Kraljevstvo za trenutak sreće
Za moje skromne, unižene sposobnosti,
za moj život, tako nekompletan,
još od vremena neduhovnosti,
i za jedan trenutak sretan
odlučila sam ponuditi kraljevstvo,
jedno od onih veoma plodnih ravni;
nikako ne i kamenje, moje nebestvo,
i prodati čak dio pogleda s visoravni.
I onako već dobro znam, nitko volje nema
poslušati moju ponudu bez prezentacije
jer ne znaju što se od te ponude sprema;
možda to sve ne drže plodovima demokacije.
Pa da, u mojoj demokraciji ne moraš kupiti
nikakav proizvod nego samo sebe dati,
pregledati teren i do njega se malo potruditi,
pogledati na nizine svijeta da bi nešto znati.
Eh, u tim nizinama sam zapela
kao da me je mreža zamke poklopila
i čekam samo od dana svitanja bijela
da bih strpljivo preživjela i ona stara bila.
tek da prestane ovo čekanje
čiji prekid me može spasiti,
može mi dati neophodno, malo spoznanje.
Dajem kraljevstvo za konja
kako bih preletjela sate
i sva sreća da ne čuju bića gornja
koja visokim letom prostor krate
jer oni i bez ponude visoravan poznaju.
sjećaju se moja obijeljena kamenja,
svjesni su da mi često kisika dodaju
i nikada mi ne bi oduzeli sveta znamenja,
ali bilo bi to strašno neugodno
kada bi čuli kako pod mrežom dolje urlam.
Možda bi jedino bilo ako zgodno
kada bi spržili sve noći i donijeli mi odmah sunca plam.
19.02.2015. 17:38