiti rast

u tim porukama što se ne broje

jer tko će nabrajati duše pučanstva,

tko će sastaviti neizmjerje,

tko je lud da se ne straši sužanjstva?

Tko želi to malovjerje?

Hvala ti za svaku tu ljubavnu seansu

i Bogu hvala, našem i mojem,

i Bogu slava na visini i u transu,

i skromnosti tvojoj, i oku tvojem.

29.11.2016.  00:08

Moć i nemoć

Kada jedna drugu sretnu,

moć i slaboća nisu ravnopravne

jer nemoć ima snagu spretnu,

a moć nosi samo želje davne.

Odakle dolaziš, vjetre nepokoreni,

snago jedra moga, velika nevero?

Pustite me, svi zidovi pregolemi,

jer sam samo zatočeno pero,

jer me neće predati na nemilosti

moje Nebo kojemu se dajem,

jer mi neće zarobiti sitne kosti

Razapeti moj u kojemu trajem.

Da ja nisam samo slaba, grešna,

ne bi me poželjeli pokoriti,

ne bi mene velesila neuspješna

nastojala sebi samoj dodvoriti

jer ta sila nema oružje konkretno,

samo želju da mene oplijeni,

ona nema moje življenje kompletno

već je drže dusi sebični i lijeni,

ona sva se kloni jakosti, tvrdoće.

Tko izgleda bespomoćno, cilj je strasti,

neuredne kao zabranjeno voće,

kojom želi pravdu sebi krasti.

Imam sebe, to je sve što posjedujem,

iz mene izvire molitva i vjera;

u životu samo nevolje očekujem,

a ne mir i sreću neizmjera.

Sreće nikad nije dosta, sva je prazna

kao šuplji vrč od stakla

kroz koji protječu obećanja razna,

obećanja grijeha, sotone i pakla.

Kada čovjek život predaje na pladnju,

lak je mamac Boga Svevišnjega

za sve one koji nose želju zadnju

pobijediti pravdu koja izvire iz Njega.

Kad sam najslabija, moć je Boga jaka,

tada kada Bog me uzme u svoje okrilje,

tad u ponor pada velesila svaka.

Slavi se kroz moju nemoć, Pravednosti moja, moje Žilje!

23.11.2016. 06:47

Snene duše

Pričat ću ti kako nastao je svijet,

kako ga je nacrtala Božja ruka,

kako ipak želio je samo mrijet,

gledajući ljude pune muka

jer mu dade svatko primjer,

jer je sam u sebi bio patnik,

ne vidje ni svjetla izmjer

i ne htjede postat ratnik.

Ratnici ubijaju zbog pohlepe,

grubi su i govor im je opor,

a svi sveti što ga krijepe

slabi su i Bog je spor.

Našlo se u svijetu očeva i majki

koje nježno zborile su kao vile,

glasno kao žeđ iz bajki;

glad su veliku nahranile.

Obećavale su brda i doline,

ukrale su svijetu priliku za vid

i za sluh što trči u daljine;

nisu nosile ni strah, ni stid.

Ode Bog u akciju za spas,

temeljito se pobrinu za svijet

kao stari ratnik za sve nas

koji dobili smo priliku za let.

To je bio prapočetak, zora,

a sada će razviti se krila,

sad već letjeti se mora

preko svijeta, preko bajnih vila.

Slabašne se vjeđe otvaraju

kao blatom prekrivene

dok molitve svijet obaraju

i bude se duše snene.

Opet će se borbe voditi,

svijet će dići svoju snagu,

na sebe će svoju povijest oboriti

i pronaći zemlju blagu.

21.11.2016. 01:18

Želja

Želja jedna, daleko od stvarnosti,

ne može mi biti voditeljicom

kao nešto čemu nema podudarnosti,

kao nešto što me čini roditeljicom

ili kao dobra osnova za red.

Često želim krive želje,

često poremetim savršeni slijed

pa me jedna želja svu samelje.

Željeti je mislit neostvarivo,

ideale imati i slijediti

jer su ideali čudo nepokvarljivo,

mjerilo za biti ili vrijediti.

Želja traži dobru, jaku volju

da se trči, da se duša trudi;

želja traži požrtvovnost bolju,

žrtvu veću nego što je nude ljudi.

Neuredne želje slom su pažnje,

one dobre zapravo su ispravne, korektne;

želje nisu predmet velike potražnje,

one žive kada duša ih izrekne.

Najviše što mogu je da želim znati

svaku novu stopu, svaki novi razlog:

istraživati, sazrijevati, spoznavati

i pronaći što je volja koju ima Bog.

19.11.2016. 23:38

Utvrda od vjetra

Danas imam poziv prići ti i reći

da sam uvijek bila žena koja čeka

kao duša koja jednom mora prijeći

sve brzace i sve struje koje nosi rijeka

i da zbog toga ne stižem nikad tamo

gdje bih mogla se prikazati za dar;

nije važno pitati se od kada se znamo,

nije važno da li mi smo idealan par.

Sve što imam služi mi za odricanje,

sve što spoznam vodi me još dalje,

prema obali gdje prestaje to protjecanje;

moja jedra su mi moje vlastite halje.

Naći tebe na toj rijeci veliki je znak,

vidjeti da slično strujama se loviš

i da ti u jedra tuče vjetar jak,

i da prema istim obalama ploviš.

Ti si meni Božje obećanje,

utvrda od vjetra i kapljica vode,

sigurna budućnost i snažno sjećanje

na sve one pobjede što nove bitke rode.

Za ovakav susret potreban je život cijeli,

u današnjem danu nalaze se dani svi,

nalaze se noći i svi snovi bijeli,

i čitava rijeka; to smo stvarno mi.

Ima ljudi, ima duša raznih vrsta,

nepreglednih obala i velikih mora;

svjesni da smo sluge Božjeg prsta,

mi smo isti poziv koji nosi bezbroj odgovora.

20.11.2016.