U tvojoj skromnosti tajnoj
otkrivam nebesa preširoka
što se u onoj tami sjajnoj
vraćaju sa zapada i s boka.
U tvome otvorenom oku
nalazim crninu, i zrak, i mrak,
nalazim si sreću duboku,
istinitu kao ravnomjerni tlak.
U sjećanjima zajedničkim, našim
sigurno se isprepliću Božanske poruke
i sigurno ih dijelimo u danima, kraćim
nego što su naše velike odluke.
U sjećanju mome poruke još traju,
one su bezvremene, a imaju mjesto,
one meni smjernice postaju
i vidim ih dobro i često.
To je ta naša veza, naša lijepa strast,
naš Bog i sve naše, i moje,
i nestrpljiva sam gledati svoj vlastiti rast
u tim porukama što se ne broje
jer tko će nabrajati duše pučanstva,
tko će sastaviti neizmjerje,
tko je lud da se ne straši sužanjstva?
Tko želi to malovjerje?
Hvala ti za svaku tu ljubavnu seansu
i Bogu hvala, našem i mojem,
i Bogu slava na visini i u transu,
i skromnosti tvojoj, i oku tvojem.
29.11.2016. 00:08