Posti, dušo, posti

U očima ti nazirem od luđačkog sjaja,

poznajem ga, ne pitaj od kada.

Dogodi se čovjeku da zdvaja

ako jaka propadne mu nada,

tada misli da je s njom sve propalo

što je ikad mislio i znao,

ima dojam da je vrag sve spopao,

čak i ono što je nekad osjećao.

Osnove obrazovanja, najosnovnije

što ih djeca jošte uvijek danas znaju,

postaju banalnost jer je sve masovnije

i jer danas ljudi bolju pamet imaju,

ali prirodni su zakoni još uvijek isti,

predrasude stare žive kao prije.

Samo upitno je koliko se čovjek čisti,

da li našao je sebe kao grijeh što vrije.

Ne postoji organizirani vrag,

niti centri moći, niti kakav svjetski poredak!

Samo moli Boga, samo prati trag:

tvoja ljubav i tvoj razum jedini su pravi znak

za postojanje jedne jedine realnosti:

postao si potpuno neorganiziran;

strah te terorizma i opće nestalnosti,

u grijesima si ogrezao, nisi nikad miran.

Niti jedan cilj nikada ne opravdava sredstva!

Lažima se za srećom ne može ići,

niti možeš biti gospodarem svoga svjetstva,

niti tako smiješ pred svog Boga stići.

Đavao ti nudi razna blagostanja,

sve izgleda kao da je na domak ti ruke.

Isus, Bog ti nudi naporna poslanja,

krvi, rugla, progone i muke.

Nemaš snage nikakve za odabir čina,

onog pravog puta mira iz opće panike

koja vlada još od pradavnina.

Srce ti je umorno od krikova i vike.

Samo jedan korak dijeli te od suicida,

samo jedna pomisao sad u tebi vlada:

ako nema konca, ni od smrti brida,

što će s tobom biti tada?

Poslije misliš da si nula od čovjeka

koji nema snage niti da se ubije.

Možeš tako gorjeti i do vijeka,

tvoj ti mir samo grijeh tvoj pije.

Lakše ti je tako mučiti se

nego primiti se molitve i posta.

Posti, dušo, posti, ne siti se,

to će za lijek biti sasvim dosta.

17.07.2016. 19:16

Sretnici

Sreća je za izabrane,

ali oni toga ne znaju.

Oni misle kada zora svane

da im ljudi počast daju.

Sreća je za predodređene,

ali oni svi to preziru.

Oni misle da su njima odleđene

duše svijeta u gejziru.

Svatko zaslužan je,

vele, kovač svoje sreće

i taj odmah tužan je

kad ga ona više neće.

Netko tko je shvatio da sreća je dar

i milost Boga Višnjega,

uvijek će posvetiti svoj mar.

Nećeš vidjet lijena njega

i sreća mu se sve više lijepi

za srce i za dlanove, za riječi.

Rijetki su, nažalost, nisu slijepi,

ništa ih na zemlji tad ne priječi;

što god učinili,

sreća ide za njima

jer zahvalnost nisu hinili,

a dali su je svima.

Tada im ne vrijedi reći

da je sreća slučajna i prolazna.

I ne vrijedi klanjati se sreći,

ona sama za sebe je porazna,

nego kada vidiš da te sreća prati,

samo znaš da si na dobrom putu,

isto kao kada ti se uvijek vrati,

svejedno je, uvijek imaš želju krutu

ostati u miru s Bogom što je jak.

Sreća je stalna samo jedan element,

ona je za Boga jedan znak,

i također, samo jedan snažan argument.

16.07.2016. 00:14

Porobljena žena

Voljela sam pjevati o jadima,

o rastancima, svjetlu moga napretka.

O svim usponima, padima

moglo bi se napisati dva, tri retka,

ali najslađi su plodovi od rastanaka,

tko to nije vidio, još nije sretan.

Oni su materijal svih naših nastanaka,

pročišćenje duše, uspjeh sjetan.

Znam da lijepo se je susretati,

graditi i stvarati u dvoje,

ali rijetko moguće je život dati

samo zato da se greške zbroje,

da se brzopleto sve dokrajči.

Puno ljepše veze stoje otvorene

i nedorečene kao ljubav majci

i u Bogu jedinome stvorene.

Vrh je težnji u životu svakom

biti slobodan i posvećen idealu,

pasti kao žrtva izazovu lakom,

naći u tom traganju i sreću malu,

sreću postojanja radi višeg cilja.

Zajednički život teška je iluzija,

a porobljena žena jeste ona zbilja

koja rezultat je raznih muških fuzija,

lažnih muških napora za zajedništvo.

Samo onaj koji joj slobode daje,

vrijedi kao cijelo jedno etništvo,

samo njemu prijateljstvo traje.

Još je savršenije u Bogu biti,

bilo da si žena, muško ili dijete.

Bogu ne može se nitko skriti,

nitko nema baš toliko sjete.

Ako ljubiš jedinoga Boga,

time dao si mi sve.

Tada žeđam više društva tvoga,

tada ljubim tebe najduže i najviše.

14.07.2016. 07:27

Ljubav je ime za sve

Ljubav je ime za sve,

i dubine, i visine,

i kad se plače, i kad se raduje

pa i kada sunce sine.

Ljubav je ime za svijet

u kojemu postoje rastanci,

ratovi i još po koji cvijet.

U ljubavi jaki su lanci.

Ljubav je ime za dvoboj,

ime za žrtve prevelike.

Ljubav je ime za poboj,

za uspomene i za stare slike.

Ljubav je ime za duše

kada se zajedno spoje.

Ljubav je da se brane ruše

i da se ljudi razdvoje.

Ljubav je ime srca moga,

ime za sva mjesta i sva vremena.

Ljubav je sveto ime Boga,

Ljubav je oganj iz kremena.

Ljubav je razlog i svrha,

uzrok i posljednja nit

po kojoj stižeš do samoga vrha,

po kojoj poznaješ svoju bit.

Ljubav je buđenje praskozorja,

čekanje na tramvajskoj stanici.

Ljubav je metar za mora i gorja,

Ljubav je točka na posljednjoj stranici.

Ljubav je život i smrt,

Ljubav je pomak i odmak.

U ljubavi čovjek je tako škrt.

Ljubav rastjeruje mrak.

Ljubav je ime za dom,

Ljubav nosi igru djetinju.

Ljubav je svjetionik na putu mom,

Ljubav je ime za svetinju.

12.07.2016. 13:06

Za let stvorena

Šaljem te odavde prema zasjedama,

poslala sam pratnju, mnoštvo ptica

i spremila ti poputbinu.

Već odavno sam te natrpala besjedama,

još pokazala ti život sa stotinu lica

i  opisala ti svu puninu,

znam da znaš to još od malih nogu.

Iako su zvali mnogi, i blagostanje

pa sve lude zemlje velikoga mira,

nisi htjela čuti, okrenula se Bogu.

Sad već možeš skupljati imanje

koje nitko jasno ne vidi, ne dira.

U tim zasjedama najteža je borba

kada duša ne zna i kada oklijeva.

Veliki je ispit tući se sa sobom.

Samo jedan zaziv, samo jedna molba

i na nebu pravda se prolijeva,

anđeoska zaštita je tada s tobom

jer Bog dobro čuva ono što je stekao,

svaku zeru srca, svaki poklon mali

i te sretne duše prati legijama.

Sve to drži Gospod što je jednom rekao,

a sve ono što su ljudi tebi dali,

Njegovo je po svim regijama.

Sad te puštam, dušo, stvorena za let,

neka bude tvoje vrijeme meni nepoznato,

ali bit će radost otkrivati toga,

zajedno sa svakim tko se nađe svet.

Ljubi bližnje koji znaju da je nebo zlato

i sve ljude ljubi kao svoga Boga.

11.07.2016.  22:51

Plodovi samotnosti

Teško živim bez svoje samoće,

teško moja krila se razapinju.

Razne sile nju privlače, hoće,

razne riječi za nju zapinju.

Zar sam uzaludno prolazila

preko vašara taštine i bregova zlobe?

Zar sam zalud svoju dušu krila

kad je put me vodio na grobe?

Tražila sam samo dobro sricanje,

dugo sam to iskala po svijetu.

Nikad nisam postavila pitanje,

odgovor sam otkrila u prolazu i letu:

ima mnogo ljudi koji skupa znaju

sve što moje težnje traže.

Nikad nije potrebno ni da se kaju

što mi nisu osobe najdraže.

U samotnosti svako krilo ima prostora,

bezbroj faza i bezbroj minuta.

U samotnosti ne stvara se niti bora,

u samotnosti mirno i sloboda pluta.

11.07.2016. 00:59

Polumjesec

S krovova pogled spuštam do kafića

gdje u mraku smijeh i glasovi odzvanjaju.

Gledam gore i na nebu mrak bez bića,

i polumjesec i zvijezde u sjenu se sklanjaju.

Tražim hladan zrak bar malo da mi struji,

već odavno sunce je pobjeglo odavde.

Tiho je uglavnom, samo iz kafića bruji,

ljudima je čak i svjetlo suvišno za barde.

Iako me mučila sparina po čitave dane,

sad se osjećam kao carica na krovu gore,

a taj isti krov zapržen mutio mi moždane,

kuhalo u glavi kao da me ljudožderi more.

Sad je dobro, ima barem malo olakšanja,

toplotni je udar ove noći sretno prošao

iako i noć je vruća i jedva se sklanja

pored onog vjetra što je hladan danju došao.

Naravno da groznica me drži zbog propuhavanja,

sinusi iscijedili su svaki dašak vode moje.

Ipak sam na prozoru i sretna sam zbog popunjavanja

onih pora kojima je potrebno zraka za dvoje.

Ptice tek će propjevati prije zore,

a do tada još je puno sati.

Najbolji su znak da treba kunjati do hore

kad se budi svjetlo, kada noć će stati.

Samo sjedim ovdje, ništa mi se ne da,

umorna sam, iscrpljena kao osušena riba.

Anđelu sve molitve sam dala da ih Bogu preda,

jedva dišem, ali zrak mi struji, zrak se giba.

Ova noć je danas osvježenje, dar mi anđela

po kojima poslala sam veliko strpljenje

da mi Bog milostiv bude kad zatrebam udjela

u rajskim dvorima gdje vlada Proviđenje

jer sam tako ništavna i iscrpljena

da je teško vjerovati da sam revna.

Čitav dan bauljam, umorna i snena.

Sna za mene nema, niti ura dnevna,

sve je isto, gleda samo se u oblake.

Smiluj se, Gospodine, mojoj slaboći.

Načini mi propusne vene, moždane lake,

želim opet živjeti u plodnoj hladnoći.

09.07.2016. 22:41