U molitvi

U molitvi

Znam da morala bih posegnuti za spasom

što ga sada imam lijepu priliku si dohvatiti,

ali nemoć opća razdire me muklim glasom.

Ja ne mogu noćas više ništa shvatiti.

Neki teški dani i vremenske promjene

utječu na ljude izvanrednom snagom.

Najteže je bilo pokupiti krive sjene

koje su se nadvile nad tvojom slikom dragom.

Vratit ću se, vratit ću te sebi samoj,

zbog toga te imam jer ljubiti želim

baš onako kako se u sobi tamnoj

prostire mi sjena svijeće zidovima bijelim

pa se plameno trepereje smirujuće odražava

kao da se nalazim u sredini velike srčike.

Molitva sve mrke sjene zidova ublažava,

ona se polako rađa uslijed nježne noćne utihe.

Ovo je moj drugi dan u istom danu,

ovo je sada vrijeme da umirim otkucaje.

Sada kad je Isus opet u mom stanu,

sasvim lako nabrajam sve odricaje.

Rekao je: “Pjevaj ako ti se pjeva sada”

i dade mi odmah život onaj molitveni..

On dolazi uvijek kad se sjetim tvojih nasada

koji sigurno su vječni, nikada uminjeni,

o tome mi svjedoči ovaj nagli mir.

Nije to onaj mir što ga daje svijet

nego duhovni je,bezvremeni kao vječni pir,

a to će naša gozba biti i naš zajednički let.

06.03.2015. 23:33

Obnavljanje

Svakog dana redovito odlazim na kupku

koja meni utiskuje eliksire cjelodnevne

jer ja nisam shodna životnome klupku,

nemam niti snagu za tolike strofe pjevne.

Moje tijelo živi zato jer obletim perivoje

koji obiluju ranim jutarnjim rosama.

Moja odjeća od paučine pletivo je

što me nježno štiti raznim noćnim odama.

Moje srce odmah stalo bi bez krvi

koju pijem na izvoru sinoćnjih slutji,

moje vene uvijek upijaju onaj uzdah prvi

kojega mi duša čuje od nebeskih lutnji.

Moja snaga, koja drži barem pola dana,

sakuplja se noću dok treniram sa zlodusima,

od toga mi kosa raste kao slama raščupana.

Moj se duh umiva pjesmotvornim okusima.

Kad me priupitaš, umoran i deprimiran,

sav izmučen od briga i od loših vijesti,

od čega ja živim kad po cijele dane sviram,

ja ti moram reći da ja stišćem pesti

samo onda kada se sa sobom borim,

samo kada napadaju moja piviđenja

i od tog se stanja mentalno umorim;

moram stalno iskati od Proviđenja

da me odvede u tanku beztjelesnost

gdje mi proroci navještaju rođenje

kada nestat će mi teška nepokretnost.

Kupka moja molitva je zahvalnica za krštenje,

za obraćenje što nije slično ničemu na svijetu.

Dionica postala sam Božanske naravi

gdje su leptiri mi preveliki u svom kratkom letu,

gdje su korijeni mi duše istinski i pravi.

06.03.2015. 21:56

Dramatična odgovornost komponiranja

Dramatična odgovornost komponiranja

Izuzetnom lakoćom ponekad zaista stvaram,

izuzetnim mirom napunja se duša moja,

ali tada nemam razloga da prepreke obaram,

tada mi je savršena svaka oko mene boja,

svaki čovjek i uopće svaki opći poredak.

Još se sjetim da bi svakome dosadilo

uopće pročitati nešto, makar jedan redak.

Samo nekima je uzbudljivo što se je posadilo. 

Ne brinem za ljude koji vole čitati,

a ne brinem ni za one koji vole samo igru.

Svaki čovjek zna što hoće i gdje mora pitati,

svakom čovjeku je lako naći izgubljenu iglu.

Ipak mi je skladanje ponajveća odgovornost,

možda samo u tom svemu ja pretjerujem.

Prema sebi osjećam ja tad udvornost

i nikom drugom ništa ne vjerujem.

Ne pišem ništa sebi, ali radi sebe komponiram.

I nije to samo zabava, i nije nešto korisno.

Vrlo često otkrivam da samoj sebi oponiram

pa si onda velim da sve mora biti neovisno

i da svaka pjesma mora biti samostalna,

slobodna od prošlih stvari i od očekivanja.

Uvijek se pronađe zato nadahnuća stalna,

uvijek stih se može pisjetiti odjekivanja.

Tako pronalazim nova nadahnuća zgodna,

tako raste oko mene drama i tragedija;

onda tek ja postajem zaista osobna,

ne pjesma neka nego stvarna ja.

06.03.2015. 20:48

Stablo života

Stablo života

Željela bih te kao sunce obasjati,

ali ti već jesi kao sunce svima.

Željela bih vjernošću te opasati,

ali ti već nosiš haljinu na bedrima

koja označava ti poslanje kao zalog

Mladom Suncu nad svim suncima,

koja samo s molitvama daje nalog

da nas smjerno spasi Sudac nad sucima;

ti već, dakle, sve imaš i sve jesi,

najveća na zemlji Barka

na čijem se jarbolu ti vjesi

ljubav Božja, ljubav žarka;

ti već prodireš u tajne hrabro,

ti već znaš sve putove otkrića,

ti si ovdje najstarije Stablo

pod čijom su sjenom živa bića

koja te čeznutljivo dozivaju

jer su žedna i velika je pripeka.

Najviše te zbog toga prozivaju

što ih štiti tvoja sjena meka

od svih zvjeradi iz pustinje

i od njinih vlastitih divljaštava.

Ipak, svaki stvor se uspinje

po toj sjeni što mu kosti okljaštrava,

što mu daje nevidljiva krila

i formira ga za let u tajnu.

Da me nije tvoja sjena skrila,

ne bih otkrila ti krošnju beskrajnu.

06.03.2015. 09:04

Ekipa

Ekipa

Dok vjetar mi oknom brije i fijuče,

a plamičak svijeće mirno treperi,

ti se pitaš za koga mi stihovi muče

sve ove dane što srce ih mjeri

i skeptičnim okom odmjeravaš

ima li ovdje ona poznata persona

kojoj diskretno tlak provjeravaš

da ne bi opet propala ona

jer život je lijep, a često gorak

kao i ova uporna bura.

Tiho molim i čujem ti korak

kako se oprezno životom gura.

Nemam straha, mirno odmaram

iako treperi mi svaki živac

pa čak i nove početke stvaram.

Osjećam se kao dežurni krivac,

a nigdje ne vidim nikakve greške.

Sjećam se one burne mladosti

kad smo se lako kretali pješke

i prepune briga, prepune radosti,

potpuno slično kao i sada,

samo danas sam opuštena:

ovoga puta netko drugi vlada,

a moja je zastava malo spuštena.

Okolo mene sijevaju nevere,

jedna za drugom stalno se niže,

a moja duša samo plodove bere,

skeptično tuđe prebrojava križe

i ponosno svoje zaključke plete,

zahvalno smiješne “bisere” sipa.

Ti nisi samo moje ljubljeno dijete,

ti si prva na svijetu -  moja ekipa.

05.03.2015. 20:42

Sjajne oči

Sjajne oči

Kada mi u sjajne oči nebo zaviri

i prije nego što napustim ovaj život stari,

pusti da moja se vatra raspiri

jer zato  sam kršten da me ozari

pobjeda iznad samrtna klanca

koju ću nepoštednom borbom izvojevati

sa žrtvom mog Prijatelja, Božjega Janjca.

On će na mene snagu izlijevati

koja se poznaje po Njegovom epitafu

što mi stoji napisan od dana krštenja

jer ja sam prošao i zadnju etapu

kada sam dao zavjet novog rođenja.

Već tada me obasjala nebeska luč

i ja sam spoznao da je strasno žeđam.

Sada nemaš na koga izbacivati žuč

jer govoim istinu i nikog ne vrijeđam.

Kada je rekao da borba je svršena,

već je gledao Boga licem u lice,

a moja je kob tada i smrt raspršena.

Taj sjaj u mojim očma suze su radosnice.

05.03.2015. 07:54