Saturday, February 13, 2016

Cijena slobode


Posljednja sam ostala u okolini,
čak ne jurim da bih stigla brže.
Često vraćam se ka onoj dolini
gdje leptiri krila svoja prže.

Znam već dugo da sam osamljena
kao netko tko se deklarira
kao duša sputana i utamnjena
koja uvijek u slobodi bira.

Ne moram ni ostaviti traga
bilo kome, bilo kojoj svojti,
i ne moram uopće biti draga,
niti lijepe pjesni pojti.

Stalo mi je do samoga bitka,
to je ono što sigurno znam.
Čak mi zvuči dio ova svitka
kao da me čuje netko tko je sam.

Svoj kraj i skoro sve prihvaćam,
znam da nestati ne mogu.
Zato se ponekad crna pera laćam
makar pjevam svome Bogu.

Nisam podivljala, ili možda zato,
bijah uvijek svijetu na distanci.
Neću stvarati od olova zlato,
samoj sebi sam u rezonanci.

Ovaj stih je samo jedan odgovor
sarkastičnome puku, punom zlobe,
jer ja ne razumijem takav govor,
ne znam zašto uvijek svaku nadu zdrobe.
13.02.2016. 23:39





Thursday, February 11, 2016

Gospi Zagrebačkoj


Vodim te po svojim podrumima,
još prekidam semaforom šetnju,
stojim, hodam raznim odrunima
pa nastavljam dvorom svojim letnju,

samo da bi vidjela me, kuda šaram,
kamo idem, gdje to živi Zagrebčanka.
Pretvaram se, malo glumim, malo varam,
malo skrećem pokraj šanka.

Zanima me narodna vladavina,
nova moda i jutarnja sveta misa.
Po mom srcu prelijeva se okavina,
i sve ono što mi liječnik moj napisa.

Gledam neke filmove i drame,
pišem pjesme, hvalim sve što si mi dala.
Usred ove divne panorame
i ja sam se, kao i ti, za Hrvatsku udala.

I meni je žao svih na rubu bijede,
tvoju krunicu još molim iz Međugorja;
zakoni im baš ne vrijede,
sami rješavaju uzroke sveg sporja.

Za frizuru nemam, milostiju ne primam,
često krulji mi u drobu ili mi se vrti,
a za sebe samo ono uzimam
što mi moja kičma lako prti.

Nosim te za uvijek kao trun u oku,
pazim da ne nađem niti mrvu blata;
čekam te da dođeš u vrevu duboku
jer si, kao i ja, davno stigla u zemlju Hrvata.
11.02.2016. 23:34






Voda ozdravljenja


Zar te moje srce uvijek traži
kad se slegne sve i nakon buke?
Trebaš li  me, ti pokaži,
ti otvori svoje ruke

da me, sretnu, s tobom nađu,
da nas bure ne razdvoje
kada preko brda zađu
gdje se naše duše spoje.

Daj udahni moje čežnje glas,
za tebe ja molim našu Gospu
da još uzme sve za nas
kad se naše ruke prospu.

Ostavi mi barem pozdrav
kojim ću te uvijek zvati
da bi život bio sav
nit na koju ćemo stati

i po kojoj prosipa se blagoslov
za sve vječne zajedničke dane.
Ti poslušaj ovaj zov,
ti mi predaj svoje rane;

ruke ja ću za tebe prigrliti
i za naše Gospe zagovor.
Uslišanja će nam samo hrliti,
Bog će reći svoj nam nagovor

što protječe kao voda ljekovita,
ispire nam svaki trag apsurda;
tamo teče radost nam silovita.
Ti zahvali Djevici iz Lurda.
11..02.2016. 08:02





Tuesday, February 9, 2016

Dobar korizmeni plan




Mentalno stanje nam ovisi o stanju našega zamrzivača. Ponestane nam mlijeka ili mesa, a plaća je još daleko; vremena nema za izmišljanje starih receptura za zdravo preživljavanje, a i velika je umjetnost pronaći zdrave, svježe i ne tako skupe namirnice. Znamo već, iste večeri  se moramo zaletiti u predgrađe s kreditnom karticom, a kad smo već u šopingiranju, kupit ćemo i zalihe. Nema toga što nam nije neophodno, a i sve je na akciji. Savršen obiteljski večernji izlazak. Osim toga, utješit ćemo djecu, nahraniti muža, oraspoložiti ženu i provozati djeda, baku i male bebe. Nećemo razgovarati nego ćemo zajedničkim snagama  računati. Zbrajanje i oduzimanje na kalkulatoru mobitela pshofizički opušta čovjeka i uz šetnju po šoping-centru donosi osjećaj da smo djelovali i učinili nešto novo i kreativno, a čekanje u redu pred blagajnom donosi nam osjećaj potpune zasićenosti životom.
Kako postiti? Jednostavno; kupit ćemo posni sir, umak od soje i ogromnu ukusnu integralnu pogaču. Ne moramo niti kuhati pa ćemo time pojačati dojam pročišćavanja. Možda ćemo već dati obitelji čokoladna jaja i uskršnje čokoladne zečeve i ostale slatkiše kako bi se svi pripravili na to da je na idućoj plaći već veliki proljetni “praznik” kojega ćemo popuniti  nagradnom igrom.
Zar nije neophodno da nas u tom bezumlju zaustavi viša sila?
Ostat ćemo iznenada bez posla, netko će nam ukrasti automobil ili ćemo se, ako smo izabranici Božji, teško razboljeti. Cijenit ćemo toplu riječ, liječničke savjete, gutljaj domaće juhe i jednokratnu socijalnu pomoć za plaćanje ogrjeva. Molit ćemo Boga da nam poštedi najmilije. Psovka nam više neće prijeći tako lako preko usana.
Hvalite Gospodina ako vam ne ide sve po planu.
09.02.2016. 04:38


Monday, February 8, 2016

Post nije puko odricanje



Za post je prije svega potrebna otvorena ljudska svijest. Ne možete postiti ako niste privikli organizam na određene prehrambene šokove i iznenađenja. Svakome se dogodi da ponekad mora izostaviti neki obrok, ali ako niste redovni pohoditelj misnih slavlja, zaboravit ćete postiti od rana jutra do sutra.
Post je način života. Uzalud se odričete hrane ako ju naknadno morate nadoknaditi.
Post je trajno stanje duha i organizma. Ako samo jednom u godini želite postiti na jedan dan, priredit ćete izobilje ribe i povrća pa  se fino nasititi i ugodno proslaviti Boga u krugu obitelji i prijatelja. Odete li na misno slavlje i na pepeljenje, čut ćete onu slavnu rečenicu kako ste prah bili i u prah ćete se vratiti. Ako tada još i osjetite dah blagog očaja, na dobrom ste putu prema paklu. Radije pokušajte promisliti gdje ste pogriješili u shvaćanju i razumijevanju posta i nemrsa jer to što mislite i činite možda vam ne izgleda logično i normalno pa zaključujete kako religioznost nema veze sa zdravim razumom i nije realna. Imate vremena do Uskrsa. Nemojte se usredotočiti na odricanje nego na dobitak. Priuštite si pravo na vlastito mišljenje. Priznajte sebi da ne vjerujete u Boga koji vam naređuje jer vi se neprekidno nečega odričete i neprekidno vam nešto naređuju.
Bog je Ljubav. Jeste li ikada ljubili, da li ste tada bili bogati i sretni? Slično će vam se događati na Uskrs, ali nećete moći razmatrati i proživljavati duboke ljepote uskrsnuća jer će vas ometati slike Raspetoga; nećete ni moći, ni znati primiti sreću i ljubav, zaista potpuno uživati, duhom i tijelom.
Ne morate isprazniti organizam. Pokušajte otvoriti dlanove, ili pokušajte izbaciti barem jednu manju predrasudu iz sebe zauvijek. Ne počinjite od rasizma jer to je velika i tvrda predrasuda. Možete pokušati od politike, od znanosti, od umjetnosti, od religije. To su četiri velika dara za čovječanstvo. Pokušajte odgovoriti na pitanje: koji je najpozitivniji čovjek u povijesti ljudskog roda?
Tko je najpozitivnija osoba u vašem životu, poslije majke?
Da li imate vremena za sebe, što biste prvo učinili kad bi se riješili svi vaši problemi?

Ne može čovjek otvoriti srce svoje ako nije izašao iz svoje vlastite skučene svijesti.
Dođi, Gospodine Isuse!
08.02.2016. 08:32



Sunday, February 7, 2016

Pitka voda Proviđenja


Svakog sata virim ti u noć
ne bi li me spopadali tvoji snovi
kojima ni Proviđenje ne zna pute.
Sasvim slaba je i moja sroć,
moje misli nikada ne plove
i već dugo vene mi ne slute,

a još uvijek znam ti svaku naviku.
Želiš samo slavlja, samo blagovanja
za sve moje nečasne trenutke
i zbog toga ne vidim ni sliku
naših zajedničkih svatovanja
iako si ispunio baš sve ove kutke.

Sjećam te se jer si me uputio
kako može svatko svakom prići,
treba samo pravovremeno odlučiti
i prepoznati što nisi slutio.
Čekanjem daleko možeš stići,
pripravom se neprekidnom može sve razlučiti.

A sad čekam i pripravljam srce,
svaki korak ovisi o mojoj procjeni
i na svakom putu naiđem na žedna.
Kad se moje misli prema tebi strče,
pronalazim grijehe sve u sjeni
makar duša ta izgleda sasvim čedna.

Najgori su grešnici za mene dobri znanci,
a ja tada pratim ih u hodu.
Ispada da ne znaju za nas,
kako mi odavno nismo stranci,
kako smiju zaiskati vodu
koja im je križ i spas.

Ispada da misle biti pokvareni
samo zato jer se straše svega,
ponajviše vlastitoga križa.
I oni su možda obdareni,
a napajaju se koječega,
vrijedni čiste pitke vode briža.

Sigurno će naći duha srodna
kojega će vječno pamtiti,
sigurno će se utažiti tko žeđa.
Ja tu nisam neophodna,
i meni je vječno plamtiti,
dati vode ispod vjeđa.
07.02.2016.  03:09


Saturday, February 6, 2016

Tiha duša


Jednog ću te dana zaprositi
kao zlatnu zatvorenu školjku
koju moram uvijek nositi
kao svoju najstariju boljku.

Pitat ću te, dušo neizmjerna,
zašto šutiš, tako sama,
tako skromna, tako smjerna
kao da je prikladna ti tama.

Zašto se ne usprotiviš, ne pobuniš
kao da ti ne treba sloboda;
na riječ moju nikad se ne uzjoguniš.
Hvali, dušo moja, Gospoda,

hvali sve što ja donosim
da si život vratiš
jer ti sve što ja zaprosim
uvijek samo tiho pratiš.
06.02.2016. 13:38


Popular posts