Često čujem da si tu
kao rana sveta, otvorena
koja gleda Golgotu.
Prečista si stvorena,
crnom bakljom nepovrijeđena,
ali ipak srce ti krvari.
Kao kaplja krvi, vodom razrijeđena,
stojiš posred stvari
da bi odvela me van.
A ja ne idem jer je težak
povratak u san
kad se jednom digne vjeđak.
Sve se bojim da umišljam,
sve od silne želje, nevjerice,
kraj zamišljam
kao laku, brzu smrtcu zvjerice.
Predivna si, majko utješna,
tvoje srce za mnom vene.
Ti ne gledaš moga puta grešna,
moja duša nema cijene.
Tvoj me blagoslov porodio
baš ovakva da ti budem kći,
a tvoj Sin me je pohodio
tamo gdje mi duša vri
i baš tamo gdje je najteže.
Tko bi znao da ćeš pronaći me tako
gdje sve riječi se uvriježe
koje silaze mi nježno, lako,
padaju na tjeme kao pahulje
da bi blagi melem bile,
da bi nastale na meni vrulje
koje su se zatvorile
jer ja želim te previše
pa se žurim napajati
sve što tvoja mudrost riše
i počinjem nabrajati.
Samo jedno potrebno je sada,
ljubiti te sličnom snagom
da mi tračak mira vlada
kada kročiš mojim pragom.
13.08.2016. 21:35