Saturday, February 28, 2015

Svi serafi i neki ljudi


Svi serafi i neki ljudi

Dosta mi je igre, slijepoga istraživanja i nemira;
želim biti sasvim prepuštena mislima,
da me ništa više svjetovno ne dira,
da sam prepuštena molitvama istima

koje čine meni uslišanja, Kriste, velika
pa da Tebi vijekom zahvaljujem
jer si podao mi mnoštvo prilika
po kojima dušom svojom kraljujem

tako dugo vremena, tako uspješno;
dao si mi svoje anđele na raspolaganje
koji djeluju na mene tako utješno
jer zemaljski hod  je samo vaganje,

Ti mi mjeriš jesam li Ti prepoznala serafe
koje stavio si usred grotla paklenoga
da me vode u životu kroz etape
u kojima nosili su ista duha vatrenoga

kojime svu snagu moju kušao si
pa se činilo da isti s istim borbe vodi
i sve spasonosne vapaje mi slušao si
zbog kojih me poslije oslobodi.

Sad već vidim jasne razlike
među duhovima što bi mene htjeli;
samo ne znam oličenja čovjeka, Tvoje slike
jer me neki ljudi nose kao anđeli,

a svaki stvor bi na njih bio ljubomoran.
Od tih duša stvaraš ponajljepša bića,
da ih rodi sinovima Duh Tvoj životvoran.
Daj mi još od svoga Božanskoga Žića.
28.02.2015. 07:24


Friday, February 27, 2015

Moć opraštanja


Moć opraštanja

Ako mi oprostiš sve što te kinji,
možda ću tada znati o čemu se radi,
možda te muče zablude i dusi ini
dok ljubav se na povjerenju gradi.

Možda mi omogućiš da ti priđem
i da se s tobom bratski izmirim
jer ako ti iskreno do srca siđem,
možda ga novom vatrom raspirim;

možda mi tvoje uzavrele strasti
okrenu snagu tvoje naklonosti
jer ja sam uvjerena da neću pasti
u ponore oholosti ili lažne skromnosti.

Sve ću ti reći o čemu samo nagađaš,
sve ću te pitati što želiš čuti
i bit će ti bolje no što se nadaš,
nestat će duhovi zli i kruti.

Nisam te povrijedila namjerno,
a ti uvijek tražiš mi loše sklonosti
dok ja, evo, molim te smjerno:
ako si protiv mene, oprosti.

Pruži mi priliku da ti ispričam
što je to stalo između nas,
zašto moj stav nije idiličan,
zašto u tebi stvaram užas.

Između tebe i mene zmija plazi
koja pred našim Bogom nikada ne opstaje,
 mene na daleko zaobilazi
i kada opraštam, samo mir ostaje.
27.02.2015. 03:39



Thursday, February 26, 2015

PLAČ, KRV I ŽUČ


Plač, krv i žuč

Tijelo slatko, Tijelo moje koje gledam iz daleka
kao dio neka vječna, bezvremena puka,
ne daj meni, Sabranosti, da podzemlja prijeka
oduzmu mi kao strašna buka

onaj tanki, tihi treptaj u području glasnica,
širom otvorene, pritisnute zjene
koje sam priljubila Ti kao revna polaznica
da mi ne odvrate naokolne sive sjene

poremećenu, krhku pažnju tjeskobne mi psihe
koja ne zna što je ljudski mir i lijenost
nego samo pije novorođenačke prodihe,
teškom mukom suzdržana daha čuva nijemost;

bar u tom trenutku kad polažem zakletvu
koje bez ta puka i tih sjena ne bi niti bilo
pa u opće ime  blagoslovi našu zajedničku žetvu
kad prelomim je i slušam Tvoje bilo:

“Uzmite i jedite od ovoga svi,
ovo bit ću vijekom ja
koji ću se za vas predati
da otkupim sjene zla”.

Evo, plačem, ljudi neki oko mene pljuju krv
skoro istom snagom kojom Ti si ispljunuo žuč
jer ih goni ova što uskrsnula je Strv,
Tijelo moje, slatko kao uzburkana srca ključ.

Zdravo, Tijelo Isusovo
što mi oči za sebe prilijepi,
na Oltaru popljuvano, posvećeno
što mi psihu skroz okrijepi.
26.02. 2015.  11:30


Spirala smrti



Spirala smrti

Ponekad težim proći kroz vatreni krug
kao što su nekad morali to činiti lavovi,
uvijek težim vratiti neki stari dug.
Ta, čemu služe maske i balovi,

cirkusi razni i drame spaljivanja
nego ubijanju grijeha i psiho-seansi
kako bi došlo do samoraščlanjivanja,
kako bi duši nastupili transi,

gubitak tereta što ga nose sužnji
koji o slatkoj slobodi sanjaju
jer se uvijek osjećaju bar malo dužni
što se kumirima klanjaju.

Tada krećem naciljati prostor
unutar svojih vatrenih baklji
i zaći barem u neki otvor
gdje bi se grijesi malo razmakli,

ali u tome olakšanja nema
makar i svalim svoju krivnju
jer se već novi obruč priprema
i tada samo gomilam kivnju.

Tako živim u nekim ciklusima,
iz ljeta u zimu, iz dana u dan.
Obruči se oko mene čine sve užima,
a bijeg mi postaje težak i mučan.

Bog mi govori da ne moram mrijeti,
strpljivo čeka, zove i tješi.
Ja Mu predajem tada svoj teret kleti
da ga ponese, da me odriješi.
26.02.2015. 08:14


Ljubavna geografija

Sada mi nedostaje samo tanak plamen voštanice,
sad mi treba samo molitveni duh
kojime bih popunila silne one prazne stranice
koje zjape kao neki gladan trbuh,

koje pričaju mi život tvoj i tvoje pripovijesti,
tvoja sjećanja na majku il’ na mene
pa su postale već dio slavne povijesti
koja stići će nas, okružene

tamjanovim korijenjem u grotlu ova tla,
snažnoga od kore debele i trudne,
ove zemlje koja nam je zajednička
makar nosi razdaljine grdne;

opijene će nas naći oceanima i zaljevima
kao kada ribar morske začuje sirene
pa će odvesti nas kraljevima
kako bi nas vratili u stijene,

a tamo, opet naći ćemo lađe,
one male od ista papira
na kojemu spremam svoje sađe
da te stihom tiho diram.

Eto, samo zato otvaram pjesmarice,
samo zato trebam život cijeli,
plamen svijeće, dušu splavarice,
moga Boga koji s nama dijeli

ovaj svemir točno na pola
da bi s one strane bio ti,
da promatrala bih Mala kola
da nam nađu se životi.
26.02.2015. 01:19


Popular posts