Kada Te tražim

Kada Te tražim izgubljena daha

i kada Te čekam kao da Te ispraćam,

sva sam sjajna od Tvojega praha

i, kao magnetno polje, Tebi se vraćam.

Niti inja nema na staklima ruševnim,

niti toploga hljeba na stolu mome,

ali ja blagujem za Oltarom duševnim

dok mi se ruke od Tebe lome.

Ne  spavam, a čežnjom sanjam bregove

koji su ovdje negdje vječni za  mene.

Srce Ti sanjam, moga srca zbjegove

koji se pute uvijek zavičaju bez mjene.

Pomasti nemam, a utjehu primam,

sjajno ulje za veliku snagu.

Od bogatstva Tvoga breme uzimam,

Od slabosti Tvoje riječ Ti blagu.

Neprekidno mi govoriš o svojoj muci,

o nevjeri umišljenika što patnju luči,

a ja Te lomim kao u svetoj ruci,

a ja Te čujem kao rijeku što huči.

Odmah iza križa što ga već dugo nosim,

nalazim se sjajna i svjetlo me grije;

Dobivam snagu da s lakoćom pokosim

sve ono što Tvoje srce nije.

I ne treba puno oružja za to,

samo osmijeh i lijepo slovo;

izgleda da čitav svijet je zlato

u kojemu za me sve činiš novo.

Hvala Ti za snagu, za onaj dan

kada Te zazvah po prvi put.

Od toga trena Ti ulaziš u moj san,

od toga časa cvate mi ćut.

24.01.2016.  06:00

Korito

Iz ove zapuštene jame stigoh do mosta

i još velik mrak je oko mene.

Drugovi odoše, a ja ostah,

nema zvijezde, samo tamne sjene.

Kako sada ovim zarobljem udovima,

sred sve tmine, rana i ožiljaka,

kako podići se laktovima, kukovima;

kako živjeti sred osinjaka?

Više nisam ustanica protiv partizana,

sada oni čeznu stati protiv mene.

Moja duša, tijelo puno atavizama

nosi težak teret anateme

jer me zovu crnom zvijeri

koja nema političkoga putra,

koja samo blagoslove dijeli,

ali neće dočekati sutra.

Gdje će sada zaposliti

sve nas iz ove socijalne jame

koji navikli smo postiti,

koji stajali smo protiv tame?

Najviše se nadam pravoj socijali

koja stvara dobar, stari srednji sloj.

Kad bi nama poticaja dali,

nastao bi jak i stručan građanski stroj.

Tada plovili bi mirnom rijekom

koja sad je suha jama i promrzla kost.

Još bi uspeli se i stazicom nekom

jer čemu onda uopće služio bi most.

23.01.2016. 08:22

Ugovor

Iznad svega drago mi je, važno mi je

da me ljudi vide, a ne gaze

jer se kod njih nešto lažno krije

zbog čega me često zaobilaze.

Iznad svega krivo mi je, dosta mi  je

lijepih bajki, nedovršenih ugovora

koji nisu vrijedni duše postarije

koja ne voli ni čuti neutralna govora

jer je sve to samo krinka, gluma.

Ne može se dugo biti prevarant

jednog zdravog i normalnog uma,

ne može se zaobilaženjem biti garant

bilo čega što se slatko proklamira.

Život ovaj predivan je jer je grub,

jer zahtijeva duši da se ne blamira

nego da od interesa stvara klub,

da pronađe kaplju muke i zrno poštenja

kako govor ne bi bio prepun varke,

kako ne bi bilo razloga za oproštenja

kako ne bi nastajale mnoge čarke.

Moraš znati sve što činiš, sve što nudiš

i sve to što tako olako potpisuješ:

prevaru zbog koje poslije druge kudiš

koji vidjeli su da ih potpisom otpisuješ.

Jednoga će dana tebe slično otpisati

prva duša kojoj budeš vjerovao sve.

Ona će ti bez problema sve potpisati,

a ti više nećeš moći varati zbog nje.

22.01.2016.  20:48

Sveti put

Nije Gospodin bio tako povučena i skrivena osoba za svojega zemaljskog života. Pitamo se što bi učinio sada da je ovdje. Kao da govorimo nešto nekome tko ne čuje. Isus jest sada ovdje. Isus upravo sada liječi bolesne, ozdravlja opsjednute, naviješta vječni život i trudi se upozoriti nekako svoje učenike, apostole, poslanike i sljedbenike da Mu osiguraju što više vremena i mjesta kako Ga grešan i bolestan puk ne bi preplavio u navali na Njega:

“

9 Stoga reče učenicima neka mu se zbog mnoštva pripravi lađica da ga ne bi zgnjeli (Mk 3,9).

Zašto Bog treba pomoć apostola, zašto Mu moraju osigurati određeno i malo udaljeno mjesto i zašto Mu je potrebno zemaljsko vrijeme; zašto nas ne pušta bliže k sebi? Da se ne uguši od silna mnoštva? Da Ga ne bismo povrijedili, slomili Ga?

Ne, nije tako nemoćan nego nam po Marku daje promotriti kakva je to gužva i povika oko Njega: ljudi nagrću jer vide čuda:

“
5 Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje (Mt 11,5). 

“

Tko ne bi pohrlio na takvu senzacionalnu vijest?!

Vjernici, oni zaista vjerni, oni koji nisu tako bolesni i opsjednuti, oni kojima je zdravlje i Božja blizina nešto samo po sebi razumljivo. Oni ne nasrću na Gospodina nego im je dovoljno da Ga požele, dozovu i zamole, odnosno da Ga slave, da proslave Njega koji je Ljubav, Mir i Dobro, a nije im stalo samo da vide čudo i da žele što veće uslišanje i znakove s neba.

Vjerni molitelji nikada ne govore da nemaju vremena za Gospodina ili da nisu na pravom i odgovarajućem mjestu gdje bi slavili Isusa. Uvijek si uzimaju puno vremena za Boga i drže se podalje od podivljaloga mnoštva, divlje horde.

Zašto se Isus odmiče od grešnog mnoštva? Marko pripovijeda ovako:

Evanđelje po Marku, glava 3, redak 10-12

10 Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogođeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotakli.
11 A nečisti duhovi, čim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: "Ti si Sin Božji!"
12 A on im se oštro prijetio da ga ne prokazuju.

Može se lako zamisliti koliki silni medijaši, novinari, trgovci, političari i sebična gomila ljudi viču “Akcija! Kako brzo zaraditi! Kako izbjeći starenje!” i slično. Tako svi nečisti duhovi upozoravaju jedni druge na Gospodina i vrište od straha i prokazuju Isusa, izdaju Ga i pokušavaju Ga prodati kao senzaciju dok vjernici mirno žive s Isusom, mole i rade s Isusom i umiru s Njim.

Izaija 35,8

“

8 Bit će ondje čista cesta, a zvat će se Sveti put: nitko nečist njime neće proći, bezumnici njime neće lutati. 

Motivacijsko pismo

Volim kad mi prepolove moju novu, još ne stečenu plaću. Tako znam da krećem iz početka vrlo odgovoran posao i radujem se danima kada ću zaslužiti povišicu. Nitko mi tada neće moći predbaciti ili oduzeti samo moje, vlastite zasluge i rezultate. Čovjek koji se uspinje u karijeri uvijek se mora iznova dokazivati. Kako bi to izgledalo kada bi me poslodavci unaprijed precijenili kad svaki novi posao ima svoje specifičnosti koje su svakom zaposleniku novi izazovi. Iskreno, prevelika plaća bi me zbunila, prestrašila i blokirala mi kreativnost.

Radit ću poslove za mnoge druge ljude, truditi se načiniti im dobre preduvjete za napredak, a moj uspjeh će se vidjeti kada zasluže bolje i veće plaće. Tada ću od njih očekivati kvalitetniji doprinos i najsretniji ću biti kada netko od njih zasluži plaću veću od moje. Tražit ću savršenstvo kako bih i ja mogao savršenije raditi.

Pojam o konkurentnosti dobit će novo i ljepše značenje, a mnogi oko nas vidjet će kako također mogu dobiti priliku kad se potrude i daju sve od sebe. Tako će se lakše disati i svi ćemo doživjeti veliki dah demokracije koja će zauzeti mnoga ispražnjena radna mjesta, popunit će opustjela proizvodna postrojenja i ispuniti polja, obronke, riječne i morske obale, a sve za naše zajedničko opće dobro. Ma, tko to može platiti?! 19.01.2016. 09:39

Živi kaputi

Gledam kako se pričešćuje narod, gledam s velikim otajstvenim divljenjem u te ljude i pitam se tko su ovi kršćani, isti kao ja. Što nam je zajedničko i što nas veže. Poštovanje prema svetome. Od svakodnenih prolaznika postaju mi braća i sestre u poklonstvu, u nježnosti i pažnji kojima pristupaju blagovanju otajstva i svetosti. U očima im sjaj sreće i ozbiljnosti. To je kao ona istinska sreća i mir koji mene prožimaju.

Jedan po jedan, dostojanstveno pristupaju blagovanju zajedništva i jedinstva svih sa svetim Bogom našim, a djeca prilaze svečano znatiželjnih očiju prema činu svećenikovog blagoslova. Gledam ih sve dok molim Krista, Boga u meni i preda mnom, uživljena jako u dragocjene trenutke života vječnoga od kojega prestajem gladovati i žeđati, gubim nemir, napetost i užurbanost i, konačno, utažujem svoju stalnu, jaku žeđ za Bogom, za Istinom, žeđ i čežnju za Mudrošću strpljivosti i poniznosti.

“Kad mi dođoše riječi Tvoje, ja sam ih gutao: riječi Tvoje ushitiše i obradovaše srce moje. Jer sam se Tvojim zvao imenom, Gospodine, Bože nad vojskama (Jr 15,16)!”

Tako malen, kratak trenutak, a u njemu punina vremena, onog vremena kojega bilježimo svojim mjernim instrumentima, ali ne tako kratak odsječak vječnosti koju bilježi srce moje i nosi sa sobom u novi, drugačiji dan. To više nije onaj sivi svijet mrtvila u kojem su ljudi nalik stvarima i gdje su kaputi nalik ljudima. To je moj svijet divote zemaljske, plod Božjega stvaranja, svetost drveća i cvijeća, svetost boli i trpljenja u očima ljudi koji me znatiželjno gledaju jer sam drugačija, a ne znaju zašto. Gledam ih u oči s blagoslovom u srcu, s pjesmom na usnama i s molitvom u Bogu kojega sam blagovala te i oni tako priviruju u život vječni i možda ih opet susretnem uskoro, na sutrašnjem misnom slavlju gdje ćemo se zajedno čuditi Božjoj prisutnosti i kada se iznenadimo, to će biti obraćenje naše, to će biti porođenje na ono sveto, drugačije utjelovljenje Boga u nama i među nama, to će konačno biti stvarni Život. 18.01.2016. 10:54

Vidi članak o klišejima koji smetaju čuđenju

http://www.laudato.hr/Duhovnost/Zivljenje-svetosti/Liturgijska-godina-C/O-klisejima-koje-smetaju-u-cu%C4%91enju-(Iv-2,-1-12).aspx

Siromasi putuju u miru

Vrijeme nije novac, uzaludna fraza,

nego novac to je što ti život sav istroši.

Blaga svekolika nisu neka osnova i baza

nego to su samo izgovori otrcani, loši,

puste priče ratova i raznih sukobljavanja

od kojih ti prolazi previše trnaca

samo radi neuspjela ispoljavanja

životnosti kojoj nema krvnih zrnaca,

nema one hrabrosti, sve priproste,

niti smjerne spontanosti

kojom mnoge duše se pogoste

i bez mudre znanosti.

Kako uzaludno čekaš jedan časak kvalitete,

a za novac lako činiš svaku besmislicu!

Niti ne znaš kako tvoju misao pomete

neka sitna laž koja puni tvoju lisnicu.

Da li rad za novce donosi svježinu

ili nosi umor težak, depresivan?

Kad zaradiš neku veću količinu,

star si, mrtav; tražiš život divan,

još se čudiš borama, žutilu i bolestima!

Ne znaš da je rad za stvaranje,

svaka kovanica radno vrijeme ima,

a to vrijeme samo ti je zavaravanje.

To je napredak na putu prema smrti,

tamo ti se žuri, a poslije ćeš lako.

Zar ne vidiš da su bogataši škrti,

da je siromahu živo putovanje svako,

čak i tada kada nema na sebi odijelo,

kada ti prekopa tvoje odbačene stvari;

uvijek nađe tvoje otpatke za jelo,

a za svoje zdravlje uopće ne mari

nego uvijek blagoslivlja i donosi mir

iako ti smeta i kraj tebe prolazi.

Ti si njemu samo smiješan vjetropir

jer on, gladan, nikada u ratove ne odlazi.

17.01.2016. 22:02