Tuesday, November 29, 2016

Lijepa strast


U tvojoj skromnosti tajnoj
otkrivam nebesa preširoka
što se u onoj tami sjajnoj
vraćaju sa zapada i s boka.

U tvome otvorenom oku
nalazim crninu, i zrak, i mrak,
nalazim si sreću duboku,
istinitu kao ravnomjerni tlak.

U sjećanjima zajedničkim, našim
sigurno se isprepliću Božanske poruke
i sigurno ih dijelimo u danima, kraćim
nego što su naše velike odluke.

U sjećanju mome poruke još traju,
one su bezvremene, a imaju mjesto,
one meni smjernice postaju
i vidim ih dobro i često.

To je ta naša veza, naša lijepa strast,
naš Bog i sve naše, i moje,
i nestrpljiva sam gledati svoj vlastiti rast
u tim porukama što se ne broje

jer tko će nabrajati duše pučanstva,
tko će sastaviti neizmjerje,
tko je lud da se ne straši sužanjstva?
Tko želi to malovjerje?

Hvala ti za svaku tu ljubavnu seansu
i Bogu hvala, našem i mojem,
i Bogu slava na visini i u transu,
i skromnosti tvojoj, i oku tvojem.
29.11.2016.  00:08



Wednesday, November 23, 2016

Moć i nemoć



Kada jedna drugu sretnu,
moć i slaboća nisu ravnopravne
jer nemoć ima snagu spretnu,
a moć nosi samo želje davne.

Odakle dolaziš, vjetre nepokoreni,
snago jedra moga, velika nevero?
Pustite me, svi zidovi pregolemi,
jer sam samo zatočeno pero,

jer me neće predati na nemilosti
moje Nebo kojemu se dajem,
jer mi neće zarobiti sitne kosti
Razapeti moj u kojemu trajem.

Da ja nisam samo slaba, grešna,
ne bi me poželjeli pokoriti,
ne bi mene velesila neuspješna
nastojala sebi samoj dodvoriti

jer ta sila nema oružje konkretno,
samo želju da mene oplijeni,
ona nema moje življenje kompletno
već je drže dusi sebični i lijeni,

ona sva se kloni jakosti, tvrdoće.
Tko izgleda bespomoćno, cilj je strasti,
neuredne kao zabranjeno voće,
kojom želi pravdu sebi krasti.

Imam sebe, to je sve što posjedujem,
iz mene izvire molitva i vjera;
u životu samo nevolje očekujem,
a ne mir i sreću neizmjera.

Sreće nikad nije dosta, sva je prazna
kao šuplji vrč od stakla
kroz koji protječu obećanja razna,
obećanja grijeha, sotone i pakla.

Kada čovjek život predaje na pladnju,
lak je mamac Boga Svevišnjega
za sve one koji nose želju zadnju
pobijediti pravdu koja izvire iz Njega.

Kad sam najslabija, moć je Boga jaka,
tada kada Bog me uzme u svoje okrilje,
tad u ponor pada velesila svaka.
Slavi se kroz moju nemoć, Pravednosti moja, moje Žilje!
23.11.2016. 06:47







Tuesday, November 22, 2016

Snene duše


Pričat ću ti kako nastao je svijet,
kako ga je nacrtala Božja ruka,
kako ipak želio je samo mrijet,
gledajući ljude pune muka

jer mu dade svatko primjer,
jer je sam u sebi bio patnik,
ne vidje ni svjetla izmjer
i ne htjede postat ratnik.

Ratnici ubijaju zbog pohlepe,
grubi su i govor im je opor,
a svi sveti što ga krijepe
slabi su i Bog je spor.

Našlo se u svijetu očeva i majki
koje nježno zborile su kao vile,
glasno kao žeđ iz bajki;
glad su veliku nahranile.

Obećavale su brda i doline,
ukrale su svijetu priliku za vid
i za sluh što trči u daljine;
nisu nosile ni strah, ni stid.

Ode Bog u akciju za spas,
temeljito se pobrinu za svijet
kao stari ratnik za sve nas
koji dobili smo priliku za let.

To je bio prapočetak, zora,
a sada će razviti se krila,
sad već letjeti se mora
preko svijeta, preko bajnih vila.

Slabašne se vjeđe otvaraju
kao blatom prekrivene
dok molitve svijet obaraju
i bude se duše snene.

Opet će se borbe voditi,
svijet će dići svoju snagu,
na sebe će svoju povijest oboriti
i pronaći zemlju blagu.
21.11.2016. 01:18





Želja


Želja jedna, daleko od stvarnosti,
ne može mi biti voditeljicom
kao nešto čemu nema podudarnosti,
kao nešto što me čini roditeljicom

ili kao dobra osnova za red.
Često želim krive želje,
često poremetim savršeni slijed
pa me jedna želja svu samelje.

Željeti je mislit neostvarivo,
ideale imati i slijediti
jer su ideali čudo nepokvarljivo,
mjerilo za biti ili vrijediti.

Želja traži dobru, jaku volju
da se trči, da se duša trudi;
želja traži požrtvovnost bolju,
žrtvu veću nego što je nude ljudi.

Neuredne želje slom su pažnje,
one dobre zapravo su ispravne, korektne;
želje nisu predmet velike potražnje,
one žive kada duša ih izrekne.

Najviše što mogu je da želim znati
svaku novu stopu, svaki novi razlog:
istraživati, sazrijevati, spoznavati
i pronaći što je volja koju ima Bog.
19.11.2016. 23:38


Sunday, November 20, 2016

Utvrda od vjetra


Danas imam poziv prići ti i reći
da sam uvijek bila žena koja čeka
kao duša koja jednom mora prijeći
sve brzace i sve struje koje nosi rijeka

i da zbog toga ne stižem nikad tamo
gdje bih mogla se prikazati za dar;
nije važno pitati se od kada se znamo,
nije važno da li mi smo idealan par.

Sve što imam služi mi za odricanje,
sve što spoznam vodi me još dalje,
prema obali gdje prestaje to protjecanje;
moja jedra su mi moje vlastite halje.

Naći tebe na toj rijeci veliki je znak,
vidjeti da slično strujama se loviš
i da ti u jedra tuče vjetar jak,
i da prema istim obalama ploviš.

Ti si meni Božje obećanje,
utvrda od vjetra i kapljica vode,
sigurna budućnost i snažno sjećanje
na sve one pobjede što nove bitke rode.

Za ovakav susret potreban je život cijeli,
u današnjem danu nalaze se dani svi,
nalaze se noći i svi snovi bijeli,
i čitava rijeka; to smo stvarno mi.

Ima ljudi, ima duša raznih vrsta,
nepreglednih obala i velikih mora;
svjesni da smo sluge Božjeg prsta,
mi smo isti poziv koji nosi bezbroj odgovora.
20.11.2016.


Friday, November 18, 2016

Istina je tvoja snaga


U isto vrijeme hajem i ne hajem,
trzam se, radujem, smijem i patim;
odjednom uzimam, odjednom dajem,
prvo započinjem, potom se vratim.

Sanjam kako bih živjeti smjela,
poživim još malo kad snova nema;
spora kao puž, brza kao strijela,
nađem se tamo gdje postoji tema.

Prolazim cestama, nalazim tunele
kako bih našla svjetlosti trag;
nalazim opuške ili novčanice cijele,
život mi mučan, život mi drag.

U svemu je tome jedna stalna nit,
puštam se Bogu da me nosi
jer nije važno biti sretan ili sit,
važno je da te grijeh ne pokosi,

da te ne koči glupa predrasuda,
da se bogatstvo ne lijepi za srce
i da si svjestan Posljednjeg suda
gdje Milost ti vlada, a kosti krče

od tereta tvojih vlastitih sljepoća
kad nemaš slobode, kad nemaš krila.
Najveće blago je velika slaboća,
siromaštvo i križ, a ne zlato i svila.

Ako tražiš sebi izvore moći,
ne hvastaj se svojom velikom družbom
što krije se danju i krade ti noći
jer putnik si samo s velikom službom;

nisi ti zato da opstaneš kao rob
i da se sitiš, uživaš i kradeš od sreće
već samo zato da spoznaš si kob
i da što prije odbaciš to umjetno cvijeće,

te smrdljive prnje obmane i laži
što zove pravdu i ljubavlju se kiti.
Preuzmi odgovornost, istinu traži
jer će ti istina tvoja snaga biti.
18.11.2016. 02:55







Wednesday, November 16, 2016

Kako si darežljiva, smrti krasna


Kako si blaga, moja smrti,
jedina sestrice moja,
i dolaziš oprezno, nježno.
Na tvojoj sam prvoj crti
i kao da, umorna i potpuno tvoja,
udišem ono neizbježno.

Kako se najavljuješ polako,
kao pahulja sud mi pada
na srce, uvijek željno susreta,
na srce mi stižeš onako
kako prva budi se nada,
kako procvate rosa na latu cvijeta.

Mirisi slobode, okusi svježine,
ni traga nema od mojih stopa.
Od ovog života koji se budi
poznate samo su naučene vještine:
vidjeti dalje od vlastita stropa,
uzeti sve što donose ljudi.

Kako si darežljiva, smrti krasna,
kako je divna nagrada vječna!
Kako si okretna, a strpljivo čekaš!
Kako si ljubazna, sveta i časna,
i ledena kao bistra voda riječna,
i, udobna zaista, ti me ne nijekaš!

Nadah se da će biti nekako slično,
živim za to i dugove plaćam,
gotova dati sve od Boga.
Srce mi mirno, srce nepomično
jer, evo, kući se vraćam,
cilju velika nadanja moga.
16.11.2016. 22:38




Popular posts