A što ako me odnesu vihori
u mojoj strasnoj želji
koja mi pod petama gori?
Što ako se i anđeli velji
predstave preda mnom kao spas,
a ja reknem da sam zauzeta
izvršenjem Božje volje za sve nas;
i da ne gledam u Duha speta?
Neće li me odvesti lukavstvom
onaj strašan žar za svetim djelima?
Čime da opravdam slom?
Pothvatima presmjelima?
Ta, tko sam ja da odlazim
od sigurna ognja što me štiti
da nikada u krivo ne gazim,
da ne moram znoja liti?
Onog časa kad potvrdim naklonosti
prema nekom ljudskom stvoru,
već sam iznevjerila sve sklonosti
prema čistom rajskom dvoru,
prema svima ostalima
koji meni svi su Božji.
Razne krvi moja duša prima,
i od malih, i od možjih,
i od slaba, i od smjela
koji uvijek hodi za mnom,
ali ponajviše od Emanuela
koji Bog je sa mnom.
04.04.2016. 13:11