Čipka za podmetač

Čipka za podmetač

Ova čipka nova nemarom je opšivena,

izgleda tako krhka i nategnuta bez reda,

u njoj mala vrijednost je sakrivena.

Jedan primjer organizirana nereda.

Nisam sigurna da se želim ispovijedati.

Strastveno sam stihom opsjednuta,

sretna sam kad mogu pripovijedati

i još kad je rima zgodno posjednuta.

Ova je pjesma zbirka loših početaka

i mora stati cijela u neku formu.

Mora imati okvir da se ne pretaka,

da izgleda kao da poštuje normu.

Ovo jutro ima neki redoslijed,

odlomljeni komadić ukrasnog tanjurića,

pouzdan kronološki raspored,

cvrkutanje pospanoga papigića,

molitvu zahvalnosti i početka,

veliku šalicu čudesne crne kave,

suštinu okrnjena retka,

riječi što se izkašljavanjem dave,

jastučić od vunenih ficleka,

subotnju tišinu za vikend-sreću,

sjećanje na zimu iz daleka,

lijenost koju priznati neću

i već prazan novi list.

Tu ću sada stati

i pospremiti stari kist

da se diskusija skrati.

21.02.2015.07:50

Haljina

Haljina

Točno prije dvadeset godina zima i ljeta

tebe sam, dobri Antiću, okrznula.

Haljina tvoja bila je sva presveta

pa sam očarati se tobom drznula.

Začula sam ti u govoru odlučan mir

kada si zastao do ispovijedaonice

i rekao mi da ja sam tvoj odabir.

Kraj tebe sam prvi puta u životu pala nice.

Već tada si moždane moje zaveo ludo

bezprijekornim očinskim nariječjem,

a nedavno čak ti zavapih za čudo

i ti me pohodi u glasu dječjem,

u viđenju svetice ispred Hostije istoga dana,

u nauku svome o Majci Ozdravljenja.

Čuda su, svih sedam, još uvijek poredana

jedno za drugim, čuda izbavljenja.

Ti si mi najbliži svetac pri ruci,

u svome poslanju marljiv i uporan,

u svome zagovoru najbliži Velikoj Muci,

u svome blaženstvu nenadmašivo udvoran.

Kad ne znam što molim, tebe se sjetim;

ti mi izmoliš dare Isusova razbora.

Po tebi znam što čovjeka čini svetim.

Tvoja je haljina blještava i bez raspora.

21.02.2015.  01:13

Prekrivene misli

Prekrivene misli

Prekrivene misli velom slabog pritiska

udaraju mi periodično po kapilarama,

guraju se na čeonima zbog prejaka stiska

omotanih šalova, zavoja i marama.

Spuštam rolete na otvorenim oknima,

minusi ulaze u moje zagrijne pore,

soba mi proljetni izgled poprima;

kao da mi para izlazi iz moždane kore.

Od toga me slaba vrtoglavica hvata,

srce skače, žui prea dušniku,

otežalo se čini da je od zlata

pa mu oprašam izdah kao nekom uzniku.

Nosnice dotiče treperenje svježine,

sinusi se polako zrakom pune,

a zubato sunce na oknu sine.

Mozak mi jednu spoznaju sune.

Novi je dan, a ono jučer je prošlo;

ostadoh živa i priroda je prekrasna.

I srce je za novim udahom pošlo;

jedna prekrivena misao ostaje nejasna.

20.02.2015. 10:23

Sveto srce

Sveto srce

Već sam nedavno zaključila

da za mene svetost se stvara

za vrijeme najgore sablazni,

a dovoljno dugo sam učila

da trud i muka grade dara

kada se slušaju komentari porazni.

Ne može se čovjek truditi,

a da mu pot ne kapne,

da mu košulja ne popuca,

da ne pokuša ponuditi

sladak smrad što ga izdahne,

da ti na srce ne pokuca.

Nisu sveti koji dižu poglede

kolutajući očima u nepoznato,

dodirujući nosevima dohvaćene ruže.

Sveti su u duši oličenje bijede,

žive sve ono što je spoznato,

a dušama uvijek spasenje pruže.

Ako i ne dočekaju mira, izobilja,

ostavljaju barem traga na putu.

Ostavljaju ponekad uspomenu.

Samo po smrti doživljavaju milja

ili sačuvaju relikviju rasutu

koja nije izgorjela u smrtnom plamenu.

Najveće su muke mentalne, one na duši,

one kada nervi više ne drže

i kad čovjek vidi sve što je prokleto.

Zato i sveti se najviše skruši.

Kada te niti te muke ne sprže,

tvoje je srce sigurno presveto.

20.02.2015. 03:05

Godina B

Godina B

Pregledavam bez neka reda

i bez velike organizacije,

bez ikakva slijeda

sve mogućnosti sanacije

života sadašnja, života općenito

i čak i agregatna stanja,

ono nervozno i ono plemenito.

Više nemam svoga zvanja, 

to jest, ono je na ledu

dok nižem posljednje dane

i ovu sada Čistu srijedu

koja čitave zime stvara mi rane.

Bog meni često odredi pokoru,

a ova se već približila vrhuncu,

i već mi briše svaku boru,

i već me izlaže proljetnom suncu

pa sve izgleda kao bogata prvina

u savršenoj godini B

koja je ubrala rijetka vina

i rodila sočne stihove,

a klasje se već bremenito zlati.

Neplanirano, ali u pravi čas,

čovjek se zdušno napati

da bi raspoznao onaj glas

koji bi bio na kraju odlučujući.

Sada sam službenica u miru

iako samo stvor putujući,

dama u istom svečanom điru.

Kamenje moje sve mi je draže.

Ni pustinja nije mu neplodna

po kojoj se kapljice mora traže.

Ova će godina biti zaista rodna.

Nervozni su mi ovi zadnji dani,

a tek naknadno se vidi kako je bilo.

Moji su mi sveti strasno odani,

s njima se oduvijek najslađa nektara pilo.

Već sam dugo na Putu križa,

sada ću znati dostojno ići

sred puka gdje skriva se kriza.

Sada ću bliže ženama prići

koje su ondje gore Isusova sjen,

koje ozdravio je On od velikih muka

pa su vidjele i pakao na tren

dok ih je nosila Njegova ruka.

20.02.2015.  01:59