Životni prag

U prosjeku se puno dana u životu mučim,

ali sve to mijenjam za trenutke sreće.

Dosta pamtim i od nevolje naučim

kakav je to život kojeg srce neće

i kako je to kad se život mrzi

jer “tko ga mrzi, taj će ga zadobiti”.

Onaj tajni život koji dopire do srži,

to je vječni život koji ne da se porobiti.

Želim znati da me čeka izlaz iz divote

jer mi duša teži osloboditi se ropstva.

Svatko može sanjati bezbrojne živote,

ali svakome je toga robovanja dosta,

Svaka duša želi pobjeći u nešto bolje.

Zato padamo u dosadna raspoloženja,

zato bez Boga nam nema dobre volje,

zato često izbjegavamo razna zaduženja.

Dug je čovjeka da misli i marljivo radi,

da se uvijek oko svega dobro potrudi

i da uvijek iz početka sve novo posadi

kako bi mu uvijek bili dragi neki drugi ljudi.

Tada može se pronaći od života istinskoga trag

koji sve živote nosi, a jedini je pravi;

tada može se preskočiti životni prag

iza kojega se jedan vječni život javi.

Taj trenutak sreće jedini je odmor i užitak,

taj trenutak čas je kada susrećemo Boga

i tko ne zna da o tome piše Sveti svitak,

taj ne može sreću naći, niti spoznati koga.

12.05.2016.  04:40

Raj

Svaki dan Te hvalim i Tebi zahvaljujem,

svaki dan promišljam Te u molitvama svojim;

svaki dan za onu riječ Ti strahujem,

svaki dan zbog Tebe za istinu se bojim.

Uvijek iz početka moje staze k Tebi počinju

i svaki dan su više čiste i sve više jasne.

Svaki dan sve teže mi se misli začinju,

svaki dan sve teže su mi one riječi časne

koje treba slijediti u životu i djelu

jer me odvaja moj put da od svega se opraštam.

Svaki dan Te pitam u zoru bijelu

što je potrebno učiniti da tugu ne ispaštam.

Svaki dan sve više učim od nježnosti Tvoje,

a sve teže bijeda ljudi moje srce para.

Svaki dan svi greške i sve grijehe broje,

svaki dan mi zbog nas sviju duša izgara.

Svaki dan sam Ti sigurnija u povjerenju

koje dajem i za koje ne znam nikad kraja.

Svaki dan se predajem tom istom određenju

od kojeg sam pričvršćena na krilima raja.

10.05.2016.  06:05

Poznavanje Boga

Ljudi vole nešto žrtvovati. Davanje žrtve traženje je ljubavi.

Davanje ljubavi je uvijek davanje sebe, a ljudi vole to zvati ponajvećom žrtvom. Zato i vole davati neke manje ili veće žrtve, a ne vole sebe predati do kraja.

Ljudi se često cjenkaju, računaju da će za malu žrtvu dobiti nešto, ili sve, ili barem nekoga tko im je potreban. Ljudi vole reći kako su dali puno ili kako su dali sve, ali nikada ne govore da su predali sebe. Ne bi bilo ni prikladno predati čitavoga sebe zbog nečega što nije od životne važnosti. No, također je vrlo neprikladno kada za nešto što je od životne važnosti nismo spremni dati više od malo svoga vremena, svojih blaga ili svojega truda i napora.

Stari je Božji narod imao vjerski običaj žrtvovati životinje Bogu. Tim činom su tražili od Gospodina milosrđe, uslišanja, blagoslov, ali zapravo to je sve ljubav Božja prema ljudima pa se može reći da su zapravo ljudi svojim žrtvovanjem životinja učili kako se predaje i uzvraća Bogu ljubav.

U ta vremena pojavio se u Božjem narodu i prorok Hošea koji je narodu progovarao i o tim vjerskim običajima žrtvovanja životinja jer narod nije znao bez raznih proroka razumijeti što čini i zašto. Mnogi su žrtvovali bogatstva, a bogatstvo su bila lijepa stada pripitomljenih životinja. Tako nije bilo previše teško izdvojiti posebno lijepe i zdrave životinje, mlade i bez mana kako bi se Bogu prinijela što ljepša i veća žrtva. Bogati narod stočara razvio je vjerski običaj žrtvovanja životinja do vrhunca, ali i do licemjerja. Za svaki grijeh ili u bilo kakvoj grižnji savjesti ljudi su davali lijepe komade stoke, birali iz svojih stada puno mladih životinja za žrtvovanje da bi sebi pribavili oproštenje grijeha ili utjehu savjesti, ali i da bi umilostivili Boga od kojega su očekivali lijepo vrijeme i bogate žetve, sreću i mir, pobjedu nad neprijateljem, uspjeh u osvajanju zemlje, uspjeh u braku i obitelji. Za malo ili puno mladih janjadi, ljudi su željeli dobiti sve.

Nadahnuti Božjim Duhom proroci su poučavali narod o tome kakav bi morao biti odnos naroda prema njihovom Gospodinu i Gospodaru nad vojskama. Te pouke se mogu razumijeti iz sažete rečenice koju su upamtili usmenom predajom, a govorio ju je i prorok Hošea:

 6 Jer ljubav mi je mila, ne žrtve, poznavanje Boga, ne paljenice (Hošea 6,6).

Prorok je želio progovoriti protiv licemjernoga odnosa naroda prema najvažnijem biću njihova života, prema samome Bogu. Želio je reći kako Bogu janjad i slične žrtve ne znače puno nego iskrenost i ljubav naroda, to jest uzvraćanje ljubavi Bogu i ostvarenje partnerskog odnosa između Boga i čovjeka.

No, kako biti partner samome Bogu, Stvoritelju svega i Upravitelju svega živoga i neživoga?

To je postalo jasno tek s pojavom Sina Božjega. Tek je Isus mogao pokazati božansku ljubav prema svim ljudima i tek je Isus mogao tražiti uzvrat ljubavi od ljudi na isti način: predao je sebe i svoj život za ljude i otkupljenje njihovih života, a za uzvrat je poručio da traži od ljudi njihovu vjeru i povjerenje u Njega. Kao što je i prorok Hošea govorio, Isus ne traži polaganje života i muku ljudi nego drugačiju žrtvu, to jest darivanje vjere ljudi, tražio je od svakog čovjeka darivanje samoga sebe, a to je ostvarivo u povjerenju i vjeri u Isusa u kojoj se jedino može zaista razviti istinska ljudska ljubav.

Tako bi se moglo reći da je vjerski čin i molitva najveći dar Isusu. Također izgleda da se to može ipak nazvati i najvećom i najljepšom žrtvom, ali žrtvom koja ne boli i nije muka nego daje vječni blaženi život. Mnogim ljudima nije teško dati bogatstvo za Boga, ali im je teško živjeti u vjeri prema Bogu.

Isus je ljubio do kraja sve ljude, do smrti na križu. No, Isus ne traži ni od koga da žrtvuje svoj život za sve ljude, Isus poziva čovjeka na vjeru i bezgranično povjerenje u Boga. Kako bi ljudi postali sposobni za vjeru i ljubav, Isus je dao sebe, dao je sve i uskrsnuo kao Pravednik. Uzašao je na nebesa i sjedi s desne Boga Oca, a tada na poseban način šalje svojega Svetoga Duha na sve ljude, darovao je sebe ljudima zauvijek, sve do svršetka svijeta kako bi postali sposobni za ljubav prema Bogu i drugim ljudima, kako bi postali partneri Isusovi i kako bi konačno upoznali Boga samoga. 09.05.2016. 04:22

Duh svete žrtve

U ovome svijetu kao da vidim sve,

sve ono što me nekada nije zanimalo,

vidim bolje oko sebe duhove zle

kojima do ljubavi nije stalo

jer ti duhovi ljubav dati ne mogu

iako ju traže jer ona je potrebna svima;

za ljubav se okreću i samom Bogu

bez kojega nema ljubavi među ljudima.

Tako duh neki postaje zao

jer ljudi ne znaju dati, niti razumijeti;

tako je duh prvoga čovjeka pao,

tako ni ljudi neće uvijek umijeti

izboriti sebi ljubav jer ju ne poznaju.

Navikli na hladnoću, mržnju i nemar,

mnogi se ljudi zlim duhovima predaju

koji ne puštaju dati ljubav na dar.

I zmija namjeru ima postati obljubljena

pa ište slavu, i moć, i vlast;

i zmija je ostala u svojoj moći izgubljena

pa je morala jednom za uvijek past

jer ljubav je snaga veća od svega

koja se uvijek može dijeliti i dati

dok slava ljudskoga duha ubija njega

dok ne nauči žrtvu poznavati.

Žrtva je darovanje sebe samoga

za druge ljude i za najviše biće;

žrtva nije čuvanje sebe i svoga

već od žrtve zaista ljubav sviće.

Da me nisi ljubio, Kriste, Bože,

ne bih ni postojala, niti život imala;

zbog Tebe moje srce ljubiti može

jer sam od Tebe Duha primala.

09.05.2016. 03:08

Snaga Duha u jedrima mojim

Još kad sam Te zvala na pireve svoje,

Ti već rekao si mi da nećeš za mnom doći

i makar sam znala da mi moje dane broje,

mislila sam kako neću ni ja snage smoći

otploviti na daleka mora i velike pučine,

a sad već sam dovde kao snažna dotjerala.

Iako ne želiš, Ti se pleteš u moje trice i kučine,

a ja pjevam da sam sama đavla otjerala.

To je Tvoja ljubav, Ti me spašavaš od svega

makar činim grozna djela protiv istine.

Jer sam Te zaiskala, nema tako ogromnoga brijega

kojega Ti ne bi preskočio da mi Tvoja ljubav sine.

Ti me moliš da se vratim na obale mirne,

tamo gdje smo sretni zajedno gladovali i pili

ponajbolja vina i pića s okusima smirne,

tamo gdje smo osmijehe i poglede krili.

A meni je težak bio život ovaj mrski,

smetalo me svako titranje u zraku

i moji su govori postajali tako odrješiti, drski,

moje su riječi iskrile u sveopćem mraku.

Bila sam osoba od dostojanstva, onaj prvi čovjek,

najdraža za Tebe ostvarena vjerna žena,

ali nesreća je ovog svijeta produžila svoj vijek

pa od mene sada nasta samo tiha sjena.

Sad bih rado natrag doplivala kad bih znala,

kad bih mogla svezati sve uze u jedno kormilo.

Sad Te molim da me sjetiš kako sam se onda zvala

da prepoznam svjetionik za to naše priobalje milo,

ali znam da to ne ide s Tobom nikad tako.

Tvoji su putevi, moj Isuse, neznani za mene,

Tvoje misli nisu moje, ali jesu Tvoje breme lako

koje želim ponijeti bez jedne uspomene:

daj da zaboravim što je bilo svijetu ovom slavlje,

vrati moje sjećanje na sve Tvoje što je bolje

pa me pusti na toj pučini kao neko skromno splavlje,

ostavi mi samo tračak moje dobre volje

kojom guram kroz nevere i oluje; snaga Duha

samo potrebna je da me ovdje održi, a spasi.

Tada bit će opet sjajnih ploda, moja jedra suha,

tada znat ću pute Tvoje kad se svijeća ugasi.

08.05.2016. 03:14

Korakom svetim po vodi života

Kada Te pitam o miru, ne daješ mi ga;

kada Te tražim po vrletima, daješ mi mir.

Kada Te tražim spas, dodaješ mi briga,

a kada me umore brige, prirediš mi pir.

Kada Te ne pitam ništa, šalješ me dalje,

dalje u ovaj svijet na puteve strme;

šalješ me ravno u velike đavolje ralje

gdje Tvoje riječi uvijek najjače grme

i gdje Tvoj glas niti za mene utješan nije.

Tada Te zaboravljam iskati pomoć,

a znam da si uz mene bio davno prije;

tada me ostavljaš kao da nemaš moć

već od mene očekuješ ipak nemoguće.

Znam da me šalješ da Ti opet priđem

i otvorim za Tebe svoje dlanove vruće

i da takva hrabro još dublje u ralje siđem

i da više ne zaboravljam ni časa na Tebe

makar mi odjednom bile predodžbe krasne

i makar me mržnja svijeta više ne zebe

jer i tada su Tvoje namjere još više časne.

Znam da je život uz Tebe ponekad muka,

i kad mi se čini da je sreća svijeta lijepa

i da je ta sreća od Tebe pružena ruka,

ali Ti me ne puštaš da opet postanem slijepa.

Moja me majka uči kako životom koračati,

a ona je i Tvoja majka oduvijek bila;

ona mi je Tvoj dar koji se ne smije bacati,

ona je Tebe svetog mojim Bogom iznjedrila.

07.05.2016.  07:15

U onaj me dan nećete više ništa pitati

Mi, ljudi teško vjerujemo u Božju dobrotu. Mi, koji smo zli, veli nam Isus, ipak dajemo kruh, a ne kamen ako nas dijete zaište. No, tko nama i našoj sumnjičavosti može jamčiti da je u raju sve lijepo, dobro i savršeno i da je Bog uvijek sretan te da su svi kod Njega zauvijek sretni? Mnogima izgleda jako naivno vjerovati uporno u Boga, izgleda nam pomalo smiješno osoba koja želi Boga slušati u ovom svijetu nesreće, zala, ljubomore, ratova i kriza. Pitamo se što imamo od te vjere i najčešće kažemo da je takav čovjek jako dobrodušan, ali nas ne može uvjeriti da je sretan. I mislimo često kako bi Bog morao biti pravedan prema svima, a ne pravedniji prema vjernim moliteljima. Mislimo kako će Bog biti valjda uvijek toliko pravedan da neće činiti razliku među ljudima u raju. Mislimo da je svejedno molimo li Ga ili  to što Ga ne možemo slijediti u poslušnosti.

Nema razloga da Isusu ne vjerujemo kada nam govori da je Bog dobar i da su ljudi izgubili svoju originalnu dobrotu jer su pali u grijeh. Tko povjeruje Isusu neke riječi i tko vjeruje da je uskrsnuo, taj nema normalnog razloga da Mu ne vjeruje i sve drugo što je govorio ma koliko da se čovjek razočara u životu. A mi se lako razočaramo i lako posumnjamo. Kad je svijet tako nesretan i kad ima toliko žalosnih na svijetu, izgleda nerealno, nepraktično i neostvarivo vjerovati uporno u dobrotu.

Mnogi također misle da je dobrota dosadna, da je raj mjesto u kojemu se ništa ne radi i ne misli, da nam nikakav raj ne može nadoknaditi nesreću i razočaranje.

Takva razmišljanja su razmišljanja grešnika jer tu se radi o padu u ponore grijeha, radi se o strukturi i naravi grijeha koji vlada čovjekom. Mi se rijetko ispovijedamo kvalitetno jer smo u grijehu zaboravili biti iskreni prema sebi, zaboravili smo slijediti istinu, mislimo da se to ne isplati.

Čovjek je uvijek u tom stanju grijeha. To je prokletstvo svih ljudi. Grešan čovjek ne može vjerovati da onaj drugi čovjek nije grešan, ali bilo bi dobro kada bi shvatio da vjera i molitva jedine mogu dovesti čovjeka do sigurnog prepoznavanja istine i u najokorijelijem grijehu. Čovjek je toliko grešan da ne može povjerovati i priznati da je grešan. Ljudi su zli toliko da ne vjeruju da su zli. Ta ljudska zloća je ono što je krivo, pogrešno i bolesno, a može se ispraviti, oprostiti i izlječiti. Ako smo sumnjičavi prema Božjoj dobroti, to je znak da smo ogrezli u grijehu makar se možda i redovno ispovijedamo. Za pristupanje sakramentu pomirenja i ispovijedi, to jest sakramentu gdje nam Bog oprašta grijehe da bismo postali bar toliko bolji da bismo vidjeli da smo zli, potrebno je naći snage za istinu, za iskrenost prema sebi, za onaj tračak istine koja lebdi u našim razočarenjima, a ta istina je da se nadamo da je Bog dobar jer inače ne bismo bili nikada razočarani. Upravo ta sumnja i razočaranje nam dokazuju da bismo željeli da je dobrota realna i istinita, dokazuju nam da se nadamo. A nada, vjera i ljubav su komponente dobrote ljudske koju, dakle, svi ljudi imaju u tragovima i nose u tragovima barem malo i neznatno. Toga se treba držati kada se pitamo odakle zlo u svijetu, zašto nevini stradavaju i slično. Ta pitanja su pitanja grešnika i pokvarenjaka jer nije točno da u svijetu nema dobrote i da svi nevini stradavaju.

Evanđelje po Ivanu, glava 16, redak 20-23

20 Zaista, zaista, kažem vam: vi ćete plakati i jaukati, a svijet će se veseliti. Vi ćete se žalostiti, ali žalost će se vaša okrenuti u radost.
21 Žena kad rađa, žalosna je jer je došao njezin čas; ali kad rodi djetešce, ne spominje se više muke od radosti što se čovjek rodio na svijet.
22 Tako dakle i vi: sad ste u žalosti, no ja ću vas opet vidjeti; i srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće.
23 U onaj me dan nećete ništa više pitati. Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime.
24 Dosad niste iskali ništa u moje ime. Ištite i primit ćete da radost vaša bude potpuna!"