Misija

Ostani mi prijatelj i brat

makar ja sam sada nevjerna,

lomim veze i polomit ću vrat

kako ne bih uvijek bila nesretna,

lomim zapovijedi da se Tebi vratim,

da priredim sjajnu svečanost za nas

i da služim, ali da ne patim,

da donesem jednom pravi spas.

Radi čežnje za Tvojim bregovima

ja se želim prepustiti slatkoj kušnji,

da ostanem Tvoja vjekovima

sada trpim ovaj dugi dan i sušni;

da dovedem sebe i sve svoje

Tvome putu na kojem sam sretna bila,

ali nisam znala tko je moj i što je moje

jer sam puno duša napustila.

Ako Ti me ljubiš više sad od svega,

a ja ljubim čitav narod, veliku obitelj,

zar nas nećeš dovesti do svoga brijega,

zar Ti neću biti još i veći revnitelj?

Zar mi nećeš dovesti sve koje si mi dao

da ih pitam, da im govorim o Tebi

i da spoznaju da sve o meni Ti si znao:

da ne mogu poživjeti samo sebi,

da ne mogu biti sveta bez čovječanstva.

Ostani s nama, Isuse, Gospodine

budi veza našega poznanstva,

predaj njima naše vječne godine,

predaj njima naše tajne, našu sreću

i dopusti meni da im budem dar

baš zbog toga što bez Tebe neću

jer smo uvijek bili najsretniji par.

Ostani nam prijatelj, živi među nama,

zbog Tebe sam tako drska, tako smjela,

zbog Tebe ne želim svjetovati sama;

blagoslovi sada naše odluke i djela.

28.04.2016. 06:24

Školski plač

Zaista sam još kao malo dijete plakala nad domaćim zadaćama jer ih nisam razumijela pa ih tako nisam ni znala rješiti i napisati. To što sam poslije prošla gimnazijske ispite i maturirala te poslije još i uspješno pohađala teološku kulturu laika koju sam također okrunila diplomom, nikako ne znači da sam postala pametnija već sam ista ona osoba koja plače nad zadatcima škole ovoga svijeta. Moji uspjesi ne znače da sam uspješno položila ispite iz gradiva za nesposobne osobe nego znači samo to da sam pronašla uz Božju pomoć istinsko gradivo za svakog čovjeka jer u školi ovoga svijeta svaki čovjek postaje ili nesposoban ili jadan štreber koji uči ono što ne razumije, a pri tome mislim i na najteže gradivo kao što je matematika, medicina i slično. Znati dobro matematiku znači ne imati vremena za ostale, primjerice znanosti koje nisu prirodne nego društvene i humanističke. U svijetu prevladava mišljenje da su prirodne znanosti strašno teške za proučavanje i da nisu za slabe učenike nego za njih su najbolje gradivo lake društvene i humanističke znanosti kao što su sociologija ili moja laička teologija. Znati dobro matematiku znači biti legalno polupismen čovjek-robot koji izvrsno računa, ali kada treba znanje provesti u djelo, provodi ga na nehumani način koji šteti i njemu i društvu.

Za moj osjećaj i moje sposobnosti doživljavanja okoline bilo je oduvijek važno ne povrijediti sebe i druge, a potom biti kreativan, stvarati bolji svijet. Kakve koristi od prirodnih znanosti kad takvi stručnjaci uništavaju sve živo i neživo, čak i tada kada najsrdačnije žele dostići velika postignuća za čovječanstvo.

Prirodne znanosti i one koje se temelje na njima danas preokreću svijet, ali ne pitaju se o moralnosti jer im moral nije nikada bio predmet proučavanja. Ne znati malo teologije, malo više filozofije i jezikoslovlja znači biti potpuno neupućen i podložan utjecajima strujanja koja upravljaju stručnjacima iz prirodnih znanosti: daj mi novaca, daj mi uvjete i ja ću se samo baviti za tebe matematikom te ću mirne duše obračunavati koliko jedna raketa može ubiti ljudi u jednom trenutku. Matematičari ne vladaju svjetskim strujanjima već svijet pokreću ideologije koje su izrasle na filozofskim predmetima koji svaku, i najmanju ideološku usmjerenost dobro i sustavno proučavaju i usmjeravaju. Uzalud si dobar matematičar ako svoje sposobnosti podložiš nemoralnim činima.

Takve misli mučile su mene kad sam plakala nad domaćim zadaćama u djetinjstvu. Sada me malo kopka zašto su me pustili da prolazim iz razreda u viši razred, sa stupnja na viši stupanj. Gradivo nikada nisam dobro znala, a dobivala sam zaduženja i poslove koje sam uspješno radila i obavljala u usporedbi s ostalima koji su držali sebe većim znalcima.

Zaključujem da je za prirodne znanosti dovoljna prirodna inteligencija dok za društvene znanosti već morate imati šire preduvjete kao što je pismenost i razumijevanje događaja u okolini. Potom je neophodno znati hoće li vaš kreativan i naporan rad donijeti korist ili nanijeti štetu mnogim ljudima, morate znati nešto o uređenju ljudske naravi, ćudoređu, to jest morate biti moralno na visini, barem toliko jak stručnjak kao što ste jak stručnjak u prirodnim znanostima.

U svijetu razvoja raznih znanosti, ljudi koji uče i rade polupali su svoje lončiće. Nekada je jedan čovjek morao biti široko obrazovan i koliko će daleko stići u svom radu bilo je individualno, ali svatko je morao znati sve. Tako se nisu događale stravične velike pogreške koje su danas fatalne i katastrofalne. Nije dovoljno popeti se u visine nego imati i pregled u širinu jer ta širina drugačije izgleda kada se čovjek visoko popne, izgleda nepoznata i nevažna. Primjerice, onomu tko izvrsno računa ljudi izgledaju mentalno ograničeni iako čine dobro mnogim ljudima dok onaj koji dobro računa misli samo na natjecanje sa sličnima, ostaje društveno nezreo i egoističan, a moralan život mu je totalna nepoznanica, naročito filozofija o Bogu ili možda čak i važnost teoloških vjerskih odgovora na pitanja o tome tko smo, odakle smo i kamo idemo.

Bogu hvala što mi je prirodna inteligencija u skladu s okolnostima pomogla da prolazim ispite iz temeljnih školskih zadataka te sam se tako dokopala i ovih puno važnijih spoznaja u školama ovoga svijeta, a zaključila sam i da jedino znanje koje zaista vrijedi dobivam kao besplatan dar od Boga samoga, a to je poznavanje molitve, to jest razgovori s Bogom. 26.04.2016.

Plakala sam jer nisam razumijela društvo oko sebe, a saznala sam i to da ljudi umiru dok ja moram rješavati neki sporedan poučak iz fizike. Mnoge poučke sam uzgred u životu lako naučila i postala praktična osoba, ali znam i puno više o ljudima koji se daju manipulirati od drugih ljudi, koji pobolijevaju zbog nedostatka emotivne i društvene inteligencije, a znam i to da čovjek ne umire zaista zauvijek ako se kaje kad pogriješi u odnosu na Boga, druge ljude i sebe samoga.

Pozdanje Božje i vjera čovjekova

Tko je vidio Krista, vidio je i Oca (Iv 14, 7-14)

Vjera u Boga je dar Božji čovjeku. Po tom daru religioznosti i vjere prema Jednome Bogu čovjek vidi kakav je njegov Bog, Stvoritelj svega svijeta, čovjek vidi Onoga na čiju sliku je stvoren. Gospodin Isus nam je Bog, Osoba koja također živi od vjere, od vjere i savršenoga pouzdanja u čovjeka kojega je stvorio i kojemu je prepustio slobodu izbora. Naš Gospodin je u tome pozdanju u čovjeka savršen dok i čovjek koji vjeruje Kristu u toj svojoj vjeri postaje savršen čovjek kao partner svome Stvoritelju.

Kao što se Isus predao na milost i nemilost ljudima jer je se nadao i vjerovao u ljude, tako i Bog Otac naš na nebesima predaje sebe ljudima i nikada, nikada ih iznevjeriti neće.

Taj suživot međusobnog povjerenja i pouzdanja je put i spona između Oca našega i nas samih vjernika molitelja Jednoga Boga.

Kao što se Isus dao zakucati u patnju preveliku i u smrt za otkup čovjeka od zlih sila, za otkup svakog čovjeka za sebe samoga, tako i Otac naš na nebesima daje se prikucati u svojoj ljubavi bezgraničnoj za čovjeka i čovjekovu slobodnu volju.

Otac naš čeka nas i nada se da ćemo stići do Njega i odgovoriti na Njegovu vjernost vjernošću. Otac naš na nebesima, prema tome, zna po sebi samome da i Njegova slika, čovjek ima sposobnost ostati vjeran Bogu dovijeka. Otac naš zna da se i mi možemo uvijek nadati. Čovjek, za razliku od svojega Boga, Stvoritelja, nije sposoban ostati trajno vjeran jer je grešan, ali kad vjeruje Bogu i moli, čovjek postaje za vjernost sposoban jer ga Gospodin Bog čuva i spašava za sebe, drži ga i ne pušta iz svojega naručja samo ako čovjek iskreno želi Boga pronaći za sebe, upoznati i sačuvati.

Jednako je vjera i pouzdanje čovjekovo veza čovjeku do Boga kao što je i pouzdanje bezgranično Božje u čovjeka put i veza Bogu prema svome stvorenju. 23.04.2016. 04:19

Puteljak do Boga

Subotama slavili smo Tebe, Boga

kao sav radostan narod i vjeran Ti puk;

slavili smo svaku tajnu od onoga

što nam daje dar poklonstva ili muk.

Danas je to dan za našu roditeljicu,

našu majku koja nas okuplja;

dan sve posvete za dobru prijateljicu

koja za Tebe nas naokolo skuplja.

Uvijek prva u svem životnome bitku,

uvijek kriva za sve, isto kao Ti,

ona nas bilježi u svakome svitku

pa nas uvijek napadaju dušmani.

Baš je zato nepoželjna mnogom stvoru

majka što okuplja nezemaljski zbor

jer mu nema lakog mjesta u tom zboru,

jer mu izgleda da ona samo je za kor.

Misliti na život vječni uvijek može

onaj koji moli se i preda njojzi svoga lika.

Samo kod nje ljudi se ne mrze i ne glože

jer je ona Crkva vjernih katolika.

Napadaju drvljem, kamenjem i zlobom,

napadaju javno, oponašaju je tajno,

ali ne vjeruju da je uvijek s Tobom,

ne znaju da Ti nam daješ ovo zviježđe sjajno

na kojem se okupljamo kao pilići uz kvočku,

kao sinovi što svi su iste matere.

Dao si nam, Kriste, pravu majku visočku

koja naše haljine u Tvojoj krvi pere.

23.04.2016. 03:45

Moj stan

Možda si i meni priredio stan,

možda me već čeka ono neviđeno.

Ako je taj stan ovako obasjan,

možda ću ti doći kao jutro sneno.

Već sam puno pjevala o jutrima;

rekla sam za ptice i za rana neba.

Možda onaj stan još ljepše nebo ima,

možda meni ništa više ne treba.

Golubice mira neprekidno slijeću,

a ja sam se malo ulijenila.

Možda svoga stana dugo vidjet neću

jer sam se od obijesti promijenila.

Možda više nemam one neke zasluge,

možda sam potrošila Ti povjerenje

jer uživam plod od ove moje duge.

Možda već sam načinila novo zaduženje.

Savjest mi govori da pripazim,

a ja znam da me ipak čeka novi stan.

Iako u svaku poru neba još zalazim,

onaj stan kod Tebe mi je besplatan.

22 04 2016. 08:06

Riječi života vječnoga

SAMO ČOVJEK od svega stvorenja ima sposobnost govora i oblikovanja pojmova u riječi. Riječ je najsavršeniji način izražavanja i općenja s okolinom, nutarnja i prema svemu drugome. Ona je imanentna i transcendentna jer u svjetlu vjere u Oca i Sina i Duha Svetoga koji je naš Gospodin Bog možemo spoznati njezino originalno pojavljivanje u nama i oko nas. Isus, Sin Boga Oca na nebesima, postade ljudskim tijelom po riječi Božjoj i po riječi Marijinoj koja je jedino bezgrešno ljudsko stvorenje te u sili Duha Svetoga. Isus, Sin Božji jest Riječ po onome što je zabilježio apostol Ivan. Ako je sam Gospodin Riječ Božja i ljudska, onda samo preko Njega, s Njim i po Njemu možemo općiti u transcendenciji. To se zove MOLITVA, to je svrha molitve, ali nije molitva samo razgovor Boga i čovjeka već je i izražaj religioznosti, vjere i povjerenja između Boga i Njegovog naroda.

Riječ se utjelovila u čovjeka te se rodila u svijetu među ljudima. Riječ Božja, Isus, bijaše pravi povijesni čovjek, ali po Njegovoj slici čovjek je to što jest. Bog je Spasitelj čovjeku samo po ljudima, s ljudima i u ljudima. Što čovjek misli, govori i čini i sprovodi u svjetlu vjere, od Boga je.

Riječ je Isus, Gospodin koji postade na zemlji u svojoj žrtvi za ljude njihov Otkupitelj jer Ga čovjek zamoli za spasenje od smrti, to jest od grijeha, a to znači od palog anđela, to jest sotone i sotonine rabote. Isus, Riječ Božja bijaše od svih ljudi odbačen, osim od majke svoje, Marije i ljubljenog učenika, apostola Ivana. Povijesni Isus na zemlji znao je da će Ga svi odbaciti i zato je GOVORIO Dvanaestorici, tumačio im sebe i podučavao ih. “Zar ćete i vi otići?”, upitao ih je kada Ga je narod počeo napuštati. Apostoli Mu odgovoriše da nemaju kamo otići od Boga jer On ima riječi života vječnoga. Riječ Božja, Isus dao se je od ljudi usmrtiti najgrubljom smrću kako bi se pred Dvanaestoricom ponovo ukazao kao Uskrsli Gospodin, živ i sasvim isti kakav je i koji je bio. Poslije je uzašao na nebo i sjeo s desne Bogu Ocu kao Pravednik te i sada posreduje za ljude kada Ga mole. Prema tome MOLITVA je najsavršeniji oblik komunikacije u transcendenciji. Riječ dolazi od čovjeka kao molba, a od Boga kao blagoslov.

Ljubljeni Isusov učenik, apostol Ivan zabilježio je riječi Njegove, usvojio ih i usvojio je po njima ljubav od Isusa, predao Isusu odanu ljubav svoju, dakle, po riječi Boga koji je Riječ usvajamo Isusa i On usvaja nas.

Iv 10,27-30

Ovce moje slušaju glas moj;
ja ih poznajem i one idu za mnom.
Ja im dajem život vječni
te neće propasti nikada
i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.
Otac moj, koji mi ih dade,
veći je od svih
i nitko ih ne može ugrabiti
iz ruke Očeve.
Ja i Otac jedno smo.«

Kada vjernik moli svakodnevno, Isus mu je svjetlo i branitelj od svakoga zla.

Molitva Bogu je najsigurniji put u život, a riječi koje izgovaramo u molitvi oličenje su naših života. U molitvi čovjek se napunja milosti Božje. Za redovnu molitvu je potrebna riječ ljudska, a tek potom i vjerski život i ljudska djela u vjeri, ali s molitvom. Bez riječi čovjek ne može učiniti ništa, ona utječe na naše živote kao što i mi sami utječemo na ono što izgovaramo i Bogu i ljudima.

Riječ ljudska može ubiti, najgora zloupotreba riječi je psovanje, ali riječ ljudska jedina može postati dar Bogu od čovjeka, iskrena i istinska molitva kojom možemo odavati slavu Bogu.

Uzdah

Kad su ljudi strahovali za živote,

gazio si stopama jezerske vode,

a sada se meni opet pjesma ote:

sada stope Ti po oblacima hode.

“Ne bojte se, ja sam” rekao si njima,

a ja znam da opet čuvaš moje snove.

Bliže došao si sada i meni i svima,

opet od nas strašljivaca stvaraš ljude nove;

opet uzlaziš iz pusta groba mojih grudi

da mi dođeš u nosnice kao životni dah,

da se opet moje srce za Tebe probudi

i da nestane mi onaj moj zemaljski strah

kojim sam se bacala na Tebe drvljem

jer sam grešnik bez Tebe za vijeke,

posuta sva glinom i zemaljskim mrvljem,

sastavljena kao blato neke mutne rijeke.

Bez Tebe sam ništa i ne mogu ići

prema nebu što ga vijekom gledam,

a znam dobro da na nebo neću stići

ako sva ovakva Tebi se ne predam.

Sada uzići ćeš Bogu našemu i Tvome,

kao Kralj svih pravednika sjedit ćeš mu zdesna.

Glineno mi srce što ga grijesi moji lome

bit će za Tvog Duha komora pretijesna.

Ne bojim se jako jer znam da si Ti;

čitava života slijedio si moje stope,

otkrio mi da sam ipak ista kao svi:

moje srce Tebe kao krivca prope.

Znam da uvijek ćeš me dočekati,

ali željela bih zaliti Te pokajanjem

jer se ne znam neba našeg dočepati;

daj da budem blizu uzdahu Ti najmanjem.

13.04.2016.  07:50